PALUBA
March 28, 2024, 09:33:54 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2] 3 4 5   Go Down
  Print  
Author Topic: Eksplozivi  (Read 106086 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #15 on: September 12, 2010, 07:37:19 pm »

Pentrit - PETN

Pentrit ili skraceno PETN (pentaerititol tetranitrat) je jedinjenje cija je formula  C5H8N4O12.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pentrit je prvi put sintenizovan u Nemackoj 1894.godine. To je bela kristalna supstanca bez mirisa, otporna na plamen i toplotu ali je osetljiva na udar. Brzina detonacije pentrita je oko 8300 m/s. U odnosu na TNT kome je faktor efikasnosti 1.00 pentrit ima faktor efikasnosti (faktor RE) 1.66 sto ga svrstava i red najjacih poznatih eksploziva.


Pentrit se koristi kao punjenje granata ili kao dodatak RDX-u (heksogenu) u nekim plasticnim eksplozivima. Pored toga PETN je glavni sastojak semtexa kada se mesa sa hexahydro-1,2,5-trinitro-1,3,4-triazinom. Pentrit se koristi i kao primarno punjenje u proizvodnji detonirajuceg stapin ali i kao buster (pojacivac) u raznim projektilima i minama. Kao buster uobicajeno je da je PETN pomesan sa TNT-om u odnosu 50-50 i to jedinjenje je poznato kao pentolit.

Inace se farmakoloski pentaerititol tetranitrat sa nitroglicerinom koristi u medicini kao lek za lecenje angine pektoris.
 
Specificna gustina pentrita je 1,76 g/cm3.

Aktiviranje pentrita se vrsi detonatorskom ili elektricnom detonatorskom kapislom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


SEMTEX


Posto je pentrit glavni sastojak ovog eksploziva onda bi logicno bilo da Semtex odmah obradim u istom postu.
Pentrit je dakle jedinjenje pentaerythritola (jednostavan alkohol) i azotne kiseline (reagens) koji pojedinacno nemaju eksplozivna svojstva medjutim zajedno cine jako eksplozivno jedinjenje. Dodavanjem tritramina, naphthlyamin antioksidansa, alkyl phthalate plastifikatora, stiren veziva dobija se plasticni eksploziv SEMTEX. Radi lakse detekcije cesto se u proizvodnji dodaje azotovo jedinjenje - taggant. Imajuci u vidu da PETN ima veoma malo isparenje ovo jedinjenje se dodaje zbog svoje visoke isparljivosti kako bi se sam eksploziv mogao otkriti. Ipak oslanjati se na prisustvo taggenta nije preporucljivo posto neki proizvodjaci ovo jedinjenje ne dodaju prilikom proizvodnje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za razliku od ranije pominjanih eksploziva Semtex je eksploziv koji je prvi put proizveden 1950-ih godina u Cehoslovackoj i proizveo ga je hemicar Stabislav Brebera u VCHZ Synthesia. Naziv je dobio prema mestu gde je proizveden SEMTIN (predgradje Pardubica).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Originalan Semteh je imao oznaku B1 i ta oznaka je koriscena do 1964 kada je preimenovan u Semtex A1, od 1967 je proizvodjen pod oznakom Semtex H a od 1987 pod oznakom Semtex 10.

U zavisnosti od namene postoje odredjene varijante Semtexa, pa je tako varijanta 1A(ili 10) namenjena rusenju i uglavnom je zasnovana na PETN-u, varijanta 1AP i 2P se koriste kao busteri i kao punjenje detonirajuceg stapina ili nekih vrsta kapisli (detonatora), dok je varijanta H(ili SE) namenjena povecanju tvrdoce metala (ma sta to konkretno znacilo evo link ) .


Sastav SEMTEX eksploziva


JedinjenjeSemtex 1ASemtex HSemeth 2P
PETN76%40,9%58,45%
RDX4,6%41.2%22,9%
vezivo styrene-butadiene9,4%9%9,2%
plastifikator n-octyl phthalate , tributyl citrate9%7,9%8.45%
antioxidant N-phenyl-2-naphthylamine0.5 %0.5 %0.5 %
Boja0.5 % Sudan IV (crveno braon do crvene)0.5 % Sudan I (crveno-narandzasto do zute)0,5% Braon
[/td][/tr][/table]


Semtex je slican ostalim plasticnim eksplozivima posebno eksplozivu C-4, u smislu da je lako savitljiv ali upotrebljiv na vecem temperaturnom opsegu (-40 do +60°C) i vodootporan je. Takodje postoje i vizuelne razlike, C-4 je bele vboje dok je Semtex u rasponu zuta-crvena- boja opeke.

Prema dostupnim podaci danasnja proizvodnja Semtexa u Ceskoj (firma Explosia) je oko 10 tona godisnje od cega je gotovo celokupna kolicina za domace potrebe. Sam izvoz ovog eksploziva je opao zbog staha da bi ga mogli upotrebiti teroristi posto je ovo bio, na neki nacin, omiljen eksploziv u raznim teroristickim napadima kao sto je rusenje PanAm-ovog aviona iznad Lokerbija.

Vec je pomenuto da se u proizvodnji Semtexa dodaju isparljiva jedinjenja kako bi se olaksala njegova detekcija, tako je originalan proizvodjac ceska firma Explosia ispocetka dodavao glikol dinitrat, koji je kasnije zamenjen 2,3-dinitro-2,3-dimethylbutane (3,4-dinitrohexane, DMDNB) ili p - mononitrotoluene koji se trenutno koristi.






* 312px-PETN.svg.png (8.38 KB, 312x266 - viewed 539 times.)

* Semtex_H1.jpg (15.85 KB, 426x311 - viewed 768 times.)

* Stanislav-Brebera-semtex-inventor.jpg (10.72 KB, 220x171 - viewed 2218 times.)

* pentrit.JPG (186.36 KB, 953x1348 - viewed 955 times.)
« Last Edit: September 12, 2010, 08:56:58 pm by kuzmar » Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #16 on: November 09, 2010, 10:11:15 pm »

Zbog drugih obaveza, malo cu napraviti pauzu u ovoj temi i dati priliku i drugima da daju doprinos ili postave neko (nadam se ne previse tesko) pitanje.
Logged
rotring
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 555


Najkraci put do ludnice!?Jednostavno,samo skrenes!


« Reply #17 on: December 25, 2010, 11:09:26 pm »

pozdrav KUZMA®
Mene zanima imas li nekih podataka o termobarickim smesama i da li se neko bavi citaj proizvodi kod nas? Hvala unapred
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #18 on: December 25, 2010, 11:13:40 pm »

Zao mi je ali o tome nemam ama bas nista.
Logged
angrist2
mornar
*
Offline Offline

Posts: 3



« Reply #19 on: August 19, 2011, 08:17:45 am »

  Ниједан пост од децембра. Немогуће. Иначе термобаричним експлозивима се код нас бави ВТИ (развој за Маљутку 2 и др.)
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #20 on: August 19, 2011, 08:20:45 am »

Izvoli angrist2.
Logged
rotring
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 555


Najkraci put do ludnice!?Jednostavno,samo skrenes!


« Reply #21 on: August 19, 2011, 07:52:12 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ako se nove verzije maljutke vec mogu naci po svetu....mozda ima i osvojena proizvodnja termobaricke bojeve glave ( iako na slici nije verzija sa tb b.glavom pa spekulisem)....za koju ja ne znam.
Ova slika je iz Perua.


