Čamci na vesla u ratnoj mornarici

[duje]

Vrsta drva za gradnju drvenih čamaca:

Prošlo je vrijeme kada su se čamci gradili samo od drva. Možda je dobro, da se podsjetimo, koje drvo se je upotrebljavalo (i za što) na ovim našim područjima. Navest čemo drvo koje raste na ovim područjima.

Kobilica i statve: hrastovina, česmina, brestovina
Rebra: hrastovina, česmina, brestovina, dudovina, jasenovina
Središnja , bočna pasma i zrcala: hrastovina, brestovina
Vanjska oplata: hrastovina, borovina, jasenovina
Pospanjci, kljupnjaci, spone proveze dna i klupe: hrastovina, brestovina, borovina
Klupe i zrcala: javorovina
Rubove i žuljnice: hrastovina, jasenovina, bukovina
Vesla: jasenovina, Bukovina
Jarbole, križeve I debenjake: jelovina, bijela borovina
(JLZ-Zagreb)      

[Gazda]

Za oplatu se koristi i ariš,a jasen je manje pogodan jer slabo trpi slatku vodu,pa na nadvodnom dijelu dosta propada(a ako je lakiran a ne obojan još gore,jer mu i sunce škodi).
Za rebra je odlično i drvo murve.
Kod izrade kabine je odličan mahagonij(ako ga ima naravno),a za oblaganje paluba je izvrsno tikovo drvo.

[Hrundi]

Moji su generacijama bili brodograditelji ali se tradicija nažalost ugasila. Nono brodograditelj imao 3 sina brodograditelja - nijedan unuk nije nastavio tradiciju. Jedan rođak zna popravljat ali ne bi znao napravit barku, nije učio sistematski i na vrijeme nego počeo tek oko 35, kad je prestao ploviti. Da mi je opet 14 godina i ova pamet - otišao bih u brodograditelje. Ali...

Ovo sve pišem jer dosta toga pamtim još odmalena vezano za gradnju barki. Moji su govorili da je barka 'kako treba' od 11 vrsta drva. Točno se znalo koje je drvo najvolje za svaku namjenu, koje ga eventualno može zamijeniti. Znalo se što gdje ide na skupljim a što na jeftinijim barkama. Na luksuznima se upotrebljavalo i do 16 vrsti drva, i to ne radi estetike nego radi funkcionalnosti.

Na primjer kavija: to je spojnica između kolumbe (kobilice), dakle vertikalnog nosivog elementa i ašte od prove (pramčane statve), također jako opterećenog elementa. Najbolje drvo za kaviju je murva (dud) a jedino koje murvu može (relativno kvalitetno) zamijeniti je kruška. Kavija mora bit izrazito čvrsta ali i elastična kako bi amortizirala stalne dinamičke udare valova.

Za šjoletu, na primjer, uvijek se koristi borovina i u principu se ne može ničim zamjeniti. Šjoleta je potrošna daščica ispod kolumbe (kobilice) koja služi kao zaštita pri nasukavanju - da se ne bi oštećivala kolumba koja je glavni konstruktivni element stavlja se mekano drvo koje se lako može zamjeniti.

Za baš svaku poziciju na barci zna se koje je drvo najbolje. Ne daj bože da bi starim meštrima netko nešto napravio od krive vrste drva!

Nažalost, nisam znao koliko je to znajje vrijedno i nisam ga sistematski skupljao od malena - iako sam imao od koga.  

[Hrundi]

Ariš, posebno iz Slovenije, je izuzetno cijenjeno drvo jer je izrazito otporan na promjene vlažnosti koje ubijaju drvo. Kod mene se uvijek govorilo da je ariš najbolji za vrata i prozore, što mogu potvrditi iz iskustva. Kuća mi je pored samog mora, u osolici, i izložena buri. Kad je bura vlažnost zraka je 10%, kad je šiloko 100%. Prozori od ariša ugrađeni 1955. trajali su do 1997. i to sa dosta neredovitim održavanjem od sredine 80-ih. Da su održavani redovito (svake godine spalit i očistit staru boju i nanijet novu) vijek trajanja bi im bio praktično neograničen.

Moj nono je bio stari brodograditelj, proto ("majstor") i kad su mu sinovi zabršili brodograđevnu školu - on to niej priznavao. Rekao im je 'možda ste za državni škver vi već sada meštri - kod mene ćete biti kad vam ja to priznam'.

