PALUBA
March 28, 2024, 06:32:25 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6   Go Down
  Print  
Author Topic: Lažno ludilo princa Đorđa Karadjordjevica  (Read 72485 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
švercer011
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 749



« on: June 15, 2010, 12:12:16 am »

Lažno ludilo princa Đorđa Karadjordjevica

13. 06. 2010

(Raskopčavanje mita)


Nesuđeni prestolonaslednik Đorđe Karađorđević možda je bio bahat i preke naravi, ali sigurno nije bio nervno poremećen. Kao žrtva zakulisnih političkih igara preživeo je 16 godina tamnovanja u ludnici zbog navodne šizofrenije


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vek nakon odricanja od prestola Đorđa Karađorđevića (abdicirao 27. marta 1909. godine), najstarijeg sina kralja Petra Prvog, istorija još nije donela konačan sud o tom činu, ali ni o njemu samom. Da li je zaista bio nervno poremećen, zbog čega je u duševnoj bolnici proveo 16 godina, ili je bio žrtva preke naravi i zakulisnih političkih igara koje su predvodili njegov mlađi brat Aleksandar i tadašnji predsednik vlade Nikola Pašić?
I dok zvanična istoriografija i danas barata izveštajima tadašnjih lekara da je nesuđeni naslednik prestola bolovao od šizofrenije, pa tako bio nepodesan za obavljanje vladarskih funkcija, mnogi savremenici su verovali da je bio žrtva vešte intrige stvorene u krugu tadašnjih, ali i potonjih ljutih protivnika - Aleksandra Karađorđevića, Pašića, Dragutina Dimitrijevića Apisa i Petra Živkovića. Bio lud ili ne, uspeo je protiv sebe da ujedini sve koje je mogao.

Đorđe, po mnogima jedna od najtragičnijih ličnosti naše savremene istorije, detinjstvo je proveo u prestonici Crne Gore, da bi se nakon toga s ocem, bratom Aleksandrom i sestrom Jelenom preselio u Ženevu. Posle četiri godine odlazi u Petrograd da bi nastavio školovanje u Kadetskom korpusu. Nakon Majskog prevrata i povratka na vlast dinastije Karađorđević, u Srbiju dolazi kao prestolonaslednik. Samo šest godina kasnije, u svojoj 24-oj godini, prinuđen je da abdicira i svoje pravo nasleđa prepusti bratu. Umesto da ga taj događaj liši državničkih briga koje mu nikada, kako priznaje u knjizi „Istina o mom životu", nisu ni prijale, nesrećni kraljević je započeo hod po mukama koje su naročito došle do izražaja nakon smrti njegovog oca 1921. godine. Posle niza peripetija je proglašen ludim i najveći deo mladosti proveo je u duševnoj bolnici u Gornjoj Toponici kraj Niša.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(Iz porodičnog albuma: Deca kralja Petra Prvog Karađorđevića - Đorđe, Jelena i Aleksandar Karađorđević  )


