PALUBA
March 28, 2024, 12:42:02 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 [89]   Go Down
  Print  
Author Topic: Sedma umetnost  (Read 327429 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 879


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #1320 on: July 19, 2023, 10:43:54 pm »

Nema nam još Lovca, on uvek ima dobre predloge za igrane filmove. Imamo sličan ukus.

U zadnje vreme ceo internet (svet) je "poludeo" što za video igrom što za serijom The Last of Us.
Zapravo serija je urađena po istoimenoj video igrici.



The Last of Us je post-apokaliptična serija, koja prati Džoela (Paskala) i Eli (Remzi) na putovanju po zemlji kako bi pronašli lek za smrtonosnu gljivičnu infekciju koja ljude pretvara u agresivne zombije, koji zarazu prenose ugrizom.

Prva sezona je zaradila čak 25 nominacija za Emi. Već se najavljuje i drugi sezona serije The Last of Us Part II i to 2025-te, pa neki čak pominju i treću sezonu...

Video igra The Last of Us je izašla i u drugoj sezoni. Da li će verno pratiti video igru kao prva sezona, ostaje nam da sačekamo gotovo dve godine.

Gejmplej prve epizode prvog serijala

Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 879


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #1321 on: November 16, 2023, 02:45:46 am »

Preminuo glumac Žarko Laušević: „Sudbina poput antičke tragedije"

15.11.2023.

Žarko Laušević, jedan od najpoznatijih glumaca bivše Jugoslavije, preminuo je u Beogradu u 63. godini posle kraće i teške bolesti, saopštila je njegova porodica.

Laušević je rođen 19. januara 1960. godine na Cetinju u Crnoj Gori, a slavu je stekao nizom uloga iz 1980-ih.

Među njima su Miljan u Igmanskom maršu, Pavle Ivković u filmu Šmeker, Šilja u Sivom domu, Petar Hrvat u Oficiru s Ružom, Braco Gavran iz Braće po materi i Miloš Obilić u Boju na Kosovu.

„Pamtiću ga po mnogim ulogama iz tog doba, stvarno je razvaljivao čega god se dohvatio", kaže za BBC na srpskom glumica Mirjana Karanović, koja je sa Lauševićem igrala u predstavi Pozorišne iluzije.

„Nikada neću zaboraviti taj neodoljivi njegov šarm, duhovitost koja je bila melanholična i nekako neagresivna, tako nežna", kaže Karanović.

Život mu je, na vrhuncu slave, obeležio slučaj iz 1993. godine u Podgorici, kada je tokom fizičkog sukoba iz pištolja ubio dvojicu muškaraca, a ranio trećeg, zbog čega je osuđen na zatvorsku kaznu.

Po izlasku iz zatvora u Srbiji, otišao je u Ameriku, gde je proveo više od deset godina, a o zatvorskim danima je napisao i nekoliko knjiga.

Vojislav Voja Brajović, koji je sa Lauševićem igrao u Braći po materi i Boju na Kosovu, kaže za BBC na srpskom da se „o Žarku ne može tek tako pričati, ne može se opisati u nekoliko rečenica".

„Činjenica je da je bio jedan od najznačajnijih umetnika njegove generacije, ali i šire - jedan od onih retkih na koje se mlađe generacije ugledaju, kojima je bio uzor", navodi Brajović.

„Ne mogu da shvatim da je otišao u godinama kada se tek šire krila i kada ga tek čekaju značajne uloge... Nekako je i njegova sudbina poput antičke tragedije."

Datum i mesto sahrane biće kasnije objavljeni.

Studentski dani i slava

Laušević je diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u jednoj od najpoznatijih klasa u istoriji fakulteta.

„Dve godine sam starija klasa od njega i pamtim tog dečaka rumenog u obrazima, kao da ga je priroda našminkala da bude rumen, i koji je iz zdravlja i potpune čistote, došao u naš Beograd", navodi Karanović.

„Ta njegova klasa je bila vrlo urbana, pored Sonje Savić, Buleta Goncića, Zorana Cvijanovića i drugih beogradskih talenata, on je bio tu sa Branimirom Brstinom.

