PALUBA
March 28, 2024, 05:33:19 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Milunka Savić  (Read 23539 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
barbakan
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 085



« on: August 08, 2010, 12:33:49 am »

Kada je 1912 poceo Prvi balkanski rat, 23-godišnja Milunka Savić je odsekla kike, na glavu stavila šajkaču, obukla muške čakšire i seljački koporan i krenula u Beograd. U dobrovoljce se upisala kao Milun i već na Bregalnici dobila prvu medalju za hrabrost.

A kada su joj posle prvog ranjavanja otkopčali koporan i videli da je žensko, povratka više nije bilo. Do kraja rata srpska Jovanka Orleanka, kako su je prozvali, postala je najodlikovanija žena u istoriji ratovanja.

Polovinom 1918. Vrhovna komanda savezničkih armija naredila je da se pohvala junaštvu srpskog narednika Milunke Savić pročita pred strojem u stavu "mirno" svih jedinica Antante. Takva počast nije ukazana nijednom oficiru i generalu. Milunka Savić je jedina žena dobitnik francuskog ordena Ratni krst sa zlatnom palmom, a prilikom uručenja tog odlikovanja pred njom su u znak pozdrava spuštene zastave proslavljenih francuskih pukova iz bitaka kod Argoa, Liježa, Verdena i Marne. Odlikovanje joj je uručio komandant Solunskog fronta, general Franš d’Epere.

PREŽIVELA DEVET RANA

Na objavu mobilizacije za rat protiv Turske 1912. prijavilo se preko 26.000 dobrovoljaca, među njima i Milunka Savić, ćerka Radenka i Milice, rođena 1889. u selu Koprivnici kod Raške. Dejan Stankov, sin Milunkine ćerke jedinice Milene, kaže da se njegova baka prerušila u muško kako bi od mobilizacije zaštitila rođenog brata.

U sastavu Drinske divizije tokom 1913. učestvovala je u borbama oko Skadra i u Bregalničkoj bici. Kao komandir jurišnog bombaškog odeljenja treće čete Topličkog pešadijskog puka Moravske divizije prvog poziva, naročito se istakla kao bombaš u Kolubarskoj bici. Preživela je devet ranjavanja, najteže 1915. kada je preneta kroz Albaniju do Krfa, a potom u Bizertu gde se oporavila, ponovo stala u prve borbene redove i u bici na Crnoj reci zarobila 23 bugarska vojnika. Dobitnik je dve Karađorđeve zvezde sa mačevima, dve legije časti, srebrne i zlatne medalje za hrabrost Miloš Obilić, engleskog ordena Svetog Majkla, ruskog Svetog Đorđa Pobedonosca... I sve ih je stekla s oružjem, odbivši 1914. predlog vojvode Radomira Putnika da rat provede kao bolničarka.

KONJAK ZA NAREDNIKA

Između dva svetska rata Milunku Savić su poštovali širom Evrope. Pozivali su je na proslave jubileja, obilaske ratišta, polaganje cveća na grobove palih. Na susrete s ratnim drugovima odlazila je u šumadijskoj narodnoj nošnji, a na njenim grudima blistao je niz najviših odlikovanja.

- Poznavala je Arčibalda Rajsa, Floru Sens, generale Geprata, D’Eperea... Iako bez škole, govorila je i pisala engleski i francuski, ne naročito, ali dovoljno dobro da ravnopravno komunicira sa saborcima, pa i da se s njima dopisuje - kaže Dejan Stankov.

O divljenju koje je ova izuzetna žena izazivala, posebno kod muškaraca "od oružja", svedoči i nekoliko anegdota. Na jednom svečanom prijemu Milunki je prišao pukovnik školovan na Vest Pointu i upitao:

"Madam, odlikovanja koja vi nosite nedostižna su za većinu vojnika. Ja sam se borio u Drugom svetskom ratu, ali vi ste, bez sumnje, u svoje vreme bili hrabriji. Možete li da mi kažete svoj čin?!"

Milunka se osmehnula i rekla: "Zašto ne, pukovniče, ja sam - narednik."

