PALUBA
March 28, 2024, 02:20:18 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8   Go Down
  Print  
Author Topic: Teške krstarice klase Zara  (Read 155568 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: August 23, 2010, 08:14:04 pm »

Druga decenija prošlog veka je donela jednu vrstu depresije u RM širom sveta. Maštu njihovih komandanata je u potpunosti drmala Drednotska groznica, što je dovelo do hrpe planova za nove brodove, koji su izvukli i ono malo novca koji je ostao u kasama po završetku Velikog rata. Najgore od svega je to što su velike mornarice, u februarau 1922 godine, potpisale Vašingtonski sporazum , što je sve planove bacilo u koš, a sa njima i ogromna sredstva izdvojena za njih. Bojni brodovi su svakako pretstavljali okosnicu svake flote, ali je smetnuto sa uma da su najbolje uravnotežene flote. Ovog pravila su se držali samo Britanci i Nemci, dok su drugi na to potpuno zaboravili.

Italijani su se naravno našli u ovoj drugoj grupi. Po završetku rata u sastavu RM ( Regia Marina-Kraljevska Mornarica) se nalazilo 6 bojnih brodova, dok su imali samo tri moderne krstarice ( Quarto, Nino Bixio i Marsala), a i one su u po njihovoj klasifikaciji vođene kao izvidnice (Esploratori). Ostatak krstaričke flote je činilo 10 oklopnih krstaša i još 9 zastarelih krstarica sa oklopnom palubom. Situacija se donekle popravila uvođenjem u sastav Nemačkih krstarica Straßburg  ( Taranto), Graudenz ( Ancona) i Pillau ( Bari), kao i Austro-Ugarskih Helgoland ( Brindizi) i Saida ( Venezia).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Iz Italijanskog ugla, Vašingtonski sporazum i nje bio tako loš. Kao prvo, Italija je njegovim potpisivanjem postala peta mornarica sveta izjednačena sa svojim novim glavnim neprijateljem na Mediteranu, Francuskom. S obzirom da je Francuska morala da izdvoji deo svojih snaga za zaštitu kolonija širom sveta, kao i za snage na Atlantiku, RM je postala najjača mornarica Mediterana. A kao drugo, ograničenje u gradnji novih BB koje je nametnuto ovim sporazumom, dovelo je do ubrzanog razvoja krstarica. Među njima su se izdvojile teške krstarice deplasmana do 10.000 t, naoružane topovima kalibra 203 mm. Interesantno je to što su na ovom ograničenju najviše insistirali Britanci i to da bi završili svoje krstarice klase Hawkins, koje se u mnogim publikacijama vode kao prve teške krstarice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Esploratore Quarto.jpg (19.21 KB, 600x318 - viewed 462 times.)

* SMS Pillau.jpg (51.45 KB, 800x308 - viewed 426 times.)

* SMS Saida.JPG (82.19 KB, 827x573 - viewed 459 times.)

* HMS Effingham.jpg (181.5 KB, 835x513 - viewed 466 times.)
« Last Edit: August 24, 2010, 09:29:32 pm by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1 on: August 24, 2010, 10:58:58 pm »

Trku u gradnji teških krstarica na Mediteranu započinju Francuzi, 1924 godine, izgradnjom dva broda klase Duquesne. Ovi brodovi su zvani limenjače zbog svog tankog oklopa od samo 30 mm, tako da nisu pretstavljali gotovo nikakvu opasnost za Italiju. Odgovor Italijana stiže, 1926 godine, gradnjom tri broda klase Trento, od kojih su Trento i Trieste završeni po originalnim planovima, dok je Bolzano pretrpeo velike izmene, tako da je smatran posebnom klasom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

I ovi brodovi mogu da se smatraju nekom vrstom limenjača, jer su imali oklopni pojas debljine 70 mm, što ni u kom slučaju nije bilo dovoljno da se efikasno zaštite od projektila kalibra 203 mm. Već iste godine Francuzi kreću sa gradnjom 4 krstarice klase Suffren, što je bilo veliko zvono za uzbunu u komandi RM koja kreće sa razvojem planova za nove brodove.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Treba napomenuti da su uprkos ograničenju od 10.000 tona, italijanski konstruktori manje „varali“ od svojih Britanskih i Francuskih kolega, tako da su ipak uspeli da postave oklopni pojas ove debljine na svoje brodove. Kako bilo, Italijani kreću sa konstruisanjem svoja četiri broda klase Zara. Istovremeno jedan od vodećih teoretičara i zamenik načelnika štaba RM, kontra-admiral Romeo Bernotti, predlaže povećanje deplasmana na 15.000 tona, sa argumentom da bi tri takva broda lako izašla na kraj sa 6 „Vašingtonskih“ krstarica. Njegov predlog je glatko odbijen od strane Italijanske vlade, jer niko nije bio spreman na ovakvo drastično kršenje sporazuma. Razvoj projekta je poveren inžinjeru general-potpukovniku Fabiju Mibelliju iz Odbora za Nacrte Ratnih Brodova. Uzimajući klasu Trento kao početni orijentir, inžinjeri su se bacili na posao. Oni su se odličili da snize palubu i skrate brod što je dovelo do uštede od nekoliko stotina tona, ali je sa druge strane negativno uticalo na maritimna svojstva brodova. Kako su ovi brodovi bili namnjeni isključivo dejstvu na Mediteranu to i nije smatrano za neki veliki problem. Glavno artiljerijsko naoružanje je ostalo isto kao i na prethodnoj klasi, 4x2 oruđa kalibra 203 mm, ali su iz nacrta izbačene torpedne cevi. Dalja ušteda je dobijena korišćenjem novih parnih turbina Parsons razvijenih za lake krstarice klase Condottieri. Iako su ove mere dovele do znatne uštede u težini, brodovi su ipak bili za 1.500 tona teži od sporazumskog ograničenja, tako da su Italijani bili primorani na laž da su brodovi izgrađeni u okviru ograničenja. Ova laž je izašla na videlo tokom španskog građanskog rata, kada je jedna od ovih krstarica odvučena u dok u Gibraltaru na hitne popravke.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Programom gradnje iz 1928 godine je odobrena gradnja dva broda, vodećeg broda klase Zara, čija je kobilica položena 4 jula 1929 godine u Cantiere navale del Muggiano La Spezia i broda Fiume čija je kobilica položena 29 aprila iste godine u Cantieri del Quarnaro u Rijeci. U okviru programa za 1929 godinu odobrena je izgradnja broda Gorizia, čija je kobilica položena 17 marta 1930 godine u Odero-Terni-Orlando brodogradilištu u Livornu. Sledeće godine, takođe 17 marta, položena je i kobilica poslednjeg broda iz te klase, krstarice Pola, u istom brodogradilištu. Do 1933 godine, sva četiri broda su ušla u operativnu upotrebu, a troškovi njihove gradnje, bez naoružanja, daljinomera i sistema za upravljanje vatrom, su iznosili: Zara i Fiume 106.000.000 lira, Gorizia 112.700.000 lira i Pola 114.700.000 lira.

<iframe width="780" height="455" src="//www.youtube.com/embed/e4pePoxJXD4?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>


* RN Trento.jpg (34.31 KB, 600x358 - viewed 408 times.)

* Colbert.jpg (111.37 KB, 1040x520 - viewed 176 times.)

* Gorizia i Zara.jpg (148.91 KB, 1686x1228 - viewed 253 times.)

* Fiume i Pola.jpg (154.6 KB, 1686x1228 - viewed 224 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #2 on: August 24, 2010, 11:02:34 pm »

Jedna od osobenosti Italijanskog označavanja brodova, posebno krstarica, dovela je do toga da su teške krstarice bile prvobitno označene kao lake ( jer su krstarica sa topovima kalibra do 152 mm, bile označene kao izviđači), a zatim ih prebacuju u kategoriju oklopnih krstaša. Tek 1930 godine i potpisivanjem Londonskog pomorskog sporazuma, ovi brodovi klasifikovani kao teške krstarice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

<iframe width="780" height="455" src="//www.youtube.com/embed/NsWoCWRDajs?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>


* RN Zara.jpg (143.26 KB, 1079x625 - viewed 229 times.)

* RN Fiume.jpg (89.5 KB, 800x524 - viewed 231 times.)

* RN Gorizia.jpg (85.64 KB, 800x491 - viewed 182 times.)