„Njih dvojica su tu bili dođoši koji su i u klasu i na naše beogradsko glumište doneli potpuno drugačiju energiju."

Kasnije je bio član Jugoslovenskog dramskog pozorišta i dobitnik brojnih nagrada, među kojima Zlatna arena u Puli, Car Konstantin u Nišu, Sterijina nagrada i nagrada Zoran Radmilović.

Zlatnu arenu u Puli dobio je za ulogu u filmu Oficir s ružom zagrebačkog reditelja Dejana Šoraka, snimljenog 1987. godine.

Igra partizanskog poručnika u posleratnom Zagrebu koji se zaljubljuje u udovicu iz više klase čiji je muž radio za Narodnooslobodilačku borbu.

„Često se setim filma i Žarka i uvek pomislim da sam imala sreće i privilegiju da mi upravo on bude partner u jednom, meni najvažnijem karijernom filmu", kaže za BBC na srpskom Ksenija Pajić, koja je igrala udovicu.

„Taj film nikada ne bi bio takav, da je glumio neko drugi", dodaje.

Laušević je, kaže hrvatska glumica, bio „talentovan, duhovit, pametan, zreo i mudar, čudesan, nežan, strpljiv, nenametljiv".

Posle tog filma, nikada više nisu sarađivali jer ih je život, kako kaže, odveo na različite strane, ali i posle 36 godina pamti da su svakog dana posle snimanja ostajali da vežbaju scene.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

'U crkvi uvek upalim tri sveće'

Početkom ratnih devedesetih godina, Laušević je po savetu policije, a posle pretnji koje je dobijao zbog uloge Svetog Save u istoimenoj predstavi po tekstu Siniše Kovačevića, nabavio pištolj, piše on u knjizi.

Predstavu su pripadnici desnice i crkve smatrali kontroverznom jer prikazuje Svetog Savu kako, između ostalog, pre monaškog života ima seksualne odnose.

Jedno izvođenje prekinuo je lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, kasnije osuđen za ratne zločine pred Haškim tribunalom, praćen pristalicama.

„Sa balkona i iz zadnjih redova partera seva mržnja i jednoumlje, a da ne bi delovali suviše banalno, neki pevaju himnu Svetom Savi", piše Laušević u njegovoj knjizi.

„Neko mi dovikuje 'ustašo', drugi 'Obiliću, stidi se'."

On navodi da je „grupa nahuškanih čuvara pravoslavlja pronašla odličan povod da demonstrira patriotizam i krene da vrišti zbog ugroženog srpstva".

Krajem jula 1993. godine, Laušević i njegov brat učestvovali su u incidentu u centru Podgorice, kada su napadnuti.

Laušević je izvadio pištolj CZ-99 i zapucao, ubivši dvojicu muškaraca.

„Laušević je bio jako pažljiv prema ljudima generalno, uzmicao je, nije se nikad sukobljavao i utoliko mi je bilo neverovatno da prihvatim to što mu se desilo", kaže Karanović.

„Zaista verujem da je to bio sticaj užasnih okolnosti koje su njegov život odvele u smeru iz kog nije mogao da se vrati."

Osuđen je na 13 godina zatvora, ali je tu presudu ukinuo tadašnji Savezni sud.

U novom postupku, osuđen je na četiri godine zatvora, koje je u tom trenutku već izdržao, tako da je pušten na slobodu.

Ubrzo potom je otišao u Sjedinjene Države, gde je živeo u Njujorku i, kako kaže, „radio sve što je mogao - nameštao parket, molerisao, zidao, skidao pločice, stavljao".

Vrhovni sud Crne Gore je 2001. godine tu odluku o kazni preinačio i osudio ga na 13 godina zatvora.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U decembru 2011. godine pomilovao ga je tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić, kada mu je uručen i srpski pasoš i Laušević se vratio iz Amerike.

„Videli smo se nekoliko puta pošto je on počeo da dolazi u Srbiju posle boravka u Americi, kada je počeo da dobija uloge ovde, ali to je bio neki drugi čovek", kaže Karanović.

„Čovek kojeg je život pritisnuo, neko drugi... Prosto mi se čini da je imao život do te tragedije i da je od tada to bio neki drugi život."

