SMS Seydlitz

[langsdorff]

                                                          SMS SEYDLITZ

             Nemci su ga zvali "Gluckliches Schiff", a britanci "The Shell Magnet". Uz Admiral graf Spee-a i Bismarcka meni najdrazi brod uopste. Najslavniji je od "sedmorice velicastvenih" nemackih bojnih krstasa koji su se borili u velikom ratu. U periodu od 1913. do 1917.god bio je zastavni brod viceadmirala Franza von Hippera, zapovednika elitne 1. Aufklarungsgruppe, Izvidjacke eskadre bojnih krstasa, brzog krila nemacke flote koje je tokom rata vodilo antologijske bitke sa svojim direktnim suparnicima, bojnim krstasima Sir Davida Beattyja iz sastava 1. Beattle Cruiser Force. U citavoj Hochseeflotte nije bilo omiljenijeg broda medju mornarima. Nosio je ime cuvenog konjickog generala pruskog kralja Fridriha Velikog, njegov pramac krasili su grbovi pruske plemicke porodice, gospodara Slezije, a na njegovoj D topovskoj kuli pisalo je velikim zlatnim slovima "Allen Voran" ("Prije svih"). Njegovo ime bilo je SEYDLITZ.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


ISTORIJA:
            
             Bojni krstas SEYDLIZ predstavlja dalji razvoj predhodne klase bojnih krstasa klase MOLTKE, sa druge strane MOLTKE i GOEBEN bili su uvecane u poboljsane verzije prvog nemackog bojnog krstasa Von der Tanna, imajuci to u vidu SEYDLITZ mozemo smatrati ultimativnom verzijom prve generacije nemackih bojnih krstasa. U odnosu na klasu MOLTKE, SEYDLITZ je bio 14m duzi i 3500t tezi, sto je iskoristeno za niz poboljsanja. Povecanje tezine omogucilo je postavljanje dodatnog oklopa, te je njegov citadelni oklop bio u rangu tadasnjih bojnih brodova. Duzi trup omogucio je ugradnju jaceg pogona te je u odnosu na svog predhodnika imao za 1 cv vecu brzinu. Povisena paluba uticala je na poboljsanje maritimnih svojstava. Za glavno naoruzanje zadrzani su pouzdani 280 mm Schnelladekanonen L/50, iako su britanski krstasi bili naoruzani kalibrom od 305mm i 343mm, sto je SEYDLITZA cinilo slabije naoruzanim od suparnika. Nemci su za razliku od engleza preferirali jaci oklop uz nesto slabije naoruzanje, smatrali su da je lakse popraviti osteceni brod nego potopljeni zameniti novim. Nemcima je glavni cilj bio prezivljavanje broda, te je oklopna zastita u skladu sa nemackom tradicijom bila snazna. Trup je bio podeljen na 17 vodonepropusnih zona, a dvostruko dno se protezalo duz 76% duzine broda. Nedostatak je predstavljala uska krma zbog koje nije mogao dobiti dva paralelna kormila, zbog cega je dobio veliko glavno kormilo, dok je malo pomocno kormilo bilo postavljeno ispred njega. Ovo malo pomocno kormilo u prksi se pokazalo kao ne efikasno, Sto je u velikoj meri umanjilo SEYDLITZ-ove manevarske sposobnosti. Dosta je tesko skretao sto je dovodilo do gubitka brzine. Brod je porinut 30.3.1912.god. a izgradnja je kostala 44,6 mil. zlatnih maraka. U sluzbu je primljen 23.6.1913.godine. Izgradjen je u brodogradilistu Blohm & Voss, a oklop su izradili KRUPP i DILINGEN.
            
TAKTIČKO-TEHNIČKI PODACI

Brodogradilište: Blohm & Voss, Hamburg
Novogradnja: 209
Kobilica: 4.2.1911.
Porinut: 30.3.1912.
U službi: 22.5.1913.
Konstrukcijska tezina: 24.988 tona
Maksimalna tezina: 28.550 tona
Duljina (preko svega): 200,60 m
Širina: 28,50 m
Gaz (28.550 t): 9,29 m
Pogonska skupina: 4 Parsons turbine, 27 Schulz-Thornycroft kotla, 89.738 KS (max), 4 osovine, 4 vijka
Brzina: 28,13 čv
Doplov: 4200 Nm / 14 čv
Oklopna zaštita: pojas 300-100 mm, paluba 30-80 mm, pregrade 50-30 mm, kazemati 150-35 mm, barbete 230-30 mm, kule 250-70 mm, most 350-200 mm
Naoružanje: 10-28cm SK L/50 (5x2), 12-15cm SK L/45 (12x1), 12-8,8cm SK L/45 (12x1), 4-50cm torpedne cijevi
Posada: 43 časnika, 1025 oficira i mornara (kod Jyllanda 1425 ljudi)


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[MOTORISTA]

Nije loše, za početak. Malo više tehničkih detalja, vezanih oko konstrukcije broda, malo više o njegovoj istoriji i službi. Imaš ovde dosta obrađenih brodova, pa pogledaj kako je to urađeno.