I onda im je dao zadaću da naprave kaić. To im je bio ispit kod oca.

Kod nas je kaić vrst barke između pasare i guca, obično 6-9 m - ovaj je bio točno 7m. Namjena mu je opća, nije teretni i naglasak je na stabilnosti i brzini. Ima škaf (prednju polupalubu) i krmu sa zrcalom. Nekada je kaić bio najbolja barka za jedrenje, vitak i brz, sa latinskim jedrom.

Naši brodograditelji tradicionalno nisu radili po nacrtima nego po posebnoj vrsti modela. Proto bi napravio polumodel u punom drvu u razmjeri otprilike 1:20 do 1:40, zavisno od veličine broda, i onda su se sa tog polumodela uzimale mjere. Ima ime za taj polumodel ali sad se ne mogu sjetiti.

Kaić koji je nono dao sinovima za ispit bio je pravo remek-djelo. Bio je najbrži brod na otoku i mogao je jedriti po svakom vremenu. A djed je u njega ugradio neke doista lijepe i luksuzne detalje. Kratki škaf od krme bio je napravljen u drvenoj mreži i doista ga je bilo zadovoljstvo gledati, a osjećaj kad se na njega stane nogom bio je neopisiv. Argola (ruda kormila) bila je od ebanovine, drva koje je skroz crno i - tone. Vrh argole bio je povijen nagore i zaobljen a na kraju je bila kugla obrađena u vidu dijamanta od 64 strane. Kad sam bio dječak i išao jedrit kaićem morao sam uzet rezervnu argolu od običnog drva jer je ta od ebanovine bila toliko lijepa da se nisu usudili dat nam je u ruke.

Nažalost, kako to već u obiteljima biva, poslije nonotove smrti djeca se nisu mogla dogovorit oko održavanja (bilo je ono klasično 'ja rašketan i piturajen a tvoja dica ne činu ništa a voze se isto ka i moja...) i kaić je prodat jednome papanu koji ga je nagrdio kabinom i nekim potpuno neskladnim promjenama.

[Hrundi]

Za rebra je najbolja česvina (česmina - mediteranski hrast, crnika, quercus ilex). Prvo zato što odgovara namjeni po svojim osobinama, drugo zato što je česvina najčešće kriva i može se uvijek naći komad točno onakve zakrivljenosti kakva je potrebna.

Brodograditelji i stolari često su skupa kupovali drvo kako bi se što bolje iskoristilo. Stolarima koriste jedino ravni komadi a brodograditelji, uz tek nekoliko iznimki, nemaju nikakve koristi od ravnih komada a zakrivljeni su im itekako potrebni.

[ORIĆAREB]

Nažalost, kako to već u obiteljima biva, poslije nonotove smrti djeca se nisu mogla dogovorit oko održavanja (bilo je ono klasično 'ja rašketan i piturajen a tvoja dica ne činu ništa a voze se isto ka i moja...) i kaić je prodat jednome papanu koji ga je nagrdio kabinom i nekim potpuno neskladnim promjenama.

Hrundi, koliko godina je deda poživio, tj. koliko je imao godina kad je otišao u vječnost?

[Hrundi]

87.

Rođen je istog dana i godine kao Tito a umro godinu i mjesec prije njega.

[ORIĆAREB]

87.

Rođen je istog dana i godine kao Tito a umro godinu i mjesec prije njega.

To sam te pitao iz razloga što iz tvog pisanja shvati otprilike kakav je život imao, a kakav uzmimo ti proživljavaš.
Da me pogrešno ne shvatiš. Moja pokojna majka, je bila nepismena, čitavih 78 godina starosti proživila u istim uskom seoskom okruženju. I često sam je pod stare dane iz prikrajka gledao kako je puno životno sretnija nego mnogi oko mene, oficiri, Admirali, Generali i ostala ....
I onda sam se pitao gde je smisao života. Naravno da ga bar približno i znam i niukom slučaju ni približan nije onom što gledamo svaki dan ili nam se nastoji pokazati da je to to...Kapiraš majstore...