O svemu što se dogodilo u Podgorici, Laušević je napisao:

„Jesam, pokušavao sam da sinu objasnim šta se dogodilo te noći. Ja nisam kao otac koji treba da mu olakša muku sazrevanja, već i muku koju sam mu ja natovario. I da ga molim da mi oprosti.

„Od oštećenih ne tražim da mi oproste. Znam da to ne mogu jer sam sebi ne opraštam. Samo Bog to može.

„Njihovo je pravo da mrze. Moje je pravo da se kajem što ne mogah drugačije. U crkvi uvek upalim tri sveće. Za oca i njih dvojicu. Ako sam grešan što ovo rekoh, grešan sam i prema ocu.

„Mora biti da smo nešto teško zgrešili sva trojica. I njih dvojica, i ja, pa nas je Bog tako sastavio 31. jula '93. Da njih kazni mojom rukom, mene njihovim glavama."

Knjige i nova ostvarenja
Laušević je 2011. godine objavio je i knjigu Godina prođe, dan nikad, prvu iz serijala Dnevnik jedne robije, o godinama koje je proveo u zatvoru.

Posle nje usledile su Druga knjiga (2013), Sve prođe, pa i doživotna (2018) i Padre, idiote (2022).

Nedavno je emitovana i serija po njegovim knjigama i o njegovom životu Pad, a napravljen je i biografski film Lauš iz 2014. godine.

U poslednjih nekoliko godina, Laušević je ostvario nekoliko značajnih uloga, među kojima su Jovan Jovanović Zmaj u filmu Ime naroda, princ Đorđe Karađorđević u Senkama nad Balkanom, Aćim Katić u Korenima, kralj Nikola Petrović u Aleksandru od Jugoslavije i Vukašin Katić u Vremenu zla.

Igrao je u filmu Leto kad sam naučila da letim, seriji Kalkanski krugovi i filmu Heroji Halijarda.

Njegovo poslednje pojavljivanje u javnosti je bilo upravo na nedavnoj premijeri filma Heroji Halijarda.

Poslednji film koji je snimio je Ruski konzul, po istoimenom romanu Vuka Draškovića, u režiji Miroslava Lekića.

Ksenija Pajić kaže da se sa njim u poslednjim decenijama čula samo jednom i to kratko, kada se iz Amerike vratio u Beograd.

„Bila sam srećna što smo se čuli i jako uzbuđena da mu opet čujem glas, posle svega što mu se dogodilo, a što smo svi pratili.

„Verovala sam da ćemo se opet sresti, ako ne profesionalno, da će nam se bar putevi nekako ukrstiti. Nisam mogla ni sanjati da se to neće dogoditi", kaže sa setom u glasu.


Izvor

Sve u svemu, dosta se namučio kroz život, iako je u mladosti i zenitu slave imao prilično buran život.
Pre par meseci sam pogledao seriju "Pad", koju preporučujem za gledanje jer je inspirisana Lauševom autobiografijom.

Počivaj u miru!


* Žarko.jpg (61.3 KB, 725x868 - viewed 0 times.)

* Žare i Bjela.jpg (287.9 KB, 613x828 - viewed 3 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #1322 on: November 18, 2023, 05:23:44 pm »

Quote
U decembru 2011. godine pomilovao ga je tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić, kada mu je uručen i srpski pasoš i Laušević se vratio iz Amerike.

Уз све уважавање Лаушевића као глумца не могу а да се не запитам зашто и на основу чега га је Тадић помиловао. Помилујеш неког ко још нема српски пасош јер није званично држављанин, и још осуђен од стране правосуђа друге (његове) државе. Вероватно због тога што је позната личност за кога су лобирале многе његове овдашње колеге. Ко лобира за сиротињу, обичне људе? Испада да држава и представници власти (која год је је партија на власти) имају два аршина, један за познате и богате, а један за "боранију". А свима пуна уста демократије, праве и поштења...
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1323 on: November 18, 2023, 06:25:01 pm »

Quote
U decembru 2011. godine pomilovao ga je tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić, kada mu je uručen i srpski pasoš i Laušević se vratio iz Amerike.