[langsdorff]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



            Sa izbijanjem I. sv. rata Seydlitz se zajedno sa ostalim nemačkim bojnim krstašima nalazi u sastavu novoformirane 1. Aufklärungsgruppe (1. AG), te ucestvuje u bombardovanju engleskih gradova na obali Severnog mora. U napadu na Hartlepool 15./16.12.1914. pogođen je tri puta od strane obalne artiljerije.
Sledeca takva operacija rezultovala je bitkom kod Dogger Banka 24.1.1915., gde se Hipperovi bojni krstaši prvi put sukobljavaju sa Beattyjevim bojnim krstašima. Seydlitz dolazi pod vatru Liona i Tigera, primivši 3 direktna pogotka. Prvi pogodak (u 10.25 sati) pogađa pramčanu kulu i čini malo štete. Treći pogodak (u 11.25) udara u oklopni pojas broda, takođe s vrlo malo štete. Ali drugi pogodak (u 10.43) je bio težak. 13.5" (343 mm) granata s Liona probila je 230 mm oklop  krmene D topovske kule i plamen eksplozije zahvata pripremljena barutna punjenja za glavne topove. Kako su vrata koja su vodila do nadvišene C topovske kule bila otvorena, požar zahvata i barutna punjenja. U trenutku je eksplodiralo 62 naboja (ukupno 6000 kg baruta), a plamen koji se rasplamsao dostigao je visinu glavnog jarbola. Svih 165 članova posade topovskih kula Cäsar i Dora je u trenu doslovno izbrisano. Požar se brzo širio te je zapretio skladistima municije, čija bi eksplozija zapečatila sudbinu broda. Žrtvujući vlastiti život, Pumpenmeister Wilhelm Heidkamp probija se kroz požar i otvara ventile za plavljenje komora čime spašava brod (od trovanja dimom i teških opekotina pluća i ruku kasnije je preminuo; njemačka mornarica po njemu će nazvati razarač Z 21). Međutim usprkos ovim teškim udarcima žilavi krstaš ne posustaje: brodski artiljeriski oficir 1. Artillerieoffizier Richard Förster izdaje trima preostalim 280 mm topovskim kulama čuvenu naredbu "Schnell, gut!" te one počinju bljuvati vatru iz svojih cevi svakih 10 sekundi (učestali bljeskovi topova imali su za cilj stvoriti kod Engleza utisak kako Seydlitz potresaju eksplozije). Beattyjev admiralski brod Lion pogođen je s 3 granate i tako teško oštećen da ga je bojni krstaš Indomitable morao posle otegliti natrag u Englesku. Sve u svemu, Seydlitz je tokom bitke ispalio 390 granata kal. 280 mm i priznaje mu se barem polovina od 24 pogotka ukupno zabeleženih na britanskim brodovima.
Nakon popravka u Wilhelmshavenu (25.1. - 31.3.1915.) ucestvuje u operacijama u Riškom zalivu, zajedno s krstašima Moltke i Von der Tann (3. - 21.8.). 24.11. prvo se nasukava u Kielskom kanalu, a 4.12. prilikom ponovnog prolaska kanalom "zajašio" je mrežu protivpodmorničke barijere (ronioci su je pronašli zapletenu oko propelera na desnom boku).U akciji bombardiranja Lowestofta 24.3.1916., prilikom čega je naleteo na minu. Usprkos ozbiljnom oštećenju (rupa od 90 m² kroz koju je prodrlo 1400 t vode u brod, 12 mrtvih), dalji prodor vode je zaustavljen i stavljen pod nadzor, te se Seydlitz sam uspeva vratit u Wilhelmshaven brzinom od 15 čv. Popravka je završena 29.5., u pravo vrime da brod stigne uzeti ucesce u najvećoj pomorskoj bitci svih vremena.
                    Kod Jyllanda 31.5.1916. stari se protivnici ponovno sreću i Seydlitz dobiva priliku za revans: u Hipperovoj liniji ima taktički broj 3 i za cilj mu je dodeljen treći brod u Beattyjevoj liniji - sudbina je htela da to bude prekrasna Queen Mary, bojni krstaš kojem je kuma na porinuću bila sama kraljica Mary i čiji su artiljerci slovili kao najbolji u Kraljevskoj mornarici. Nakon 30-minutnog ogorčenog i bespoštednog dvoboja Seydlitzov plotun pogađa pramčana skladista municije na britanskom brodu - spektakularna eksplozija potresa smrtno ranjenu Queen Mary koja se razleće doslovno u komadiće, uz zaglušujuću eksploziju.
                    Kada je vest o uništenju neprijateljskog broda putem razglasa saopstena posadi, brodom se prolomilo gromoglasno "Drauf Seydlitz!" (uzvik konjanika generala von Seydlitza kojeg je posada preuzela za svoj borbeni poklič).
Tokom daljeg toka bitke vrlo je teško oštećen i skoro potopljen, primivši pogodak torpedom i čak 22 izravna pogotka najtežih britanskih kalibara (8-381 mm, 6-343 mm, 8-305 mm) koji su ga ostavili u plamenu od pramca do krme, ubivši 98 članova posade. Ali usprkos svemu tome, kada je Scheer na kraju bitke (suočen s opasnošću gubitka čitave flote) odlučio žrtvovati teško oštećene Hipperove krstaše naređujući im da mu štite odstupnicu i da sami okrenu punom brzinom na topove mocne Grand Fleet ("Schlachtkreuzer ran an den Feind, voll einsetzen!“), Seydlitzov zapovjednik Kapitän zur See Moritz von Egidy hrabro svrstava svoj brod u liniju - iako mu je bojni krstaš bio bez ikakve teške artiljerije jer mu je svih 5 topovskih kula bilo onesposobljeno (od toga kule Dora i Emil bile su potpuno izgorele)! Priča kaže da su ložači u pogonskom delu, do kolena u vodi koja je prodrla, srčano bacali lopatama ugalj u peći kako bi svom Seydlitzu omogućili što veću brzinu i da se pritom iz njihovih grla orila "Wacht am Rhein"...
Udarivši u pravi paljbeni zid i bombardovanje granatama teškog kalibra, nemački bojni krstaši plove gotovo 10 minuta uporedno s čelom Velike flote, trpeći strahovite gubitke - ali nijedan ne ispada iz stroja! Ovaj protunapad 4 teško oštećena nemačka bojna krstaša na 15 neprijateljskih bojnih brodova zadivljeni Englezi kasnije će prozvati "Death Charge", a imena Derfflinger, Seydlitz, Moltke i Von der Tann izgovarat će se sa strahopoštovanjem...
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[langsdorff]