A tokom svečanosti u Solunu, na provociranje francuskih oficira može li da baci bombu deset koraka, Milunka je uzela flašu konjaka težine dve ručne bombe i bacila je na udaljenost od 40 metara. Za ovo je od generala Mauricija Saraja dobila 18 boca najskupljeg konjaka. Piće nije odbila, ali jeste ponudu da se preseli u Francusku i dobije njihovu vojnu penziju. I ostala je u Srbiji.



"LJUBAV" S KOMUNISTIMA

Udala se za siromašnog poštanskog službenika, ali je veoma brzo ostala udovica pa je sama radila i školovala decu - ćerku Milenu i tri usvojene ćerke Milku, Višnju i Zorku. Poziv ratnika zamenila je brigom za mlade. Kroz njenu skromnu kuću na Voždovcu prošlo je više od tridesetoro dece koje je odškolovala i izvela na put.

- Bila je jako vredna. Šila je vojne uniforme, čistila u Hipotekarnoj banci, radila još nekoliko poslova. Skromna i dostojanstvena, nikad se nije žalila. Bez ičije pomoći borila se i uspevala da zaradi dovoljno za sve - seća se Dejan Stankov.

On kaže da nisu tačne priče kako su Milunku proganjali komunisti. Ali istina je da ih ona nije volela, niti su oni nju uvažavali. Okupirana izgradnjom novog društva posleratna vlast je Milunku Savić "nagradila" ordenom zaboravljenog heroja. Deca su otišla, a s ostarelom i obolelom Milunkom ostala je da živi samo usvojena ćerka Zorka.



VAJAR BEZ MODELA

A onda, neočekivano, Skupština Beograda je 1972. Milunki Savić dodelila jednosoban stan u naselju Braće Jerković. Neki kažu na inicijativu Peka Dapčevića, ali Dejan Stankov u to ne veruje i tvrdi da je za dodelu stana njegovoj baki najzaslužniji tadašnji gradonačelnik Beograda Branko Pešić.

- Uvek bi se našao neko ko bi pokušao da se okoristi imenom moje bake i uspomenama na nju. Tako je bilo i 1996. kada su joj podigli spomenik u Jošaničkoj banji. Tadašnji premijer Mirko Marjanović iskoristio je događaj za svoju ličnu promociju, a vajar Ljubiša Mančić uopšte nije konsultovao familiju pa je napravio spomenik koji je baš i ne liči na baba Milunku - kaže Stankov.

U novom stanu Milunka Savić je poživela oko godinu dana. Umrla je oktobra 1973, a sahranjena je u aleji velikana na Novom groblju, uz najviše državne i vojne počasti. Nepravda je time delimično ispravljena, ali bruka nije prestala. Kada je na njenoj kući na Voždovcu, danas Ulica Milunke Savić, postavljana spomen-ploča, porodica o tome uopšte nije bila obaveštena. Tako se Srbija seća svojih heroja.

Branislav Krivokapić




Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1 on: November 28, 2010, 12:38:26 pm »

Mislim da ova hrabra žena kojoj se divi ceo svet i čije ime se nalazi na svim svetskim popisima znamenitih žena - ratnika, zaslužuje još malo pažnje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U Prvom svetskom ratu se naročito istakla kao bombaš u Kolubarskoj bici. Tu je, za višestruko herojstvo, dobila Karađorđevu zvezdu sa mačevima.
Dobila je mnoga, i najviša odlikovanja, među kojima i dva francuska ordena Legije časti i medalju Miloš Obilić. Jedina je žena u svetu koja je odlikovana francuskim ordenom Ratni krst sa zlatnom palmom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* milunka.jpg (5.25 KB, 200x221 - viewed 682 times.)