- Otac se nikada nije pomirio s mojom abdikacijom - piše Đorđe. - Smatrao me je tipičnim izdankom loze Karađorđevića, dok je za Aleksandra isticao da je krv našeg dede po majci, crnogorskog kralja Nikole Petrovića. Prvi je prek i nagao, govorio je za svoje sinove, a drugi zlopamtilo koji uvrede nikad ne zaboravlja. Brinuo se za mene, plašio se šta će biti sa mnom nakon njegove smrti.
Da je bio prek, plahovit i nagao, priznaje i sam Đorđe u memoarima. Kao takav sticao je neprijatelje, ujedinjavao je i one koji nikada ne bi mogli zajedno. Protiv njega su bili zaverenici, dželati dinastije Obrenović, Apis i njegov ljuti protivnik Živković, nisu ga voleli ni političari, ponajmanje Pašić. Zbog izrazitih patriotskih stavova tokom aneksione krize 1908. godine, užasavao je i Habzburgovce, pri čemu je svako od njih smatrao da je Aleksandar daleko primerenija ličnost za vladarsku krunu, te da bi se njime moglo daleko lakše vladati. Uspeli su da ga dovedu na tron, ali su se prevarili u oceni njegovog karaktera. Apis, posredno čak i Pašić, svoju grešku su kasnije platili životom, a jedini je profitirao Petar Živković, potonji general.
- Nije sporno da je ponašanje tadašnjeg prestolonaslednika Đorđa bilo daleko od primerenog za jednog člana kraljevskog doma - kaže istoričar Miodrag Janković. - Bio je sklon ekscesnom ponašanju, nečem što bi često užasavalo malu, konzervativnu sredinu u kojoj je živeo. Godinama su se prepričavali njegova sumanuta vožnja automobilom, prelazak konjem preko santi leda na zamrznutoj Savi, gaženje blatnjavim čizmama po dvoru... Drznuo se da ošamari i učitelja zbog čega je, po naređenju oca, proveo 15 dana u zatvoru. Mnogo više od bahatog ponašanja, protivnicima je smetala njegova nepokornost, shvatanje da se ničim i ni na koji način njime ne može da se upravlja. Ideja da se ukloni sa trona javila se rano, a podsticali su je, svako iz svog razloga, i Aleksandar, i Pašić, i zaverenici. Jedini koji se tome do kraja protivio bio je njegov otac, da bi se na kraju i sam tome morao prikloniti.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(Sa velikim prijateljem Mikom Alasom u Francuskoj )


Najveći problem Đorđevih protivnika bio je u tome što tadašnji ustav nije predviđao mogućnost smene prestolonaslednika. Do ustoličenja novog moglo je doći samo u slučaju smrti starog ili njegovim dobrovoljnim odstupanjem od prava koje mu je pripadalo rođenjem. A to drugo se dogodilo. Nakon tragične smrti njegovog poslužitelja Stevana Kolakovića, za koju se sam Đorđe smatrao odgovornim, rešio je da abdicira uprkos protivljenju oca, Krunskog saveta i pojedinih članova vlade. Tog kobnog predvečerja 14. marta 1909, posilni je trebalo da dostavi pismo koje je kraljević uputio jednoj devojci, ali to nije učinio jer ga na njegovom stolu nije ni zatekao. Opterećen stalnim praćenjem i uhođenjem, sumnjajući i na samom Kolakovića, princ ga je iznervirano udario nogom u stomak. Nije to, po svedočenju samog Đorđa, bio silovit udarac, još manje fatalan, ali su posledice bile više nego tragične. Poslužitelj se za pomoć lekara obratio tek sutradan. Operisan je dva dana kasnije, ali je ubrzo preminuo.
Događaj je izazvao veliku buru u domaćoj, a naročito u austrougarskoj štampi. Danima tvrdeći da se u dvoru desilo ubistvo, „Radničke novine" su postepeno uobličavale zahtev za prestolonaslednikovu abdikaciju. Neraspoloženje prema njemu podsticali su i bivši zaverenici, a njihovim stopama su krenuli i pojedini političari poput Triše Kaclerovića, Koste Kumanudija i Jaše Nenadovića. Iza svega su, ipak, bili vidljivi prsti Pašića. „Da nije bilo ovog slučaja, Pašić bi, svakako, pronašao neki drugi", tvrdio je kasnije sam Đorđe.
Ako je suditi prema tadašnjim izveštajima lekara, svedočenju njegovih savremenika na dvoru i oko njega, Đorđe je zaista bio neuravnotežena ličnost, sklona svakojakim ispadima i skandalima, večito opsednut idejom da ga neko progoni, špijunira i ugrožava život. I pored navodno dobre volje da mu se pomogne i izađe u susret, lišavanje slobode i konačni smeštaj u duševnu bolnicu bili su, često se isticalo, jedino i pravo rešenje. S druge strane, brojni njegovi prijatelji, počev od matematičara svetskog glasa i ribara Mike Petrovića Alasa, do kraja su ostali uz njega.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(Jedna od njegovih najpoznatijih fotografija iz Beograda u kojem je živeo do smrti 1972. godine )


