Rat u Afganistanu je dostigao mrtvu tačku i niko ne vjeruje u "pobjedu" zapada. Juni 2010 je bio najkrvaviji mjesec od početka rata, sa 66 žrtava na savezničkoj strani (
http://icasualties.org/OEF/ByMonth.aspx). U ovoj godini je poginulo više zapadnih vojnika nego u prve tri godine rata zajedno. Za kućnu upotrebu treba pod hitno proizvesti pozitivne vijesti, ali odakle ih uzeti? Svaki Spin-Doctor zna da su najbolje vijesti one koje sam izmisli. Hajmo narodu servirati vijest da je ovaj rat dobar za našu privredu, naše bogatsvo. To je ono što pokreće prosječnog zapadnjaka. U Afganistanu nema nafte, siromašni su da bi ih Ameri koristili kao tržište. Tako su se Spin-Doctori sjetili starih analiza još iz ruskih istraživanja, dodali im zube i cijeli PR-Gag objavili u New York Timesu.
Amerikanci znaju za ove "sirovine" od 2004. -
http://www.bgs.ac.uk/downloads/browse.cfm?sec=7&cat=83, od Afganistanskog instituta za geologiju. U ovim dokumentima su kartirana nalazišta sirovina. Autori dokumenata su ruski stručnjaci za geologiju, koji su 60.-tih godina pretražili Afg. u potrazi za sirovinama. Ova istraživanja nisu bila posebno ubjedljiva, te Ameri i Britanci nisu ni pokušali sami da buše nego su poslali avion sa specijalnom kamerom, koja navodno vrši 3-D analizu podzemnih nalazišta minerala. 5. aprila 2009 je stručni portal
http://paguntaka.org/2009/04/05/afghanistan-looking-mining-companies-to-exploration-iron-ore-mine/ već pisao o nalazištima minerala, ali nijedan koncern nije pokazao interes za eksploataciju ruda u Afganistanu: navedena količina nije ni kvalitativno ni kvantitavno osigurana, nego bazira na vrlo smjelim procjenama. Sigurno je da imaju tek 11 miliona tona željezne rude, što je polovina od procijenjene količine.
Ostali eventualni minerali i rude se nalaze duboko u regionima koji su neprohodni, ispresijecani planinama, rijekama, dolinama i prije svega - nesigurni. Do ovih eventualnih nalazišta nema puteva i željeznica, da ne pričamo u pogonima za preradu. Kako pod tim uslovima izvaditi, preraditi i transportovati sirovine - riječ je o milionima tona - do krajnjeg korisnika? Koliko je novca potrebno za izgradnju infrastrukture i koliko to povećava krajnju cijenu ovih sirovina? Jesu li onda sirovine konkuretne na svjetskom tržištu?
Eventualna eksploatacija bi se isplatila jedino komšijama - Rusima i Kinezima, koji su već aktivni u Afganistanu. Rusi traže gas, Kinezi već uveliko eksploatišu bakar, koji kopnenim putem prevoze u Kinu.
Da bi cijela priča bila malo zanimljivija, dodan je litium. On je rijedak, skup i u sva nalazišta su u rukama "neprijatelja", u Boliviji i Čileu. Ova procjena se zasniva na par probnih bušenja "kućnog" geologa, koji je potvrdio da se tu nalazi litium, ali u kojim količinama - niko ne zna. Fantaziju hladi i činjenica da Bolivija, u kojoj je najveće potvrđeno nalazište litijuma na svijetu, još uvijek nije počela eksploataciju iako ima daleko bolje infrastrukturne, tehničke i bezbjednosne uslove nego Afganistan.
ZLATNA GROZNICA JE IPAK SAMO GROZNICA.
Kako nastaju ovakvi članci? Primjer iz Njemačke, gdje živim: štampani mediji su prisiljeni otpustiti novinare zbog smanjenih reklamnih prihoda, rade sa nekoliko ljudi u redakciji koji istovremeno aktualiziraju online-portale svojih novina. Pretplate se na
http://pressetext.de/ i onda nekritički objavljuju tekstove (COPY-PASTE) koje im servira ova grupa propagandista. Radio-stanice često dobijaju čitave gotove radio-emisije, njihovo je samo da otpakuju zip i puste u eter.
Zanimljivo je bilo prošle godine sa svinjskom gripom: Presetext je objavio jedan članak gdje pisalo "Schweinegerippe" (svinjska rebra) umjesto "Schweinegrippe.
Naveče sam ukucao "Schweinegerippe" u Google - oko 200 pogodaka na isto toliko news-portala