* YugoSaggerUpgrade.jpg (84.01 KB, 900x582 - viewed 712 times.)
Logged
angrist2
mornar
*
Offline Offline

Posts: 3



« Reply #22 on: August 22, 2011, 07:45:24 am »

Ево и слике наше Маљутке 2 са ТБГ.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 112054_95491139_01.jpg (172.39 KB, 1024x768 - viewed 527 times.)
« Last Edit: August 22, 2011, 08:37:42 am by ORIĆAREB » Logged
angrist2
mornar
*
Offline Offline

Posts: 3



« Reply #23 on: August 26, 2011, 06:26:50 am »

Ево још једне слике. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Raketa 9M14M-F#1.JPG (311.82 KB, 1024x768 - viewed 501 times.)
Logged
voja64
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 205



« Reply #24 on: January 14, 2015, 09:33:42 pm »

Termo barični eksplozivi po načinu dejstva su slični aerosolnim sa tom razlikom da za svoje sagorevanje ne koriste svoj sopstveni oksidans.Već za sagorevanje koriste kiseonik iz atmosfere,te se zbog ovkvog sagorevanja nazivaju još i vakumski eksplozivi..
Nakon dejstva isisavaju sav kiseonik i na taj način onemogućavaju normalno disanje u reonu njihove primene..
Još ih svrstavaju i u toplotno potiskujuće eksplozive.Negde će se naći i skraćenica TVI od Termobarični visoki impuls.TBE
Takođe se u literaturi sreće i skraćenica EGV od eksploziv goriva i vazduha.. Gelirani kašasti eksplozivi pripremaju se kombinovanjem raznih sastojaka. Nakon što se materijal gelira, on se detonira uz pomoć odgovarajućeg upaljača. Kaše, poznate i kao vodeni geli, sadrže amonijum nitrat delom rastvoren u vodi. Dodatak sprašenog aluminijuma kao sredstva za pobuđivanje značajno povećava količinu energije koja se oslobađa eksplozijom. Kaše su veoma jeftine u poređenju sa uobičajenim vojnim eksplozivima i mnogo jednostavnije za pakovanje u velika kućišta. Bombe se pune prostim sipanjem kašastog materijala u kućište. Kaša se može čuvati i u ne-eksplozivnom obliku, s tim da se lako prebacuje u eksplozivan prema potrebi. Bomba se detonira par metara iznad zemlje, pri čemu se teren čisti udarnim i povratnim talasom bez nastajanja kratera.Termo barična eksplozija ostavlja karakterističnu formu vatrene lopte.. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
http://www.vti.mod.gov.rs/ntp/rad2013/2-13/5/5.htm
http://www.vti.mod.gov.rs/ntp/rad2013/2-13/5/5.pdf


* 1.jpg (58.46 KB, 510x460 - viewed 464 times.)
Logged
Jure Stefanovski
vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 474



« Reply #25 on: March 10, 2016, 09:33:02 pm »

Crni barut (obični barut, dimni barut, ili tzv. puščani prah), mehanička je smjesa koja sadrži približno:
75% kalijeva nitrata (KNO3)
12% drvenog ugljena (C)
13% sumpora (S).


POVIJEST:

Preteča crnog baruta je „grčka vatra“ koja se je sastojala od mješavine smole, sumpora i kalijeva nitrata (salitre). Točnije, umjesto smole ubačen je drveni ugljen, te je tako nastao crni barut. Njegov se sastav do danas praktički nije izmijenio.
Crni barut je bio najstariji i prvi eksploziv, poznat već u starom vijeku u Kini i Indiji. Izmislili su ga kineski alkemičari u 9.stoljeću, iako se pretpostavlja da je već znan od prije, od 160. - 122. pr. Kr.. Potkraj XIII.st. ušao je u uporabu u Europi.
Crni barut je dugo bio jedini eksploziv koji je upotrebljavan u vojne svrhe kao pogonsko punjenje u vatrenom naoružanju. U svojim počecima, barut se radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i često se koristio.
Prvi pokušaj da se crni barut upotrijebi za razbijanje čvrstih stijena i dobivanje mineralnih sirovina učinjen je 1627.g..
Kroz povijest su se mijenjali sastojci baruta i način izrade. Baruti bez sumpora imaju čak prednosti pred klasičnim crnim barutom. Prvu takvu smjesu je pronašao Le Blond 1756.g. Sastav joj je bio 87,1% KNO3 i 12,9% ugljena. Smjesa je izgarala skroz bez dodatka kisika i dimila se je minimalno.
Do masovnije, sigurnije i praktičnije upotrebe crnog baruta za miniranje u rudarstvu dolazi tek nakon 1831.g. kad je Englez Bikford izumio sporogoreći (Bikfordov) sporogoreći štapin, koji se i danas upotrebljava.
Upotrebljavao se do 1886.g. za punjenje vatrenog oružja i za miniranje.


Osnovne karakteristike i proizvodnja/dobivanje crnog baruta:

Barut izgara naglo, razvijajući veliku toplinu i stvarajući pretežno plinovite produkte, uz neke čvrste (kalijev sulfid) koji daju dim.

Tehnološki proces proizvodnje crnog baruta na prvi pogled je vrlo prost: mljevenje, mehaničko miješanje komponenata, kvašenje, prešanje, drobljenje i poliranje. Međutim, njegova proizvodnja u praksi je vrlo složena i opasna. Nesreće pri proizvodnji crnog baruta su prije bile česte, jer najmanja iskra može upaliti crni barut.
Zbog toga treba biti stalno oprezan i nebrižljive radnike odmah odstranjivati iz proizvodnje!

Procentualni odnos ovih sastojaka u crnom barutu zavisi od vrste baruta, tj. od toga je li barut lovački, rudarski, štapinski, itd..
Zavisi o namjeni, mijenja se omjer sastojaka u sastavu crnoga baruta. Npr. lovački crni barut ima sastav 78% kalijeva nitrata, 10% drvenog ugljena i 12% sumpora.
Prema kemijskom sastavu, crni barut predstavlja trokomponentnu smjesu kalijeva nitrata (KNO3), drvenog ugljena (C) i sumpora (S) u odnosu 75 : 10 : 15 težinskih dijelova.
Poznati su sastavi crnog baruta i sa drugim odnosom navedenih komponenata. Time se može raditi sporiji ili brži barut mijenjanjem omjera samog sastava baruta:
-od 65-80% KNO3,
-od 10-30% drvenog ugljena,
-od 10-25% sumpora.


itd.

Svaka komponenta u crnom barutu ima svoju ulogu.

Kalijev nitrat (salitra, KNO3) je osnovna komponenta u sastavu crnoga baruta i on je nosilac kisika, tj. služi kao oksidans, jer omogućava sagorijevanje ugljena i sumpora. On ima osobinu da lako predaje kisik drvenom ugljenu i sumporu, bez koga ovi sastojci ne bi mogli sagorjeti. Ako je slučaj kalijevog nitrata povećan, barut će brže sagorjeti.

Drveni ugljen u crnom barutu ima ulogu goriva, ujedno je i osnovno gorivo u sastavu baruta. Za barute koji se primjenjuju u vojne svrhe, drveni ugljen mora biti izrađen od mekšeg drveta, ponajčešće po tradiciji brezinog, ili kao npr. ljeskovog (lijeska; drvo lješnjaka), jovovog (jova), lipovog, vrbovog i drugog drveta. To je iz razloga da se lako melje i da daje osobinu poroznoga i lako zapaljiva ugljena. Takav drveni ugljen dobiva se sagorijevanjem drveta bez pristupa zraka u retortama na temperaturi od 280 do 350°C. Ukoliko se primjeni viša temperatura karbonizacije, dobiva se ugljen teže zapaljiv, manje porozan i izrazito crne boje.

Treća komponenta crnog baruta je sumpor, koji se topi na 113°C, te se u takvom stanju lako i pali. Sumpor je u crnom barutu također gorivo. Pored toga njegova je uloga da čvrsto spaja kalijev nitrat i ugljen, da se barut poslije prešanja i ponovnog sitnjenja zrna ne bi raspao u prašinu, tj. on služi kao vezivno sredstvo. Sumpor istovremeno povećava zapaljivost baruta, i osigurava stabilnu reakciju.
Postoje rješenja crnog baruta i bez sumpora, tzv. dvokomponentni baruti. Optimalno rješenje dvokomponentnog baruta je kalijev nitrat : ugljen, u odnosu 80 : 20.

