Amonijev nitrat (amonijeva salitra, NH
4NO
3) je bijela kristalna tvar koja je iznimno higroskopna.
Osobine i svojstva:Amonijev nitrat lako se otapa u vodi. Topljivost u vodi naglo raste s porastom temperature. Najniža temperatura zaleđivanja ima vodena otopina amonijeva nitrata oko koncentracije 42,3% i iznosi cca -17°C.
Njegova higroskopnost ovisi o temperaturi. Tako na primjer, ako se higroskopnost pri temperaturi od 25°C (pri 85% relativnoj vlažnosti zraka) uzme kao jedinica, pri istoj relativnoj vlažnosti zraka i temperaturi od 40°C higroskopnost poraste od 3,5 do 4 puta.
S obzirom da je amonijev nitrat jako higroskopan, on je podložan intenzivnom zgrušnjavanju mase.
Eksplozivna svojstva amonijevog nitrata:Do saznanja da amonijev nitrat predstavlja jak eksploziv došlo se svakako poslije teških nesreća koje je on izazvao pri rukovanju i transportu. Mada je amonijev nitrat malo osjetljiv, te za njegovu eksploziju treba upotrijebiti jako iniciranje, u prošlosti je izazvao više nesreća. U jednu od najvećih nesreća svakako se ubraja nesreća u Texasu iz 1874.g., gdje je poslije požara na brodu na kome je bio utovaren amonijev nitrat došlo do detonacije 3.000 tona amonijevog nitrata, pri čemu je bilo blizu 4.000 mrtvih i povrijeđenih, a nastala materijalna šteta procijenjena je na blizu 70 milijuna dolara.
Drugom prilikom poznat je slučaj i u Njemačkoj, kada je eksplodiralo 4.000 tona amonijevog nitrata i tom prilikom poginulo 600 radnika.
Eksplozija se je dogodila i u mjestu Oppau, 21.09.1921.g., kad su radnici naišli na veliku gomilu amonijeva nitrata i nisu znali s čim je razbiti, pa su pokušali s dinamitom. Poginulo je oko 500 ljudi, a 2000 ih je ranjeno.
Sličnih nesreća je bilo više zbog neznanja.
Čisti amonijev nitrat je dugo smatran neopasnom supstancom. Sam amonijev nitrat je malo osjetljiv na inicijaciju. Međutim, osobina amonijevog nitrata da sa nekim brizantnim komponentama (npr. sa TNT-om i uz dodatak nekih goriva organskog podrijetla - ugljena prašina, drveno brašno i sl.), ima svojstva brizantnog eksploziva, već više od sto godina je poznata i u praksi primjenjivana.
Danas, u novije vrijeme se upotrebljavaju eksplozivne smjese na bazi amonijevog nitrata, koje za razliku od klasičnih amonijev-nitratnih eksploziva u svom sastavu nemaju brizantnih komponenata (brizantne eksplozive), već se sa amonijevim nitratom miješaju samo neki derivati nafte, plinsko ulje, tj. diesel gorivo i poneke druge tvari.
Ako amonijevu nitratu dodamo 2% diesel goriva, dobivamo tako osjetljivu smjesu na inicijaciju koja se ne može ravnati sa nekim drugim sigurnosnim brizantnim eksplozivom, ali je ipak eksplozivna. Ova smjesa je pokazala zadovoljavajuće rezultate i pri miniranju, zbog čega je u nekim zemljama u širokoj upotrebi, naročito pri miniranju na površini zemlje.
Prema tome, amonijev nitrat ima svojstva eksploziva i kao takvog ga treba smatrati.
Sam amonijev nitrat ima nisku brzinu detonacije, pa se prvenstveno koristi kao dodatak drugim eksplozivima.