- Optuživali su ga da je opsednut idejom da ga neko stalno progoni, špijunira i ugrožava nu život, ali se to zaista i dešavalo - objašnjava Janković. - Njegovi protivnici su vešto pleli mrežu oko njega, pratili svaki njegov korak, a materijala za spletke i skandale davao im je kabadahijskim ponašanjem. Često se zanemaruje da je stariji Petrov sin bio ogorčeni protivnik Austrijanaca, a upravo je njegov poslužitelj Kolaković bio austrougarski državljanin i, po svemu sudeći, njihov špijun.
Janković podseća da je i sama smrt Kolakovića sporna. Obdukcija je utvrdila da udarac ipak nije bio jedini, možda ne i pravi uzrok. Poslužitelj je patio od teškog oblika hernije, imao je dve kile, ali sve je moglo srećno da se okonča samo da je operisan na vreme.
- Ostao je nerazjašnjen i pokušaj atentata na Đorđa, kada je u njegovoj sobi eksplodirala bomba, ali i njegova česta trovanja koja očigledno nisu bila samo plod umišljanja - kaže Janković.
Sam čin odricanja od prestola Đorđu nije teško pao. Njegov način života znatno se razlikovao od uštogljenosti koju je nametala vladarska funkcija.
- Koliko god da nije voleo da vlada, vojska mu je bila opsesija i jedna od retkih oblasti gde je pronalazio sebe - kaže naš sagovornik. - Učestvovao je u oba balkanska rata, a na Mačkovom kamenu početkom Prvog svetskog rata teško je ranjen, zbog čega je dobio i orden.
 
Prema ustavu Srbije, ali i pravilima Kraljevskog doma, Đorđu je pripadala komandna funkcija u srpskoj vojsci. Ne samo da je nakon oporavka nije dobio, već ga je mlađi brat potpuno izbrisao iz ratnog rasporeda.  U trenucima najvećeg iskušenja srpskog naroda bio je prinuđen da vreme provodi u Francuskoj.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(Tu je bio zatočen - Ludnica u Gornjoj Toponici )


Najveći sukob između braće izbio je u Solunu, nakon Solunskog procesa, na kojem je Apis zbog navodne veleizdaje i pokušaja atentata na regenta Aleksandra osuđen na smrt. Smatrajući da će takav čin naneti veliku ljagu čitavoj porodici, Đorđe je došao na ratište da preklinje brata da pomiluje Apisa. Nije vredelo. Aleksandar nije propustio priliku da likvidira bivšeg prijatelja koji mu je, da ironija bude veća, lično pomogao da zauzme Đorđevo mesto. Braća su se rastala u neprijateljstvu, a Aleksandar to nikada nije zaboravio.
Pravi hod po mukama započeo je nakon smrti oca, kada su Đorđu najpre zabranili da ulazi u dvor, oduzeli mu vozilo i konje, a o njemu svakodnevno širili najpodlije priče. Aleksandar 1925. daje nalog da se Đorđe uhapsi i sprovede na dvorsko dobro u Belje, a javnost obaveštava da je njegov brat nervno oboleo i da su preduzete bolničke mere da mu se pomogne.