U tablici su dane usporedne karakteristike trokomponentnog crnog baruta (KNO3 : C : S) sa dvokomponentnim sastavom KNO3 : C.
Kao što se iz rezultata danih u tabeli vidi, trokomponentni barut je u pogledu energije, brzine gorenja i osjetljivosti na mehaničke impulse bolji od dvokomponentnog crnog baruta.



Crni barut koji se primjenjuje u sredstvima ratne tehnike je uglavnom sljedećeg sastava:
-kalijev nitrat (KNO3) - 75% (±1%)
-drveni ugljen (C) - 15% (±1%)
-sumpor (S) - 10% (±1%)

U pogledu granulacije kod nas se proizvodi 10 vrsta baruta od kojih se za vojne potrebe primjenjuju najčešće granulacije date u tabeli.



Sagorijevanje crnog baruta odvija se prema sljedećim kemijskim jednadžbama:
2 KNO3 + 3 C + S = K2S + 3 CO2 + N2 (potpuno sagorijevanje)
ili
10 KNO3 + 4 S + 12 C = 8 CO2 + 3 CO + 5 N2 + K2CO3 + 2 K2SO4 + 2 K2S

Prilikom sagorijevanja crnog baruta dobiva se od 45-57% čvrstog ostatka u vidu kemijskih soli, najviše kalijevih spojeva: K2S, K2CO3, K2SO4, K2S2O3, i dr., a ostatak od 43% čine plinovi - CO2, CO, N2, H2S, NO3 i dr..

Osobine i svojstva:

Crni barut, puščani prah, prema vanjskom izgledu, su polirana sjajna i grafitirana crna zrnca koja se među prstima ne mogu lako drobiti.
Nedostatak crnog baruta je njegova velika osjetljivost na vlagu. Crni barut je veoma higroskopan, pa mu samim tim i vijek zavisi od načina čuvanja. Ukoliko se čuva hermetički zatvoren, vijek mu je praktički neograničen, jer je suh kemijski postojan za razliku od malodimnih baruta. Količina vlage u barutu ne smije biti veća od 1,5%, a prilikom ugradnje u sklopive municije postotak vlage ne smije prijeći 1%.
Povećavanjem sadržaja vlage crni barut se sve teže pali, a sa 15% vode ne može se pripaliti i tada je neupotrebljiv i neispravan.
Dobar crni barut je čvrst, te se zrna pod prstima ne smiju drobiti. Ako je barut vlažan u većoj mjeri, zgruda se, zrnca se međusobno lijepe, gube sjaj, postaju mutna i lako se mrve među prstima, a na prstima ostavljaju crne tragove. Ako se sušenjem takvoga baruta odstrani suvišak vlage, na površini zrnca uočavaju se sitni bijeli kristali nastali prekristalizacijom kalijeva nitrata. Ta pojava poznata je pod imenom „cvjetanje baruta“.
Ovlažen crni barut poznaje se po tome što na sebi može imati i plavičaste pjege.
Specifična težina puščanog baruta je 1,5 do 1,9, a težina 800 do 1.500 g/l (0,8-1,5 kg/l)
Crni barut za pirotehniku i vatromete je tamnosive do crne boje. Jeftinije je izrade, slabije kvalitete, tj. nije grafitiran, krt je i ne može se oblikovati. Takav crni barut je najčešće u obliku vrlo sitnih kamenčića ili kao prah. Gustoća mu je 0,99 - 1,00 kg/l.

Crni barut je vanredno osjetljiv na mehaničke impulse udara i trenja. Po osjetljivosti na udar i trenje je identičan jakim sekundarnim eksplozivima, heksogenu, oktogenu i tetrilu. Pad utega od 2kg sa visine od 70cm u 50% slučajeva inicira crni barut u prahu.
Jačina po Wagneru mu je minimalna 60.
Zbog svoje velike osjetljivost i lake zapaljivosti iskrom ili plamenom crni barut spada u grupu najosjetljivijih eksplozivnih materija. Najfiniji prah se vrlo lako pali iskrom izazvanom statičkim elektricitetom, što je uzrok mnogih nesreća pri manipulaciji crnim barutom.
Pri sagorijevanju daje veliku količinu bijelog dima, uz malo plinova. Specifični plinski volumen izgaranja 1kg crnog baruta standardnog sastava je 280-300 l/kg. Temperatura sagorijevanja mu je od 2100 do 2400 °C (crnog baruta standardnog omjera je 2.380°C/kg), a kalorijska vrijednost mu je mala (cca 3,2 kJ/kg, ili oko 650 - 720 Kcal/kg). Temperatura paljenja plamenom se kreće u granicama 300 do 320°C. Crni barut se lako preša, a brzina gorenja  zavisi od sile prešanja i omjera. Crni barut standardnoga omjera ponajčešće sagorijeva uvijek konstantnom brzinom od 400 m/sek, a na otvorenom prostoru gori brzinom od 3-5 m/s.
Na otvorenom prostoru, bez obzira na način iniciranja, ne može detonirati, već samo sagorjeti.
Crni barut gustoće manje od 1,75 g/cm3 gori eksplozivno, dok se primjenom većih gustoća omogućava slojevito gorenje i brzina gorenja iznosi 10 mm/s na normalnom pritisku okoline.



Ako crni barut sagorijeva u hermetički zatvorenom prostoru, bez obzira na gustoću, sagorijevat će eksplozivno. Crni barut teže sagorijeva pri nižim pritiscima/tlakovima od atmosferskog. Granični podpritisak na kojem će crni barut još sagorjeti iznosi 9,8 kPa (0,1 kg/cm2).



Skladištenje crnoga baruta:

S obzirom na gore navedene osobine, svaki rad sa crnim barutom mora se izvoditi uz sve mjere osiguranja.
Veliku osjetljivost crnog baruta na plamen i iskru zahtjeva preuzimanje specijalnih i strogih mjera osiguranja pri čuvanju i rukovanju. Pri tome treba imati na umu da zapaljeni crni barut ne možemo ugasiti nikakvim sredstvima.
Zabranjeno je njegovo čuvanje i transportiranje u čeličnim posudama, kao i upotreba bilo kakvih predmeta od čelika ili željeza pri radu s njim. Posebno treba voditi računa da metalni dijelovi i alati sa kojima se radi ne budu od metala koji mogu izazvat iskru. Alati za prešanje trebaju biti od mesinga ili bronce, a ukoliko se ne može izbjeći upotreba čeličnih dijelova, treba ih pomesingirati ili elektrolitički pobakreniti. Svaki rad sa crnim barutom zahtjeva da radno mjesto bude uzemljeno kako bi se izbjeglo nagomilavanje statičkog elektriciteta i eventualno brzo pripaljivanje crnog baruta. Zbog toga se i ne dozvoljava u skladištima bilo kakav rad sa crnim barutom - stresanje iz posude i sl..
Skladišta moraju imati dobre i ispravne gromobrane, u njih se smije ulaziti samo u obući sa gumenim đonovima, a transportna kolica moraju imati gumena kola.
Dobra osobina crnoga baruta je ta što mu je kemijska stabilnost dobra, ako se čuva hermetički zatvoren u suhom skladištu, može neograničeno trajati. Crni barut treba čuvati hermetički zatvoren u tvorničkoj ambalaži, koja je najčešće plastična, drvena ili kartonska.
Sa crnim barutom se ne smiju čuvati nikakve druge eksplozivne niti zapaljive materije, niti željezni predmeti, izuzev sporogorećeg štapina. Skladište mora biti suho. Posebnu pažnju treba obratiti na ljude koji rukuju crnim barutom, jer svaka nesvjesnost ili aljkavost može imati tragičnih posljedica. Uništavanje neupotrebljivog crnog baruta ne treba vršiti spaljivanjem, što je vrlo opasno, već prosipanjem u vodu. Ako zapalimo i najmanju količinu crnog baruta, naglo sagorijevanje može prouzrokovati teške opekotine.