Amonijev nitrat spada u tvari sa određenim vatroopasnim i eksplozivnim svojstvima. U slučaju odsustva gorivih primjesa, amonijev nitrat se teško pali. Temperatura paljenja amonijevog nitrata se ne može odrediti uobičajenim putem, jer se on ne može zapaliti pošto se raspada bez pojave plamena. Međutim, za razliku od čistog amonijevog nitrata, njegove smjese sa organskim gorivima intenzivno gore i gorenje može prijeći u detonaciju u slučaju ako pritisak iznad materije koja sagorijeva naraste na 6 bara, kao što je to slučaj pri gorenju i drugih eksplozivnih tvari.
Zbog eksplozivnih svojstava amonijevog nitrata donijeti su propisi za smještaj i preradu i pripravak amonijevog nitrata iz poljoprivrednih u minerske svrhe. Detaljno se propisuje rukovanje amonijevim nitratom i njegovim smjesama pri skladištenju i transportu, da bi se spriječio požar ili eksplozija.
Ne smije se otpremati niti uskladištavati ako sadrži više od 0,4% pomiješanih gorivih tvari, ako te tvari nisu sastavni dio eksploziva. Prema tome, amonijev nitrat sa 0,4% i više pomiješanih gorivih tvari već se smatra eksplozivom.
Zapaljiva svojstva amonijevog nitrata:Samostalno gorenje amonijeva nitrata nastupa nakon njegova zagrijavanja do temperature njegova razlaganja, za čega je potrebno osigurati dugotrajno zagrijavanje nekim jakim izvorom paljenja. Čist amonijev nitrat se počinje razlagati na temperaturi od 200°C, pri čemu se razvija otrovni dušikov(I) oksid. Zapaljenje se olakšava prisustvom neke gorive tvari u smjesi s amonijevim nitratom.
Efikasno sredstvo za gašenje zapaljenog amonijeva nitrata je voda u kojoj se on vrlo dobro otapa, a s vodom se odnosi i velika količina topline.
Požari amonijeva nitrata predstavljaju veliko ugrožavanje okoline i to prvenstveno iz razloga što njegovim izgaranjem nastaju otrovni dušikovi oksidi, kao i zbog mogućnosti da požar amonijeva nitrata prijeđe u detonaciju.
Za izgaranje amonijeva nitrata nije potreban kisik iz zraka. Druge gorive tvari u amonijevu nitratu, kao što je zapaljiva ambalaža, mogu dovesti do veće brzine gorenja što može dovesti do tehničkog raspada - do detonacije.
Svakim daljnjim zagrijavanjem poviše 230°C može doći do eksplozivnog raspadanja (detonacije). Amonijev nitrat ima temperaturu paljenja iznad 250°C.
Međutim, ako je amonijev nitrat zapaljen na papirnatoj ambalaži tada se takova „kompozicija“ zapaljuje na znatno nižoj temperaturi već kod 180°C.
Zbog navedenog sigurnije je, glede požara, polietilenska nego papirnata ambalaža. Ukoliko se ambalaža potpuno izbjegava, rad s amonijevim nitratom je sigurniji.
Zbog svog higroskopnog svojstva, pakira se u zatvorenu posudu od nehrđajućeg čelika (inox), PET vreće ili staklene posude sa odgovarajućim poklopcima.
Pri zagrijavanju amonijeva nitrata do viših temperatura moguće je postići njeno termičko razlaganje. U čistom amonijevom nitratu termičko razlaganje može nastupiti već pri temperaturama od cca. 210 – 230°C, a pri stabilizirajućim dodacima taj raspad se može postići kod temperature od 250°C.
Ovisno o intenzitetu zagrijavanja razlaganje se može odvijati po nekoj od navedenih jednadžbi:
NH
4NO
3 --> N
2O + 2H
2O + 126,7 kJ/mol
2NH
4NO
3 --> 2N
2 + O
2 + 4H
2O + 128,3 kJ/mol
Pri zagrijavanju do temperature do 400°C ili iznad te temperature razlaganje protiče sa efektima eksplozije približno po nekoj od navedenih jednadžbi:
4NH
4NO
3--> 3N
2 + 2NO
2 + 8H
2O + 123,3 kJ/mol
8NH
4NO
3 --> 2NO
2 + 4NO + 5N
2 + 16 H
2O + 207 kJ/mol
Pri temperaturama ispod 200°C čisti amonijev nitrat ne može se termički raspadati niti ima svojstva samozagrijavanja i samozapaljenja.
