PALUBA
March 28, 2024, 12:14:13 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 [282] 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 ... 299   Go Down
  Print  
Author Topic: Zanimljivosti  (Read 1122175 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #4215 on: July 02, 2019, 07:06:03 pm »

Неразумем потребу да се ова биљка истреби. Ако се ради о природном дивљем сунцокрету, онда она постоји хиљадама година и није нашкодила еко систему. Ако није до сда неће ни од сада. Друго је питање ако ниче на пољима пшенице. Али, томе није крив дивљи сунцокрет већ човек који се шири на њену територију.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4216 on: July 13, 2019, 05:43:20 am »

Pravi sat!

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Dx2Swd8WsAE2Jsn.jpg (137.51 KB, 900x1200 - viewed 88 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4217 on: July 22, 2019, 05:54:59 am »

Curi Zemljino jezgro, ne zna se kakve će biti posledice
Novosti Online   21. jul 2019.

Posledice ovog istraživanja još nisu jasne. Međutim, ono što znamo, jeste da je čvrsti deo jezgra odgovoran za Zemljinu magnetosferu koja nas štiti od opasnih čestica iz svemira

NAUČNICI koji proučavaju Zemljino jezgro, ključno u zaštiti od opasnih čestica iz svemira, tvrde da su pronašli dokaze da Zemljino jezgro i omotač razmenjuju materijal. Uzrok tog curenja je nepoznat, kao i njegove posledice po Zemljino magnetno polje. Jezgro se sastoji od gvožđa i nikla, platine, zlata i volframa. Doseže temperature od 5.000 stepeni Celzijusovih, a mnogi veruju da je odgovorno za 50 odsto vulkanske toplote koja se oslobađa širom planete.

Istraživači univerziteta u Francuskoj, Kanadi, Sjedinjenim Državama i Australiji otkrili su da novije planine i stene na Zemljinoj površini sadrže izotope volframa koji se obično pronalaze u spoljnoj kori, ali ne i drugde. Oni su stoga zaključili da je materijal iz jezgra izbio na površinu. Pre ovog otkrića nije bilo dokaza curenja iz jezgra. Posledice ovog istraživanja još nisu jasne. Međutim, ono što znamo, jeste da je čvrsti deo jezgra odgovoran za Zemljinu magnetosferu koja nas štiti od opasnih čestica iz svemira.

Naučnici veruju da se tečni deo jezgra polako učvršćuje i da ova studija može pružiti jedinstveni uvid i u evoluciju Zemljinog jezgra i u poreklo naše magnetosfere.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4218 on: July 28, 2019, 03:28:55 pm »

Delovi Menhetna.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* D_ruKbIXkAAd1ii.jpg (133.06 KB, 648x767 - viewed 104 times.)
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #4219 on: August 05, 2019, 02:16:07 pm »

Interesantan tekst. Čovečanstvo se otisnulo u svemirski beskraj milione km daleko od rodne planete, a na samoj Zemlji jedva mogu izbušiti rupu duplju od nekoliko hiljada metara.


Mitovi o bušotinama: Da li su sovjetski naučnici pokušali da probuše Zemlju?

Koljska ultraduboka bušotina, grandiozni naučni projekat, ušala je u Ginisovu knjigu rekorda kao najdublja poptuno veštačka bušotina na svetu.

Sovjetski naučnici su postavili ambiciozne ciljeve — da prouče najstarije stene na našoj planeti i istraže procese koji se odvijaju u njima. Kako bi ostvarili svoje planove, oni su morali da buše više od 12 kilometara u Zemljinu utrobu, a do danas niko nije uspeo da prevaziđe tu dubinu.

Radovi na Koljskoj ultradubokoj bušotini u blizini grada Zapoljarnija u Murmanskoj oblasti trajali su do 2008. godine. Za to vreme, naučnici su došli do mnogih otkrića, a čak su se suočili sa „nepoznatim“, otkriva u intervjuu za Sputnjik glavni geofizičar Naučnog centra „Koljska bušotina“ Sergej Pevzner.