Primjena i uporaba crnog baruta:

Vanredna osjetljivost crnog baruta na plamen i njegovo brzo sagorijevanje osnovne su karakteristike koje su omogućile veoma široku primjenu u municiji i drugim sredstvima ratne tehnike. I pored higroskopnosti, što se smatra velikim nedostatkom crnog baruta, još i dan danas je praktički nezamjenjiv. Svi pokušaji da se crni barut zamjeni odgovarajućom pirotehničkom smjesom, koja bi bila nehigroskopna i stabilna, a zadržavala sva njegova svojstva, nisu uspjeli. Zbog toga se crni barut i danas primjenjuje:
-za eksplozivno punjenje u školskim SRT i specijalna miniranja,
-za pripale pogonskog punjenja većine PA, artiljerijskih i raketnih projektila,
-za potisna i izbačajna punjenja pirotehničkih podsklopova municije,
-za laboraciju usporivača i usporivačkih mehanizama.

Crni barut kao eksploziv:

Crni barut je, u stvari, najstariji eksploziv, koji se u davna vremena upotrebljavao za sve vrste miniranja, a tek kasnije je zamijenjen jačim i suvremenijim eksplozivima. Smatra se prvim eksplozivom i prvom pirotehničkom mješavinom.
I danas se crni barut primjenjuje kao blaži eksploziv za neke vrste miniranja, kao pri miniranju u kamenolomima granita i mramora, kada se žele dobiti velike gromade stijena. Razlog njegove upotrebe leži u tome što crni barut uslijed male brizantnosti prilikom eksplozije djeluje svojom potisnom silom na stijenu i ne drobi je kao što to biva prilikom upotrebe klasičnog eksploziva.
U današnje vrijeme radi se na tome da se crni barut skroz iskorijeni za potrebe miniranja i nalazu mu se razne nove vrste eksploziva.
Prilikom eksplozije crnog baruta dobiva se bijeli dim koji se brzo diže u zrak (trotil daje crn i težak dim, koji se zadržava na površini zemlje), pa se u vojne svrhe iz tih razloga može i promijeniti u svrhe obilježavanje ciljeva (obilježavajuća municija).
Izvjesnu primjenu nalazi u proizvodnji/punjenju školskih i vježbovnih sredstava u imitatoru pucnja/eksplozije - tzv. topovski udari, punjenje nekih vrsta granata, u pirotehnici za punjenje vatrometnih raketa i drugo.
Za kolekcionarske potrebe, te zbog raznih tradicija, crni barut je neizostavan. S njim se i dan danas puni lovačko oružje starijega tipa, puške kremenjače, kubure i sl..

Crni barut kao pripala:

Najširu primjenu ima crni barut u municiji svih kalibara i vrsta, počevši od PA, artiljerijske do raketnih projektila. Osnovna uloga crnog baruta u projektilima je ta da primi vatru od inicijalnog sredstva (kapsule) i da je prenese na potisno punjenje, s obzirom na to da kapsula ne može sama da pripali potisno punjenje (nitrocelulozne ili nitroglicerinske barute), to se pripaljivanje baruta obavlja pomoću pripale od crnog baruta.
Crni barut u municiji služi i kao pojačivač plamena. Kod manjih kalibara municije (PA 20mm) pripala od crnog baruta smještena je na dno čahure ili se nalazi u samoj kapsuli (tijelo kapsule), dok je kod većih kalibara pripala od crnog baruta smještena u specijalnu cjevčicu koja predstavlja produžetak topovske kapsule. Kod nekih rješenja municije većih kalibara kao 76 mm, cjevčica izrađena crnim barutom prolazi cijelom dužinom čahure. Na taj način se postiže ravnomjernije pripaljivanje potisnog punjenja. Crni barut, koji se stavlja na dno čahure, izrađuje se u kesice od prirodne svile (perkal platna) i lijepi za dno čahure.
Prije otkrića nitroceluloznog baruta crni barut se primjenjivao za potisno punjenje projektila. Danas se on u te svrhe upotrebljava veoma rijetko (signalni metak 26mm). Crni barut u signalnom metku nakon sagorijevanja vrši potisak na signalnu zvjezdicu, te je izbacuje iz čahure metka na visinu od oko 120m i istovremeno je pripaljuje.
Crni barut se koristi i kao pripala za druga barutna ili signalna punjenja i različite pirotehničke smjese. U signalnim brodskim raketama, barut se nalazi između motora i bengalskog signalnog punjenja sa padobranom, za bolju pripalu i za bolje izbacivanje i odvajanje cjelokupnog sadržaja. Mnogo širu primjenu ima crni barut u svrhe odvajanja sklopova projektila u letu, kao npr. osvjetljavajuće i dimne municije svih kalibara. Svoju primjenu ima i kod raketa raketnih signalnih pištolja.

Crni barut u usporivačkom mehanizmu:

Unatoč nekim nedostacima (u prvom redu velikoj higroskopnosti), Crni barut danas ima svoju najveću i nezamjenjivu primjenu u izradi sporogorećih štapina, koji se izrađuju isključivo sa crnim barutom.
U usporivačke mehanizme gdje je crni barut našao svoju primjenu spadaju razne vrste vojnih naprava.
Koristi se za razne pirotehničke osigurače, artiljerijsku municiju, miliusporivače za fugasne granate, ne frikcione smjese i dr.. Usporivači za upaljače i prijenosnici raznovrsne namjene isključivo su se proizvodili prešanjem crnog baruta u metalna tijela.
Sve do nedavno se koristio kao usporivač za ručnu bombu - tzv. tempirani upaljač, ali ga se danas za navedene svrhe vrlo efikasno zamjenjuju tzv. tempirne smjese (odgovarajuće pirotehničke smjesama koje su higroskopne i stabilne).

IZVORI:

*Republika Hrvatska, ministarstvo obrane, hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“, „Streljivo“ (lekcije), studeni 1994.g., Autori: Dražen Šimunović dip. Ing., poručnik Ivica Čolić dipl. ing.,
*Republika Hrvatska, ministarstvo obrane, hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“, „Eksplozivne tvari u streljivu“ (lekcije), studeni 1994.g., Autori: Dražen Šimunović dip. Ing., poručnik Ivica Čolić dipl. ing.,
*Eksplozivne materije (tvari), priručnik za poznavanje, uskladištenje, transport i primjenu eksplozivnih materija (tvari), novinsko-izdavačko poduzeće, Tehnička knjiga, Beogradski grafički zavod, Bulevar vojvode Mišića 1, 1965.g., autori: Jože Colarić, dipl. inž. Ivo Trampuž (profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu),
*Minsko-eksplozivna sredstva – Knjiga I (Opis i upotreba), Savezni sekretarijat za narodnu obranu, Tehnička uprava, In. br. 29/3-1, Vojna štamparija Fotoslog TU-I 107 – Beograd 1981.g., Generala Ždanova 40b.
*Eksplozivna sredstva – M. Pleše, I. Šteker, V. Horvat,
*Municija II dio – Skupina tajnih autora (vojna lica/osobe)
*Tehnologija proizvodnje municije
*Explosivstoffe, 1959, Noll 225-231, 1960 N-1, 7-15, 1963, N-7, 226, 1965, N-12
*Guger-Weber: Sicherheit im Chemiebetrieb, Econ-Verlag, Duseldorf, 1954.g.
*Pravilnik o zaštiti na radu pri izradi eksploziva i baruta i manipulisanju eksplozivnim barutima, Službeni list br. 55 od 25.dec.1969.g.
*Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta, Beograd 1974.g.
*Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 60.
*Hrvatska enciklopedija; broj 1 (A-Bd), str. 643. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1999.g. ISBN 953-6036-31-2
*Hrvatska enciklopedija; broj 2 (Be-Da), str. 482. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-32-0
*Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrička. Izdavač: Tehnička knjiga, listopad 1968.g.. Zagreb. Str. 752.
Logged
Jure Stefanovski
vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 474



« Reply #26 on: March 10, 2016, 10:02:30 pm »

Barut (eng. gunpowder, powder; njem. Schhiesspulver, Pulver; rus. nopox; tur. barut < perz. i arap. barud) je praškasta ili sitno zrnata eksplozivna smjesa (eksplozivna tvar) koja se lako i brzo zapali, te brzo izgara. Pri naglim izgaranjem, nastaju i razvijaju se plinovi, koji pod visokim tlakom imaju veliku razornu moć.
Kemijski proces razlaganja se provodi prvenstveno termičkom provodljivošću, pri čemu je brzina relativno umjerena (do nekoliko desetinki centimetra u sekundi).