            Dve dramatične fotografije teško oštećenog Seydlitza snimljene u rano jutro 1.6.1916. Samo mere intenzivnog protivplavljenja sprečavale su da se brod ne prevrne i potone. S oba uništena žirokompasa i bez ikakve mogućnosti za odbranu uspeo se u noći 31.5./1.6. povući sa iz bitke, prošavši kroz 3,2 km široku "rupu" između kompletne britanske 2. i 5. divizije bojnih brodova. Njegovu senku primetili su na samo 3600 m bojni brodovi Marlborough, Thunderer, Agincourt i superdreadnought Revenge (sa svojim divovskim 381 mm topovima), ali njihovi kapetani smatrali su kako je pametnije ne odavati sopstveni  položaj i izlagati se torpednom napadu neprijateljskih razarača, zato nisu ni otvorili vatru, dopuštajući tako nemačkom brodu da se izvuče. Oko 4 sata ujutro njegov duboko zaronjeni pramac dvaput je "očešao" peščane pojase Horns Reefa. Kako je brod bio nesposoban za bilo kakvu navigaciju, laka krstarica Pillau je poslana da ga navodi. Oko 15.30 situacija je postala kritična: kompletan pramac se nalazio ispod vode, vetar je dosezao jačinu 8 i više nije bilo nade da je brod moguće spasiti pa su evakuisani svi ranjenici. Ali uskoro su stigla još dva remorkera koji su dobacili konope, i uz pomoć tegljača, teško oštećeni brod je spašen i sretno dotegljen kući. Ujutro 2.6. dosegli su estuar Jade, da bi idući dan Seydlitz bio uvučen u dok br. 3 u Wilhelmshavenu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[langsdorff]

               Nakon bitke se u kritičnom stanju jedva dovukao do Wilhelmshavena, uplovivši kao posljednji njemački brod uz klicanje okupljenog stanovnistva i mornara sa drugih brodova; posljednji deo puta morao je ploviti krmom jer mu je kompletan pramac potonuo, a more je došlo na 2,5 m do nadgrađa! Brod je bio nagnut na levi bok za 8°, u trupu je ima čak 5330 t (!!!) mora, ali - nije potonuo! I dan-danas se vode rasprave da li je i jedan drugi brod toga vremena mogao preživeti "vatrenu kaznu" kakvu je preživeo Seydlitz.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
         

                  Ispitivanja tokom tromesečne popravke u brodogradilistu (15.6. - 1.10.1916.)  pokaza ce kako se brod održao na površini samo zahvaljujući neoštećenoj torpednoj prostoriji na levom boku - da se ona napunila vodom brod više ne bi bilo moguće spasiti. Nakon zavrsene popravke i izvrsenih testiranja, brod se ponovo vraca u sluzbu.