* milunka savic sa ordenom.jpg (59.94 KB, 456x600 - viewed 302 times.)
« Last Edit: November 28, 2010, 01:08:49 pm by Boro Prodanic » Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #2 on: November 28, 2010, 12:40:22 pm »

Interesantna je priča kako je uopšte uspela kao devojka da se prijavi u dobrovoljce Srpske vojske:

Jednostavno: želela je u rat! Ali kako? Znala je da je neće tek tako primiti. Dosetila se: odsekla je kosu, natukla šajkaču, obukla čakšire i koporan, pa zapucala u Beograd. Stala ispred brkatog narednika koji je upisivao dobrovoljce. Kolebala se između dva imena: Milun i Milutin? More, svejedno, samo da me prime.

- Hoću pušku! - rekla je promuklim glasom.

I dobila je. To je bilo 1912. godine. Ali kasno se javila: tek što je njena dobrovoljačka jedinica stigla na front - rat je bio završen. Turske vojske više nije bilo, proterana je iz Makedonije, sa Kosova, iz Sandžaka... Jedino se još držala u jakim utvrđenima Skadra, ali je i tamo bila opsednuta - svakog dana se očekivao pad ove tvrđave... Bila je i u ovoj opsadi i proslavila se kao bombaš...

U junu 1913. godine izbi iznenada rat s Bugarima. I opet samo nekoliko dana. Bugari su poraženi na Bregalnici. Molili su za mir...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
I tih nekoliko dana bilo je dovoljno da se Milunka Savić proslavi. Dobila je kaplarski čin i prvu medalju za hrabrost.


* u punoj ratnoj opremi, 1913.jpg (96.05 KB, 375x500 - viewed 291 times.)
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #3 on: November 28, 2010, 12:44:28 pm »

Jednog dana, u julu 1914. puče vest da je moćna crno-žuta monarhija objavila rat Srbiji. Milunka se nadala da će dobiti ratni raspored. Nisu je pozvali, ali ni ona nije dugo čekala. Znala je da ovaj rat neće biti kao onaj s Turcima ili s Bugarima. Pa ipak nije ustuknula. Ne zna da objasni kako se našla pred generalom Stepom Stepanovićem. Zna samo da general nije hteo ni da je sasluša:

- Kući! - rekao je.

Nije imala priliku da mu kaže da neće kući, da je kaplar, da je imala krvavo vatreno krštenje s Bugarima, da ima medalju za hrabrost... Otišla je u Kragujevac, pravo načelniku Vrhovne komande vojvodi Radomiru Putniku.

- Ja sam kaplar srpske vojske i hoću svoj ratni raspored, gospodine vojvodo! - rekla je odlučno, u jednom dahu.

Iskusni ratnik, uviđajući da pred sobom ima mladu ali odlučnu devojku, blago reče:

- Dobro, budi bolničarka! Šteta da pogineš tako mlada.
- Neću da budem bolničarka! Hoću pušku!
- Onda dođi sutra, pa ćemo videti! - rekao je stari vojvoda, računajući da će se mlada devojka predomisliti i otići kući.
- Ostaću ovde i čekati vašu odluku! - rekla je nepomirljivo.

Na ratnom savetovanju, tog popodneva, vojvoda Putnik reče da mu se „navrzla“ na glavu jedna devojka koja hoće da ratuje. Neće da ode kući, čeka da čuje njegovu odluku. Vojvoda nije pomenuo njeno ime. Njena želja je izazvala smeh starijih komnadanata i sigurno bi sve palo u vodu da se za reč nije javio major Voja Tankosić:

- Ako je ta devojka Milunka Savić, onda bi je trebalo primiti u neku dobrovoljačku jedinicu. Ona se već proslavila u ratu s Bugarima. Neustrašiva je, brza, okretna, snalažljiva, lukava, kao vidra...

Sutradan je opet bila pred vojvodom Putnikom. Njen pogled je govorio više od ma koje reči.

- Dobro, devojko, ako hoćeš da ratuješ, javi se majoru Tankosiću. Naći će se puška i za tebe...

Njeno sećanje:

- Kad mi je to rekao, htela sam da ga poljubim u ruku i u skut, ali se vojvoda opirao. Htela sam nekako da mu izrazim neizmernu zahvalnost...