[Solaris]

DOMAĆE VRSTE BRODOGRAĐEVNOG DRVA

Ariš (Larix europaea) Stablo planina srednje Europe. Uspijeva do gornje granice šumske vegetacije. Doseže visinu od 40 m i promjer od 1.5 m. Deblo je vrlo dugo a krošnja rijetka i čunjasta. Jedina domaća četinjača kojoj lišće otpada zimi. Drvo je elastično, smolasto, trajno, crvenkaste boje i široke srži. Godovi su pravilni i izraziti. Ariš je cijenjeno i traženo brodograđevno drvo. Trajno je pod vodom. Služi za izradu palube, oplate, nadgrađa, kobilice, hrptenice i pasma brzih brodica, jarbola. Izvrsno je za lameliranje. Srednje vrijednosti svojstava drva s 15% vlage: gustoća 590 kg/m3, modul elastičnosti 13500 N/mm2, čvrstoća u smjeru vlakana: vlak 105 N/mm2, tlak 46 N/mm2, savijanje 94 N/mm2, bubrenje (utezanje) 7.8% tangencijalno i 3.3% radijalno.

Bagrem (Robinia pseudoacacia) Stablo do 25 m visine, dugog i ravnog debla i nepravilne krošnje. Bijeljika je vrlo uska žućkasto-bijela a srž žuta ili smeđe zelena. Drvo je teško, tvrdo, čvrsto na vlak, tlak, savijanje i smicanje. Teško se cijepa, vrlo je trajno, otporno na insekte a u vodi se dobro konzervira. U brodogradnji se koristi za izradu klupa, sjedala, zrcala, krmenih rebrenica, palaca za vesla.

Bor alepski (Pinus hallepensis) Alepski bor je stablo karakteristično za cijeli Mediteran. Stablo je srednje visine, nepravilnog debla i široko zaobljene krošnje. Srž je crvenkasta a bjeljika žućkasto-bijela, godovi su mu dobro vidljivi, smolni kanali veliki i vidljivi s bogatim sadržajem smole. Lako se obrađuje. U brodogradnji se upotrebljava za izradu rebara, oplate i jarbola.

Bor crni (Pinus nigra) Crni bor je stablo južne Europe i zapadne Azije. Doseže 40 m visine. Drvo obiluje smolom, markantnih je godova i ima veliku žućkastu bjeljiku i crvenkasto-smeđu srž. Drvo je meko, teško se cijepa i vrlo je čvrsto na savijanje. U brodogradnji se upotrebljava za izradu palube, oplate, nadgrađa, podnica, pregrada, ograda i jarbola. Srednje vrijednosti svojstava drva s 15% vlage: gustoća 620 kg/m3, modul elastičnosti 10790 N/mm2, čvrstoća u smjeru vlakana: tlak 55 N/mm2, savijanje 128 N/mm2, bubrenje (utezanje) 7.7% tangencijalno i 4.3% radijalno.

Bor obični (Pinus silvestris) Stablo srednje i sjeveroistočne Europe i sjeverne Azije. Doseže 30 m visine, dugačkog debla i zaobljene krošnje. Bjeljika mu je široka crvenkasto-bijela ili žućkasta a srž je smeđe-crvenkasta. Drvo je mekano, lako se cijepa i obrađuje. Čvrsto je na savijanje. Godovi su markantni, smolni kanali vidljivi. U brodogradnji se upotrebljava za izradu podnica, jarbola, oplate i ograda.

Bor planinski (Pinus montana) Stablo ili grm do 10 m visine, iznimno do 26 m visine. Uspijeva u srednjoj i južnoj Europi. Deblo mu je redovito vrlo kratko. Drvo je slično običnom boru sa sjevernih područja. Bjeljika je žućkasta a srž crvenkasto-smeđa. Godovi su dobro vidljivi, često ekscentrični. Smolni kanali su mali. Drvo je trajno i upotrebljava se kao i obični bor za oplatu, ograde, kraće jarbole i podnice.

Bor primorski (Pinus maritima) Stablo do 30 m visine sa širokom krošnjom. Raste u području zapadnog Mediterana a kod nas se uzgaja umjetno. Bjeljika je široka, bjelkasta a srž crvenkasta. Drvo je bogato smolom a godovi markantni. Dosta se teško obrađuje. U brodogradnji se upotrebljava za izradu oplate manjih brodica, podnice, razme ograde i jarbole.