* RN Pola.jpg (33.77 KB, 600x371 - viewed 200 times.)
« Last Edit: September 02, 2010, 01:57:21 pm by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #3 on: August 26, 2010, 04:12:29 pm »

Konstrukcija trupa

Za razliku od svojih prethodnica koje su imale neprekinutu palubu dužine od 196,6 m, kod klase Zara je odlučeno da se postavi prekinuta paluba dužine 182.8 m. Pramčani deo palube je bio za 2,2 m viši od krmenog i protezao se na oko 2/5 dužine broda ( 81,5 m). Istovremeno je na bokovima pramčene palube napravljen svojevrstan žljeb kako bi se omogućio veći sektor gađanja pomoćne artiljerije. Kako se ovaj žljeb pokazao kao potpuno nepotreban i nesvrsishodan, na poslednjem brodu te klase, krstarici Pola, nije napravljen. Na središnjem delu trupa se nalazila školjka koja je zaklanjala pogonske uređaje ibila naprevljena delimično od čelika velike čvrstoće, a delimično od mekog čelika kako bi se ublažile moguće vibracije. Ovo se pokazalo kao pun pogodak jer brodovi ove klase nisu patili od problema sa vibracijom kao njihovi prethodnici. Kao što smo već rekli, brodovi su imali dve palube, gornju ( pramčanu) i glavnu ( krmenu), kao i još dve palube koje su zvane srednja i donja. Ispod gornje palube, a ispred topovskih kula, se nalazio hangar u kojem su bila smeštena dva hidroaviona. Krstarice su imale duplo dno koje se protezalo celom dužinom trupa, a sam trup je bio podeljen na 19 vodonepropusnih odeljaka, koji su išli od dna do vrha glavne, odnosno gornje palube. Proračuni su pokazali da je brod mogao da se održi na površini kada su bilo koja tri susedna odeljka bila potopljena. Osim toga prazan prostor između duplog dna je bio iskorišten za smeštaj goriva, maziva i napojne vode.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Oklopna zaštita

Oklopna zaštita ovih brodova je bila netipično Italijanska, naime Italijanski konstruktori su bili poznati po tome što su davali prednost brzini nad oklopnom zaštitom, tako da donekle čudi njihovo nastojanje da se ovim brodovima obezbedi jaka oklopna zaštita. Oklopni pojas se protezao dužinom od 91 metra, i to od podnožja prve pramčane do podnožj azadnje krmene kule. Ovaj oklopni pojas se sastojao od 15 oklopnih ploča dimenzija 5x6 m debljine 150 mm u sredini, da bi se prema krajevima debljina oklopa postepeno smanjivala do 100 mm. Pri normalnom deplasmanu donji krajevi oklopnog pojasa su se nalazili uronjeni oko 1,5 m. Oklopni pojas je na krajevima bio međusobno spojen sa po 4 oklopne ploče debljine 120 mm ( iznad vodene linije), odnosno 90 mm ( ispod vodene linije), čineći citadelu. Osim ovog glavnog oklopnog pojasa, postojao je još jedan pojas debljine 30 mm koji je bio koso postavljen i spajao se sa gornjom oklopnom palubom debljine 20 mm i sa njom pravio novu citadelu u sredini broda . Ovaj drugi pojas se sastojao od 10 oklopnih ploča dužine 9 m. Glavna paluba je imala oklop debljine 70 mm.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Glavne topovske kule su bile zaštićene oklopom debljine 150 mm spreda, dok su stranice kupola bile debele 75 mm, a pokrov 70 mm. Barbete su bile debljine 150 mm iznad gornje palube, 140 mm između gornje i glavne, a 120 mm ispod glavne palube. Srednja artiljerija se nalazila u, takozvanim, pseudo kulama koje su bile otvorene sa zadnje strane i imale debljinu zidova od 8 mm. Komandni most je bio zaštićen oklopom debljine 150 mm, dok su pokrov i pod imali debljinu od 80 odnosno 70 mm. Glavno komandno mesto se nalazilo iznad komandnog mosta i bilo je zaštićeno oklopom debljine 130 mm, a pokrov i pod su imali oklop debljine od 100, odnosno 15 mm. Od komandnog mosta u unutrašnjost broda je išao otvor oblika cevi sa zidovima debljine 120 mm iznad gornje palube, dok je deo koji se nalazio ispod nje imao debljinu od 100 mm. Oba kormilarska uređaja, za levo i desno kormilo, su takođe bili oklopljeni i nalazili su se u oklopljenim kutijama sa stranicama debljine 20 mm, koliko je bio debeo i oklop sa donje strane, dok je pokrov bio debljine 30 mm. Ovakva oklopna zaštita je omogućavala ovim brodovima da se ravnopravno bore i prežive boj sa svakom drugom Vašingtonskom krstaricom, a pogotovo a Britanskim i Francuskim brodovima. Koliki su one napredak u oblasti zaštite, u odnosu na njihove prethodnike, pokazuje i to što je kod krstarica klase Trento oklopna zaštita bila teška 888 tona, dok je kod brodova klase Zara oklopna zaštita težila čitavih 2688 tona, to jes ttri puta više. Sve oklopne ploče su bile pravljene od hrom-nikl čelika kompanije Terni.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* presek.jpg (72.69 KB, 1600x423 - viewed 218 times.)

* Zara 01.jpg (37.64 KB, 600x430 - viewed 192 times.)

* oklopna zaštita.jpg (54.49 KB, 1280x322 - viewed 212 times.)

* Pola 09.jpg (58.14 KB, 830x559 - viewed 181 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4 on: August 29, 2010, 11:14:31 am »

Pogon

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brzina ratnoh brodova je oduvek bila imperativ Italijanskim konstruktorima. Oni su to postizali, ali na štetu oklopne zaštite i naoružanja. Prilikom konstruisanja klase Zara, ipak su se doveli pameti i uspeli da ujednače sva tri faktora koja čine dobar ratni brod, brzinu, naoružanje i zaštitu. Kod brodova ove klase olučeno je da se za pogon iskoristi već korišćeni i isprobani pogon sa lakih krstarica klase Condotteri, s tim što je povećan broj kotlova sa 6 na 8. Kotlovi i turbine su se nalazili u 12 odeljaka međusobno razdvojenih duplim vodonepropusnim pregradama i postavljenih po šahovskom sistemu. Gledano od pramca prema krmi raspored prostorija je bio sledeći:
   - kotlovsko odeljenje Br.1 sa kotlovima Br.1 i Br.2
   - mašinsko odeljenje Br. 1 ( desni bok)
   - elektro odeljenje Br.1 i kotlovsko odeljenje Br.2 sa kotlom Br.3 ( levi bok)
   - kotlovsko odeljenje Br.3 sa kotlovima Br.4 i Br.5
   - kotlovsko odeljenje Br.4 sa kotlovima Br.6 i Br.7
   - mašinsko odeljenje Br.2 ( levi bok)
   - elektro odeljenje Br.2 i kotlovsko odeljenje Br.5 sa kotlom Br.8 ( desni bok)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovakav raspored kotlova i mašina je takođe povećavao mogućnost preživljavanja u borbi, pošto je onemogućavao uništenje kompletnog pogona jednim sretnim pogotkom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Para potrebna za pogon brodova prevljena je u 8 kotlova firme Thornycroft ( kod krstarice Fiume kotlovi firme Yarrow). Ovi kotlovi su imali ukupnu grejnu površinu od 7558 m2 i proizvodili 650.000 kg pare pregrejane na 360°C pod pritiskom od 25 atm. Tri od 8 kotlova su bili tzv. Redukovani, jer su imali po 7 gorionika umesto 9 kao kod ostalih kotlova, zbog veličine osovine koja je prolazila kroz ova odeljenja. Svaki od kotlova je imao dve pumpe za gorivo i dve pumpe za vodu kapaciteta 314 t/h. Potrošnja goriva pri punoj snazi turbina je iznosila 53,906 tona na čas.Paru potrebnu za ostale brodske mašine prilikom boravka u luci su proizvodila dva mala kotla koja su se nalazila u posebnom odeljenju ispod prvog dimnjaka, na glavnoj palubi. Količina napojne vode za kotlove je bila različita od broda do broda, tako da je krstarica Fiume nosila 144,9 t ( najmanje) a krstarica Pola 183,3 t napojne vode. I sa gorivom je bila slična situacija, tako da je Zara krcala 2400 tona goriva, Fiume 2528, Gorizia 2350 a Pola 2320 tona. Ovo je dovelo i do razlike u doplovu sva četiri broda pri krstarećoj brzini od 16 čvorova i Zara je imala doplov od 5360 NM, Fiume 4480 NM, Gorizia 5434 NM i Pola 5230 NM. Gorivo se nalazilo u pet rezervoara, od kojih se četiri nalazilo na glavnoj palubi ispred mosta i zadnjeg dimnjaka. Za krcanje goriva su služile dve električne i dve parne pumpe i normalna procedura krcanja je trajala oko 15 časova. U sluučaju nužde ovo vreme je bilo moguće skratiti na 6 časova. Za postizanje potrebnog pritiska u kotlovima je trebalo 6 časova, ukoliko su svi kotlovi bili ugašeni pre toga, a u slučaju nužde brodovi su mogli da isplove posle 4,5 časova grejanja pare, u ekstremnim slučajevima i kada su neki od kotlova već bili pod parom ili samo grejani, brodovi su mogli da isplove posle 1,5 časova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Turbinski deo pogona su činile turbine firme Parsons ( u slučaju krstarice Fiume opet Yarrow) i sastojale su se od turbine visokog, turbine niskog pritiska, menjačke kutije za hod krmom, zupčastog prenosa, reduktora i glavnih i pomoćnih kondenzatora. Prečnik turbine visokog pritiska je iznosio 1088 mm, a turbina se sastojala od tri sekcije sa po 9 redova lopatica. Od ovih 9 redova lopatica, tri su korištena prilikom vožnje krstarećom brzinom, dok je ostalih 6 redova uključivano prilikom postizanja velikih brzina. Masa jedne turbine je iznosila 21 tonu. Turbine visokog pritiska su se nalazile izvan ose sa osovinom i pomerene prema unutrašnjosti broda. Turbine niskog pritiska su se sastojale takođe od tri sekcije, od kojih su dve ( sa 22 reda lopatica) slućile za hod napred, dok je jedna sekcija služila za hod krmom. Prečnik ovih turbina je bio od 1796 mm na prednjem kraju i padao do 1512 mm na izlazu. Masa jedne turbine niskog pritiska je iznosila 56 tona. Reduktor je bio jednostepeni, prečnika 2,55 m. Za podmazivanje pokretnih delova, svaka turbina je raspolagala sa tri nezavisne pumpe.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Iako je normalna snaga mašina bila oko 76.000 KS, postojala je mogućnost povećanja do 95.000 KS, što je trebalo da da proračunsku brzinu od 32 čvora. Na probnim ispitivanjima su dobijeni još bolji rezultati, tako da je Zara, 1931 godine, razvila brzinu od 35,23 čvora pri snazi mašina od 120.690 KS i pri 289,22 obrtaja propelera, sa deplasmanom od 10.776 tona. Čak je i najsporiji brod u klasi Fiume dostigla 32,95 čvorova pri snazi mašina 121.266 KS i pri 294,2 obrtaja propelera, sa deplasmanom od 11.110 tona. Ipak se mora napomenuti da su Italijani ova ispitivanja vršili bez ugrađenog naoružanja, sistema za upravljanje vatrom i sa minimalnim zalihama, tako da su u službi ove krstarice dostizale brzinu od 29-30 čvorova.