„Prvi put sam se našao kod Koljske bušotine u oktobru 1992. godine, a počeo sam da radim na tom jedinstvenom objektu početkom jula 1993. godine. Stoga o onome što se događalo do tada znam iz publikacija i arhivskih izvora, kao i iz priče ljudi koji su započeli taj projekat, i koji su učestvovali u sprovođenju svih njegovih faza. Imao sam sreću da ih upoznam, a s nekima od njih sam čak i radio“, kaže Sergej Pevzner.

Trka pod zemljom i u svemiru

Prema rečima našeg sagovornika, Sovjetski Savez je imao nekoliko ciljeva kad je pokrenuo iskopavanje na Koljskoj bušotini. Predstavnici fundamentalnih nauka o Zemlji želeli su da prouče najstarije stene na našoj planeti i procese koji se u njima odvijaju. Osim toga, država je želela da dobije primenjene rezultate, koji bi mogli da pozitivno utiču na njen ekonomski i industrijski razvoj — na primer, otkrivanje novih nalazišta rude bakra i nikla.

„Sa moje tačke gledišta, drugi razlog je bio značajniji. Početkom šezdesetih godina, u SSSR-u, kao i u drugim zemljama, počeli su da se pojavljuju veliki projekti, povezani sa traganjem za novim izvorima mineralnih sirovina. Čovečanstvo je krenulo u osvajanje mora i dna svetskog okeana. Tehnički je to postalo moguće baš u to vreme“, ističe Pevzner.

Štaviše, on upoređuje interesovanje za istraživanje dubine Zemlje u raznim državama sa željom čovečanstva da osvoji svemir u tom periodu.

„SAD su 1961. godine pokrenule realizaciju projekta ’Mohol‘. Napravljen je bezuspešan pokušaj da se morskim bušenjem dostigne Mohorovičićev diskontinuitet, koji, prema savremenim predstavama o strukturi planete, odgovara granici Zemljine kore sa omotačem jezgra. Maksimalna dubina jedne od bušotina je iznosila 183 metra (na morskoj dubini od 3.500 metara). Projektom je potvrđeno da je bušenje pod vodom u principu moguće, i pokrenut je novi program bušenja morskog dna — DSDP, čiju je realizaciju započeo svetski poznati istraživački brod za bušenje ’Glomar čelendžer‘. U ekspedicijama su aktivno učestvovali i sovjetski naučnici“, objasnio je geofizičar.

Sovjetski Savez nije zaostajao za njima. Godine 1962. na teritoriji Kazahstanske Sovjetske Socijalističke Republike započeto je iskopavanje dve ultraduboke bušotine, Aralsorske (SG-1) i Bigžaljske (SG-2), koje je završeno 1971. godine. Dubina prve bušotine je iznosila 6.806 metara, a druge 6.700 metara.

Godine 1965. razvijen je složeni naučno-tehnički program, za proučavanje duboke strukture Zemljine kore. Iskopavanje Koljske bušotine (SG-3) započeto je 24. maja 1970. godine.
bušotine Baden junit, koja je za 545 dana dostigla dubinu od 9.159 metara. To je bila najdublja bušotina na svetu sve do 1974. godine, kada je u SAD završeno iskopavanje nove bušotine Berta Rodžers, koja je dubinom od 9.583 metra nadmašila prethodnu. Taj rekord je oboren 6. juna 1979. godine, kada je iskopana Koljska ultraduboka bušotina, koja je dostigla dubinu od 9.584 metra. Dakle, 2019. godine se obeležava 40. godišnjica trijumfa nacionalne ideje i tehnologije“, kaže Pevzner.

Želeli da potpuno probuše Zemlju?

Bušenje i istraživanje Koljske ultraduboke bušotine omogućilo je stručnjacima da rade sa novim podacima koje su dobili.
„Prvi put su istraživanja Koljske ultraduboke bušotine omogućila da se dobiju direktni podaci o strukturi i sastavu dubokih zona drevne kontinentalne Zemljine kore i da se naprave bazni geološki, geohemijski i geofizički preseci. Dobijeni materijali značajno su promenili prethodne modele slojevite strukture kontinentalne Zemljine kore i tradicionalne predstave o prirodi geofizičkih granica“, objašnjava stručnjak.

