Raj za zatvorenikeIako su izvan zidina naoružani čuvari, u zatvoru su žurke. Puši se marihuana i pije se alkohol. Venecuelanski zatvor "San Antonio" na ostrvu Margarita izvana izgleda kao i svaka druga kaznionica, ali iznutra više nalikuje na rezidenciju Hjua Hefnera.Zatvorenici prodaju drogu posjetiocima i organizuju borbe pijetlova.
Iako je jedini uslov da ne smiju pobjeći iz zatvora, mnogi to i ne žele, jer je riječ o jednom od najliberalnijih zatvora na svijetu.
U zatvoru mogu slobodno kupiti drogu. Drugi oblik zarade zatvorenicima je borba pijetlova.
Ćelije su opremljene klima-uređajima i satelitskim antenama. Zatvorenici imaju mobilne telefone, laptope i kamere.
Dok oni robijaju, njihova djeca se kupaju na zatvorskim otvorenim bazenima. Tvrde kako su sve izgradili svojim novcem. Iako je ženski zatvor odvojen zidom, 130 zatvorenica miješa se sa zatvorenicima i mnogi su u vezama.
Kada bolje razmisle, mnogima se i ne napušta ovaj zatvor.
Tog mišljenja su i stranci koji svoje zatvoreničke dane provode u "San Antoniju".
"Istina, venecuelanski zatvorenici su glavni ovdje, ali moram priznati da nam svima olakšavaju život", kaže Fernando Akosta (58), meksički pilot, koji se od 2007. godine nalazi u tom zatvoru.
Njegov cimer u zatvorskoj ćeliji je biznismen iz Konga, za kojeg je Akosta prevozio dvije tone kokaina, čija je krajnja destinacija bila zapadna Afrika. Iako su obojica uhapšeni, ne žale se mnogo na uslove u zatvoru.
Ono što je specifično za taj zatvor jeste da naoružani zatvorenici imaju određeni nivo autonomije u zatvoru.
Iako su fizički odvojeni od spoljnog svijeta, preko svojih blekberija i laptopa organizuju ubistva i otmice, a čuvari ih ne mogu spriječiti u tome.
O tome da je ovo zatvorenički raj svjedoči i to da vikendom organizuju tako dobre žurke da na njih dolazi čak i lokalno stanovništvo.
Mnogi od "vikendaša" koji posjećuju zatvoreničke žurke u zatvoru se snadbijevaju drogom.
Njih čuvari pretresaju pri ulasku u zatvor, ali ne i pri izlasku. Ono što je specifično za taj zatvor jesu i naoružani zatvorenici, što nema nigdje na svijetu.
"Bio sam u vojsci 10 godina i većinu života sam okružen oružjem, ali ovoliko oružja na jednom mjestu nigdje nisam vidio", priznaje Pol Mejkin (33), Britanac koji je ovdje završio 2009. godine kada je uhapšen zbog krijumčarenja kokaina.
"Štaviše, imao sam prilike da vidim neke komade oružja koje nikada nisam vidio u životu, iako sam bio profesionalni vojnik. Moram priznati da je zaista riječ o neobičnom zatvoru", kaže Mejkin.
Zatvorenici ističu da svoje privilegije duguju osuđenom krijumčaru Teofilu Rodrigezu, kojeg smatraju vrhovnim vođom zatvorenika.
Rodrigez je u zatvoru poznat i kao Zec, pa je zato i čitav zatvor prekriven njegovim zaštitnim znakom; zecom iz "Playboya".
Iako ga zovu Zec, njegova omiljena zabava, ali i izvor zarade, jesu borbe pijetlova.
Poznat je i po krijumčarenju narkotika, pa nerijetko u hodnicima zatvora možete vidjeti zatvorenike, ali i njihove posjetioce kako neometano uživaju u marihuani i kokainu.
Venecuelanske vlasti priznaju da imaju velikih problema za zatvorenicima, jer slučaj "San Antonija" nije usamljen.
Naime, i u drugim zatvorskim ustanovama nije rijetkost da se zatvorenici organizuju, pa veoma često dolazi do sukoba suprotstavljenih zatvorskih bandi, zbog čega su česta i ubistva.
Prema istraživanjima aktivista za zaštitu ljudskih prava, samo tokom prošle godine u zatvorima je ubijeno 476 zatvorenika, što je daleko više nego u ostalim zemljama svijeta.
U nadi da će uspjeti da se izbore sa nasiljem u zatvorima te pretrpanosti zatvora, venecuelanske vlasti su nedavno odlučile da osnuju Ministarstvo za zatvore.