ANFO: (AN-FO 1; AN-amonijev nitrat; FO-fuel oil) je naziv za kompoziciju (smjesu) amonijevog nitrata s tekućim eksplozivima (mješavinom ili pak naftom) i raznim drugim dodacima.
Kao tvornički eksploziv se pakira najčešće u vreće od 25kg u obliku bijelih kuglica koje imaju miris na naftu.
Dodavanjem amonijevom nitratu razne materije, kao npr,. drvenu finu piljevinu, ugljena u prahu, ulja i nekih eksploziva, dobiva se smjesa koja ima svojstva i osobine eksploziva.
Ovi eksplozivi su poznati pod općim nazivom eksplozivi sigurnosti, jer su bezopasni za rukovanje i transport.
U nekim zemljama ovaj eksploziv se spravlja na mjestu upotrebe na taj način što u pogodnim miješalicama (sličnim miješalicama za beton) miješaju neke zapaljive tekućine (nafta, petrolej, vretenovo ulje i sl.), sa amonijevim nitratom i tom smjesom pune minske bušotine. Takav eksploziv je inače dvaput jeftiniji od sličnog eksploziva proizvedenog u tvornici, a daje pod jednako korisne rezultate pri miniranju. Međutim, za rad sa takvim eksplozivima potrebni su posebni uređaji za miješanje i punjenje minskih bušotina i visoka tehnička kultura radnika.
Ovakvi eksplozivi su relativno jeftini za proizvodnju, a dosta su učinkoviti. Zbog svoje slabe jakosti koriste se u velikim količinama.
Osnovna i glavna komponenta AN-FO eksploziva je amonijev nitrat (NH
4NO
3), kojega je udjel u eksplozivu 90%.
Ostalih 10% sastoji se od dodataka diesel goriva, ugljene prašine i karboksi-metilceluloze.
Kod ovakvih vrsta eksploziva, u kombinaciji s tekućim eksplozivima (npr. nafta), kada postaje osjetljiv, potreban je i dalje neki drugi eksploziv (buster; pojačivač) da ga aktivira i da dobije početno ubrzanje.
Diesel služi kao stabilizator (poboljšava zapaljenje, brzinu i jačinu njega samoga) i sprječava higroskopnost amonijevog nitrata, jer ANFO ne nakuplja vlagu iz zraka kao čisti amonijev nitrat.
Međusobna svojstva ovakvog eksploziva gustoće cca 1g/cm3 uglavnom je slijedeća:
1. Toplina eksplozije - 1.690 kJ/kg
2. Brzina detonacije - 3.300 m/s
3. Temperatura eksplozije - 2.600°C
4. Specifični volumen plinova - 945 l/kg
5. Relativna osjetljivost na udar (TNT = 100) – 266
6. Relativna energija u odnosu na TNT (100) – 116
7. Način inicijacije: detonirajući štapin sa pentolitskim pojačivačem (boosterom), detonatorska kapsula broj 8 (s pojačivačem)
Brzina detonacije amonijevog nitrata, izračunata prema hidrodinamičkoj teoriji iznosi 3.460 m/s. Stvarna brzina detonacije zavisi od promjera patrone, gustoće, vlage, granulacije amonijevog nitrata, i dr..
Ukoliko u sustav AN-FO eksploziva dolaze i dodaci drugih brizantnih eksploziva svojstva se mijenjaju.