Đorđe je u Belju proveo godinu dana, da bi zatim bio prebačen u Gornju Toponicu. Iako nije bio psihijatrijski slučaj, sve je činjeno da se napravi ludim. Za 16 godina tamnovanja nije dobijao lekove, nije mu dozvoljen kontakt sa spoljnim svetom. Zahtev da ga pregledaju strani neuropsihijatri dvor je glatko odbio, da se prava istina nikada ne sazna. Deceniju i po je proveo između četiri zida, sa jednosatnom šetnjom oko paviljona.
„Sudbina se poigrala sa mnom", zapisao je u memoarima nesuđeni prestolonaslednik. „U danu kada je Srbija izgubila slobodu, u času kada je ceo moj narod postao zatočenik, ja sam oslobođen. Oslobodili su me Nemci, narod koji nikada nisam voleo i protiv koga sam se borio celog života."
Posleratne godine, sve do smrti 1972. godine, Đorđe je proveo u Beogradu kao jedini izdanak Karađorđevića kojem nije bio zabranjen povratak u Srbiju. Tome je doprinelo što su nove vlasti blagonaklono gledale na njegovo lojalno ponašanje tokom rata, a još više činjenica da je bio najveća žrtva njima omrznute dinastije. A pravu istinu o njemu možda je najbolje dao psihijatar, doktor Uroš Jekić, koji je godinama bio zadužen za njega i koji je kasnije bio i prvi Titov ministar zdravlja.
- Imao je preku i nezgodnu narav, ali nije bio bolestan - priznao je Jekić godinama kasnije.

Vlada Arsić

                                         Misterija prinčevog paviljona u bolnici



Sudbina princa Đorđa Karađorđevića trajno je vezana za Niš. Odgovori na misteriju o njegovom životu dobrim delom kriju se i među zidinama Specijalne psihijatrijske bolnice u Gornjoj Toponici, u paviljonu Đorđa Karađorđevića. Bolnica je podignuta na nekadašnjem imanju kraljice Natalije Obrenović, a vila koja je 15 godina bila dom nesrećnog kraljevića uskoro bi trebalo da se pretvori u muzej. To je bila i želja slikara Milića od Mačve, koji je organizovao prvu slikarsku koloniju „Prinčeva vila" 1997.
- U fondu imamo više od 500 slika koje bi mogle aukcijskom prodajom da obezbede makar deo sredstava za obnovu vile - kaže dr Albina Stanojević, direktor bolnice. - Vila je potpuno autentična. Ima pet prostorija, ali su od ličnih stvari princa Đorđa ostale samo njegove fotografije i pisaća mašina. Mašina na kojoj je princ očajnički pisao pokušavajući da ostane zdrav i pored svega što ga je zadesilo.



Izvor: http://www.pressonline.rs


* 1.jpg (64.82 KB, 400x673 - viewed 595 times.)

* 3.jpg (27.08 KB, 400x263 - viewed 716 times.)

* 4.jpg (32.65 KB, 400x259 - viewed 855 times.)

* 5.jpg (43.32 KB, 400x578 - viewed 1461 times.)

* 6.jpg (45.96 KB, 400x301 - viewed 871 times.)
« Last Edit: June 15, 2010, 05:43:10 am by Broker » Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #1 on: October 31, 2012, 10:35:44 am »

Naime sa ove distance može se kritički odnositi i prema načinu lečenja a i uopšte prema postavljanju dijagnoze mladom Kraljeviću Đorđu.

U to vreme nije postojao jasno definisan kriterijum za postavljanje dijagnoze Shizofrenije ili tzv. "Mladalačkog ludila" pa samim tim ni doktrina terapije.
Možda je Đorđe zaista patio od nekakvog duševnog poremećaja koji bi savremena psihijatrija sasvim drugačije i dijagnostikovala i tretirala.
Takođe ne može se reći da potpuno medicinski nisu u pravu i oni koji kažu, da se njegovo staloženo ponašanje u poodmaklom zrelom dobu pripisuje samo "sazrevanju njegove shizofrenije" i da ono ne može biti dokaz nepostojanja odnosno lažno date dijagnoze u mladosti.

Takođe zanimljivo je i to da Kraljević iz jedinog zvaničnog braka nije imao potomaka.
U istoriji medicine poznati su slučajevi da su oboleli od blažih oblika shizofrenije upoznati sa mogućnošću nasleđivanja bolesti kroz sledeće generacije potomstva svesno izbegavali stvaranje istog.