Brijest (Ulmus campestris) Stablo široke krošnje visoko 30 do 35 m. Bjeljika je uska prljavo-žute boje a srž smeđe-crvena. Godovi su markantni. Drvo je srednje tvrdo, čvrsto na pritisak, vlak, savijanje i smicanje. Srednjeg je elastičnosti, teško se cijepa, dobro obrađuje i vrlo je trajno. U brodogradnji se koristi za izradu rebara i koljena manjih brodova, glava kormila, razme, sponja, oplata palube, kobilice, štitne kobilice, pramčane statve, protustatve, vojeva gaza, rebara, rebrenica, krmenih umetaka, zrcala, koljena glavne palube, grotla, proveza uzvoja, bokobrana i za unutrašnje uređenje.

Bukva (Fagus silvatica) Bukva je rasprostranjena po cijeloj Europi a i kod nas ima mnogo bukovih šuma u brdskim i planinskim regijama. Naraste do 40 m visine i ima dugačko i čisto deblo. Drvo je crvenkasto-bijelo, sjajno i fino. Tvrdo je, elastično, otporno na vlak, savijanje, pritisak i udarce. lako se obrađuje ali nije trajno ako je podvrgnuto velikim promjenama vlage. Upotrebljava se za dijelove konstrukcije koji su ili stalno pod vodom ili stalno na suhom. Od bukve se izrađuju vesla, unutrašnja oplata, osovine kormila, a rjeđe kobilice, statve i protukobilice.

Crnika - česmina (Quercus ilex) Zimzeleni hrast Mediterana, kratkog debla i velike zaobljene krošnje. Drvo je smeđe boje s neizrazitim godovima, vrlo je trajno, teško i tvrdo, čvrsto, elastično i teško se obrađuje. Sklono je raspucavanju ako nije polako prosušeno nakon duljeg ležanja u moru. U brodogradnji se koristi za izradu kobilice, statve, rebara, ruda kormila, palaca za vesla, bitava.

Čempres (Cypressus sempervirens) Tipično mediteransko stablo uske i piramidalne krošnje. Drvo je homogena, finih vlakana, uskih godova, bijelo-žute do crvenkasto-bijele boje i žuto-smeđe srži. Drvo je teško, čvrsto i trajno i otporno na napade insekata. Lako se cijepa i obrađuje. Služi za izradu palube, vanjske oplate i jarbola manjih brodova.

Murva - dud bijeli (Morus alba) Stablo kratkog debla i široke krošnje. Bijeljika uska i žućkasto-bijela, srž široka, žuta do smeđa. Drvo je trajno i dobro se održava u vodi pa se od njega izrađuju rebra, zrcala, oplate manjih luksuznih brodova, kormila, koluti, statve, protustatve, razme.

Grab (Carpinus betulus) Stablo do 25 m visine, drvo sivo-bijelo do žućkasto-bijelo, tvrdo, elastično, čvrsto na pritisak, vlak, savijanje, udarci smicanje. Teško se cijepa i teško obrađuje. Slabo podnosi promjene atmosferskih utjecaja posebno ako nije dobro prosušeno. Služi za izradu bitava i sitne brodske opreme.

Hrast kitnjak (Quercus sessiliflora) Stablo srednje i južne Europe, doseže do 40 m visine. Bjeljika je uska, žućkasto-bijela, a srž smeđa. Godovi su mu markantni. Drvo je trajno, dosta teško, srednje tvrdo, vrlo elastično i dobro se obrađuje. U brodogradnji se upotrebljava za izradu svih važnijih konstruktivnih elemenata, rebra, vanjske i unutrašnje oplate, kobilice, hrptenice, statve, proveze, razme, grotala, temelja motora, bitve, bokobrana.

Hrast lužnjak (Quercus pedunculata) Hrast nizinskih šuma srednje i južne Europe. Doseže do 40 m visine. Srž mu je smeđa a bjelika žućkasto-bijela. Godovi dobro vidljivi a sržni traci krupni. Drvo je trajno, srednje tvrdo, čvrsto na pritisak i udarac i srednje elastično. Primjena kao i za hrast lužnjak.

Hrast medunac (Quercus pubescens) Hrast nepravilnog rasta do 20 m visine. Deblo često zakrivljeno. Bjeljika dosta široka, svijetlo-smeđa, srž tamno smeđa. Godovi dobro vidljivi, sržni traci krupni. Drvo je vrlo teško i tvrdo, teško se cijepa, male je elastičnosti, vrlo je trajno. Za brodograđevne svrhe su naročito pogodni zakrivljeni komadi za izradu koljena, rebara i sl.