[langsdorff]

               Nakon završetka rata, u skladu s odredbama primirija, poveo je 19.11.1918. iz Wilhelmshavena ponosnu Hochseeflotte na poslednju plovidbu, na predaju u Scapa Flow, ploveći na čelu 50 kilometarske kolone nemačkih ratnih brodova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


              Kako se Saveznici nisu mogli dogovoriti oko sudbine nemačkih brodova, na kraju su o njoj odlučili sami Nemci: 21.6.1919. internirana nemačka flota čini viteško samoubistvo. Na 10 bojnih brodova, 5 bojnih krstaša, 5 krstarica i 45 razarača otvaraju se ventili za plavljenje trupa ("kingstoni") te brodovi nestaju u dubinama. Među njima je bio i Seydlitz.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


               Čak i potopljen nije prestao biti tvrd orah Englezima - nakon više od 40 neuspesnih pokušaja, napokon je izvađen 02.11.1928. i izrezan u Rosythu 1930.


 

[kukador]

Bravo!
Nastavak!

[ML]

               Nakon bitke se u kritičnom stanju jedva dovukao do Wilhelmshavena, uplovivši kao posljednji njemački brod uz klicanje okupljenog stanovnistva i mornara sa drugih brodova; posljednji deo puta morao je ploviti krmom jer mu je kompletan pramac potonuo, a more je došlo na 2,5 m do nadgrađa! Brod je bio nagnut na levi bok za 8°, u trupu je ima čak 5330 t (!!!) mora, ali - nije potonuo! I dan-danas se vode rasprave da li je i jedan drugi brod toga vremena mogao preživeti "vatrenu kaznu" kakvu je preživeo Seydlitz.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
          

                  Ispitivanja tokom tromesečne popravke u brodogradilistu (15.6. - 1.10.1916.)  pokaza ce kako se brod održao na površini samo zahvaljujući neoštećenoj torpednoj prostoriji na levom boku - da se ona napunila vodom brod više ne bi bilo moguće spasiti. Nakon zavrsene popravke i izvrsenih testiranja, brod se ponovo vraca u sluzbu.

Seydlitz je od svih bojnih krstaša I SR imao največu MG koja je iznosila neverovatnih 3,12m što je bilo presudno da se vrati u luku posle bitke. Presudnom se pokazala njegova rezerva stabilnosti. Tolika metacentarska visina povečava žilavost broda, ali se loše odražava na valovitom moru kod upotrebe ariljerije, naime brod je preživ i ima brze periode ljuljanja.https://www.paluba.info/smf/pomorstvo/uvjeti-plovnosti-broda-i-osnove-stabilnosti/msg56820/#msg56820

[Krivak]

ovaj tekst originalno napisao je kolega Essex u povijesnom dijelu svoje recenzije makete Iron Shipwrights 1/350 SMS Seydlitz na OMF-u
evo Vam i link: http://www.maketarstvo.net/forum/viewtopic.php?t=8698

[kumbor]

Čvrstoća konstrukcije nemačkih kapitalnih brodova u oba svetska rata je za svako poštovanje. Istovremeno, njihova konstrukcija bila je lišena nekih suštinskih novotarija. Svi su principi gradnje bili zapravo vrlo klasični. Najvažniji su bili pedantnost, inženjersko znanje, kvalitet materijala i izuzetna tehnološka kultura počev od pomoćnog radnika, pa nadalje.

[Rade]

ovaj tekst originalno napisao je kolega Essex u povijesnom dijelu svoje recenzije makete Iron Shipwrights 1/350 SMS Seydlitz na OMF-u
evo Vam i link: http://www.maketarstvo.net/forum/viewtopic.php?t=8698

I još glasanje o kvalitetu članka, tj. u ovom slučaju plagijata... "prvo pa muško"

[Рашо]

Sve pohvale za članak, naravno, njegovom pravom autoru. Što se tiče plagiranja, nedostojno komentara.

...A umalo pomislih da smo dobili još jednog produktivnog člana...

[MOTORISTA]

Nemam reči za ovakav bezobrazluk. Na Palubi se cene autorski radovi, a ne plagijati.

[Boro Prodanic]

@Langsdorf, imaš li ti ikakav odgovor na ova pitanja oko plagijata?

[Palubarac]

@Langsdorf, imaš li ti ikakav odgovor na ova pitanja oko plagijata?

Boro, što ne obrišete ovo. Ovo je sramota za Palubu.
I još je toliko ovaj član drzak da je postavio "pitalicu" da li je dobro iskopirao temu.
Kopiranje je odlično, tema je loša i sramotna za renome kakav uživa Paluba.