Уз све уважавање Лаушевића као глумца не могу а да се не запитам зашто и на основу чега га је Тадић помиловао. Помилујеш неког ко још нема српски пасош јер није званично држављанин, и још осуђен од стране правосуђа друге (његове) државе. Вероватно због тога што је позната личност за кога су лобирале многе његове овдашње колеге. Ко лобира за сиротињу, обичне људе? Испада да држава и представници власти (која год је је партија на власти) имају два аршина, један за познате и богате, а један за "боранију". А свима пуна уста демократије, праве и поштења...

Tako je uvek bilo, i svuda. Nije to naš izum.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #1324 on: November 18, 2023, 07:10:15 pm »

Наравно да није. Него само то наглашавам јер сви овдашњи политичари много троше времена у убеђивање народа како су они ти који се боре за правду и поштен однос према сваком грађанину. Тај однос се види и по националним пензијама које се додељују "парекселанс" богатим естрадним звездама, спортистима, јавним радницима а не додељују борцима који су остали инвалиди борећи се на фронту за своју земљу.
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #1325 on: February 06, 2024, 11:46:42 am »

"Masters of the Air", nova serija od producenata "Band of Brothers" i "The Pacific" (što bi neki rekli nešto najbolje što je snimljeno na temu DSR).

Odgledao sam sinoć prvu epizodu, tek je emitovano 4-5 i rekao bih da za sada obećava. Priča prati put 100.BG poznate i kao "krvava stotka" zbog izuzetno velikih gubitaka koje je imala u ratu, u pitanje su "Leteće tvrđave" B-17 koje su od 1943. vršile dnevne bombarderske misije iznad Nemačke i zapadne Evrope. Emituje se na "platformi" Apple TV+/.



* Masters of the Air.jpg (66.37 KB, 409x599 - viewed 5 times.)
Logged
relja
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 593


« Reply #1326 on: February 06, 2024, 12:55:01 pm »

"Masters of the Air", nova serija od producenata "Band of Brothers" i "The Pacific" (što bi neki rekli nešto najbolje što je snimljeno na temu DSR).

Odgledao sam sinoć prvu epizodu, tek je emitovano 4-5 i rekao bih da za sada obećava. Priča prati put 100.BG poznate i kao "krvava stotka" zbog izuzetno velikih gubitaka koje je imala u ratu, u pitanje su "Leteće tvrđave" B-17 koje su od 1943. vršile dnevne bombarderske misije iznad Nemačke i zapadne Evrope. Emituje se na "platformi" Apple TV+/.




Pre par godina sam čitao knjigu Donalda Milera, koja je poslužila kao osnova za scenario (i scenariji Band of Brothers i Pacific su takođe pisani na osnovu knjiga).
Teška knjiga, ali je mnogo i teška tema.

Knjiga je opširna, bavi se mnogim detaljima o strateškom bombardovanju Nemačke.
Ne bavi se samo ratnim putem i sudbinama ovih mladića (nema izmišljenih likova, isto kao u prethodne dve serije), pa sam bio pomalo skpetičan kako će to izgledati.

Posle dve odgledane epizode, samo ću reći da je ovo jedan od najboljih scenarija za TV seriju o istorijskim događajima ikada napisan.
Ko je skeptičan, poručiću mu samo da nema klišea, preterivanja i glumatanja... i mali "teaser" - na uvodnoj špici i se vide i - vojnici Crvene armije Smiley
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #1327 on: February 06, 2024, 08:28:00 pm »

Posle dve odgledane epizode, samo ću reći da je ovo jedan od najboljih scenarija za TV seriju o istorijskim događajima ikada napisan.
Ko je skeptičan, poručiću mu samo da nema klišea, preterivanja i glumatanja... i mali "teaser" - na uvodnoj špici i se vide i - vojnici Crvene armije Smiley

Video sam na špic, tj. zapazio sam da su ono Crvenoarmejci ... mora de je neki produžio na istok pa sleteo ili su rusi već bili stigli do pred Nemačku pa su kupili ove kad su iskočili ....