Navodimo primjer kada se u sustav AN-FO eksploziva na 87,5% NH4NO3 dodaje cca. 5,5% TNT, te cca. 2,5% diesel goriva, te 4,5% drvenog brašna. Glavna svojstva takovog AN-FO eksploziva su približno slijedeća:
1. Toplina eksplozije – 1.600 kJ/kg
2. Brzina detonacije – 3.500 m/s
3. Temperatura eksplozije – 2.360°C
Minersko-tehničke karakteristike AN-FO patroniranih eksploziva:
U svijetu je poznata, pod komercijalnim nazivom ANFO smjesa Nitrol 1.
GRANULIRANI (AN-FO) I KAŠASTI („SLURRY“) EKSPLOZIVI:Osnovni sastojak ovih eksploziva je amonijev nitrat, čija su osnovna svojstva slijedeća:
Prosječni sastav AN-FO granuliranog eksploziva je slijedeći:
Način inicijacije: detonatorska kapsula broj 8 ili detonirajući štapin i pentolitski pojačivač.
DOBIVANJE AN-FO GRANULIRANIH EKSPLOZIVA:Suhi NH4NO3 sa ostalim dodacima homogeniziraju se u gnjetilici tipa „WERNER“ ili sličnoj gnjetilici: proces gnječenja traje cca 30 min.
Patroniranje se može vršiti odmah iza homogenizacije u parafinske patrone ili u poli-etilenske cijevi.
Primjena: pogodan je za masovna miniranja tvrdih i mekih stijena.
Uz određene modifikacije moguće su i druge namjene.
Postoje i AN-FO granulirani eksplozivi koji u svom sastavu imaju i TNT.
Sastav AN-FO granuliranog eksploziva sa TNT-om je sljedeći:
Amonijev-nitratni tekući eksplozivi:*
Astrolit je tekući eksploziv koji je bio produkt istraživanja raketnih baruta u 60-im godinama prošloga stoljeća. Za Astrolite se kaže da je svjetski najmoćniji tekući eksploziv. To je otprilike 2 puta snažnije od TNT-a i siguran je za rukovanje.
-Astrolit G je bistra eksplozivna tekućina, posebno dizajnirana za proizvodnju vrlo visoke brzine detonacije, 8600 m/s. Dobiva se mješavinom amonijevog nitrata sa bezvodnim hidrazinom.
-Astrolit A (A-1-5) se dobiva mješavinom aluminija i amonijeva nitrata sa hidrazinom. Astrolit A-1-5 ima brzinu detonacije od 7.800 m/s.
Amonijev-nitratni plastični eksplozivi:U ovu grupu spadaju eksplozivi velike gustoće i izrazito specifičnog pritiska, ali su slabiji od plastičnih eksploziva, što proizlazi iz njihovog sastava. U sastavu imaju 20-60% želatinske smjese nitroglicerin-dinitroglikola sa nitrocelulozom. Ostale komponente koje ulaze u sastav ovih eksploziva su amonijev nitrat, trotil (trinitrotoluol i dinitrotoluol) kao i manje količine drvenog brašna (strugotine), boja i stabilizatora. Zbog dodatka crvene boje, ovi eksplozivi su izrazito crvene boje. Imaju plastičnu konzistenciju. Željezov(III) oksid (hrđa) im se dodaje za bojanje, ali je ujedno i stabilizator. Specifični su zbog svoje crvene boje do crvenkasto-crne boje.
Pored praškastih eksploziva, ova grupa eksploziva ima vrlo veliku primjenu ne samo kod nas već i u svijetu. Manje su otporni prema vodi od želatina, te nisu preporučljivi za miniranje ispod vode, dok se u mokrim minskim bušotinama mogu upotrijebiti. Mogu se koristiti ispod vode, ukoliko su zapakirani u vodonepropusni spremnik.
Pošto imaju pozitivnu bilancu kisika, mogu se upotrijebiti nad zemljom i pod zemljom, ali ne na radilištima sa pojavom metana i opasne ugljene prašine.