Pored toga, on opovrgava dobro poznati mit da su sovjetski naučnici, navodno, želeli da potpuno probuše Zemlju.
„Osnovni zadatak dubinskog proučavanja Zemljine unutrašnjosti, kako u SSSR-u tako i u svetu (u SAD i Nemačkoj u prvom redu), bio je detaljno proučavanje strukture Zemljine kore do MOHO diskontinuiteta (granična zona između Zemljine kore i gornjeg dela Zemljinog mantla — omotača jezgra). Istovremeno, razmatrano je dostizanje granice sa mantlom tako što bi se bušilo na mestima gde je Zemljina kora najtanja, a to je u okeanima. Drugim rečima, poenta je bila da se potpuno probije Zemljina kora, a ne planeta Zemlja. Konkrento, ovu ideju su izneli američki naučnici. Nije bio cilj da se Koljskom ultradubokom bušotinom dostigne MOHO diskontinuitet, jer se u njenom području ta granica nalazi na dubini od 35 do 50 kilometara“, kaže Pevzner.

Pronašli „pakao, odakle dopiru glasovi grešnika“

Iskopavanje Koljske ultraduboke bušotine povezano je sa još jednim rasprostranjenim mitom. Dugo se verovalo da su sovjetski naučnici uspeli da zabeleže „glasove grešnika iz pakla“, kada su na dubinu od 12 kilometara navodno spustili mikrofon i ’pokupili‘ čudne zvuke, koji su slični kricima i jaucima. Iako se kasnije ispostavilo da je tu informaciju proširio jedan od lokalnih medija kao prvoaprilsku šalu, pojedinci do danas veruju u to.

„Sigurno nije bilo ’glasova iz pakla‘, niti je iko ikada spuštao ’mikrofon‘ u Koljsku ultraduboku bušotinu. Zbog veoma teških termobaričnih uslova, na toj dubini ne može da radi sva specijalizovana geofizička oprema. A zvuci postoje u svakoj bušotini, kao i u bilo kom delu Zemljine kore. To nisu ’glasovi grešnika‘, nego normalni geološki procesi — pucanje, kretanje tečnosti, brzo i sporo pomeranje Zemljine kore itd. Geoakustične zvuke registruje posebna oprema, jer imaju veoma slab nivo. Analiza tih zapisa nam omogućava da dobijemo mnogo korisnih informacija o stanju geološke sredine oko bušotine“, objasnio je stručnjak.

Zemljina utroba progutala je bušilicu

Na Koljskoj ultradubokoj bušotini jedna od velikih nesreća dogodila se u septembru 1984. godine. Na dubini od 12.066 metara, cev za bušenje se zaglavila i pukla. Bilo je neophodno aktivirati snage za hitno dizanje. Međutim, alat za rezanje stena i nekoliko kilometara cevi zauvek su ostali u Zemljinoj utrobi.

„Takve nesreće se redovno događaju tokom iskopavanja, čak i kada je reč o relativno plitkim bušotinama, i ne može biti nikakvih fundamentalnih naučnih objašnjenja za to, osim osnova nauke o čvrstoći. Često je moguće eliminisati komplikacije koje nastanu nakon takvih nesreća, tako što se, na primer, bušilica izvadi cela, ili u delovima. Dešavalo se mnogo sličnih nezgoda prilikom iskopavanja Koljske ultraduboke bušotine i uspešno su sanirane. Ali ne sve“, dodao je Pevzner.

Jedinstvena bušotina

Do danas je u svetu iskopan veliki broj ultradubokih bušotina, koje su duboke više od 8.000 metara. Tri se nalaze u SAD — Berta Rodžers (9.583 metra), Bejden junit (9.159 metara), Juniversiti (9.159 metara), dve u Nemačkoj — KTB Oberpfaljc (9.901 metar) i KTB Hauptborung (9.100 metara). Pored njih, u Austriji postoji bušotina Cisterdorf (8.553 metra), a i na teritoriji bivšeg SSSR-a Satlinska bušotina (8.324 metra), koja se nalazi u Azerbejdžanu. Značajna je i En Jahinska bušotina (8.250 metara), koja se nalazi u Rusiji.