Zara i Fiume su imale po dva bronzana trolisna propelera prečnika 4,85 m, a svaki list je imao širinu od 4,56 m, površinu od 15,96 m2 i masu od 16,26 tona. Na brodovima Gorizia i Pola, propeleri su bili prečnika 4,65 m, a listovi su imali širinu od 4,6m, površinu od 12,57 m2 i masu od 12,6 tona. Gledajući od krme, desni propeler se okretao u smeru kazaljke na satu, a levi suprotno od njega.

Ukupna težina pogona na ovim krstaricam je iznosila oko 1400 tona.

Električna energija na brodu je obezbeđena pomoću dva elektro odeljenja sa po tri turbo generatora kapaciteta 180 kW i izlazne struje od 220 V firme Tosi na brodovima Zara i Fiume, odnosno firme Ansaldo, na brodovima Gorizia i Pola. Takođe su postojala i dva generatora pokretana dizel motorima, a kao osiguranje su postojale i 42 grupe baterija raspoređenih po celom brodu.


* Zara crtez.gif (37.48 KB, 800x366 - viewed 206 times.)

* Pola 01.jpg (91.86 KB, 429x276 - viewed 189 times.)

* fiume.jpg (54.39 KB, 800x522 - viewed 203 times.)

* gorizia.jpg (41.8 KB, 600x350 - viewed 206 times.)

* zara 03.jpg (74.59 KB, 800x536 - viewed 202 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #5 on: August 29, 2010, 01:56:09 pm »

Ostala oprema

Brodovi su bili opremljeni sa po jednim polubalansnim kormilom površine 29,33 m2 na brodovima Zara i Fiume, odnosno površine 29,74 m2 na brodovima Gorizia i Pola. Za njihovo pokretanje su korišteni hidraulični motori „Brown“ sa 85 KS. Maksimalni otklon kormila je bio 35° levo ili desno. Upravljanje kormilom je bilo moguće sa četiri mesta na brodu, sa komandnog mosta, letećeg mosta, brodskog operativnog centra i krmene sobe žiroskopa, a ručno upravljanje pomoću čekrka je bilo moguće i iz prostorije kormilarskog uređaja na krmi. Prebacivanje upravljanja sa jednog mesta na drugo je omogućen pomoću dva nezavisna sistema koja su išla kroz cevi ispod iklopne palube. Za prebacivanje upravljanja sa jednog na drugo mesto bilo je potrebno manje od jedne minute.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na brodovima su se nalazili i čamci, i to admiralski čamac, komandantov čamac, dva motorna čamca, dva čamca sa dizel motorima, dva čamca na vesla i dva mala čamca tipa Jala. Za podizanje i spuštanje ovih čamaca su služile dve samarice nosivosti do 12 tona. Kako su ovi čamci bili izloženi neprijateljskoj vatri i samim tim pretstavljali opasnost za posadu i brod, zbog mogućnosti požata i šrapnela od njih ukoliko su pogođeni, na početku rata su na njihovo mesto ugrađeni splavovi za spasavanje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na brodovima Zara i Fiume su korištena dva Halova sidra mase 6,5 tona, dok su na brodovima Gorizia i Pola korištena sidra tipa FMA mase 6,69 tona. Dužina sidrenog lanca za ova sidra je iznosila 275 metara. Na svim brodovima su se nalazilo i po jedno krmeno halovo sidro mase 1,8 tona, kao i po jedno pomoćno Halovo sidro mase 1 tona. Na početku rata su ova sidra iskrcana sa brodova. Glavna sidra su podizana pomoću vitla sa 80 KS, a krmeno vitlom sa 40 KS.

Za potrebe BoB-a , brodovi su bili podeljeni na tri zone, a svaka od ove tri zone na daljih pet podzona. Svaka podzona je imala svoj nezavisni sistem za gašenje vatre i ispumpavanje vode, koji se sastojao od električne pumpe kapaciteta 375 m3/h. Glavni vatrogasni vod se protezao celom dužinom broda i nalazio se ispod oklopne palube. Njegovo funkcionisanje su omogućavale dve parne pumpe kapaciteta 60 m3/h, dve električne pumpe kapaciteta 50 m3/h i dve pomoćne pumpe kapaciteta 25 m3/h. Osim ovoga na brodu se nalazilo oko 70 protivpožarnih aparata za gašenje prahom, kao i 12 aparata za gašenje penom. Na brodovima su se nalazila i 4 Kingston ventila, koja su zajedno sa protivpožarnim sistemom omogućavala poplavljivanje pojedinih otseka u roku od 15 minuta.

Za održavanje potrebne temperature i vlažnosti u minicionim komorama ugrađena su dva velika frižiderske stanice, dok su tri manje služile za potrebe čuvanja namirnica.

Svaki brod je imao i dve stanice za desalinizaciju, koje su ukupno mogle da daju 20 tona pijaće vode dnevno.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Zara_in_banchina.jpg (36.25 KB, 600x321 - viewed 195 times.)

* Fiume 04.jpg (301.59 KB, 1600x1181 - viewed 215 times.)

* Divisione_Incrociatori_Zara.jpg (33.34 KB, 600x334 - viewed 199 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #6 on: August 29, 2010, 04:02:00 pm »

Naoružanje

Glavno naoružanje krstarica klase Zara su činila oruđa 203mm/53 M1927 firme Ansaldo. Na svakom brodu ove klase se nalazilo 8 oruđa raspoređenih u četiri dvocevne kule. Svako oruđe je imalo masu od 25 tona i ukupnu dužinu od 11,177 m, od toga je na cev otpadala dužina od 10,77 m, dok je ižljebljeni deo cevi imao dužinu od 9,031 m. Ova oruđa su koristila dva tipa projektila, pancirni mase 125,3 kg sa eksplozivnim punjenjem od 3,4 kg i trenutni mase 110,57 kg sa eksplozivnim punjenjem od 8,2 kg. Pancirni projektili su bili dugački 4,17 kalibara i imali su balističku kapu napravljenu od magnezijuma i mogli su biti opremljeni sa trenutnim upaljačem tipa MTR na vrhu ili upaljačem sa usporenjem tipa PSB na dnu projektila. Barutno punjenje potrebno za njihovo ispaljivanje se nalazilo u kesama i imalo je masu od 41,8 kg. Do 1936 godine je korišten barut marke „S“, sličan korditu, koji se sastojao od 25,5% nitroglicerina, 68,5% nitroceluloze, 5% vazelina i 1% sode bikarbone. Od 1936 godine su korišteni bolji baruti NAC sastava 27% nitroglicerina, 66% nitroceluloze i 7% centralita, i FC4 sastava 28% nitroglicerina, 64% nitroceluloze, 4% ftalata, 4% centralita i 1% vazelina. Glavni nedostatak ovih baruta je bilo što su odavali jak bljesak prilikom paljbe, tako da su krstarice smatrane nepodesnim za noćni boj.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sa ovim punjenjem brzina projektila na ustima cevi je bila 900 m/s za pancirni, odnosno 940 m/s za trenutni. Pri elevaciji cevi od 45° maksimalni domet je bio 31.566 metara sa pancirnim, odnosno 31.550 metara sa trenutnim projektilom. Ova oruđa su bila montirana u kupole M1927 mase 178,1 t koje su imale dejstvo od +/- 150° po pravcu, odnosno -5/+45 po elevaciji. Brzina kretanja cevi po elevaciji je iznosila 5°/sec, a po pravcu 6°/sec. Unutar kupola oruđa su se nalazila na običnim kolevkama, koje su pretstavljale problem jer je postojala mogućnost njihovog loma tokom paljbe. Veliki problem je pretstavljao i mali razmak između cevi u kupoli koji je bio samo 100 cm ( kod prvih Američkih krstarica ovaj razmak je iznosio 117 cm, Japanskih 190 cm, a kod Nemačkih klase Hipper čak 216 cm). Ovo je dovelo do prevelikog uticaja jedne cevi na drugu, tako da je greška na cilju iznosila celih 150 m na daljini od 20 km.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Svaka kupola se nalazila na barbeti prečnika 6,1 m kroz koju su prolazila dve električne dizalice za dotur municije i barutnih punjenja. Unutar kupola se nalazilo hidraulični uređaj za punjenje oruđa, koji se nalazi zakačen za cevi, tako da je punjenje bilo moguće pri bilo kojem uglu elevacije. Jedan ciklus punjenja i opaljenja je trajao 16 sekundi, tako da je, teoretski, brzina paljbe iznosila 2,8 zrna u minuti. U praksi je brzina gađanja iznosila 2 do 3 zrna u minuti. U municionim komorama je bilo mesta za ukupno 1256 zrna, ali je uvek nošeno 800, i to 440 pancirnih i 360 trenutnih. Barutna punjenja su čuvana u metalnim kontejnerima koji su otvarani pre njihovog smeštanja u municionu dizalicu. Osim ovoga kao osiguranje je služio i prolaz dužine 3 metra, zatvoren sa obe strane, od komore do dizalica. U njemu su se nalazila kolica kapaciteta 650 kg, na kojima je prenošena municija i punjenja. Municiona dizalica je imala kapacitet podizanja od 250 kg.