Nađoh i ovo oficijalni sajt 100th BG i malo sam prelistao danas ... mogu reći da nikada nisam video ovako detaljno urađen sajt neke avio formacije iz DSR. Ima i baš 1. misiji ove BG iz prve epizode i što kaže relja nema izmišljenih likova! A u naslovu sajta "The Bloody Hundredth" tako da je knjiga a i priča ove grupe stvarno teška!
« Last Edit: February 07, 2024, 07:59:39 am by Zaslon » Logged
relja
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 593


« Reply #1328 on: February 06, 2024, 09:10:43 pm »

Posle dve odgledane epizode, samo ću reći da je ovo jedan od najboljih scenarija za TV seriju o istorijskim događajima ikada napisan.
Ko je skeptičan, poručiću mu samo da nema klišea, preterivanja i glumatanja... i mali "teaser" - na uvodnoj špici i se vide i - vojnici Crvene armije Smiley

Video sam na špic, tj. zapazio sam da su ono Crvenoarmejci ... mora de je neki produžio na istok pa sleteo ili su rusi već bili stigli do pred Nemačku pa su kupili ove kad su iskočili ....
.....


Pa...  Da Smiley
Logged
Duki
Počasni član foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 897



« Reply #1329 on: February 14, 2024, 09:56:39 am »

Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #1330 on: February 27, 2024, 10:55:33 pm »

Прчварница звана Холивуд
Или, зашто је амерички филм, уз малобројне изузетке, једна од највећих и најпогубнијих заблуда нашег времена


Распрострањена фама да су амерички холивудски филмови добри, чак и најбољи, није доказ да је то заиста тако. Напротив. Много је више доказа да су то у деведесет девет одсто случајева лоши филмови. Такав поражавајући проценат лоших у односу на добре, нема ниједна велика, па ни многе мале кинематографије. Наравно, то не би било страшно, да иза тако мизерног квалитета не стоји мастодонска продукција и када баснословна средства, несразмерна квалитету, не би била улагана у невероватну количину глупости, која остварења америчке кинематографије чини не само лошим, већ и дегутантним. За филм неке друге продукције може да се каже да је лош, наиван, па и глуп, али епитети 'дегутантан' и 'одвратан', везују се готово само за америчке холивудске филмове.

Мит који те филмове прати, нису створила вредна остварења, већ убитачна холивудска пропаганда која рачуна, у првом реду, са необразованим, масовним конзументом, неспособним да разликује праве од лажних вредности. Тако је, највише посредством телевизије дистрибутерских загађивача биоскопа, тај немилосрдни терор америчких филмова на глобалном плану достигао застрашујуће размере. Када се зна да у основи свега тога лежи профитерска доктрина која, од свих уметности, признаје само уметност прављења новца, постаје још уверљивија тешка оптужба великог француског писца Анрија де Монтерлана на рачун САД које су, поред осталог и хиперпродукцијом лоших филмова, 'више него иједна друга држава у историји снизиле интелигенцију, моралност и квалитет човека широм наше планете', због чега их он оптужује 'за непрекидни злочин над човечанством'.

Шта је то што огромну већину америчких филмова чини лошим? Одсуство душе је њихова највећа болест. Роботизован и испрограмиран, сведен на марионету која не мисли и не осећа, на голи инстинкт и примитивни практицизам, човек је у њима дехуманизовано, бездушно и нереално биће какво никада није постојало у стварности, па макар то била и америчка. У америчким филмовима човек је без људскости и топлине. Међу људима прекинута је и последња нит комуникације и солидарности. Љубав је поистовећена са порнографијом, идеал са успехом, успех богаћењем, а богаћење са 'слободом', која је синоним за саможивост, сналажљивост и насиље. Да све буде уистину дегутантно, сав тај изопачен свет (који тек понеки амерички филмски ствараоци разобиличују или га бар не величају) у већини америчких холивудских филмова нуди се као нешто сасвим обично и позитивно, често као врхунски човеков идеал, као прави и једини смисао живота.