Međutim, kako naglašava sagovornik Sputnjika, u svetu ne postoji ništa slično Koljskoj ultradubokoj bušotini, a teško i da će biti, jer je svaka ultraduboka bušotina jedinstven objekat, kako po svom geološkom položaju tako i po konstrukciji.

„Nažalost, naša država trenutno nije angažovana na projektima ultradubokog bušenja u naučne svrhe. Jedini projekat koji je u Rusiji u potpunosti realizovan jeste već spomenuta En Jahinska bušotina. Radovi na njoj su trajali od 2000. do 2006. godine. Sa različitim stepenom uspeha završeno je ili obustavljeno još nekoliko projekata, koji su započeti još u SSSR-u. Reč je o Uralskoj ultradubokoj bušotini (SG-4), na kojoj su radovi trajali od 1985. do 2005. godine i dostigla je dubinu od 6.100 metara (projektom je planirana dubina od 15 kilometara), kao i o Tjumenskoj ultradubokoj bušotini, u kojoj je izbušeno 7.502 metra od planiranih osam kilometara“, zaključio je Sergej Pevzner.

Izvor:
(Sputnjik)
https://www.krstarica.com/zabava/zanimljivosti/mitovi-o-busotinama-da-li-su-sovjetski-naucnici-pokusali-da-probuse-zemlju/


Logged
švercer011
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 749



« Reply #4220 on: August 07, 2019, 10:17:17 am »

Gost najnovije epizode Lavovskih priča upisao je fakultet sa samo 15 godina, pobeđivao je osamdesetih na kviskotekama, a danas je jedan od najvećih autoriteta za istoriju u Srbiji. Reč je, naravno, o Predragu Markoviću, koji je ovom prilikom, u kafanskoj atmosferi, domaćinu Jezdiću otkrio kako je glavno obeležje našeg naroda upravo kafanska kultura.

„Duhovitost naših ljudi povezana je sa kafanom, jer u njoj ljudi po ceo dan smišljaju neki štos, neku bravuru. Pored toga, kafana ima i demokratizujuću notu jer je hijerarhija u kafanskom društvu prirodna, a svako mora domišljatošću i duhovitošću da se nametne i opstane“ – pojasnio je Marković.

U samo dvadesetak minuta razgovora, dva sagovornika dotakli su se širokog dijapazona tema, a, između ostalog, Marković je objasnio zašto misli da istorija nije učiteljica života, zbog čega sopstvenu istoriju znamo više kroz urbane legende nego kroz činjenice, zašto je Karađorđe za njega lav, a Miloš lisica, zašto su simboli bitni, te koja je glavna osobina koju današnji lider mora imati.

Osvrnuvši se na kampanju Lav piva za očuvanje orla krstaša, Marković je objasnio kako svi heraldički orlovi u istoriji, pa tako i srpski, potiču od rimskog orla i pokazatelji su velikog sna i želje za velikim carstvom.
<iframe width="780" height="455" src="//www.youtube.com/embed/JJ8e5wzRHk4?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>
« Last Edit: August 07, 2019, 10:22:18 am by švercer011 » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4221 on: August 13, 2019, 06:09:01 am »

Једини наследник кнеза Михаила Обреновића
понедељак, 12.08.2019.

Портрет Велимира Михаила Теодоровића, рад Стеве Тодоровића (Фото: лична архива)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

У 2019. години обележава се 170 година од рођења Велимира Михаила Теодоровића, јединог наследника кнеза Михаила Обреновића. Рођен је 1849. године у Рогашкој Слатини, као ванбрачни син лепе Словенке Марије Бергхаус и кнеза Михаила. По рођењу је крштен у католичкој цркви, као Вилхелм Бергхаус. Марија Бергхаус се након порођаја склонила у Беч, где је живела са својим сином у кући коју јој је купио сâм кнез Михаило. Иако никада није званично признао свог сина, кнез Михаило је плаћао његово издржавање, и то преко свог бечког банкара Тиркеа. Године 1857. кнез Михаило доноси одлуку да свог непризнатог сина доведе у Србију, када Вилхелм одлучује да промени веру и постане Велимир.