Ovi eksplozivi su znatno manje osjetljivi na udar od želatina, što zavisi od procenta nitroglicerina u eksplozivu.
Primjenjuje se za miniranje tvrdih stijena, u rudnicima metalnih ruda, za tunelske radove, miniranje na dnevnim kopovima kao i na mjestima gdje praškasti eksplozivi ne daju zadovoljavajuće rezultate. Mogu se upotrebljavati u kombinaciji sa praškastim eksplozivima.
Ove eksplozive proizvodi kemijska industrija „Vitezit“ u BiH, a nose nazive: Vitezit 60, 50, 40, 35, 30, 25, 20, 20a, 20b, 20c, 20d.
Tvorničko-kemijske i minersko-tehničke karakteristike amonijev-nitratnih plastičnih eksploziva:
*
Amatol je eksploziv mješavine: 80% amonijeva nitrata i 20% TNT-a ili 40% amonijevog nitrata i 60% TNT.
Amatol se je koristio za topničke granate i bombe. Neka torpeda su koristili sastav 80:20 (AN:TNT) Amatol je higroskopni eksploziv i može formirati opasne spojeve sa bakra i mesinga.
Amonijev-nitratni praškasti eksplozivi:Amonijev-nitratni praškasti eksplozivi su najmasovniji rudarski eksplozivi. Osnovni sastojak ovih eksploziva je amonijev nitrat. Velika neosjetljivost amonijeva nitrata prema mehaničkim utjecajima i potpun prijelaz u plinovite produkte pri detonaciji, su glavna svojstva amonijeva nitrata. Neosjetljiv je u pogledu zapaljivosti plamenom ili iskrom i zbog toga amonijev nitratni praškasti eksplozivi sjedinjuju u sebi sve osobine pravih eksploziva sigurnosti. Pored amonijevog nitrata ovi eksplozivi sadrže odgovarajuću količinu trinitrotoluena (TNT), dinitrotoluola (DNT), drvenog brašna i parafinskog ulja.
Ovi eksplozivi mogu sadržavati i druge tvari, zavisno od namjene. Tako na primjer nekim eksplozivima se dodaje željezov(III) oksid za bojanje, umjesto drvenog brašna može se dodati i ksilit i mnoge druge tvari organskog podrijetla, među kojima se vrlo često upotrebljava karboksimetilceluloza, smjesa nitroglicerin-dinitroglikol i drugi.
Postoje dvije vrste amonijev-nitratnih praškastih eksploziva i to:
-bez nitroglicerina i
-sa nitroglicerinom.
Veliki nedostatak ovih eksploziva je higroskopska osobina amonijeva nitrata, tj. lako upijaju vlagu. Sa povećanjem procenta vlage ovi eksplozivi gube eksplozivne osobine. Zbog toga su namijenjeni brzoj potrošnji. Ne mogu se upotrijebiti za miniranje pod vodom, jer se amonijev nitrat u dodiru sa vodom vrlo brzo rastvara. Nisu pogodni za upotrebu ni na radilištima sa velikom relativnom vlažnošću, a naročito ne za miniranje u mokrim minskim bušotinama. Za upotrebu na mokrim radilištima mogu se upotrijebiti eksplozivi koji u sebi sadrže do 1% kalcijeva stearata, koji onemogućava da se eksploziv suviše brzo ovlaži. Međutim, kalcijev stearat ne štiti eksploziv od vlage do te mjere da bi mogao duže vremena stajati pod vodom. Važno je da se pri radu i manipulaciji sa ovim eksplozivima omoti bez potrebe ne cijepaju, jer će zbog toga eksploziv u rascijepanom omotu znatno brže ovlažiti. Skladišta u kojima se ovi eksplozivi čuvaju moraju biti suha, sa relativnom vlažnošću zraka do 75%. Pod vodom se mogu upotrijebiti samo ako se prethodno izoliraju od vode, stavljanjem punjenja u kesice od polietilena ili slične materije.