Dosta se špekuliše i o prirodi prijateljstva između Mike Alasa (okoreli neženja, bez poroda) i Kraljevića i to u gnusnom smeru da se radilo o "homoseksualnoj ljubavi iz mladosti", što se navodno potkrepljivalo nekakvom prepiskom Kralja Petra u kojoj se on žali u jednom trenutku da mu je osim drugih poteškoća još samo trebalo da se suočava sa ozbiljnim optužbama (slobodno parafraziram) "Da mu onaj profesor Mika kreči Đorđa".

Da li se i tu radilo o paškvilama iz Živkovićeve (koji je i sam optuživan za homoseksualizam) ili Pašićeve kuhinje, kao i o drugim okolnostima krajnje je vreme da odgovor da savremena istorija.
« Last Edit: October 31, 2012, 10:40:56 am by oficir neaktivne rezerve » Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #2 on: October 31, 2012, 10:48:54 am »

I moja baka mi je pričala za princa Đorđa da je u mladosti bio "veeliki pustahija", ali da uopšte nije bio lud. Mada, galopirati pijan po zaleđenoj Savi... nije baš zdravo.
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #3 on: October 31, 2012, 10:59:29 am »

Prvi posleratni sekretar Crvenog Krsta Jugoslavije u oslobođenom Beogradu, čuvena dr Saša Božović je opisala u svojim memoarima, knjizi "Tebi moja Dolores" da je Kraljević Đorđe dovezao automobil koji mu je predhodno lično na upotrebu dodelio komandant prve armije NOVJ general lajtant Peko Dapčević, da se stavi na raspolaganje i kao vozač uključi u humanitarni rad organa Crvenog Krsta, što je glatko odbijeno (navodno zbog poštovanja)  .

Siroti Kraljević kakve li ironije sudbine nije bio pogodan čak ni za šofera novim vlastima, kada je za njegovom pomoći opet vapio njegov narod .

Bilo kako bilo, stariji Beograđani pamte ga kao vrlo skromnog, mirnog i povučenog sugrađanina koji im je u susretu, vozeći se na biciklu ili u tramvaju "u krugu dvojke" uvek sa poštovanjem i ljubazno na pozdrav, otpozdravljao, sa na danas izgubljen i tako starovremenski način a ipak simbolom poštovanja i uvažavanja ispunjen, kratkim "Dobar dan".

I sve do smrti ne pamti se ni jedan jedini incident ili glasina vezana za njegovo "zrelo doba".
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #4 on: October 31, 2012, 11:04:55 am »

Šta bi u to vreme rekli za današnje razno-razne ekstremne sportiste (verače po zidovima,bandži džampinge,paraglajdiste itd....), ludnice bi nicale kao pečurke, bile bi male i tri "Toponice".  Grin
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #5 on: October 31, 2012, 11:16:53 am »

Imao sam 6 godina kada sam ga video na pijaci Zeleni Venac, pokazala mi ga je baka. "Eno ga princ Đorđe".
Logged
ssekir75
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 194


« Reply #6 on: October 31, 2012, 11:20:54 am »

prica mog pokojnog deda obrena (1914-2005): u nekom obilasku srbije (zaboravio sam tacno gde i kojim povodom, mada je deda i to rekao) pre nego se djordje "odrekao" prestola pokvario im se auto. unutra su bili pasic, djordje, neki major i pasicev sekretar. posle bezuspesnog pokusaja vozaca da ga popravi, krenuli su peske i prokisli do koze uspeli su da dopesace do prvog zaseoka. tu su primljeni "ko sto bog zapoveda", a domacin je izneo za jelo sto je imao - proju, sir i nesto paprika. dok su se ova trojica zahvaljivala i na tome, pasic je kukao kako on to ne moze da jede zbog problema sa stomakom. na to ka je djordje, prrek kakav je bio, osamario i odbrusio nesto tipa "on moze da jede i po ceo dan kopa a ti ne mozes jednom da gricnes". na to mu je pasic odgovorio "videces ti svoje vec". ubrzo posle toga proglasen je ludim.