Od tog časa više od četiri godine je bila u muškom odelu i s puškom. Preko grudi je nosila dva niza redenika, a jedan oko pasa. Bez bombi nije ulazila u borbu. A umela je da ih baci pravo u švapski rov i da sa zadovoljstvom očekuje njihovo dejstvo. Ubrzo je postala komandir jurišnog bombaškog odeljenja.

U Prvom svetskom ratu se Milunka Savić naročito istakla kao bombaš u Kolubarskoj bici. Tu je, za višestruko herojstvo, dobila Karađorđevu zvezdu sa mačevima. Premda je prilikom povlačenja srpske vojske 1915. godine teško ranjena, ona je, preneta kroz Albaniju, dospela na Krf i, posle lečenja i oporavka u Bizerti, ponovo staje u prve borbene redove srpske vojske, u kojoj se i danas ističe hrabrošću. U bici na Crnoj reci zarobila je 23 bugarska vojnika... Dobila je mnoga, i najviša, odlikovanja, među kojima i dva Francuska ordena Legije časti i medalju "Miloš Obilić".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Jedina je žena u svetu koja je odlikovana francuskim ordenom Ratni krst sa zlatnom palmom, ruskim ordenom Svetog Djordja, najvišom medaljom za hrabrost Engleske Svetog Mihajla Prvog reda i drugim.

Ostalo je zapisano da je Milunka Savić najodlikovanija žena ratnik u istoriji ratovanja.

Prilikom uručenja francuskih odlikovanja pred njom su u znak pozdrava spuštene zastave proslavljenih francuskih pukova iz bitaka kod Argoa, Liježa, Verdena i Marne. Ovo odlikovanje lično joj je uručio general Franš d'Epere, komandant Solunskog fronta.


* na solunskom frontu.jpg (28.66 KB, 232x580 - viewed 288 times.)
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #4 on: November 28, 2010, 12:51:46 pm »

Epilog:

Kako to u ovim krajevima često biva, nakon Prvog svetskog rata, zanemarena i od svih napuštena, penziju je radeći 20 godina kao pomoćna radnica stekla u Državnoj hipotekarnoj banci.

Ipak, odbila je ponudu da se preseli u Francusku i da dobija francusku vojnu penziju na koju je imala pravo kao nosilac najviših francuskih odlikovanja. Francuzi nisu zaboravili njena herojska dela.

Umesto toga, ona će izabrati da živi u Beogradu, ali ljudi su brzo zaboravili njene zasluge. Za vreme Drugog svetskog rata 10 meseci je bila zatočena u logoru Banjica. Prethodno je pred svoje tri kćerke bila teško pretučena. Posle rata ona  pada u potpuni zaborav, definitivno se smatra za nepoželjnu osobu u svojoj sopstvenoj zemlji i biva primorana da živi život preživljavajući kao čistačica. Teško je naći još neku državu u kojoj bi ratni heroj, toliko puta odlikovan i ranjavan bio tako brzo zaboravljen...

Izvori: Wikipedia, www.pravoslavlje, razni sajtovi i knjige
« Last Edit: December 01, 2010, 10:18:22 pm by Boro Prodanic » Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #5 on: October 22, 2012, 08:05:47 am »

Милунка Савић - девет рана, 12 одликовања и један заборав

IZVOR: http://www.vostok.rs

Тридесеторо туђе дjеце ишколовала је о свом трошку жена пред којом су мирно стајали француски генерали, руски официри и пред којом су постројавани читави пукови...

То је жена са највише одликовања у историји ратовања, Милунка Савић српска хероина, која се тачно прије 100 година, када су трубе означиле мобилизацију и када је почео Први Балкански рат, пријавила као добровољац у српску војску. Да би спасла брата јединца од мобилизације Милунка се пријавила војној команди под именом Милун Савић.

Милунка је учествовала у опсади Скадра, у бици на Брегалници гдје је први пут рањена и гдје је показала невиђену храброст и ту први пут одликована Карађорђевом звијездом. Након тога рађале су се нове битке, нове ране и нова херојства Милунке Савић која је 7 година провела у рату и рововима, без одсуства. За тих седам година Милунка је 9 пута рањена, 12 пута одликована, а по завршетку рата доживјела је судбину као и многи српски хероји.