Одсуство талента и непатворености стваралачког надахнућа, чини америчке филмове стерилним, извештаченим и неубедљивим. 'Филмска техника', чијем се компјутерском егзибиционизму и сценографској уљашћености диве, и којом се диче амерички продуценти, кастрирала је пориве природности и дара, којима је још до пре коју деценију могао да се похвали не мали број америчких редитеља и глумаца. Данас се даровити 'независни' амерички редитељи, расплињују у гледљивим, али неуметничким псеудосоцијалним сторијама криминалистичког проседеа, док се они други, неталентовани, далеко бројнији, баве масовним аудиовизуелним подригивањем. Амерички глумци (који су, услед типизираности и рационализације глумачког израза лишени моћи карактеризације, нијансирања и понирања у лик), коначно су се задовољили 'атрктивним изгледом', улепшавајућим ракурсима', 'узбудљивом акцијом' и високим хонорарима које, као и исфабриковану славу, ничим нису заслужили.

Одсуство духа и духовитости, одлика сваке уметности, одавно је запажено и у добрим америчким филмовима. У лошим то одсуство је буквално равно пустоши, која их понајвише и чини дегутантним. Здрав, духовит и разгаљујући хумор, као један од израза људске памети и инвенције (какав, рецимо, срећемо у француским и енглеским филмовима), непозната је естетска категорија, творцима америчких филмских комедија, које су зато, својим приземним, лакрдијашким хумором, пре глупаве него смешне.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Одсуство маште, која уметност лишава поезије и заноса, у америчким филмовима надомешћује се помагалима чије је дејство директно и упрошћено. Поетичност и импровизација су 'нерентабилни', наслућивање је 'компликовано', а ћутање 'неразумљиво'. Зато се у америчким филмовима, супротно природи 'покретних слика', до из немоглости наклапа о бизарним стварима (уз обавезни додатак бесомучне дреке и свађа), чиме се 'везује' гледаочева пажња и врши 'психолошка' припрема за 'невиђену акцију' која следи и која је, наравно, виђена у најмање три хиљаде америчких филмова. Јер, у холивудском поимању драмске радње, под акцијом се подразумевају 'добре' тучњаве, пуцњаве и јурњаве аутомобилима. Сличан приступ у америчким филмовима огледа се у апсолутној доминацији идеализованих ликова, односно у одсуству свих осталих, а да и не говоримо о оном делу америчке нације коју чине дебели, испијени, кривоноги, рахитнични, патуљасти, носати, рошави или неспособни за војску. Најзад, такође лишени маште и елементарне хуманости, ни амерички хорор и научно-фантастични филмови, нису достојни репрезенти жанра, узбудљиве метафоре живота и мудре бајке за све узрасте. То су страшила и техницизиране пустоловине за медиокритете и пубертетлије који, будући да их мрзи да читају књиге, имају потребу за каквом-таквом идентификацијом.

Репутацију да је добра, чак најбоља, нису америчкој кинематографији донели они малобројни и заиста добри филмови, већ чудовишна спрега између неупоредиво већег броја лоших, с једне, и пратећег 'маркетиншког' насиља над здравим људским разумом, с друге стране. 'Поразна је чињеница да су Американци преплавили наше биоскопе медиокритетским филмовима чије су главне одлике инфантилизам и повлађивање најнижим укусима' - изјавио је: угледни италијански редитељ Ђило Понтекорво поводом последњег филмског фестивала у Венецији, на коме је америчком филму најзад упућено једно кратко и јасно – 'Не!'

'Будућност филма није у филмској технологији која се огромном брзином развија у Холивуду, већ у човеку. Опасно је ако филмом влада интелектуална празнина...' - надовезује се на претходну оцену наш млади филмски редитељ и критичар Динко Туцаковић. На жалост, то су само гласови вапијућих у пустињи, све док парламенти угрожених народа не изгласају законе, који би телевизијске филмске редкације и дистрибутерске куће обавезивали да се од садашњих загађивача човекове духовне средине трансформишу у истински културне, хуманистичке, просветитељске и демократске институције. Сва је прилика да бисмо ми у томе, с обзиром на нашу забрињавајућу, па и драматичну ситуацију, морали да будемо међу првима.

Милан Николић, 1997.

Logged
Pages:  1 ... 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 [89]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.