ne tvrdim da je ovo tacno, ali nek ostane kao prica iz tog vremena. mozda nekom posluzi kao ideja za neko istrazivanje.

takodje je vise puta vidjan u nisu od ljudi koji su ga licno poznavali i koji su o njemu imali najlepse misljenje.
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #7 on: October 31, 2012, 11:41:22 am »

A evo i izvoda iz knjige "Kralj Aleksandar Karađorđević" objavljenog u dnevnom listu "Novosti" 27.03.2010.g.

Sledi izvod:

" Iz pasije za ribolovom i neobično dugog prijateljstva profesora Petrovića i kraljevića Đorđa ispredale su se razne priče, a one su se svodile na to da je u pitanju homoseksualni odnos. O takvim vezama tajno se govorilo, ali i javno pisalo još za života kralja Petra, koji je, navodno, za te veze znao i osuđivao ih je.
Knez Pavle je ispričao Pižonu da je kralj Petar jednom rekao za svog sina Đorđa: “Ej, kuku meni, gde Đorđa pečati odostrag Mika Alas.” Kralju Petru se nikako nije dopadalo što se njegov sin tako intimno sprijateljio s Petrovićem i kad je pročitao u novinama da Petrović jedno svoje pismo Đorđu završava rečima “Vaš pas na lancu”, rekao je revoltirano: “Kako sme jedan ozbiljan čovek tako šta napisati jednom dečku.”
Za običnog čoveka njegova intima je njegova privatna stvar, ali kad je u pitanju jedan kraljević, interesovanje za njegov ljubavni život pobuđuje želja za saznanjem da li on može imati potomstvo. Prema nekim najnovijim podacima, moguće je da je Đorđe iz veze s jednom ženom, mnogo kasnije, kad se već lečio, imao vanbračnu kćer.
Đorđevo prijateljstvo prema Mihailu Petroviću više nas zanima s gledišta njegovog bolesnog straha i brige da se nešto ne desi čoveku koga je tako neizmerno voleo: “Bez Čičice ne mogu živeti” - pisao je Miki Alasu - “za sve ostalo mi je svejedno, indiferentan sam potpuno prema svemu drugom. Neprestano mislim o Vama i strahujem da Vam se ne desi nešto. Oni moraju Vami se svetiti, iako niste krivi za sve ovo... Prema tome, čuvajte se Čičice moj dobri, samo o Vama mislim, jer ste mi sve.”
Iz sačuvanih pisama Mihaila Petrovića upućenih Đorđu ne mogu se pročitati nikakve slične nežne reči kojima bi on na tu iskazanu ljubav uzvraćao. Veliki matematičar, prema Meštroviću, iskreno je voleo Đorđa i gledao u njemu tragičnu figuru. Pričao mu je da ima neobičan dar za matematiku, samo što nije imao podloge, niti je gradivo mogao da savlada zbog “rastrojenosti živaca”.
Njegova fiks ideja da ga je Pašić trovao, a zatim “iznudio” ono pokajničko pismo ne deluje ubedljivo i samo pokazuje nespremnost da prihvati bilo kakvu odgovornost za svoja dela. U svemu je on bio u pravu, pa i što je ubio svog slugu, za šta nije odgovarao samo zato što je član Kraljevskog doma. Pokajao se i što je svojevoljno abdicirao i ponovo je isticao svoje pretenzije na presto.
Na to ubistvo svakog meseca podsećalo ga je to što je iz njegove apanaže isplaćivano po 500, odnosno 1.000 dinara udovi Stevana Kolakovića, koga je Đorđe grubom povredom usmrtio.
Za sve svoje nedaće optuživao je druge, najpre je to bio Pašić, zatim brat Aleksandar, koji ga proganjaju, truju, ugrožavaju čak njegov život. Od progonjenog s vremenom se pretvarao u gonioca svojih “progonitelja”. Spremajući se za “obračun” s njima, tražio je saveznike među neprijateljima vlade i Dvora.
Početkom maja 1924. došao je u Beograd, ali pisao je prijatelju, “da to niko ne zna”. Đorđe je 12. juna doputovao u kaznionu u Lepoglavi i zajedno sa upravnikom zatvora obišao je neke zatvorenike. Kako se moglo doznati, svrha njegovog dolaska bila je razgovor s nekim istaknutim ličnostima, koje su kao politički osuđenici pre kratkog vremena prebačene iz požarevačkog zatvora u Lepoglavu. Bio je u pratnji samo svog šofera, a zatim je 12. juna otputovao za Zagreb...
U to vreme poslanici Radićeve Republikanske stranke prekinuli su svoju apstinenciju i došli su u Skupštinu s namerom da obore vladu. Pašić je još neko vreme odolevao tom pritisku. Đorđe je već ilegalno rasturao svoju brošuru, iz mojih političkih zapisa štampanu u nekoliko hiljada primeraka, u kojoj je objavio svoja ranija pisma i komentare upućene vladi, s teškim optužbama na njen račun i na račun kralja Aleksandra.
Sav obuzet jednom jedinom idejom - da ga gone i da je stalno u opasnosti, kraljević Đorđe ne samo da je menjao mesta obedovanja, ne želevši da išta okusi ni u prijateljskim domovima, nego nije imao poverenje ni u beogradski vodovod. Ne želeći da okusi ni kapi vode koju je ceo Beograd pio, odlazio je automobilom na Avalu i otuda sebi donosio vodu.
Ta ista bolesna uobrazilja naterala ga je da sebi napiše testament kao da će sutra umreti, odnosno, kako je mislio, od nekoga biti otrovan ili ubijen. To je samo pokazivalo da je njegova bolest napredovala.
Postavlja se pitanje zašto princ Đorđe ranije nije stavljen pod lekarski nadzor, kako su to preporučivali psihijatri i 1912. i 1922. godine, a savetovali i istaknuti političari i javni radnici. Akademik Jovan Tomić, koji je često bivao u Dvoru, preporučivao je to kralju Petru još 1910. godine. Obrazlagao je i pismenom izjavom da u kraljeviću Đorđu postoji rascepljena ličnost: dve duše, dva osećanja, dva rezonovanja; prvo je dečaka 13-14 godina, drugo posle bolesti, a posle tog vremena i ono se sve jače manifestovalo, što je više zalazio u godine. On to ne oseća, ne uviđa i sve više to za njega postaje normalno stanje.