Добила је посао чистачице у Хипотекарној банци, а стан је добила тек двије године прије смрти. Умрла је октобра 1973.године у 84.години живота. Иза ње је остало 30-оро дјеце које је извела на пут, херојство, бројна одликовања, бесконачна тишина која позива на стид.
 

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/cWUL51-8BzM?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #6 on: October 22, 2012, 10:43:35 am »

Verovatno je postojanje dece sprečilo da po okupaciji 1941 opet ne uzme pušku i bombe u ruke i ne ode u šumu da tuče neprijatelja.
Drugo ne bih ni mogao da zamislim od nekog njenog temperamenta.Pravi junak i heroj.Hrabrija i odvažnija od mnogih "junaka".
Nije mi jasno samo epizoda sa Banjicom.
Da li je kvislinška vlast preventivno utamničila na "Banjici" ili je javno protestvovala protiv okupacije?
Taj deo mi je zanimljiv i nepoznat.
Ako neko zna više neka nam kaže.
Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #7 on: November 09, 2013, 10:44:05 pm »

Милунка Савић, исправљање неправде

Након четрдесет година, посмртни остаци хероине Великог рата Милунке Савић биће пренети у Алеју великана на Новом гробљу у Београду. Још за живота је била поређена са Јованком Орлеанком и најодликованија је жена у свету, рекао је начелник Војног музеја Иван Мијатовић за РТС.

Посмртни остаци Милунке Савић, хероине из балканских ратова и Првог светског рата која се борила у српској војсци, биће пренети у недељу у Алеју великана на београдском Новом гробљу.

Потпуковник Иван Мијатовић, начелник Војног музеја, каже да је Милунка српска "хероина која је за живота поређена са Јованком Орлеанком".

"Међутим, морало је да прође 40 година од њене смрти да бисмо сутра, на један свечани начин испратили њене посмртне остатке тамо где је заиста и заслужила, у Алеју великана на Новом гробљу", рекао је Мијатовић, гостујући у Дневнику РТС-а.

Милунка Савић је носилац Карађорђеве звезде с мачевима, али и француске Легије части 4. и 5. степена.

"Милунка Савић не само да је пуно одликована, она је и најодликованија жена, према нашим сазнањима, у свету. Носилац је и Обилићеве медаље за храброст, а француски орден легије части, француски ратни крст, говори да је она била цењена као војник", истакао је Мијатовић.

"Ушла је и у ред Витезова легије части и то довољно говори о значају", каже Мијатовић и наглашава да сваки војник који на својим грудима носи једно од таквих одликовања, може са поносом да каже да је то заслужио у рату.

Мијатовић је рекао и да ће време показати зашто Милунка није пре 40 година сахрањена у Алеји великана.

"Сутра, на иницијативу Историјског музеја Србије, и уз помоћ потомака Милунке Савић и уз помоћ Града Београда, Градског завода за заштиту споменика културе, СПЦ, Министарства одбране, и под покровитељством председника Србије, посмртни остаци биће однети тамо где је заслужила", закључио је Мијатовић.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #8 on: November 11, 2013, 08:02:39 am »

Iako nakon 40 godina, ispravljena je, barem delimično i naknadno, jedna velika nepravda učinjena jednoj od najvećih žena naše istorije.
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #9 on: January 24, 2014, 07:24:20 pm »

Milunka Savić na paradi 1930. godine

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Preuzeto sa Fejsbuka


* 1601138_10201326696196098_2127850036_n.jpg (64.27 KB, 944x673 - viewed 182 times.)
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #10 on: June 08, 2014, 07:45:48 pm »

Tokom manifaestacije "Noć muzeja" ove godine u Šapcu na više lokacija tema je bio Prvi svetski rat, s' obzirom na 100 godina od početka istog kao i samog položaja i stradanja Šapca. U Narodnom muzeju tema je bila "Žene u Prvom svetskom ratu u Srbiji" i naravno to nije moglo proći bez pomena naše heroine Milunke Savić. Evo slika (jedna ali kropovana da se lakše pročita) da svedoče kako se Srbija uvek loše ophodila prema svojim herojima, kako pre 100 godina tako i danas. NADNIČARKA i SLUŽITELJKA a i vitez Karađorđeve zvezde i Legije časti ... zemlja smo čuda!