Dok su ostale mornarice koje su gradile Vašingtonske krstarice na njih postavljale 4 do 8 oruđa srednje artiljerije kalibra 75 do 127 mm, Italijani su bili veliki izuzetak jer su na krstarice klase Zara ugladili čitavih 16 oruđa kalibra 100 mm. Ova oruđa nisu bila Italijanski dizajn, već su pretstavljala nešto modernizovana oruđa K und K Kriegsmarine Škoda K11, koja su u Italiju stigla zajedno sa krstaricam klase Helgoland.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kako Italija nije raspolagala sa ovim oruđima odličnih balističkih svojstava, već 1924 godine, kompanija OTO ih kopira i počinje njihovu proizvodnju pod oznakom M1924. Ukupno su proizvođena tri modela ovih oruđa sa oznakama M1924, M1927 i M1928. Najviše je proizvedeno oruđa M1927 i ona su najviše ugrađivan na ratne brodove. Za razliku od Austro-Ugarskih oruđa, Italijanska su bila dvocevna, dizajnirana od strane inžinjera Eugenia Minisinija, tako da su bili poznati i kao topovi Minsini. Ova oruđa su bila zaštićena karakterističnim otvorenim kupolama sa stranicama debljine 8 mm i imala su posadu od 16 članova. Ove kupole su imale dejstvo po pravcu 175°, a po elevaciji -5/+85°.Za ova oruđa je korištena jednodelna trenutna municija ukupne mase 26 kg, od čega je na zrno otpadalo 13,8 kg, sa punjenjem od 1,24 kg eksploziva. Masa barutnog punjenja je iznosila 5 kg, a pri elevaciji od 45° maksimalni domet je iznosio 15.240 m. Kako su ova oruđa bila predviđena za gađenje površinskih i vazdušnih ciljeva, a pošto nije želeo da ugradi automatski punjač ( iz samo njemu poznatih razloga), da bi se olakšalo njihovo punjenje, Minzini je smislio veoma originalno rešenje. Naime platforma sa posadom se spuštala kako se cev dizala, tako da je kod elevacije od -5° do +25° zatvarač bio na konstantnoj visini od 1,42 m. Ovo  je bilo veoma originalno rešenje, ali se pokazalo kao veoma komplikovano i manje pouzdano. Ovo oruđe je u vreme ulaska krstarica klase Zara u stroj smatrano za veoma efikasno što se tiče PVO zaštite broda. Veliki broj oruđa je lako postavljao „vatreni zid“ koji je bio neprolazan za letelice tih godina, ali daljim razvojem avijacije, ova oruđa su postajala sve neefikasnija. Zbog toga su, krajem 1937 godine, sa svih krstarica u službi skinuta po dva ova oruđa, a njihovo mesto su ugrađeni PAT kalibra 37 mm/54 M1932.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za ova oruđa je nošeno ukupno 4800 zrna, a od toga je bilo 1200 sa trenutnim upaljačem za gađanje površinskih ciljeva, 1200 sa vremenskim upaljačem za gađanje vazdušnih ciljeva, 700 trenutnih sa smanjenim punjenjem, 500 sa traserom i smanjenim punjenjem i 1200 protivavionskih sa smanjenim punjenjem.


* Zara glavna artiljerija01.jpg (59.68 KB, 785x358 - viewed 203 times.)

* Zara glavna artiljerija02.jpg (28.43 KB, 600x386 - viewed 216 times.)

* Saida artiljerija.jpg (80.69 KB, 613x705 - viewed 168 times.)

* M1927 100 mm.jpg (97.4 KB, 935x588 - viewed 191 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #7 on: August 29, 2010, 04:32:28 pm »

Po ulasku u službu, sva četiri broda ove klase su bila naoružana sa po 4 stara PAT-a 40 mm/39 Vickers-Terni M1915/17. Ova oruđa su u kombinaciji sa topovima  kalibra 100 mm, pretstavljala dovoljnu zaštitu od avijacije početkom 30-ih godina, ali su uskoro sasvim zastarela.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Stoga su krajem 1937 godine zamenjena sa dvocevnim oruđima 37mm/54 M1932. Kako su sa brodova skinuta i četiri oruđa kalibra 100 mm, na mesto njih i starih „pom-pom“ mitraljeza, ugrađeno je ukupno osam dvocevnih oruđa. Ova oruđa su koristila trenutna zrna mase 1,63 kg i imala maksimalni domet od 7800 metara. Njima je bilo predviđeno gađanje ciljeva do visine od 5000 metara, ali ova cifra je daleko preterana. Oruđa su bila montirana u parovima na postoljima M1932 mase 4,9 tona, a imala su vodeno hlađenje i stabilizovan nišan koji je omogućavao mirno nišanjenje pri valjanju broda od -/+ 10°. Radijus dejstva po prevcu je iznosio +/- 120°, a po elevaciji -10°/+80°. Pokretanje oruđa je bilo ručno po obe ose. Postojala je i mogućnost odabira brzine gađanja, koja je iznosila 60, 90 ili 120 granata u minuti.Municija za ova oruđa se nalazila u kasetama, a nošeno je 1500 zrna po jednoj cevi. Posada se sastojala od 7 ljudi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Početkom 30-ih godina Italijani kupuju od francuza licencu za proizvodnju teškog mitraljeza 13.2 mm/76 M1929 Hotchkiss. Ovaj mitraljez ulazi u naoružanje tokom 1935 godine pod oznakom 13.2 mm/75.7 M1931, a zajedno sa oruđima M1932 na krstarice klase Zara su ugrađena 4 dvocevna mitraljeza. Ova oruđa su se nalazila na postoljima mase 695 kg i imala su dejstvo po pravcu od 360°, a po elevaciji od -11° do +85°. Pokretanje po obe ose je bilo ručno. Maksimalni domet zrna je iznosio oko 6000, a efikasni oko 2000 m. Ukupno je nošeno 24.000 zrna za ove mitraljeza.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kako ne postoji ni jedna sačuvana fotografija mitraljeza M1931, ovde prilažem fotografiju originalnog Hotchkissa, na osnovu kojeg je nastaso Italijanski model.

Za zaštitu od mina brodovi su bili opremljeni paravanima tipa S. Svaki brod je nosio po tri paravana od kojih je jedan bio rezerva. Radni praravani su spuštani sa pramca broda i pomoću dubinskih rešetki su postavljani na radnu dubinu od 15 m. Istovremeno su se pomoću svojih krila širili i „čistili“ prostor širine 70 m.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za stvaranje dimne zavese su korištena 4 parafinska generatora koja su se nalazila ispod dimnjaka i bila povezana sa njima i kotlovima. Oni su korišćeni za polaganje dimne zavese u vožnji. Pored njih su postojala i dva hemijska hloridna magljenika koja su se nalazila na krmi, a mogla su da se koriste kada su se brodovi nalazili u lukama, čijim bi se uključivanjem ceo brod ubrzo našao u oblaku belog i gustog dima.



* 37-54 mm M1932.jpg (16.78 KB, 374x346 - viewed 163 times.)

* 37-57 mm M1932 na Zari.jpg (20.4 KB, 373x239 - viewed 720 times.)

* WNFR_13mm_aamg_pic.jpg (60.31 KB, 740x543 - viewed 195 times.)