Велимир је уписан у сликарску школу Стеве Тодоровића, који ће веома заволети овог младића, а у годинама које ће уследити насликаће му и један врстан портрет. Велимир Теодоровић, на предлог Илије Гарашанина, наставља да се школује код професора Милутина Стојановића, који је код својих ученика настојао да пробуди љубав према књижевности, позоришту и уметности. У случају Велимира Теодоровића то је засигурно и успео. Извори наводе да је Велимир чешће посећивао кнегињу Јулију него свог оца кнеза Михаила, који би га углавном примао увече у билијарској сали у сутерену старог двора.

Велимирови сусрети са оцем били су кратки и званични, без много испољавања емоција. Сâм Велимир је о свом сусрету са оцем, једном приликом рекао: „Он ми да руку, коју ја пољубим, затим пољуби мене у чело, пита ме о учењу, да ми савет о одевању, поклони ми дукат и неку књигу, а затим је аудијенција готова! Мени дође да га загрлим и изљубим, али не смем.”

Према тестаменту који је сачинио 1889. године, Велимир Теодоровић је за јединог наследника своје имовине означио Краљевину Србију. Према његовој последњој вољи, његово имање је требало да буде одвојено од државног имања, односно да буде издвојено као задужбина под именом „Велимиријанум”. Задужбина је требало да се води са циљем да помаже развоју науке, уметности, трговине, индустрије и занатства. Први управник „Велимиријанума” био је председник Владе Никола Пашић. Касније је задужбином располагало Српско привредно друштво „Привредник”.

Велимир Михаило Теодоровић умро је изненада 1898. године у Минхену. Сахранио га је његов најближи поданик, собар који је са њим провео готово цео живот. Сахрани су присуствовали и бројни српски студенти у Минхену које је свесрдно подржавао и помагао. Сахрани није присуствовао нико од породице Обреновић. Посмртни остаци јединог наследника кнеза Михаила Обреновића пренети су у Србију након Првог светског рата и положени у масивну гробницу на Новом гробљу, на којој пише: „Народни добротвор”.

Ана Стјеља,
главни уредник магазина „Алиа мунди”

Izvor: www.politika.rs


* Velimir Mihailo Teodorovic.jpg (267.2 KB, 672x480 - viewed 49 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4222 on: August 23, 2019, 08:54:48 am »

Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #4223 on: August 23, 2019, 12:21:38 pm »

Kad je Marija Terezija rešila da popiše svoje novo - sveže okupirano "balkansko stanovništvo" po Bosni, Lici, Dalmaciji.. poslala je notare da sačine prve katastarske knjige. Nalickani pisari su zašli medju planinske vrleti, u sela gde "lisica nosi poštu", raspitujući se ko je ko, i koliko ko ima kuća, pojata, zemlje, stoke...Naši ljudi - skloni šali i podsmevanju stranaca u neobićnoj - gospodskoj odeći, predstavljali su se kao: Tutumrak Prdekalo, iz sela Prdjevica, pod planinom Babin kuk, iz okruga Bivolje polje...

Mučili su se notari da popišu neobična imena u još neobičnijim krajevima, sve uz podrugivanje i namigivanje našeg sveta sklonog šali...I otišli su pisari u "gradskijem 'aljinama", ispraćeni smehom i imitacijama kako su bili zbunjeni kad su im tumači prevodili šta koje ime znači na "nemeckom".
I bi jedno vreme kao da ništa nije bilo.

Ali, posle dve-tri godine stigoše pozivi Tutumraku, Tresibabi, Zaklanu, Ćurguzu, Prdekalu, Mlatikuri... da preuzmu svoja "dokumenta" izdata u Beču, koja će im (jedina) biti "validna" za sve što imaju i što će u "nasljedstvo moći ostaviti"...
Kad su videli da je đavo odneo šalu _ ono što su pričali "shvaćeno je ozbiljno", i da će im podrugljivi nadimci zauvek ostati kao jedina (priznata) imena. Uputiše hitne dopise sa objašnjenjima da su se "onomad šalili", da nisu (pisarima) rekli kako se stvarno zovu, i da ih umoljavaju da se popis ponovo sačini, ali sad ozbiljno - najozbiljnije...