* IMG_32351.jpg (352.13 KB, 1024x768 - viewed 171 times.)

* IMG_32315.jpg (322.28 KB, 1024x610 - viewed 204 times.)

* IMG_3236.JPG (351.73 KB, 1024x768 - viewed 155 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #11 on: August 16, 2014, 06:28:02 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 380796_milunka-savic-04_ff.jpg (62.2 KB, 470x848 - viewed 170 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #12 on: December 18, 2015, 11:58:11 am »

Представљање хероине Милунке Савић

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
У Народном музеју Топлице у четвртак 17. децембра 2015. у 13 сати представљена je књига 'Милунка Савић витез Карађорђеве звезде и Легије части' и приказан филм 'Милунка Савић српска хероина'. Књига, која је дело аутора Видоја Голубовића, Предрага Павловића и Новице Пешића, део je едиције 'Србија у Великом рату'. О књизи je говориo Предраг Павловић, војни историчар. Књига, као и филм, говори о најзначајнијој жени током првог светског рата и осликава њен живот и дело.


* Милунка - позивница.jpg (279.36 KB, 1024x724 - viewed 168 times.)
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #13 on: January 28, 2016, 11:20:26 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Preuzeto sa FB stranice Srpska istorija


* 1426704_782017151813791_88195089_n.jpg (41.31 KB, 618x953 - viewed 159 times.)
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #14 on: January 11, 2018, 08:01:11 pm »

U aprilu 1971. godine, novinarka Ljiljana Banićanin posetila je Milunku Savić u njenoj kući na Voždovcu, tom prilikom napisala je reportažu koju će stopirati uredništvo koje je procenilo da je tekst nacionalistički i da veliča srpskog heroja. Članak će biti objavljen dvadeset i četiri godine kasnije, 9. decembra 1995. godine pod naslovom:



Milunka Savić iz Gvozdenog puka


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Obučena u dva debela džempera, duge vunene čarape, vunene dokolenice i povrh svega umotana u zimsko ćebe – tako nas je dočekala Milunka Savić, nekadašnja žena – bombaš, najhrabrija žena – ratnik u Prvom svetskom ratu, četiri puta ranjena, nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima, dve Legije časti, francuskog Ratnog krsta s palmom, Albanske spomenice i mnogih drugih odlikovanja. Sva odeća na njoj je već odavno izgubila boju od dugogo nošenja i pranja. Zatekli smo je u dvorištu ispred njene kuće u Osmoj novoj 25, na Voždovcu, baš u trenutku kada se digla i krenula za prolećnim suncem – kako se sunce pomera, tako i ona ide za njim, ali ne skida debele džempere. Iako joj je osamdeset godina, kreće se odsečno, a kad nas je pozdravila, rukom je zamahnula kao vojnik kad hoće da otpozdravi. To dvorište od jedva desetak kvadradnih metara je jedini svet Milunke Savić – iz njega već dve godine ona nikuda ne izlazi.

– Da mogu, išla bih nekud, bilo gde, al sam nemoćna, pa ne smem da krenem, a nema ko da me vodi – kaže Milunka Savić.
Kad nas je uvela u kuću, odmah je iznela svesku u kojoj je pisalo: ‘U slučaju da se nešto dogodi Milunki Savić, odmah javite Mileni Stankov, Milki Tomić i Višnji Minkov na ove adrese…’ „
– To su moje ćerke – kaže Milunka.

Ona sada živi sa najmlađom ćerkom, četrdesetšestogodišnjom Zorom, koja je kao dete preležala tešku bolest, pa je ostala poluinvalid. Na drugom komadu hartije piše: ‘Ako nekome trebaju podaci o Milunki Savić, obratite se njenim drugovima iz rata Tomi Vojinoviću i Aci Petroviću…’

– Jedino me oni još nisu zaboravili – kaže Milunka Savić. – Drugi ne znaju ni da sam živa. Ranije su bivši ratnici dolazili da me vide, ali su već gotovo svi poumirali.