* Paravan.jpg (67.6 KB, 450x341 - viewed 210 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #8 on: August 30, 2010, 03:54:36 pm »

Sistem za upravljanje vatrom

Kako su krstarice ove klase bile namenjene pre svega artiljerijskoj borbi, imale su ugrađen najbolji raspoloživi sistem za upravljanje vatrom tog vremena. Osnovu sistema za upravljanje vatrom su činila inklinometar i dva daljinometra baze 5 m, izrađeni u firmi „San Georgio“, a koji su se nalazili na jarbolu iznad letećeg mosta. Na krstarici Fiume se ovaj sistem razlikovao u tome što je imao jedan stereoskopski daljinomer baze 5 m i jedan daljinomer baze 4 m. Ovi daljinomeri su činili glavni sistem za upravljanje vatrom. Pored njega postojala su još dva tornja za upravljanje vatrom koji su bili opremljeni običnim daljinometrima, jedan se nalazio iza B kule na pramcu, a drugi se nalazio na krmi. Osim ovoga i svaka kupola glavne artiljerije je imala i svoj daljinometar baze 7 metara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Svi podatci potrebni za gađanje su prosleđivani u računski centar unutar BOC-a, odakle je komandovano otvaranje vatre. Postojalo je više načina gađanja:

   1.Normalno gađanje, kada je celokupna artiljerija gađala prema podatcima dobijenim od glavnog sistema za upravljanje vatrom.

   2.Celokupna artiljerija gađa prema podatcima dobijenim od pomoćnog sistema za upravljanje vatrom.

   3.Pramčane kule koriste podatke pomoćnog sistema za upravljanje vatrom, dok krmene koriste podatke dobijene od glavnog sistema, čime je bilo omogućeno gađanje dva cilja istovremeno.

   4.Artiljerija se deli na pramčanu i krmenu i koriste podatke iz pomoćnih sistema za upravljanje vatrom na pramcu, odnosno na krmi. Ovaj način je takođe omogućavao gađanje dva cilja u isto vreme.

   5.Svaka kupola glavne artiljerije otvara vatru koristeći podatke dobijene od svojih daljinomera. Ovaj sistem je, u teoriji, omogućavao gađanje četiri cilja u isto vreme.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
1. Glavna daljinomerna stanica 2.Antena radiogoniometra 3.Pomoćna daljinomerna stanica 4.Daljinometar na kupoli glavne artiljerije 5.Daljinomerna stanica srednje artiljerije 6.Reflektor

Za razliku od glavne artiljerije, sistem za upravljanje vatrom srednje artiljerije je mogao da se smatra potpuno zastarelim. Kako Italijanima nije pošlo za rukom da razviju univerzalni sistem koji bi mogao da se koristi pri gađanju površinskih i vazdušnih ciljeva, bili su primorani da koriste dva razdvojena sistema. Parametre za gađanje površinskih ciljeva srednja artiljerija je dobijala iz dva sistema za upravljanje vatrom, svaki se nalazio na po jednom boku, a ovi sistemi su imali po tri obična daljinometra. Za gađanje vazdušnih ciljeva su postojala takođe dva sistema sa, opet tri, stereoskopska daljinomera.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sistem veze

Osnovni način komunikacije ovih brodova sa kopnom i udaljenim brodovima je bila morzeova azbuka, a za komunikaciju sa brodovima sastava korištene su petotalasne radio stanice, i to jedna predajna i pet prijemnih koje su se nalazile u BOC-u. Kao rezerva je služila još jedna predajna i pet prijemnih stanica koje su se nalazile u radio sobi iza komandnog mosta. Ovakav broj radiostanica je veoma usložnjavao komunikaciju, tako da se često dešavalo da su radio stanice ometale jedna drugu. Svi brodovi su bili opremljeni i radiogoniometrima firme „Siemens“ , čije su se antene nalazile na komandnom mostu. Komunikacija unutar broda je obezbeđena telefonskom vezom, čija je dopuna bila tzv pneumatska pošta. Kod ovog sistema pisana naređenja su stavljana u posebne kontejnere, a zatim u cevi kroz koje je propuštan vazduh pod pritiskom, tako da su kontejneri sa naređenjima prosleđivani na potrebnu borbenu stanicu. Za noćno osmatranje i signalizaciju na svim brodovima su se nalazila po četiri reflektora prečnika 105 cm firme „Gallileo“.


* Pola 02.jpg (128.43 KB, 1280x868 - viewed 190 times.)

* Fiume SUV.jpg (194.26 KB, 1200x1103 - viewed 189 times.)

* srednja artiljerija Fiume i Zara.jpg (192.38 KB, 1280x919 - viewed 169 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #9 on: August 30, 2010, 08:27:47 pm »

Vazduhoplovna komponenta

U periodu između dva svetska rata hidroavioni su postali nezaobilazni deo opreme svih velikih ratnih brodova. Italijanska moranrica nije bila izuzetak, tako da su sve novosagrađene krstarice, lake i teške, dobile po jedan do dva izviđačka hidroaviona. Specifičnost upotrebe kod italijana se ogledala u mestu na kojem su ove letelice bile smeštene i u njihovoj upotrebi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na brodovima ove klase hidroavioni su bili smešteni u hangaru koji se nalazio ispod pramčane palube, a ispred topovskih kula glavnog kalibra. Hangar je bio dužine 13,7 m i visine 2,2 m, a u njemu je bilo mesta za dve letelice. Letelice su iz hangara vađene kroz otvor, koji su se na krstaricama Pola i Fiume otvarali ručno, a poklopci su kilizili po posebnim šinama, dok su kod dva druga broda otvarani hidraulučkim putem. Po otvaranju hangara letelice su na palubu izvlačene pomoću samarice nosivosti 4 tone. Kada nije bila u upotrebi samarica je bila sklopljena na palubi. Od vrata hangara do vrha pramca se nalazio poseban pneumatski katapult sa kolicima, dužine 34 metra, kojim su hidroavioni ubrzavani do brzine od 113 km/h. Po ulasku ovih brodova u službu na njima su bile ukrcane letelice Piaggio R.6, koje su uskoro zamenjene sa letelicama Macchi M.41 i M.41. Ubrzani razvoj vazduhoplovstva dovodi do brzog zastarevanja i ovih letelica, tako da su uskoro ukrcane letelice CMASA MF.6. Tokom 1935 godine ukrcavaju se letelice CANT 25AR, a 1937 ih zamenjuju letelice IMAM Ro.43 koje ostaju ukrcane na ovim brodovima sve do njihovog tragičnog kraja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

. Interesantnu crticu pretstavlja testiranje autožira  Cierva na krstarici Fiume, tokom 1935 godine. Veliki nedostatak kod upotrebe hidroaviona sa ovih brodova je bila nemogućnost njihovog podizanja na palubu po završenom izviđanju. Naime Italijanski pomorski stratezi su smatrali da je to nepotrebno zbog veličin Mediterana i pozicije Apeninskog poluostrva u njemu, tako da je bilo predviđeno da se po obavljenom zadatku letelice vrate u najbližu hidrobazu. Kako bi unekolko umanjili ovaj nedostatak brodovi su bili predviđeni da nose po tri hidroaviona, dva u hangaru i jedan na katapultu, ali se ovo pokazalo kao nemoguć zadatak jer je letelici na katapultu pretilo svako teže more, tako da su uvek nošena samo dva hidroaviona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Takođe je bio interesantan sastav posada ovih letelica, pošto su piloti bili pripadnici RA ( Regia Aeronautica-Ratnog Vazduhoplovstva) dok su izviđači bili pripadnici RM ( Regia Marina-Ratne Mornarice).


* pramac Fiume.jpg (188 KB, 766x1018 - viewed 183 times.)

* IMAM Ro.43.jpg (59 KB, 700x397 - viewed 166 times.)

* autozir na Fiume.jpg (87.08 KB, 765x559 - viewed 180 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #10 on: September 02, 2010, 02:15:23 pm »

Bojenje i označavanje

Pre rata svi Italijanski ratni brodovi su bili ofarbani prema regulativi iz 1929 godine. Prema njoj celokupno vertikalno nadvođe je ofarbano u plavo sivu boju ( Grigio Azzuro Chiaro), dok je podvodni deo brodova bio ofarban u cigla crvenu boju ( Rossa Mattone), osim na krstarici Fiume, kod koje je podvodni deo bio tamno zelene boje ( Verde Scuro). Vodena linija, gornji delovi jarbola i vrhovi dimnjaka su bili ofarbani u crnu boju ( Nero). Gornja paluba i horizontalni delovi mosta su bili ofarbani mat srnom bojom sa karakterističnim metalnim odsjajem ( Grigio Fero).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Unutrašnji delovi ograde mosta su bili ofarbani u tamno plavu boju ( Blu Scuro). Ostali horizontalni delovi broda su imali drvenu palubu, tako da nisu farbani. Ova šema bojenja se zadržala i po izbijanju rata na Mediteranu, a jedina veća izmena je bilo farbanje pramčane palube u belu boju, kako bi se brodovi lakše raspoznavali iz vazduha. Posle bitke kod rta Stilo, a po naređenju admirala kampionija, na već ofarbane bele površine dodate su kose crvene pruge, tako da su brodovi bili ofarbani isto kao i gornje površine krila hidroaviona. Istovremeno su i splavovi za spasavanje, koji su takođe do tada bili sive boje, ofarbani u u žutu boju sa crvenim kosim prugama preko nje a sve u cilju lakšeg uočavanja iz vazduha.