Uvođenje amonijeva nitrata u eksplozive donijelo je vrlo ozbiljne teškoće skopčane sa njegovom higroskopnošću i težnjom za stvrdnjavanjem. Dok je sama higroskopnost manje-više riješena time što su eksplozivi zaštićeni od vlage parafiniranim papirom ili vrećicama od plastične mase, problem stvrdnjavanja i danas nije potpuno riješen. Do stvrdnjavanja dolazi i kod hermetički zatvorenih eksploziva, ukoliko su izloženi naizmjeničnim temperaturnim promjenama, naročito u ljetnom periodu kada temperatura zraka dostiže i do preko 30°C. Ovaj problem se ne javlja samo kod amonijev-nitratnih praškastih eksploziva već i kod samog amonijevog nitrata, ali kod eksploziva to predstavlja ozbiljnu teškoću jer stvrdnuti eksploziv se ne može inicirati - on postaje potpuno inertan. Ova pojava je pojava rekristalizacije uslijed promjene rastvorljivosti amonijevog nitrata u zasićenom rastvoru, koji se formira kao vrlo tanka obloga kristala uslijed djelovanja atmosferske vlage na higroskopnu masu amonijeva nitrata. Povišena temperatura dovodi do porasta rastvorljivosti i sloj zasićenog rastvora raste. Kod temperature od oko 30°C amonijev nitrat ima veću zapreminu, pri čemu kristali dolaze u bliži dodir, a prilikom sniženja temperature, odnosno smanjenja rastvorljivosti, nastupa nova kristalizacija iz zasićenog rastvora, što prouzrokuje spajanje pojedinih kristala i na taj način se formira vrlo tvrda masa. Ova masa ostaje stvrdnuta i kada ponovo poraste temperatura.
Ovaj problem ni danas nije našao pravo rješenje, mada je on znatno ublažen. Dodavanjem karboksimetilceluloze, stearata, nitroglicerina i drugih komponenata znatno se ublažio ovaj problem. Amonijev-nitratni eksplozivi sa nitroglicerinom se teže stvrdnjavaju od onih bez nitroglicerina.
Vlažan amonijev-nitratni eksploziv i bez stvrdnjavanja loše utječe na kvalitetu eksploziva, jer vlažan eksploziv ne prima ili teško prima inicijaciju. Vlažan eksploziv može, umjesto, da detonira poslije paljenja kapsule, početi gorjeti, pri čemu se oslobađaju velike količine otrovnih plinova.
Zbog ovoga amonijev-nitratne eksplozive treba čuvati ne samo od vlage već i od povišene temperature. Isto tako u ljetnom periodu, zbog velikih vrućina treba nabavljati manje količine ovih eksploziva i ne stvarati veće zalihe kako ne bi došlo do pojave stvrdnjavanja u skladištu.
Amonijev-nitratni praškasti eksplozivi bez nitroglicerina su brizantni eksplozivi za opće namjene. Imaju praškastu konzistenciju. Namijenjeni su za minerske radove iznad i ispod zemlje, ali ne za upotrebu na radilištima sa pojavom metana i opasne ugljene prašine.
U ove eksplozive spadaju: Kamniktit I, Kamniktit II, Amonal i Amonal ojačani.
*
Amonal (amon[ij]) + al[uminij]) je eksplozivna tvar, tj. smjesa koja sadrži amonijev nitrat, aluminijeva prašak i trinitrotoluen ili koji drugi brizantni eksploziv. Amonal je najčešće mješavina amonijeva nitrata 55%, TNT-a 40% i aluminija u prahu 5%. Također, zavisi o proizvođaču, može biti sastavljena od 22% amonijeva nitrata, 67% TNT-a, i 11% aluminija u prahu. Sastav je 83% učinkovitosti u usporedbi sa TNT-om i eksplodira s jakim bljeskom nakon detonacije.