Odgovor iz "Česarove administracije" bio je kratak ( i konačan ): Mi smo i onda sve to ozbiljno radili; mi nemamo vremena za šalu... A onaj kome se ime ne svidja - a sam ga je sebi dao i notaru izdiktirao, ostaće bez ikakvih dokumenata ako ova ne uzme; i samim tim i bez ikakvog prava na pokretnu i nepokretnu imovinu; računaće se kao da nije popisan, kao da ga nema...

I, izmedju IMATI - sa imenima da gora ne mogu biti, i NEMATI - ako se zahteva "obnova popisa", većina zadrža ono sto je sama izabrala - ostavljajuci u nasledje (generacijama i generacijama) gorak ukus jedne šale.

- deo iz knjige "Dvadeset srpskih podela" ( Četrnaesta podela - Na ić i na ov, ac, ski, go, ač... )
Logged
kozhedub
desetar
*
Offline Offline

Posts: 122


Thar she blows!


« Reply #4224 on: August 23, 2019, 11:14:48 pm »

Kad je Marija Terezija rešila da popiše svoje novo - sveže okupirano "balkansko stanovništvo" po Bosni, Lici, Dalmaciji...

Лика, XIX век, неке ствари се не мењају...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Selection_020.png (418.71 KB, 983x353 - viewed 50 times.)
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #4225 on: August 24, 2019, 07:31:55 am »



Ne vidim šta je sporno!? Kurac je staroslovenski pevac, petao, oroz. Kur može biti i uzica, tanji kanap. Čudni su putevi Sanskritski, indoevropski, evropski, balkanski, naši - bilo srpski, bilo hrvatski. Dade nam Bog jezik prelep i prebogat, jedan za celo područje od Trsta do Skoplja. Mi se nađosmo pametni deliti ga politički i cepati dlaku načetvoro da li je neki samostalan, ili nije. A ma iz kog kraja bili, razumemo se bolje nego Francuz iz Bretanje sa Provansalcem. To da Milanez skoro uopšte ne razume Sicilijanca - da ne pominjem
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #4226 on: August 24, 2019, 07:33:37 am »

Pravi sat!

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Može li se takav naći u Moskvi - Prvi časovoj zavod - Vostok, pravi svakojake perverzije od ciferblata. Odakle je ovaj, živo me zanimaje!?
Logged
kozhedub
desetar
*
Offline Offline

Posts: 122


Thar she blows!


« Reply #4227 on: August 24, 2019, 08:40:13 am »

Ne vidim šta je sporno!?...

Нема ничег спорног. Како рече @Милан, немецки, овог пута уместо нотара, картограф, је очигледно на самом терену од локалног становништва прикупљао топониме за своју карту. Ово што сам поставио је друго премеравање и уписивање у мапе и касније се не појављује, што ће рећи да им је неко на крају објаснио да се не ради о канапима и узицама већ о петловима. Тачније о оном певцу о коме пева и Балашевић...  Grin
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4228 on: September 08, 2019, 07:06:09 am »

Bob Marli, Mik Džeger i Piter Toš.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Bob Marley, Mick Jagger & Peter Tosh 1978..jpg (64.83 KB, 680x450 - viewed 39 times.)
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #4229 on: October 07, 2019, 08:24:38 am »

Tulski državni muzej naoružanja koji je ujedno i najstariji u Rusiji, u zbirci ima i jedinstveni revolver iz 1920. godine sa redenikom za 36 metaka.U pitanju je naravno eksperimentalni primerak.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* h2xA7eVjpbQ.jpg (150.95 KB, 720x1080 - viewed 37 times.)

* rz3F6GI7AGY.jpg (184.73 KB, 720x1080 - viewed 41 times.)
Logged
Pages:  1 ... 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 [282] 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 ... 299   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.