18 januara 1941 godine, komanda mornarice naređuje uvođenje kamuflažne šeme za brodove. Već 21 januara iz komande stižu dve kamuflažne šeme koje je, na osnovu šema korišćenih u I svetskom ratu, napravio major Petrillo. U tom trenutku su se u La Speciji na opravkama nalazile krstarice Fiume i Emanuele Filiberto Duca d'Aosta. Na lakoj krstarici je primenjena prva šema koja se sastojala od jarko žutih i zelenih fleka, ali se ona pokazala ko neefikasna. Istovremeno Fiume dobija drugu šemu koja se sastojala od vertikalnih polja nejednake širine. Na žalost postoji samo jedna jedina fotografija, lošeg kvaliteta, krstarice Fiume sa ovom kamuflažnom šemom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Poznato je da su korištene dve boje za ovu kamuflažnu šemu i to tamno siva ( Grigio Scuro) i svetlo siva ( Grigio Chiaro). Ostali brodovi nisu bili ofarbani u ovu kamuflažnu šemu do tragedije kod Matapana. Jedina preživela krstarica Gorizia dobija u martu 1942 godine kamuflažnu šemu „Claudius“, nazvanu po umetniku koji je smislio, a koja se sastojala od svetlo sive, tamno sive i bele ( Bianco Sporco Opaco). Na jesen iste godine, bele površine su prefarbane u svetlo sivu boju, a ova šema je ostala na krstarici do njenog kraja 1944 godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sve četiri krstarice ove klase su dobile imena po gradovima koje je Italija dobila po završetku I svetskog rata. Zara-Zadar, Fiume-Rijeka, Gorizia-Gorica i Pola-Pula. Osim toga svaka krstarica je imala i svoju devizu, i to: Zara „Tenacemente“-Uporni, Fiume „Sic indeficenter virtus"-Neiscrpna hrabrost, Gorizia „In arduis intrepida"- Nevolja nas neće pokolebati i Pola „Ardisco ad ogni impresa"-Hrabri u svemu. Ploče sa devizama su se nalazile na krmenim kupolama glavne artiljerije, i to na kulama Br.4 na krstaricama Zara i Gorizia i na kulama Br.3 na krstaricama Fiume i Pola.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Posada

Na početku službe posadu krstarica je činio 841 član, 31 oficir i 810 podoficira i mornara. Ukoliko su brodovi komandovali sastavom, posada se povećavala za dodatnih 40 do 60 članova. Vremenom se posada polako ali sigurno povećavala, tako da je pred rat bilo 909 članova posade, dok je u vreme bitke kod Matapana posadu Zare činilo 1155 članova, Fiume 921 član i Pole 1107 članova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prostorije za smeštaj posade su se nalazile svuda po brodu, a kabina admirala i njegov salon, kao i kabina komandanta su se nalazili na krmi. Grejanje prostorija je bilo parno iz glavnih kotlova tokom vožnje ili iz pomoćnog kotla kada je brod bio usidren. Osim toga na krstaricama su se nalazile i peroinica veša, pekara i dobro opremljena brodska bolnica sa 10 kreveta za bolesnike.


* RNZara.jpg (20.33 KB, 600x261 - viewed 226 times.)

* Fiume kamuflaza.jpg (51.44 KB, 1280x440 - viewed 214 times.)

* Gorizia-camouflage_patterns.jpg (121.29 KB, 600x335 - viewed 188 times.)

* Zara artiljerija.jpg (36.67 KB, 600x471 - viewed 175 times.)

* Pola 04.jpg (137.36 KB, 800x585 - viewed 179 times.)
« Last Edit: September 02, 2010, 02:21:59 pm by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #11 on: September 02, 2010, 05:06:22 pm »

Razlike između brodova i modifikacije

Iako su pripadali istoj klasi ovi brodovi su se razlikovali između sebe. Najveća razlika je mogla da se vidi kod krstarice Pola, a to je bio njen upečatljivi komandni most koji je bio spojen sa prednjim dimnjakom. I ostali brodovi su se međusobno razlikovali, ali ne toliko kao Pola. Da ne bi opisivali ove razlike, najbolje je pogledati sledeće profile krstarica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za vreme svoje službe ove krstarice nisu prošle kroz neke veće modernizacije, već su na njima vremenom ugrađivani novi sistemi i modernizovano, odnosno povećavano naoružanje za PVO. Tokom 1936 godine sa svih brodova je skinut krmeni daljinomer baze 5 m i zamenjen sa jednim dvocevnim PAT-om 37mm/54 M1932. Krajem 1937 godine je prepoznata opasnost koju su nosili avioni, tako da je su sa brodova skinuta po dva oruđa 100mm/47 M1927, a na njihovo mesto su ugrađena četiri oruđa 37 mm/54 M1932. Nove modifikacije su počele sa krstaricom Zara 1939 godine, kada su skinuta sva oruđa Vickers-Terni, a ugrađen je i novi daljinomer na krmi, ovog puta sa bazom od 4 m, takođe su skinuti i daljinomeri za PVO, a umesto njih su korišćeni ručni sa bazom od 1,5 m. Gorizia i Pola su ove prepravke doživele početkom rata, a krstarica Fiume nije stigla na red sve do svojeg kraja, godinu dana kasnije. Tokom prvih meseci rata na svim brodovima klase su ugrađene po dve haubice kalibra 120mm/15 OTO M1933 i M1934, koje su služile za ispaljivanje osvetljavajućih granata. Ova orđa su imala elevaciju od -5 do +50° i maksimalni domet od 6400 metara i imale su bojevi komplet od 120 osvetljavajućih zrna po cevi. Ova oruđa su skinuta sa krstarice Gorizia tokom 1942 godine i zamenjena sa još dva dvocevna Pat-a M1932. Tokom januara 1943 Gorizia ide na popravke, kada joj je smanjen kapacitet krcanja na jedan hidroavion, a dobijeni slobodni prostor je iskorišten za smeštaj podoficira i mornara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tokom aprila meseca iste godine je planirano uklanjanje svih mitraljeza M1931 i ugradnja 14 topova 20mm/65 "Breda" M1935 u šest dvocevnih i dve jednocevne instalacije. Ova namera nije izvršena sve do pada Italije, ali sje pregledom ostataka krstarice Gorizia utvrđeno da je bar deo ovih topova ugrađen.


* I_CA_Zara_Class_Zara1931.png (35.81 KB, 1370x450 - viewed 215 times.)

* I_CA_Zara_Class_Fiume1931.png (36.87 KB, 1370x450 - viewed 194 times.)

* I_CA_Zara_Class_Gorizia1931.png (35.96 KB, 1370x450 - viewed 193 times.)

* I_CA_Zara_Class_Pola1932.png (35.99 KB, 1370x450 - viewed 202 times.)

* WNIT_20mm-65_Breda_pic.jpg (11.77 KB, 229x351 - viewed 202 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #12 on: September 04, 2010, 08:10:33 pm »