Pri ovim brzinama izgaranja moguće je iskorištavanje plinovitih produkata nastalih izgaranjem za naglo pokretanje projektila iz cijevi oruđa odnosno raketnog projektila, zrna iz vatrenog oružja, itd..
Baruti su pogonski ili impulzivni eksplozivi i osnovni zahtjev na osobine baruta je zahtjev da se sa što manjom količinom baruta postigne što veća početna brzina projektila, i dalje:

-da se ne prekorače dozvoljeni tlakovi barutnih punjenja u cijevi,
-da se postigne što veći specifični impuls, kad se radi o raketnim sustavima,
-da produkti izgaranja što manje nagrizaju cijevi oružja i oruđa,
-da se lako pripaljuju pri ekstremnim temperaturama (od -40 do +60°C),
-da ima što stabilniji temperaturni koeficijent, što znači da pri svim temperaturama ima ravnomjernu brzinu izgaranja,
-da dovoljno dugo zadržava svoja kemijska i balistička svojstva,
-da pri svim temperaturama eksploatacije zadržava standardne mehaničke karakteristike,
-da je što manje higroskopan, te
-da ima što manji bljesak, te da na ustima cijevi oruđa razvija što manje dima.

Sve vrste baruta, bez obzira da li se koriste za pokretanje projektila u cijevima oruđa ili u samo propulziciji dijelimo na dvije osnovne grupe:

1. Kompozitne (heterogene) barute, koji nastaju miješanjem kristala anorganskih spojeva bogatih sa kisikom i veziva na bazi organskih spojeva. Vezivo je u ovom slučaju nosilac gorivih tvari kompozitne smjese.

2. Homogene (koloidne) barute, koji se dobivaju želatinizacijom molekula nitro-celuloze pod djelovanjem organskih otapala ili želatinizatora.

S obzirom na učešće u sastavu i vrstu glavnih komponenata, koje nose eksplozivna svojstva, homogeni baruti se dijele na tri osnovne grupe:
-jednobazni,
-dvobazni i
-trofazni baruti.

MALODIMNI BARUTI:

U malodimne barute spadaju:
-nitrocelulozni,
-nitroglicerinski,
-nitrogvanidinski, i
-nitroglikolski i dinitroglikolski (diglikolski) baruti.

Osnovne tvari za izradu malodimnih baruta su nitroceluloza, nitroglicerin i dinitroglikol, od kojih je nitroceluloza najvažnija, jer čini osnovu svakom malodimnom barutu.
Ona se rastvara u raznim rastvaračima (nitroglicerinu, dinitroglikolu, dietil-eteru i alkoholu), pa se to koristi za dobivanje nitroglicerinskih, dinitroglikolskih i nitroceluloznih baruta.
Kod nitroceluloznih baruta dietil-eter i alkohol se kasnije isperu i naknadnim stvrdnjavanjem mase dobivamo koloidnu čvrstu masu koja lagano gori. Ova osobina nitroceluloze je poznata pod imenom želatiniranje. Kod nitroglicerinskih i nitroglikolskih baruta nitroglicerin i dinitroglikol koji su želatinirali celulozu kasnije se ne ispiru već ostaju u barutu kao posebna komponenta.

Malodimni barut naziva se tako zbog toga što prilikom opaljenja, puške ili topa dolazi do neznatne pojave dima, za razliku od crnog baruta koji daje veliki oblak dima. Dim se pojavljuje ne toliko uslijed sagorijevanja nitroceluloze, već zbog toga što barut u sebi sadrži neke dodatne tvari za stabilizaciju – točnije za produženje životnog vijeka baruta.

Malodimni baruti se široko primjenjuju u vojne svrhe. Zbog male upotrebe malodimnih baruta u privredne (lovačke i sportske) svrhe o njima ćemo iznijeti samo onoliko koliko je potrebno praktičarima za opće poznavanje eksplozivnih tvari.



Nitrati celuloze su bili prvi tehnički važni esteri. Svi industrijski nitrati topljivi su u acetonu i u esterima manjih molekularnih težina. Iz toga proizlazi da su industrijski produkti prije smjese nego čisti spojevi.

Tvorničko dobivanje:
Suhi, čišćeni pamučni linters, moči se u smjesi dušične i sumporne kiseline. Poželjno je da se ova reakcija provodi kratko vrijeme (15-30 minuta), na niskoj temperaturi (30-40°), te da koncentracija vode bude niska da bi se smanjila razgradnja. Nakon centrifugiranja i pranja, nitrirani se pamuk prokuha s vodom da bi se hidrolizirali sulfati i da se postigne dobar stabilitet. Skladišti se mokar, a dehidratizira se prije upotrebe pranjem etanolom ili butanolom.
Postoju tri najvažnija nitrata celuloze:
-celulozni nitrat,
-kolodijski pamuk,
-praskavi pamuk.

* Celulozni nitrat (ili samo bezdimni barut, nitroceluloza, NC, malodimni barut, pamučni barut) je bijela vlaknasta masa, koja, kada se zapali, odmah izgori, ne razvijajući dim. Celulozni nitrat ima odliku da ne razvija dim prilikom gorenja, točnije, pri izgaranju razvija gotovo isključivo samo plinovite produkte, zato spada u jednu od vrsta bezdimnih baruta. Razlikuje se više vrsta bezdimnih baruta. Najjednostavniji je onaj koji sadrži samo celulozni nitrat i stabilizatore. Jači je od njega barut od smjese celuloznog nitrata i glicerol-trinitrata, tzv. balistit.
Nitroceluloza je ester, koji se dobiva djelovanjem (reakcijom) dušične kiseline u smjesi sa sumpornom kiselinom na čistu celulozu koja se dobiva iz pamuka i drveta. Prema kemijskom sastavu nitroceluloza je esterificirana (nitrirana) celuloza.
Izgledom se ne razlikuje od nenitrirane celuloze (običnog pamuka ili celuloze).
Ukoliko je tek proizveden, može se lako prepoznati po svom karakterističnom mirisu na eter i alkohol, koji se pri proizvodnji i pored svih poduzetih mjera ne može iz baruta potpuno odstraniti. Inače, nakon odstojanja gdje je skladišten ili priveden svrsi, bez mirisa je i okusa, dosta je krt i slabo proziran.
Nitroceluloza, koja sadrži preko 13% dušika, netopljiva je u vodi, etanol-eteru i u apsolutnom etanolu, i ima sva svojstva brizantnog eksploziva.
Nedostatak mu je što je jako higroskopan i lako upija vlagu, uslijed čega mu se mijenjaju balističke osobine i smanjuje vijek trajanja.
Među nitroceluloznim barutima razlikujemo porozne i neporozne. Zrna poroznih nitroceluloznih baruta su sa mnogim šupljinama i porama, pa je kod ovih baruta sagorijevanje znatno brže nego kod neporoznih.
Šupljikavost baruta nastaje na taj način što se prilikom proizvodnje barutnoj masi dodaju neke soli, koje se kasnije vodom odstrane (isperu), te tako barut ostaje šupljikav, sličan spužvastoj masi.
Porozni nitrocelulozni baruti upotrebljavaju se za vatreno oružje sa malim pritiscima u cijevi, tj., u metcima za sportske (starter i plinske) pištolje i lovačke puške.
U starter metku ovaj barut je žute ili bijele boje u obliku plosnatijih kuglica, pamuka ili praha.
Upotrebljava se za izradu plastičnih i amonijev nitratnih plastičnih eksploziva i drugih bezdimnih baruta. Poznata primjena nitroceluloze je u proizvodnji lakova (zapon-lakovi ili capon lak). Capon lak je nitroceluloza otopljena u amilacetatu ili tome sličnom otapalu.