Na ispucalim zidovima jedine sobe ima samo nekoliko fotografija. Na jednoj Milunka Savić kao mladi vojnik sa raspletenim kosama, na drugoj u uniformi sa ordenjem. Zatim su tu još dve slike sa vojnih svečanosti i u jednom ramu nekoliko porodičnih fotografija. Na zidu se vide tragovi odnetih ramova.

– Dolazili su grdni ljudi da me vide, pa kad pođu, ponesu i slike.
– Evo, mama, ovo si ti, a ovo su tvoji drugovi vojnici – skide Zora onu sliku sa vojnih svečanosti.
– Daj da vidim, nisam se dugo gledala. Da ste došli pre šest godina, bili su oni još živi. Zoro, a gde mi je ona slika sa zastavom?
– Ne znam, mama, odneo ju je onaj oficir što je dolazio.
– A moje ordenje?
– I to su ti odneli. Dolazio jedan čovek, pa kaže: ‘Daj, baba, ja ću ih sve lepo očistiti i urediti.’ I više se nije pojavljivao.
– Za ovu poslednju godinu otkad se ovako obolestih, odneše mi sve i dokumenta i novine gde su o meni pisali. Pokupiše mi svu moju lepotu. Sad mi je ko da sam umrla kad sam ostala bez svega toga.

U predsoblju je kuhinja – šporet sa čunkovima. To je sav kuhinjski nameštaj. Na zidovima uramljene slike dece.

– To su moji unučići. Imam četiri glavna unučeta i osam od mojih sestara – kaže Milunka.
U maloj ostavi na polici nalazi se turšija i dve banane. Tu je i gomila starih, pocepanih kaputa.
– Imam pet kaputa, sad sam ih spremila za pranje – objašnjava Milunka. – imam dosta i haljina, samo su sve stare.

Pritom otvara jedini orman i pokazuje dve – tri izbledele haljine i opranu posteljinu.
Milunka Savić mesečno dobija 34.710 dinara penzije, 17.000 invalidnine i 1.000 dinara kao nosilac Karađorđeve zvezde. Bolesna kći je dobijala novčanu socijalnu pomoć, ali joj je pre par nekoliko godina ta pomoć ukinuta.

– Nama dvema stigne. Negde pretekne, a negde ne dostigne. Nikad za jelo nisam mnogo marila, ali bi moglo da bude bolje. Stigne nam za krompir i pasulj, a kad neko dođe, uvek nam donese nešto, bilo jabuke ili kafu. Glavno da nismo gladne. Pomagale su mi ćerke, ali one imaju decu, a para malo. Pre neki dan dolazio mi je zet, pa pita: ‘treba li šta da ti pomognem?’ A ja kažem, ‘Evo, okreči mi sobu.’ I sad smo razmestili stvari, ali ne znam kad će da dođe.

Šporet u predsoblju je hladan. Ne loži se jer Milunka i Zorka uglavnom jedu suvu hranu. „Jabuke i hleb, ili šljive i hleb“, kaže Milunka. Za te tri odaje u oronuloj kući i drveni klozet u dvorištu Milunka plaća 52.000 dinara godišnje. Ispred kuće nema ulice, već samo ugažena staza. Predviđeno je da tuda prođe moderan put, a onda će se i Milunkina kuća rušiti. Dvorište je zasađeno cvećem i uredno okopano. Zorka stalno nešto čisti i pere.
– Poručili su neki ljudi da će doći, pa moram da uredim kuću – kaže Zorka. – Pogledaj, mama, kako sam lepo oprala sve krpare. Sad ti je sve čisto.

Milunka i Zorka žive sasvim odvojeno od sveta: bez novina, jer Milunka ne vidi da čita, a Zorka je nepismena.

 
Nedeljnik

Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.034 seconds with 23 queries.