Mirnodopska služba

Krstarica Zara ulazi u sastav flote 20 oktobra 1931 godine, a komandu nad njom dobija KBB grof Giuseppe Rainer Bichat, dok krstarica Fiume ulazi u upotrebu 23 novembra iste godine sa komandantom KBB Robertom Weshahom. Gorizia ulazi u stroj 23 decembra sa komandantom KBB Antoniom Pacettijem, a Pola ulazi u sastav 21 decembra 1932 godine pod komandom KBB Pietra Baronea. Ovi brodovi su sa punim pravom pretstavljali ponos Italijanske mornarice. Italijani su koristili svaku priliku kako bi ih prikazali, tako da su ovi brodovi učestvovali na skoro svim paradnim prikazivanjima flote do početka rata. Godinu dana kasnije Zara ulazi u operativnu upotrebu, a shodno Italijanskoj tradiciji dobija ratnu zastavu. Ratne zastave su krstaricama dodeljivali pretstavnici gradova čija su imena nosile, a one su se podizale na najviši jarbol kada su išle u bitku i kada je cela posada bila na svojim borbenim stanicama. Zari njenu ratnu zastavu predaje udruženje žena iz Zadra, 6 jula 1932 godine, a ovom svečanom činu prisustvuje i admiral Fernando di Savoia, Vojvoda Đenove. Fiume i Gorizia takođe dobijaju svoje ratne zastave od komiteta žena Rijeke i Gorice, na ceremonijama održanim 16 marta u Rijeci i 24 juna u Trstu. Krstarica Pola svoju zastavu dobija 24 juna 1934 godine od Vojvotkinje Pistoyskoy na ceremoniji u Puli.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ulaskom u operativnu službu, Zara i Fiume postaju deo 1-ve Divizije Teških Krstarica, a kasnije im se pridružuje i Pola. Krstarica Gorizia je postala komandni brod 2-ge ( od jula 1934 3-će) Divizije Teških Krstarica, a povratkom krstarice Bolzano sa remonta, 31 decembra iste godine, pridružuje se svojim sestrama. Komandni brod 1-ve divizije je bila Zara do 3 juna 1935, a na tom mestu je menja Gorizia do 17 maja 1937, posle toga komandni brod sastava postaje Fiume do 1 septembra 1938. Na tom mestu je ponovo menja Zara do 15 novembra iste godine kada komandni brod ponovo postaje Fiume. Od 13 januara 1940 godine pa sve do katastrofe kod Matapana, komandni brod je krstarica Zara. Posle ove bitke i potapanja njenih sestara, krstarica Gorizia prelazi u sastav 3-će Divizije u kojoj ostaje do svog kraja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kako su Italijanski bojni brodovi bili zastareli, ove krstarice su pretstavljale udarnu snagu RM, te stoga na čudi odluka da Zara postane admiralski brod. 1 sptembra 1932 godine na njenom jarbolu diže svoju zastavu vice admiral Ernesto Burtsali, a Zara postaje komandni brod 1-ve eskadre Italijanske mornarice, pored povremenog zadatka komandnog broda 1-ve divizije. Zara se na ovoj dužnosti zadržava do 15 septembra 1937 godine, kada je predaje remontovanom bojnom brodu Conte di Cavour. Mirnodopska karijera ovih brodova je bila ispunjena raznim vežbama, vožnjama i posetama stranim lukama. Za vreme prvih manevara na kojima je učestvovala Zara, u avgustu 1932 godine, je ugostila pretstavnike vrhovne komande. 13 avgusta iste godine na krstaricu se ukrcava i Italijanski kralj Vittorio Emanuelle. Posle manevara Zara posećuje više luka u zapadnom Mediteranu,a pred kraj godine posećuje Lisabon i Kazablanku. U oktobru 1934 Gorizia prati kraljevsku jahtu na krstarenju duž istočne obale Afrike i tom prilikom posećuje luke Mogadiš, Mumbasu i Berberu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Početkom Španskog Građanskog rata, krstarice dobijaju zadatak da zaštite Italijanske interese i trgovinu u lukama Španije, stoga već 24 jula u Barselonu uplovljava Fiume i pridružuje se krstaricama i brodovima ostalih „neutralnih“ sila, Britanskoj Artheusi, Francuskoj Diquesne, Američkoj Quincey i Nemačkom bojnom brodu Deutschland. 30 jula se na Fiume ukrcavaju kardinal Francisco Vidal y Barrakes nadbiskup Tarragona i biskup Tortoza, koje su Republikanci uhapsili, a potom pustili na zahtev Italijanskog konzula Bossija. U Barseloni krstaricu fiume smenjuje krstarica Alberto di Giussano, a ona odlazi za Italiju. Ipak se, četiri dana kasnije, vraća do Španske obale i ostaje na sidru u Palma de Majorci do 31 avgusta. Krstarica Pola je smenjuje 3 septembra, koja ostaje u Barseloni 10 dana, a zatim odlazi za Palma de Majorku, gde ostaje do 3 oktobra.

Krstarica Gorizia isplovljava iz Taranta, 24 jula iste godine, i stiže Asturijsku luku Gijon, u kojoj ukrcava Italijanske civile koji su se tu zatekli i iskrcava ih u Francuskoj luci Le Verdon. Ovde Gorizia ostaje 4 dana, a zatim nastavlja svoj put kroz La Manš i Kilski kanal. U Kil stiže 8 avgusta, gde baca sidro pored Britanske krstarice Neptune i nemačkih brodova Admiral GraffSpee i Königsberg, gde je pretstavljala Italiju na takmičenju jedriličara na XI Olimpijskim Igrama. Gorizia napušta Kil 19 avgusta i 23 uplovljava u Tangir. Već dan kasnije isplovljava prema Italiji, ali dolazi do nesreće kada se prvo zapalilo avionsko gorivo u tanku sa leve strane pramca, a zatim dolazi i do eksplozije koja je otkinula nekoliko bočnih ploča. Sa ovim oštećenjima se krstarica vraća u Tangir, odakle je sledećeg dana otegljena u Gibraltar u suvi dok. Tada je otkriveno da su Italijani slagali za deplasman brodova ove klase, ali Britanci nisu reagovali sa bilo kakvim saopštenjem. Ove popravke su završene 9 septembra kada brod kreće kući u La Speciju, gde je brod proveo još nekoliko dana u doku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sva četiri broda učestvuju u velikoj paradi, održanoj 26 novembra u zalivu Gaeta, u čast Mađarskog regenta admirala Hortija. U ovoj paradi je učestvovalo 16 krstarica, 39 razarača i 51 podmornica. Kako je krstarica Zara bila komandni brod 1-ve eskadre, i stoga je na njoj bio steg admirala Buccia, na nju su se ukrcale i visoke zvanice: Italijanski kralj Victor Emmanuel III, princ Umberto, admiral Miklós Horthy i Italijanski premijer i ministar rata Mussolini, kao i ostali visoki oficiri Italija i Mađarske. Sledeća velika parada je održana u junu 1937 godine u čast posete Nemačkog ministra rata von Blomberga. U decembru iste godine Zara je prošla kroz Suecki kanal i dovezla u Masavu princa Amedea di Savoia Vojvodu od Aoste, koji je imenovan za Vicekralja Italijanske Istočne Afrike.U čast posete vođe Rajha Adolfa Hitlera, održana je parada, 5 maja 1938 godine, kojom prilikom su krstarice Zara i Fiume izvele bojevo gađanje radio kontrolisanog broda mete, bivšeg oklopnog krstaša San Marco.Poslednja parada održana pre početka rata na kojoj su učestvovali ovi brodovi, bila je održana 11 maja 1939 godine, u čast posete Jugoslovenskog kraljevskog namesnika princa Pavla.

7 marta 1939 godine celokupna 1-va divizija isplovljava radi presretanja ostataka Španske Republikanske mornarice, koju su činile krstarice Libertad, Miguel de Cervantes , Mendez Nuñez i 8 razarača, a sve u sprečavanju njihovog proboja u Crno more i primoravanja da uplove u luku Augusta na Siciliji. Italijanski brodovi nisu imali naređanje da otvaraju vatru na Republikanske brodove, a kako ovi nisu znali za to naređenje a još su imali i 600 izbeglica ukrcanih na brodovima, odlučuju se da uplove u Bizertu, gde su internirani od strane Francuskih vlasti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Mesec dana kasnije Zara učestvuje u svojoj prvoj borbenoj akciji. Naime 6 aprila 1939 godine Italijani su počeli sa iskrcavanjem svojih trupa u draču sa ciljem okupacije Albanije. Tom prilikom je nekoliko Albanskih obalskih baterija otvorilo vatru na Italijanske trupa, ali su ih topovi sa Italijanskih brodova, uključujući i Zarine, ubrzo ućutkali. To je bio prvi korak ka ostvarenju sna Italijanskog diktatora o pretvaranju Mediterana u Mare Nostrum, što je kasnije i dovelo do njenog ulaska u II svetski rat.


* Bundesarchiv_Bild_183-2008-0214-500,_Golf_von_Neapel,_Italienische_Kreuzer.jpg (39.5 KB, 800x270 - viewed 217 times.)

* zara06.jpg (192.15 KB, 1600x1012 - viewed 204 times.)

* 800px-Rn_zara.JPG (102.16 KB, 800x527 - viewed 192 times.)

* 1-va divizija.jpg (154.84 KB, 1600x1066 - viewed 194 times.)

* zara.jpg (18.65 KB, 430x314 - viewed 185 times.)
« Last Edit: September 09, 2010, 12:13:59 pm by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #13 on: September 06, 2010, 03:05:38 pm »

Ratni put

Pri ulasku Italije u II svetski rat, njena flota se sastojala od 4 bojna broda, 7 teških i 14 lakih krstarica, 59 razarača, 61 torpednog broda ( eskortnog razarača), 116 podmornica i većeg broja manjih ratnih i pomoćnih brodova. Flota je bila podeljena na dve flote površinskih brodova, podmorničku flotu i nekoliko pomorskih uprava koje su imale brodove u svom sastavu.

