Fizička aktivnost
Uporedo sa promenom ishrane potrebno je promjeniti i način života i to na takav način da uvedemo u svoj dosad neporemećeni dnevni ritam i fizičku aktivnost.
Fizička aktivnost predstavlja sva kretanja koja povećavaju energetsku potrošnju iznad potrošnje u mirovanju.
Debljina ne samo da remeti izgled, ona predstavlja svojevrstan zatvor koji sputava normalne ljudske potrebe i sprečava nas da ispunjeno živimo,
ne dozvoljavajući nam da koristimo u potpunosti svoje tjelo
Par definicija sa stranica fakulteta za sport i turizam u Novom Sadu, više na
http://www.tims.edu.rs/attachments/441_No.1%20_%20Ostojic%20i%20sar.%20_%20FIZICKA%20AKTIVNOST%20I%20ZDRAVLJE.pdfFizička aktivnost
predstavlja svaki oblik pokreta tela koji povećava energetsku potrošnju. Fizička aktivnost uključuje vežbanje, trening i takmičenje, intenzivni profesionalni rad, kućne poslove i druge aktivnosti koje zahtevaju fizičko naprezanje. Fizička aktivnost je povezana sa zdravljem i dugovečnošću još od antičkih vremena. Prvi podaci o fizičkoj aktivnosti organizovanoj u cilju promocije zdravlja potiču iz Kine još od 2500 godina pre naše ere. Hippocrates (460-370 p.n.e) ističe da svaki telesni segment koji je fizički aktivan ostaje zdrav, razvijen i sporije stari. Pionirska saznanja o značaju fizičke aktivnosti iz 50-ih godina dvadesetog veka pokazala su da kondukteri Londonskih autobusa (koji dnevno prelaze preko 600 stepenica) dvostruko ređe oboljevaju od infarkta srca u odnosu na vozače koji sede 90% radnog vremena (Morris & Raffle, 1954). Stanovništvo savremenog sveta u razvijenim zemljama usled tehnološkog razvoja odlikuje manji stepen fizičke aktivnosti nego ikada pre – čak 2/3 populacije je nedovoljno fizički aktivno (Trost i sar., 2002). Nedovoljna fizička aktivnost predstavlja faktor rizika za oboljevanje od gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja i malignih bolesti. Značajni zdravsteni efekti i poboljšanje kvaliteta i dužine života mogu se postići učestvovanjem u fizičkoj aktivnosti trajanja 30 minuta tokom barem tri dana u nedelji. S obzirom da su efekti fizičke aktivnosti dozno-zavisni, sa povećanjem obima aktivnosti povećavaju se korisni efekti (ACSM 2001).
Posledice neaktivnosti
Ljudski organizam je predodređen za fizičku aktivnost, pa se stoga ne treba čuditi što u situacijama dugotrajne neaktivnosti pokazuje znake opadanja funkcija. U poslednjih 20 godina dugotrajne epidemiološke i eksperimentalne studije ustanovile su da neaktivnost izaziva bolesti i preranu smrt.
Vježbanje
je kategorija fizičke aktivnosti u kojoj se strukturisani, planirani i ponovljeni pokreti tela izvode sa ciljem unapređenja ili održavanja jedne ili više komponenti forme. Učestalo i redovno vežbanje predstavlja važnu komponentu prevencije malignih i kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i gojaznosti. Omogućava održavanje optimalne telesne mase i strukture, izgradnju i održavanje zdravih kostiju, mišića i zglobova, promovisanje psihološkog blagostanja, jačanje imunog sistema. Shodno cilju vežbanja razlikujemo vežbe istezanja (koje dovode do unapređenja obima pokreta), aerobno vežbanje (u cilju poboljšanja kardiorespiratorne izdržljivosti) i anaerobno vežbanje (u cilju poboljšanja mišićne snage i izdržljivosti). Prema mehaničkoj akciji vežbanje može biti statičko i dinamičko. Dinamičko vežbanje (brzo hodanje, trčanje, plivanje) dovodi do promene u dužini mišića i do pokretanja zglobova kontrakcijama koje nastaju nakon produkcije male intramuskularne sile; statičko vežbanje (gimnastika, dizanje tegova, rvanje) dovodi do razvoja relativno velike mišićne sile, sa ili bez promene u dužini mišića i pokretanja zgloba. Većina vežbi ima i statičku i dinamičku komponentu (npr. trčanje ima visoke dinamičke i niske statičke zahteve). Najveće zdravstvene efekte poseduje dozirano aerobno dinamičko vežbanje (ACSM 2005).
Fizička forma
(fitness) je skup karakteristika koje osoba ima ili razvija, a koje su povezane sa sposobnošću za obavljanje određene fizičke aktivnosti. Fizička pripremljenost (forma) sastavljena je od merljivih komponenti koje omogućavaju osobi da poboljša svoje aktivnosti u okviru različitih sportskih i svakodnevnih zahteva. Forma se u ovom smislu uobičajeno postiže specifičnim režimom koji se sastoji iz strukturisanih epizoda vežbanja u zatvorenom ili otvorenom prostoru. Uopšteno uzev, postoji nekoliko glavnih komponenti fizičke pripremljenosti (forme) na koje se obraća pažnja pri utvrđivanju stepena pripremljenosti i dizajniranja adekvatnog programa vežbanja - kardiovaskularna forma, mišićna izdržljivost, mišićna snaga i fleksibilnost. Osim pomenutih, forma obuhvata i spektar motoričkih sposobnosti (koordinaciju, brzinu, ravnotežu, agilnost), veštine koje su nephodne za obavljanje određene specifične aktivnosti. Ove veštine treba da budu što sličnije određenoj aktivnosti kako bi se neuromišićni kompleks uspešno trenirao. Poseban element forme odnosi se na telesne dimenzije među kojima telesna struktura (sastav) ima ključni značaj za optimalno zdravlje i sportski rezultat. Višak masnog tkiva iznad optimalnih vrednosti izlaže osobu povećanom zdravstvenom riziku od gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja, šećerne i malignih bolesti, a sportisti onemogućava optimalan nastup u sportovima u kojima dominiraju aktivnosti trčanja ili skakanja (Ostojic 2001). [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Preporučen oblik vježbanja za unapređenje zdravstvene i sportske forme (ACSM 2005)
Kardiovaskularna forma
Oblik aktivnosti : aktivnosti koje angažuju velike mišićne grupe, kontinuirane,
ritmične
Intenzitet : aktivnost na nivou 60-90% HRmax; 50-85% VO2max; 12-16 SPZ
Trajanje : 20 do 60 minuta kontinuirane aktivnosti
Frekvencija : 3 do 5 puta nedeljno
Mišična snaga i izdržljivost
Oblik aktivnosti : 8 do 10 vežbi velikih miš. grupa, specifična tehnika, kontolisan pokret
Intenzitet : jedna ili više serija sa 8 do 12 ponavljanja svake vežbe
Trajanje : od 20 do 60 minuta
Frekvencija : 2 do 3 puta nedeljno
Fleksibilnost
Oblik aktivnosti :
opšte vežbe istezanja velikih miš. grupa, statičko istezanje i PNF
Intenzitet : do položaja umerenog diskomfora, 3 do 4 ponavljanja svake vežbe
Trajanje : 10 do 30 s istezanja; kod PNF nakon kontrakcije od 6 s
Frekvencija : 2 do 3 puta nedeljno
Skraćenice: HRmax – maksimalna srčana frekvencija; VO2max – maksimalna potrošnja kiseonika SPZ – subjektivna procena zamora; PNF – proprioceptivna neuromuskularna facilitacija