ĆERKA IZ TOPONICE
PREMA prilozima za utvrđivanje identiteta Eve (Mileve) Almaši-Ilić, rođene 1926. ili 1928. godine u Senti, koje mi je dao da pregledam Đorđe Mitrović, kustos Muzeja Srbije, ona bi mogla biti vanbračna kći princa Đorđa. Njena majka Katarina Šarkanji u vreme začeća nalazila se, verovatno, na radu u Toponici, gde je Đorđe tada bio na lečenju. Međutim, ni majka, ni Đorđe, koji je posećivao posle rata, nisu otkrili ko je njen otac, a Eva je to saznala posle njihove smrti, otkrivanjem nekih dokumenata, i na osnovu njih je polagala pravo i tražila da se utvrdi da je njen otac Đorđe Karađorđević. "

Kraj izvoda.

Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #8 on: October 31, 2012, 11:54:44 am »

I još nekoliko fotografija:


* Princ Đorđe 2.jpg (179.08 KB, 935x995 - viewed 584 times.)

* Princ Đorđe 3.jpg (12.72 KB, 200x304 - viewed 391 times.)

* Princ Đorđe 4..jpg (43.9 KB, 348x553 - viewed 2204 times.)

* Princ Đorđe sa suprugom.jpg (81.84 KB, 800x518 - viewed 1960 times.)