*Kolodijski pamuk (kolodijska vuna, dinamitni pamuk) je slabije nitrirana celuloza, s 10 do 11,11% ili 11 do 12% dušika. Takva je kemijski poznata kao dinitroceluloza. Topljiva je u organskim otapalima, osobito u smjesi etera i alkohola.
-Celulozni piroksilin, koji sadrži 10,5 - 11% dušika, topljiv je u smjesi etanola i etera, te u apsolutnom etanolu.
-Topljivi piroksilin, koji sadrži 11,5 - 12,3% dušika, topljiv je u apsolutnom etanolu.
Upotrebljava se za proizvodnju kolodija, zapon-lakova (ili capon lak), praskave želatine (smjese glicerol-trinitrata i celuloznog nitrata), celuloida, ljepila, filmova i dr..

*!*Kolodij je otopina nepotpuno nitrirane celuloze, ili polako nitrirane celuloze (udjel dušika do 12%) ili tzv. kolodijskoga pamuka (kolodijske vune) u alkoholu i eteru. Gusta je, bezbojna do blijedožuta i vrlo zapaljiva tekućina.
Nakon ishlapljivanja otapala zaostaje proziran vodonepropustan, plastici sličan film. Kolodij služi za proizvodnju nitrolakova, celuloida (smjesa kolodija s kamforom, gori i bez pristupa zraka), celofana, želatinskoga dinamita, te u farmaciji. Nekada se upotrebljavao za proizvodnju umjetne svile i u fotografiji (kolodijski proces, izradba filma i dr.). Zbog svog plastičnoga oblika i izgleda, danas ima poznatu primjenu u proizvodnji ping-pong loptica.

*Praskavi pamuk (tzv. piroksilin, trinitroceluloza, TNC, nitrocelulozni barut, puščani pamuk, C6H4O6N2, C6H9(NO2)O5) je jače nitrirana celuloza, trinitrat celuloze, s približno 13% dušika, ili 14,14-14,16% dušika. Puščani pamuk je najmanje odgrađena nitratna celuloza i ima lanac sa oko 3000 C6-jedinica.
-Eksplozivna je tvar, puščani prah, koja spada pod primarni (inicijalni) eksploziv. Vrlo je osjetljiva na plamen ili iskru, osim tog nedostatka, vrlo je stabilna i neosjetljiva na udarce.
Pri dodiru s plamenom ne eksplodira nego sporije izgara na otvorenome, uz stvaranje jake svjetlosti. Pali se pri temperaturi od oko 180°C, a sagorijeva plamenom žute boje. Temperatura sagorijevanja mu je 2500-2700°C. Apsolutna gustoća mu je 1,6 g/cm3, a težina 700-900 g/l. Pri izgaranju razvija samo plinovite produkte. Plinovi nastali njegovom eksplozijom ne uzrokuju rasprsnuće čahure i cijevi, nego potiskuju i izbacuju metak. Bizantnost u usporedbi s TNT-om je 0.78, što će reći da je 3 do 5 puta jači od crnoga baruta.
Pakuje se u hermetične posude, jer je vrlo higroskopan. Sadrži 1 do 1,6% vlažnosti. Ako sadrži manje vlage od 1%, upija je, a veću količinu otpušta.
-Dobiva se obradom staničnog tkiva srčike drveta s pomoću sumporne i dušične kiseline.
Nitrocelulozni barut je izrađen od nitroceluloze želatinirane u isparljivom rastvaraču (otapalu etanolu). Tada obično sadrži od 93 do 97% nitroceluloze. Kada se nitroceluloza želatinira, odnosno učini koloidna u tijestu miješanjem s otapalom, njezine otopine imaju izvanredno visok viskozitet. Tada se ispreša i izreže u cilindrično perforirane tablete.
Sadržava, uz visokonitriranu, i onoliko niže nitrirane celuloze da je smjesa etera i alkohola ili samo aceton ne otapaju, već „želatiniraju“, tj. pretvaraju u gust, koloidan, želatini sličan proizvod.
-Upotrebljava se za pravljenje (proizvodnju) bezdimnoga baruta, puščanoga praha, glavnog potisnog (ujedno i jedinog najboljeg) eksploziva koji tjera/izbaciva tane (zrno) iz bojevog vatrenog oružja, u tj. u ovom slučaju čahure. Danas je bezdimni barut potpuno istisnuo crni barut (dimni barut) i postupno nadomjestio u vatrenom i artiljerijskom oružju svih vrsta.
S njom se prave razna barutna punjenja (oblici) te pune razna streljiva, minsko-eksplozivna sredstva, torpeda, granate, raketni pogoni, vojne rakete, služi kao dodatak nitroglicerinu pri proizvodnji dinamita, upotrebljava se za miniranje, itd..
Razni su oblici ovoga baruta, u obliku kuglica, listića, valjaka/cilindara i drugo.
Perforacije omogućuju progresivno povećanje područja zapaljenja i prema tome povećavaju brzinu sagorijevanja tokom izbacivanja projektila kroz cijev puške. U američkoj vojsci upotrebljava se eksploziv koji je načinjen od puščanog pamuka sa 12,5% dušika, a želatiniran je sa smjesom etanol-eter. Britanska vojska upotrebljava eksploziv načinjen od puščanog pamuka sa preko 13% dušika, koji je želatiniran s acetonom. Baruti s većim sadržajem dušika daju nešto veći domet, ali su korozivniji u puščanim, odnosno topovskim cijevima.
-Prisustvo dovoljne količine kisika za potpuno prevođenje spoja u plinovite produkte i velika količina energije koja se oslobađa pri prijenosu kisika s dušika na vodik i ugljik daje plinovima visoku temperaturu i stvara potreban pritisak za izbacivanje projektila velikom brzinom.


1. JEDNOBAZNI BARUTI

Jednobazni baruti izrađuju se isključivo od nitroceluloze ili od smjese visoko i nisko nitrirane celuloze.
Molekule niskonitrirane celuloze otapaju se u smjesu otapala etiletera i etilnog alkohola i pri tome nastaju kolodije otopljene niskonitrirane celuloze u navedenoj smjesi polaznih otapala. Ta masa se kasnijim dodacima visokonitrirane celuloze (uz miješanje) povezuje u homogenu masu.
U ovu grupu baruta spadaju i baruti koji sadrže dinitrotoluen koji se dodaje radi smanjenja topline i temperature izgaranja, kao i radi smanjenja higroskopnosti.
Ovi baruti po izgledu su žućkasno-zeleni ukoliko nisu grafitirani.
Oblik i dimenzije listića baruta izrađuju se ovisno o namjeni za koju su predviđeni u uporabi. Oni mogu biti u obliku pločica, traka, cjevčica, sa jednim ili više kanala.
Krupnoća barutnih aglomeracija raste s porastom kalibra oruđa za koje su isti namijenjeni.