I dok je i sam venecuelanski predsjednik Ugo Čavez svojevremeno pozdravio otvaranje zatvora "San Antonio", malo ko je mislio da će stvari tek tako izmaći kontroli.
Grupe za zaštitu ljudskih prava smatraju da je najveći problem u venecuelanskim zatvorima zapravo sve veća korumpiranost zatvorskih zvaničnika.
Iako je od devedesetih godina prošlog vijeka čak 1.200 diplomiralo na institutu specijalizovanom za zatvorske čuvare, svega nekoliko desetina zaista i radi svoj posao, zbog čega nije rijetka pojava da u zatvorima rade i nekvalifikovani čuvari.
Jedan od problema jeste što su zatvorenici posljednjih godina počeli da dižu pobune i preuzimaju zatvore.
Tako su zatvorenici u Karakasu u aprilu uzeli čak 22 zvaničnika kao taoce, uključujući i upravnika zatvora, protestujući zbog pojave tuberkuloze u zatvoru. Vlasti su pristale na zahtjeve zatvorenika i zamijenile upravnika.
U maju zatvorenici su uzeli za taoce cijelo rukovodstvo zatvora protestujući zbog maltretiranja od strane rukovodstva.
"Moram priznati da je država izgubila kontrolu nad zatvorima u Vencueli", kaže Karlos Nieto, direktor jedne grupe za zaštitu ljudskih prava, koja dokumentuje sva kršenja ljudskih prava u venecuelanskim zatvorima.
Međutim, "San Antonio" je jedna sasvim druga slika. Neki kažu da bi ta ustanova trebalo da bude primjer za sve ostale.
O liberalnosti tog zatvora svjedoči i to da vikendom zatvorenici redovno roštiljaju pored četiri zatvorska bazena.
Ćelije su opremljene klima-uređajima i satelitskim tanjirima, a zatvorenici se optuštaju uz supruge i djevojke.
Za razliku od nekih zemalja, u Venecueli su dopuštene bračne posjete, pa tako bračni parovi cijele vikende provode zajedno.
Obično sa suprugama dolaze i djeca zatvorenika, pa tako sve podsjeća na pravu porodičnu idilu.
Zatvorenici kažu da su se sami izborili i finansirali sve privilegije koje imaju, uglavnom novcem od klađenja na borbe pijetlova.
I dok se "San Antonio" i ne smatra baš tako sigurnim zatvorom (prije nekoliko mjeseci na zatvor je ispaljena granata), zatvorenici kažu da je to njihov pravi raj.
"Mislim da naš zatvor treba biti uzor i primjer drugim zatvorima", kaže Ivan Penjalver (33), koji je osuđen za ubistvo.
On u zatvoru ima ulogu sveštenika s obzirom na to da drži propovijedi u zatvorskoj crkvi.
"Iako kažu da ovo i nije tako bezbijedan zatvor, ja tvrdim da je ovdje bezbjednije nego na venecuelanskim ulicama", kaže Rodrigez, poznatiji kao Zec, koji istovremeno daje izjavu i izdaje naređenja preko svog mobilnog telefona.
Na pitanja čime će se baviti kad izađe iz zatvora, s obzirom na veliku popularnost, on kaže da razmišlja da se oproba u politici.
A do tada, on će i dalje nastaviti da nadgleda sve aktivnosti u zatvoru. On je, između ostalog, i organizator poznatih zatvorskih žurki, na koje dolaze i poznate venecuelanske rep grupe, što izaziva oduševljenje mnogih zatvorenika.
Iako je odvojen muški i ženski blok, to u principu ne znači ništa, jer zatvorenice slobodno zalaze u muški dio zatvora. Štaviše, zabilježeno je i više ljubavnih veza, koje su kasnije krunisane brakom.
Međutim, kada zađete dublje u ovaj zatvor, shvatite da je on sve osim zatvora.
Naime, jedan zatvorenik u svojoj ćeliji ima kameru i laptop i na neki način predstavlja zatvorskog fotografa.
On ih slika na hodnicima, nakon čega im u fotošopu sređuje slike, koje naplaćuje.
Zatvor ima i svog frizera, kao i štand sa grickalicama, što je krajnje neobično za jedan zatvor.
O tome kakav je ovo zatvor možda najbolje govori i izjava Ruskinje Nadežde Klinajeve (32), koja je zatvorena zbog krijumčarenja droge: "Zaista, nema riječi koje bi opisale kakav je život u 'San Antoniju'. Ovo je definitivno najčudnije mjesto na svijetu."
Izvor:
www.nezavisne.com