* Princ Đorđe Toponički-pacijent.jpg (41.22 KB, 250x284 - viewed 4962 times.)
Logged
BSD
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 362



« Reply #9 on: October 31, 2012, 12:40:51 pm »

Prekrsicu svoju rec da necu vise komentarisati na ovom forumu zbog ove teme i da bih vas uputio na citanje jedne knjige. Knjiga se zove ,,Istina o mome zivotu" i napisao je licno Djordje Karadjordjevic. Citao sam knjigu i imam je u svojoj kolekciji i za svaku preporuku je. Pustite ta naglabanja iz druge i trece (mislim na pisce knjiga koji obradjuju Djordja) ruke procitajte sta je covek licno napisao. Naravno nastavicu da ne komentarisem po ovom forumu, ali cu vas posmatrati sa strane  .


* Djordje Karadjordjevic.jpg (132.15 KB, 502x800 - viewed 404 times.)
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #10 on: October 31, 2012, 01:11:15 pm »

Kao što ništa u životu ne može biti objektivno ako je samo jednostrano sagledano, tako se ni Đorđeva knjiga ne sme uzeti zdravo za gotovo.

Ma koliko se trudio da bude iskren i prema čitaocima ali i prema sebi samom, nailazi se na sporne momente i delove u knjizi koji izgledaju kao da se još uvek bori sa sopstvenim mislima, osećanjima, stavovima i sećanjima pa ulazi u kontradikcije, gubi nit i u mnogim opisima događaja koje je započeo u suštini stvari ostaje konfuzno ne dorečen. Logički niz pomešane logike i stvarnosti, gde sastavlja ponekad stvarno i imaginarno u njegovim iznetim opisima, mišljenjima i stavovima. Pa čak i njegov konačan stav o Aleksandru nije jasno potcrtan, čas ga opravdava pa ga napada, itd. Čas veruje lekarima, čas ne, itd.
Što opet može da, da za pravo, da se razmišlja još uvek o postojanju dualizma ličnosti u trenutku pisanja knjige.
Ali naravno samo po sebi i ne može biti dokaz njegovog postojanja kao takvog.

Ne uzimajte ni ovu moju analizu zdravo za gotovo, to je samo moje skromno lično mišljenje, kao nepristrasnog čitaoca i ništa ni više ni manje od toga.

U svakom slučaju ta knjiga je jedna tragična i vrlo potresna lična ispovest koja i te kako ima istoriografsku težinu.

I treba mu odati priznanje na hrabrosti i snazi da se posle svega što je doživeo, kroz pisanje knjige još jednom suoči sa svojom ličnosću i sudbinom kletom i to podeli sa javnošću.
Logged
vizant
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 71



« Reply #11 on: October 31, 2012, 02:25:12 pm »

Ako znamo ko je bio Apis, Pasic i Aleksandar...tesko je neverovati ovom coveku...rado bih procitao knjigu da mogu da je se dokopam.
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #12 on: October 31, 2012, 02:40:46 pm »

Proveri na internetu on line spisak na sajtovima Narodne ili biblioteke grada Beograda, možda tamo poseduju neki primerak za čitanje?
Često sam u biblioteci grada pronalazio dostupne i vrlo retke naslove.
Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #13 on: October 31, 2012, 04:18:03 pm »

Prilog članku.


* đk.jpg (73.47 KB, 501x808 - viewed 1462 times.)
Logged
vizant
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 71



« Reply #14 on: October 31, 2012, 07:50:24 pm »

Proveri na internetu on line spisak na sajtovima Narodne ili biblioteke grada Beograda, možda tamo poseduju neki primerak za čitanje?
Često sam u biblioteci grada pronalazio dostupne i vrlo retke naslove.

Na zalost ja ne zivim trenutno u Srbiji...tako da mi ostaje nekom prilikom kad sam u Srbiji da je kupim..
Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.034 seconds with 22 queries.