Sirovine za proizvodnju jednobaznih baruta su:

1. nitroceluloza sa 12,8 do 13,55% dušika (N),
2. difenilamin do 1,5%, koji se dodaje kao stabilizator (umjesto difenilamina može se koristiti 2-nitrodifenilamin),
3. otapalo, koje se sastoji od smjese dietiletera i etanola u odnosu 64:36; (umjesto ove smjese kao otapalo se može koristiti i aceton),
4. aditivi od kojih se najčešće koriste dinitrotoluen do 10%, dibutilftalat do 5%, kalijev sulfat do 1%, te kositar u prahu,
5. sredstva za površinsku obradu: centralit, dibutil ftalat, dietil i dioktil ftalat, kamfor, dinitrotoluen i sl..
U tablici su navedeni sastavi tipičnih jednobaznih baruta:



PRIMJENA:

Nitrocelulozni (jednobazni) baruti imaju primat nad svim ostalim barutima u pogledu primjene za pješadijsko streljivo i artiljerijska streljiva do kalibra 57mm.
Primjena ovih baruta za artiljerijska streljiva srednjeg i većeg kalibra moguća je, ali postoje proizvodni problemi. Ipak SAD i Francuska te barute koriste i za tu namjenu dok SSSR i Njemačka koriste dvobazne barute za artiljerijska streljiva srednjeg i većeg kalibra.
Logged
Jure Stefanovski
vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 474



« Reply #27 on: March 10, 2016, 10:03:18 pm »

2. DVOBAZNI BARUTI (nitroglicerinski, diglikolski baruti)

Dvobazni baruti su koloidi izrađeni od dvije aktivne eksplozivne komponente od kojih je jedna uvijek nitroceluloza, a druga može biti nitroglicerin, a ponekad dinitroglikol.
Žućkaste je boje, ako nije grafitiran.
Manje je krut nego jednobazni barut. Osim ove dvije osnovne komponente dvobazni baruti obavezno sadrže stabilizator koji ne bi smio prelaziti 9% (kao stabilizator se obično koristi centralit I i u novije vrijeme 2-nitrodifenil amin).

Dvobazni baruti ovisno o namjeni u pravilu sadrže još slijedeće funksionalne primjese:
-plastifikatore (dietilftalat, dibutilftalat, tricetin),
-modifikatore potencijala i balističkih osobina (olovo salicat i bazni olovni stearat),
-sredstva za olakšanje prerade (ekstruzije i drugih operacija),
-povećanje specifičnog impulsa baruta postiže se dodacima: aluminijski prah, magnezijev prah, KClO, visokobrizantni eksplozivi, heksogen, oktogen, peurit.

Kod izrade dvobaznih baruta osnovni cilj je da nitroglicerin prodre u rahlu strukturu nitroceluloze pri čemu molekule celuloze bubre i doslovno „obuhvate“ molekule nitroglicerina.
Ovaj proces impregnacije nitroceluloze sa nitroglicerinom je dosta spor i uz mješanje u vodenoj otopini najprije same NC u koju (otopinu) se kasnije dodaje nitroglicerin.

Nitroglicerinski barut (hladni barut) razlikuje se od nitroceluloznog baruta po tome što se za želatiniranje nitroceluloze upotrebljava nitroglicerin. Nitroglicerin se kasnije ne ispire iz nitroceluloze, kao što je bio slučaj sa eterom i alkoholom kod nitroceluloznih baruta, već ostaje u barutu kao posebna baza.
Zbog toga i kažemo da je nitroglicerinski barut dvobazni barut jer u sebi sadrži dvije baze: nitrocelulozu i nitroglicerin. Zbog toga je ovaj barut znatno jači od nitroceluloznog baruta, te nalazi praktičnu primjenu u vojnom naoružanju.

Nitroglicerinski barut se, prema kemijskom sastavu, dijeli na: balistit, kordit i barut bez rastvarača.
Nitroglicerinski baruti su u odnosu na nitrocelulozni mekši, plastičniji i površina im je glatka. To su najznačajniji malodimni baruti. Temperatura paljenja im je 160-170°C, zavisno od procenta glicerina. Zato je poznat pod nazivom i „hladni barut“.
Na udar su osjetljiviji od nitroce¬luloznih baruta.
Nedostatak ovih baruta je izdvajanje nitroglicerina pri niskim temperatura¬ma, pa su osjetljivi na potres, trenje i udar, a zbog toga su opasni za rukovanje. Upotrebljavaju se u artiljerijskoj municiji.

Diglikolski barut se uglavnom sastoji od dinitroglikola i nitroceluloze (kolodijum pamuka). Koristi se kao zamjena nitroglicerinskom barutu. Takav barut, koji umjesto glicerol-trinitrata (nitroglicerina) sadrži diglikol-dinitrat, po izgledu je sličan nitroglicerinskom, a i ostale osobine su mu slične, ali je manje osjetljiv na udar, i relativno sporo sagorijeva.

U tablici broj 1 se navodi prosječan sastav komponenti koje ulaze u sastav dvobaznog baruta, te njegova svojstva:

TABLICA br. 1



U tablici broj 2 date su karakteristike nekoliko vrsta topovskih dvobaznih baruta:

TABLICA br. 2



* M – 26 za beztrzajne topove 106 mm
   M – 2 za top 37 mm

U tablici broj 3 daju se glavne komponente raketnog dvobaznog baruta:

TABLICA br. 3



Primjena:
Ovi baruti se koriste kao pogonska punjenja u raketnim motorima, navođenih raketnih projektila, raketa zemlja – zemlja, zemlja – brod ili brod – zemlja.


* Kordit i balistit sadrže bezdimni barut omekšan nitroglicerinom.
Baruti s većim sadržajem dušika daju nešto veći domet, ali su korozivniji u puščanim, odnosno topovskim cijevima.

U američkoj vojsci upotrebljava se eksploziv koji je načinjen od bezdimnoga baruta sa 12,5% dušika, a želatiniran je sa smjesom etanol-eter.

Balistit je vrsta dvobaznog vojnoga bezdimnoga baruta koji sadržava 60% celuloznoga nitrata i 40% glicerol-trinitrata u želatiniziranom obliku.
Balistit se proizvodi i od celuloznoga nitrata (nitroceluloze) s dodatkom acetona da bude plastičan, ili od smjese celuloznoga nitrata i glicerol-trinitrata (nitroglicerola) s malo vazelina.

Kordit je britanski bezdimni barut. Britanska vojska upotrebljava eksploziv načinjen od bezdimnoga baruta sa preko 13% dušika, koji je želatiniran s acetonom.

Eksplozivi slična sastava upotrebljavaju se i za čvrsta raketna goriva.


3. TROBAZNI (nitrogvanidinski baruti)

Nitrogvanidinski barut (bijeli barut) se sastoji od: nitroglicerina (glicerol-trinitrata, etilen-glikol-dinitrata, dinitrodigliko¬la), kolodijskog pamuka (ili celuloznog nitrata) i nitrogvanidina. Prepoznaje se po bijeloj boji, zbog čega se i naziva „bijelim barutom“.
Po izgledu je to bijela lomljiva tvar. Po izgledu mogu biti u obliku dugih cjevčica razrezanih po dužini ili u obliku valjaka sa više kanala kroz čitavi valjak.
Temperatura sagorijevanja i kalorijska moć mu je niža od nitroglicerinskog baruta. Ne može se oblikovati u sitnija zrnca, pa mu je primjena ograničena. Najčešće se upotrebljava za municiju velikih kalibara jer ima jako djelovanje.

Opći sastav trobaznih baruta je slijedeći:

1. Nitroceluloza sa sadržajem dušika 12,6 – 13,15 %,
2. Nitroglicerin sa sadržajem dušika iznad 18,5%
3. Nitrogvanidin sa temperaturom taljenja 245 °C
4. Stabilizator: centralit ili 2-nitrodifenilamin
5. Aditivi: kalijev oksid i grafit

Glavna karakteristika im je ta da su osjetljiviji od ostalih baruta pa treba koristiti snažan detonator.

U tablici je dan sadržaj glavnih komponenata nekih tipova trobaznog baruta, te njihove osobine:



1. Namjena (primjena)

Trobazni baruti se uglavnom koriste kao pogonsko punjenje za:
-artiljerijska oruđa velikih dometa i velike početne brzine,
-streljivo za protuzrakoplovne topove.

KOMPOZITNI (HETEROGENI) BARUTI

Za razliku od homogenih koloidnih baruta u kojima aktivne komponente (nitroceluloza, nitroglicerin, nitrogranidin) imaju i oksidacijska i redukcijska svojstva kod kompozitnih baruta oksidansi i gorive tvari su različite tvari u međusobno povezane u kruti blok nekim vezivom.