Na početku sukoba komandant 1-ve divizije je bio kontraadmiral Pellegrino Matteucci, dok su komandanti brodova bili KBB Luigi Corsi ( Zara), Giorgio Giorgis ( Fiume), Giuseppe Manfredi ( Gorizia) i Manlio de Pisa ( Pola). Moral posada je bio na veoma visokom nivou jer su, sa punim pravom, imali velikog poverenja u svoje moćne i moderne brodove. Osim toga Italijanska propaganda je dovela do mišljenja da Britansku flotu pretstavljaju samo relikvije koje se jedva održavaju na površini mora, nešto što će se kasnije pokazati kao velika greška, potcenjivanje neprijatelja. Prema unosu k-danta Pole u brodski dnevnik, kada je posadi saopštio da je Italija ušla u rat, ona je to proslavila gromoglasnim uzvicima radosti i odobravanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Akciju prva viđa krstarica Pola, kada je sa krstaricama iz 3-će divizije, učestvovala u zaštiti brodova koji su polagali minsko polje kod ostrava Lampeduza, 10 juna 1940 godine. Kompletna 1-va divizija napušta Taranto, zajedno sa krstaricama iz 8-e divizije i 7 razarača, 12 juna u 00:20. Cilj njihove misije je bilo presretanje Britanskih krstarica Caledonia i Calypso, koje su bile u izviđačkoj misiji južno od Krita. Istovremeno iz Mesine ispolovljava Pola sa krstaricama iz sastava 3-će divizije i dve divizije razarača. Bez znanja Italijana, na pučini se nalazila i glavnina Britanske Mediteranske flote. Protivnici se nisu sreli, ali su Italijanski razarači pet puta ostvarili kontakt sa Britanskim podmornicama, kojom prilikom razarač Strale uspeva da potopi podmornicu Odin.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kako je Francuska zbrzano gubila rat, Italija je pokušala da izvede kakvu takvu pomorsku akciju protiv nje. Komanda RM stoga naređuje da se izvrši pritisak i prekid Francuskih komunikacija u zapadnom Mediteranu. U sklopu ove akcije iz Taranta, 21 juna,  isplovljavaju Zara, Fiume i Gorizia, a njima se pridružuju i krstarice 2-ge, 3-će i 7-e divizije sa 12 razarača, koji su isplovili iz luke Augusta 22 juna. Ova akcija je bila totalni promašaj, tako da se brodovi vraćaju u svoje luke posle dvodnevnog krstarenja.


* RN Freccia.jpg (19.37 KB, 600x294 - viewed 198 times.)

* HMS Odin.jpg (16.23 KB, 450x244 - viewed 636 times.)
« Last Edit: September 10, 2010, 07:56:16 am by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #14 on: September 06, 2010, 03:10:12 pm »

Boj kod Punta Stilo

Pripremajući svoju prvu ofanzivu na Egipat, Italijani šalju konvoj od 5 brodova koji je isplovio iz Napulja 6 jula uveče. Istovremeno Britanci na Malti pripremaju dva konvoja za Aleksandriju, brži od 3 broda sa porodicama vojnika i sporiji od 4 broda sa teretom za Sredozemnu flotu. Kako bi zaštitile svoje konvoje, obe strane su angažovale gotovo sve raspoložive snage. Italijani su isplovili sa bojnim brodovima Giulio Cesare i Conte di Cavour, 6 teških i 10 lakih krstarica i 32 razarača. Britanci isplovljavaju sa bojnim brodovima Warspite, Malaya, Royal Sovereign, nosačem aviona Eagle, 5 lakih krstarica i 16 razarača.

U noći 7/8 jul, Italijani saznaju za pokret Sredozemne flote, a uskoro i Britanci za pokrete svojih protivnika. Italijanski konvoj stiže u Tripoli 8 jula uveče bez gubitaka a brodovi iz osiguranja se okreću na sever kako bi se vratili u svoje baze. Tokom noći i jutra 9 jula, obe eskadre su se približavale jedna drugoj i oko podneva su se nalazila na rastojanju od oko 90 milja. Za početak bitke se može smatrati napad Britanskih torpednih bombardera sa nosača Eagle, koji je počeo u 13:30. U tom trenutku teške krstarice su prešle u kurs iza bojnih brodova, tako da su one bile glavna meta napada, jer su ih posade bombardera pogrešno identifikovale kao bojne brodove. Krstarice su vozile u koloni u sledećem rasporedu, Bolzano, Trento ( komandni brod 3-će divizije, kontraadmiral Cattaneo), Fiume, Gorizia, Zara ( kontraadmiral Matteucci) i Pola ( kontraadmiral Paladini). Ovaj napad bombardera je bio neuspešan i krstarice su, na opštu radost svojih posada, uspele da izbegnu sva torpeda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Italijani ostvaruju vizuelni kontakt sa neprijateljem u 14:54, a u isto vreme admiral Paladini sustiže sopstvene bojne brodove, ali se i dalje nalazi levo od njih tako da nije u mogućnosti da učestvuje u boju sa neprijateljskim krstaricama. Italijanske lake krstarice otvaraju vatru na protivničke lake krstarice, u 15:15, i zahvaljujući boljem nišanjenju u roku od tri minuta uspevaju da ih uraklje. I Britanci uskoro uspevaju u tome, ali je Italijanska vatra sve preciznija, tako da , u 15:22, vice amiral Tovey odlučuje da izvuče svoje brodove iz borbe. U tom trenutku jedna granata sa krstarice Garibaldi pogađa krstaricu Neptune i uništava njen hidroavion i katapult. Tada prema Italijanskim lakim krstaricama, koje su se nalazile na čelu i desno od glavnih snaga, kreće bojni brod Warspite primoravši ih da postave dimnu zavesu i izvuku se iz borbe. Do 15:53, kada je počela bitka bojnih brodova, obe divizije teških krstarica zauzimaju mesto na čelu kolone i počinju sa paljbom po protivničkim krstaricama. Prema izveštaju admirala Paladinija, prvo vatru otvara krstarica Trento, u 15:55, zatim Fiume, u 15:58, Zara i Pola, u 16:00, i Gorizia, u 16:01, sa daljine od oko 10 milja. On kasnije piše:

„Kada su naši brodovi otvorili vatru, protivnik je uzvratio. Njegova vatra je bila precizna ali neefikasna, samo je krstarica Bolzano bila pogođena, u 16:05, sa tri neprijateljske granate. One su pogodile krmu i oštetile kormilo koje se zaglavilo u položaju nadesno sasvim. Brod je napravio puni krug, ne prekidajući sa paljbom, a posada je uspela da odglavi kormilo, tako da je krstarica zauzela svoje mesto u koloni.“

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Činjenica je da je krstarica Bolzano bila pogođena sa tri granate kalibra 152 mm ispaljenih sa krstarice Neptune i da je oštećeno kormilo, pramčanu B kulu i torpedni aparat sa desne strane broda.

Odlučujući momenat u bitci se odigrao u 16:00, kada je bojni brod Giulio Cesare, pogođen sa jednom granatom kalibra 381 mm ispaljenom sa bonog broda Warspite. Bojni brod je dobio pogodak u sredinu nadgrađa i on je oštetio pogon, tako da mu je brzina spala na 18 čvorova. Tri minuta kasnije admiral Campioni izdaje naređenje da krstarice polože dimnu zavesu, a on okreće bojne brodove u jugozapadni kurs i izvlači ih iz borbe. Istovremeno je i admiral Paladini bio zabrinut za svoje brodove, pošto je počeo da ih gađa i bojni brod Malaya, tako da u 16:17 Italijanski razarači polažu gustu dimnu zavesu, koja je primorala Britance da prekinu sa paljbom, a krstarice se povlače. Tom prilikom krstarice nisu bile oštećene, a neuspešan je bio i napad torpednih aviona koji je usledio posle toga. Posade bombardera su prijavile jedan pogodak na krstarici Bolzano, ali to nije bilo tačno. U međuvremenu i Italijanske krstarice prekidaju sa paljbom, i to Pola u 16:04, Fiume u 16:05, Trento u 16:09, Gorizia u 16:12, Zara u 16:16 i Bolzano u 16:20.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Završetak artiljerijske bitke nije značio i kraj iskušenja za Italijanske brodove. Naime u tom trenutku se pojavilo 126 Italijanskih bombardera, koji su trebali da napadnu Britanske brodove, ali su zabunaom napali svoje, tako da su se pod prijateljskom kišom bombi našli brodovi Giulio Cesare, Bolzano i Zara. Srećom po njih pa je ovo bombardovanje bilo totalno neprecizno, a kao rezultaj je imalo naređenje admirala Campionia o, ranije pomenutom, farbanju pramčanih paluba.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Predvođene Polom, teške krstarice su se zaputile u luku Augustu na Siciliji, ali nešto posle ponoći 10 jula  dobijaju naređenje da kroz Mesinski tesnac otplove za Napulj. Italijani su se plašili da bi Britanci mogli izvršiti torpedni napad na krstarice, a ovo se pokazalo kao tačno, jer su istog dana ujutru, Britanski torpedni bombarderi napali luku i u njoj potopili razarač Leone Pankaldo.

Izvesti bilo kakav zaključak o dejstvu krstarica tokom ove bitke je nezahvalan posao, njihova pasivna uloga na početku bitke je bila rezultat greške u proceni i borbenom rasporedu. Kada su dobile šansu za borbu, njihova paljba je bila neprecizna, tako da nisu postigle ni jedan pogodak. Sve u svemu može se reći da su Italijanski artiljerci dobili negativnu ocenu u svojem prvom sukobu sa neprijateljem.


* Zara otvara vatru punto stilo.jpg (161.94 KB, 1600x982 - viewed 205 times.)

* Fiume Punte Stilo.jpg (108.91 KB, 1600x764 - viewed 162 times.)

* Incrociatore Zara Punta Stilo.jpg (27.02 KB, 600x399 - viewed 190 times.)

* pod sopstvenim bombama.jpg (163.38 KB, 1600x727 - viewed 169 times.)
« Last Edit: September 07, 2010, 01:38:23 pm by MOTORISTA » Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.039 seconds with 23 queries.