Jasen (Fraxinus excelsior) Stablo do 30 m visine, pravilne krošnje i dugog debla, vrlo rasprostranjeno u Europi. Jasen je cijenjen jer je drvo trajno, elastično, tvrdo, čvrsto na vlak, savijanje, udarac i smicanje. Lako se obrađuje i dobro polira. U brodogradnji se koristi za nadgrađa, vesala, klupa, sjedala, zrcala, bokoštitnica, statvi, oplata paluba, unutrašnjih pregrada, rukohvata, sitne drvene opreme, kuhanih rebara (savijenih), stepeništa, bitava i namještaja.

Javor (Acer pseudoplatanus) Stablo dugog debla pravilne krošnje. Drvo je žućkasto-bijelo, dosta teško i srednje tvrdo. Teško se cijepa, lako obrađuje i dobro polira. Upotrebljava se za izradu manjih brodica, klupa, sjedala i brodskog namještaja.

Jela (Abies pectinata) Može doseći do 60 m visine i 3 m promjera debla. Rasprostranjena je u planinskim područjima Srednje Europe. Drvo je žućkasto-bijelo ili crvenkasto-bijelo a srž bezbojna. Jelovina je lagana i mekana, slabe čvrstoće na savijanje i torziju, lako se cijepa i dobro obrađuje. nema smolnih kanala. U brodogradnji služi za izradu jarbola, kopalja, unutrašnjeg uređenja, pregrada poklopaca grotala, podnica na brodicama te za pomoćne svrhe izrade šablona, skela i sl.

Kesten (Castanea sativa) Stablo doseže do 35 m visine. Drvo izgledom sliči hrastovini ali se lako razlikuje po sržnim tracima koji su kod kestena nevidljivi bez povećala. Bjeljika je vrlo uska, prljavo-bijele do žućkasto-bijele boje a srž smeđa. Kesten je trajan, dosta težak, srednje tvrd, slabo elastičan i lako se cijepa. Na brodu služi za izradu unutrašnjeg uređenja, bačava, kablića i sl.

Oskoruša (Sorbus domestica) Stablo visine 15-20 m, sporog rasta i dugog života. Drvo ima pravilne, uske i markantne godove, bijelo-žućkastu bjeljiku i crveno-smeđu srž. Vrlo je teška i čvrsta na pritisak. Od oskoruše se izrađuju kobilice, rebra, bitve, te klinovi i koluti.

Rogač (Ceratonia siliqua) Zimzeleno manje stablo rašireno po Mediteranu. Drvo je teško, vrlo tvrdo i čvrsto na pritisak. Bijeljika je široka, žućkasto-bijela, srž tamno-crvena. U brodogradnji se upotrebljava (ako srž nije trula) za izradu rebara manjih brodova, statve, protustatve.

Smreka (Picea excelsa) Stablo velikih dimenzija, visine do 50 m promjera do 2 m, rasprostranjena po planinama Europe. Drvo sliči na jelovinu ali se može raspoznati po smolnim kanalima koji se i običnim okom vide na poprečnom presjeku. Srž se bojom ne razlikuje od bjeljike. Drvo je lagano, mekano slabe čvrstoće na savijanje, srednje elastično i dobro se obrađuje. U brodogradnji se koristi za izradu jarbola, križeva, kopalja, oplata brodica, trenica palube, sponja, proveza, sjedala, pregrada, brodskog namještaja.

Izvor : http://www.fsb.unizg.hr/

[kilezr]

 Divno, ali prave se i od Topole i Crvene vrbe. Crvana vrba je inače jedina iz porodice koja spada u Tvrdo drvo.

[duje]

                                                  