Kao oksidansi koriste se uglavnom anorganske soli koje imaju bogat sastav kisika kao što su:
-klorati,
-perklorati,
-nitrati.

Kao reduktivne tvari koriste se najčešće metalni prahovi, kao što su:
-aluminij,
-magnezij,
-bezilij,
-litij,
-cirkonij.

Vezivo je u pravilu neka organska materija, koja je ujedno i nositelj ugljika i vodika, kao što su:

-karboksi polibutadien,
-kopolimer polibutadiena i akrilne kiseline,
-polibutadien – akrilna kiselina i akrilonitril

1. Veziva na bazi polibutadiena
2. Veziva na bazi poliuretana,
3. Veziva na bazi nitroceluloze
4. Ostala veziva: polistiren, bitumen, paliizobutilen

U tablici ispod daju se sastavi nekih kompozitnih baruta na osnovi NH ClO – kao nositelja oksidacijskih svojstava veziva i to slijedećih vrsta:
1. PS – polisulfida,
2. PU – poliuretana,
3. PBAZ – polibutadiena sa akrilnim završetcima,
4. PBHZ - polibutadiena sa hidroksilnim završetcima,
5. CPBAN – kopolimer polibutadienakrilne kiseline i akrilonitrila,
6. CPBAK – kopolimer polibutadienakrilne kiseline,
7. P – polibutadiena



Umjesto pune količine NH ClO koja je higroskopna, uvodi se u novije vrijeme dodavanje brizantnih eksploziva (oktogena – heksogena) stvaranjem zajedničkih kristala.
Brizantni eksplozivi se može dodavati cca 63 i 37.
Kompozitni baruti se koriste za raketne projektile raznih namjena dužina i diametara i težina:
-dužine do 34m u SAD,
-dužine do 14m u SSSR-u,

-diametra do 30cm u SAD-u,
-diametra do 20cm u SSSR-u.

-rakete: zrak – zrak,
              brod-brod,
              zemlja-zrak,
              podmornička balistička raketa.


Stabilizatori kod baruta:

I pored svih poduzetih mjera u proizvodnji malodimnih baruta nitroceluloza je i kad je izrađena od najboljih sirovina podložna samorazlaganju.
Pri ovome se iz nitroceluloze izdvajaju dušikovi oksidi, koji dalje katalitički djeluju na barut, ubrzavaju njegovo već započeto razlaganje. Vanjski atmosferski utjecaj kao što je vlaga, povišena temperatura i svjetlost još više ubrzavaju ovaj proces. Razlaganje je praćeno stalnim razvijanjem topline, zbog čega se barut može toliko zagrijati da dođe do samozapaljenja. U prošlosti nisu bili rijetki slučajevi da je zbog samozapaljenja baruta dolazilo do detonacije u skladištima baruta i municije.
Osnovni uzrok samozapaljenja nitroceluloze leži u njenoj maloj otpornosti prema toplini. Nečistoća u celulozi koja se ne može odstraniti normalnim tehničkim procesima također negativno utječe na razlaganje. Osim toga i kiseline kad se pri proizvodnji potpuno ne odstrane negativno utječu na barut. Svi ovi faktori utječu na mali vijek stabilnosti baruta i veliku opasnost koju barut u sebi nosi u pogledu mogućnosti samozapaljenja (samoeksplozije).
Da bi se pojava izdvajanja dušikovih oksida spriječila, u barutnu masu se prilikom proizvodnje dodaju neki spojevi, koja su sposobna da vežu za sebe izdvojene dušikove okside kada nastupi razlaganje. Na taj način barutu se produžava vijek. Međutim, ove tvari se vremenom zasite dušikovim oksidima, nakon čega ovi počinju negativno djelovati na barut na naprijed opisani način.
Kao stabilizatori kod nitroceluloznih baruta može se upotrebljavati kamfor i centraliti, a kod nitroglicerinskih vazelin i difenilamin.
Nezgodna strana razlaganja baruta ogleda se u tome što se vanjskim znacima nigdje ne pokazuje kada počinje proces razlaganja. Zbog toga je potrebno da se svaka serija baruta po isteku stabilnosti šalje na kemijsko ispitivanje u specijalizirane kemijske laboratorije ili u poduzeće proizvođača baruta. Napominje se da se stabilnost baruta određuje maksimalno na dvije godine, računajući od dana kada je barut proizveden, odnosno od dana kada je ispitan u kemijskom laboratoriju. Po isteku dvije godine, barut određene serije, treba ponovno ispitati, zato što on može postati nestabilan već poslije dvije godine od dana posljednjeg ispitivanja, a stabilnost se načelno može zadržati i poslije desetak godina. Prema tome nikakvim sredstvima i nikakvim načinom ne možemo stabilnost baruta potpuno točno odrediti za više godina unaprijed, niti pojavu samorazlaganja spriječiti.

IZVORI:

*Republika Hrvatska, ministarstvo obrane, hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“, „Streljivo“ (lekcije), studeni 1994.g., Autori: Dražen Šimunović dip. Ing., poručnik Ivica Čolić dipl. ing.,
*Republika Hrvatska, ministarstvo obrane, hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“, „Eksplozivne tvari u streljivu“ (lekcije), studeni 1994.g., Autori: Dražen Šimunović dip. Ing., poručnik Ivica Čolić dipl. ing.,
*Eksplozivne materije (tvari), priručnik za poznavanje, uskladištenje, transport i primjenu eksplozivnih materija (tvari), novinsko-izdavačko poduzeće, Tehnička knjiga, Beogradski grafički zavod, Bulevar vojvode Mišića 1, 1965.g., autori: Jože Colarić, dipl. inž. Ivo Trampuž (profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu),
*Minsko-eksplozivna sredstva – Knjiga I (Opis i upotreba), Savezni sekretarijat za narodnu obranu, Tehnička uprava, In. br. 29/3-1, Vojna štamparija Fotoslog TU-I 107 – Beograd 1981.g., Generala Ždanova 40b.
*Eksplozivna sredstva – M. Pleše, I. Šteker, V. Horvat,
*Municija II dio – Skupina tajnih autora (vojna lica/osobe)
*Tehnologija proizvodnje municije
*Explosivstoffe, 1959, Noll 225-231, 1960 N-1, 7-15, 1963, N-7, 226, 1965, N-12
*Guger-Weber: Sicherheit im Chemiebetrieb, Econ-Verlag, Duseldorf, 1954.g.
*Pravilnik o zaštiti na radu pri izradi eksploziva i baruta i manipulisanju eksplozivnim barutima, Službeni list br. 55 od 25.dec.1969.g.
*Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta, Beograd 1974.g.
*Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 60.
*Hrvatska enciklopedija; broj 1 (A-Bd), str. 643. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1999.g. ISBN 953-6036-31-2
*Hrvatska enciklopedija; broj 2 (Be-Da), str. 482. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-32-0
*Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrička. Izdavač: Tehnička knjiga, listopad 1968.g.. Zagreb. Str. 752.
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #28 on: March 10, 2016, 11:42:08 pm »

Sagorevanje viška barutnog punjenja za haubicu 155 mm. Nisam siguran dali je dvo ili tro bazni (verovatno ovaj zadnji).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* DSC02849.JPG (393.85 KB, 2000x1500 - viewed 566 times.)

* DSC02851.JPG (359.31 KB, 2000x1500 - viewed 329 times.)

* DSC02852.JPG (113.23 KB, 2000x1500 - viewed 369 times.)

* DSC02853.JPG (109.26 KB, 2000x1500 - viewed 332 times.)

* DSC02854.JPG (390.87 KB, 2000x1500 - viewed 478 times.)
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« Reply #29 on: March 11, 2016, 11:37:36 am »

Zasto sagorjevaju visak, zar se ne moze ponovo skladistiti?

poz.
Logged
Pages:  1 [2] 3 4 5   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.048 seconds with 22 queries.