                                                 Gradnja čamca

Građevni dijelovi drvenog čamca

Drveni čamci grade se večinom po poprečnom sistemu gradnje, a po uzdužnom sistemu grade se samo specijalni čamci. Glavni je uzdužni nosač kobilica, koja se sprijeda nastavlja u pramčanu statvu, a straga u krmenu statvu. Na kobilicu se postavljaju rebra na međusobno jednakim razmacima. Ti elementi čine okosnicu čamca. Svako se rebro obično sastoji iz tri dijela; vodoravni dio, što leži na kobilici, zove se lukoča; vertikalni nastavci, na oba boka jesu priklade. Rebra svojom vanjskom površinom određuju vanjski oblik čamca. Pramac čamca je oštar, a krma može biti oštra ili završava većim ili manjim zrcalom, različita oblika. Iznad  kobilice i povrh rebara teče sredinom čamca pasmo, a na čamcima preklopne gradnje iznad kobilice a ispod rebara nalazi se unutrašnja kobilica. Preko rebara sa vanjske strane postavljaju se trenice, koje čine vanjsku oplatu čamca. Šupline između pojedinih trenica u uzdužnom smislu zovu se sljubnice ili šavovi, a šupline na krajevima trenica jesu stikovi. Svi vrhovi rebara spojeni su na oba boka uzdužnom gredicom, površnicom, a iznad najvišeg ili završnog voja oplate teče razma. Na nekim vrstama čamaca namješta se povrh zavrvršnog voja oplate i valnica, koja na vrhu nosi razmu. Duž desnog i lijevog boka teče preko rebara s unutrašnje strane po jedan klupnjak, na kojem leže klupe. Klupe su ili utorene u rebra ili su pričvršćene za površnicu klupnim okovom, koji se ponekad naslanja na drvene punke. Klupe su u sredini poduprte uporama. Od pramčane statve do krmenog zrcala teče s vanjske strane čamca, preko oplate, zaobljena gredica žuljnica, koja štiti bokove da se ne oštete prilikom pristajanja. Završni voj oplate, odnosno površnica, često su izrezani, a u izreze su umetnuti metalni okovi, izbe za vesla. Okovi su s prednje i krmene strane učvršćeni izbenicama, a s unutrašnje su strane poduprti drvenim jastučićima izbe. Izbe se zatvaraju drvenim poklopcima. Preko klupa u sredini teče uzdužna daska jarbolnica, u kojoj su rupe što služe kao grla jarbola. Na dnu čamca polažu se pune ili uzdužne podnice. Na krmi ima čamac na svakom boku između poprečnih klupa po jednu uzdužnu klupu, a sve zajedni čine krmeni prostor. Krajni krmeni dio čamca iznad klupa odijeljen je naslonom; u tom su odijeljenom kratkom prostoru krmeni karišnjak - krmena alka, za zastavu i trag - za zastavno koplje.
(JLZ-Zagreb)

[brka-65]

Sa stranice JRM Fb,Muzil 1987.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[duje]

                                       
                                          Način gradnje drvenog čamca

U središnjem dijelu čamca rebra imaju oblik slova “U”, a na pramcu i krmi više ili manje oštar oblika slova ”V”. Rebra mogu biti: kruta ili savijena (kuhana ili parena). Kruta rebra kako i samo ime kaže, prave se od prirodno krivog krutog komada drva i to obično od tri komada. Od lukoče i dvije priklade. Za savijena se rebra drvo kuha ili pari da postane svitljivo, jer se ono kasnije savija prema obliku rebara. Savijena rebra su obično od jednog komada drva, a protežu se oda razme jednog boka, preko kobilice, do razme drugog boka, ili su od dva komada: od kobilice do obije razme. Čamac, prema vrsti gradnje, može imati rebra kruta, savijena ili jedna i druga. Ako ima i kruta i savijena, broj savijenih rebara između dva kruta može iznositi od dva do pet komada; to ovisi o veličini čamca i od razmaka krutih rebara. Kod mješovite građe čamca kruta drvena rebra obično su zamijenjena čeličnim ili rebrima od drugih metala. Na unutrašnju stranu rebara, u središnjici iznad kobilice, postavlja se središnje pasmo, uz uz bok su bočne proveze, a na glavama rebara razma. S vanjske strane, na vanjsko lice rebara, postavlja se vanjska oplata, na koja je sastavljena od mnogobrojnih platnica. One se protežu od krmene do pramčane statve, te zatvaraju čamac po bokovima i po dnu. Kostur čamca skupa s vanjskom oplatom čini korito čamca. Vanjska oplata mora biti nepropusna. To se postiže šuperenjem sljubnica i stikova nitima od pamuka ili kučine. Pramac čamca obično ima oštar oblik, krma u svom donjem dijelu ima oštriji, a u gronjem dijelu puniji oblik nego pramac. Prema vrsti čamca krma može biti oštra, a može završavati večim ili manjim zrcalom, trapeznog ili oblog oblika, s većim ili manjim nagibom.
(JLZ-Zagreb)

[madmitch]

Pročitat Palubu i možeš polagati barem tri ispite u Zagrebu na Brodogradnji malih brodova.

[Solaris]

Uređaji za spuštanje čamaca u vodu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

poz.