Ponekad se koristio u ratnoj tehnici kao punilo za topničke granate, ali danas su ga zamijenili drugi eksplozivi. Danas se koristi u miniranju u rudarstvu, gdje su žilave stijene, i jako je poznat i jeftin u miniranju.
-Francuski amonal je slab eksploziv, sastava: 86% amonijeva nitrata, 6% stearinska kiselina i 8% aluminij u prahu.
*
Kamniktit je mješavina amonijeva nitrata i TNT-a u omjeru 85:15.
Rok upotrebe ovih eksploziva iznosi 3 mjeseca, računajući od dana proizvodnje, pod uslovom da se čuvaju u suhim skladištima s temperaturom zraka od -20 do +25°C i relativnom vlažnošću zraka do 75%. Ukoliko je skladište sa većom relativnom vlažnošću rok upotrebljivosti se znatno smanjuje.
Za mokre bušotine primjenjuju se ovi eksplozivi zaštićeni od utjecaja vlage. Kad su ovi eksplozivi zaštićeni od utjecaja vlage tada se iza normalne oznake eksploziva stavlja slovni znak „V“ (na primjer: Amonal V, Kamniktit I V, Kamniktit II V), itd..
U tablici su prikazane karakteristike amonijev-nitratnih praškastih eksploziva bez nitroglicerina:
U tablici su prikazane karakteristike amonijev-nitratnih praškastih eksploziva:
Ovi eksplozivi se upotrebljavaju za rušenje mekših stijena, u rudnicima metala i rudnicima ugljena, u kamenolomima i na drugim radilištima. Ne smiju se upotrebljavati na radilištima sa pojavom metana i opasne ugljene prašine.
Amonijev-nitratni praškasti eksplozivi sa nitroglicerinom:Amonijev-nitratni praškasti eksplozivi sa nitroglicerinom se razlikuju od prethodnih po tome što sadrže 5% smjese nitroglicerina-dinitroglikola. Osjetljivi su prema vlazi, ali nešto manje od amonijev-nitratnih praškastih eksploziva bez nitroglicerina, jer nitroglicerin usporava upijanje vlage. Zbog toga se ne mogu upotrebljavati za podvodna miniranja izuzev ako se hermetički zaštite crijevima od plastične tvari (PVC ili polietilena).
Ove eksplozive spadaju: vitezit 5, vitezit 5a, vitezit 5b, vitezit 5c, vitezit 5d i vitezit 5u.
Za mokre bušotine primjenjuju se ovi eksplozivi zaštićeni od utjecaja vlage. Ako su zaštićeni od utjecaja vlage, tada se iza normalne oznake eksploziva stavlja slovni znak „S“ (na primjer: vitezit 5S, vitezit 5aS, itd.).
Osnovni sastojak navedenih eksploziva je amonijev nitrat. Prema tome osobine ovih eksploziva znatno se ne razlikuju od amonijev-nitratnih praškastih eksploziva bez nitroglicerina. Nisu osjetljivi na udar te spadaju u grupu sigurnosnih eksploziva.
U tablici su prikazane karakteristike amonijev-nitratnih praškastih eksploziva sa nitroglicerinom:
Upotreba:U zavisnosti od brizantnosti, odnosno brzine detonacije, odgovaraju za miniranje srednje tvrdih i mekih stijena i rude, kao i za ugljen gdje ne postoji opasnost od metana i opasne ugljene prašine. Niže vrste imaju izrazito potiskujuće djelovanje te su pogodne za miniranje u ugljenokopima radi dobivanja krupnih komada ugljena. Ostali eksplozivi ove grupe mogu se upotrijebiti kod elastičnih, porozivnih i manje tvrdih stijena. U kombinaciji sa plastičnim eksplozivima vitezit 5 i vitezit 5a su vrlo pogodni za komorna miniranja i miniranja po sistemu velikih bušotina. Kod dugačkih punjenja treba obavezno primjenjivati paljenje detonirajućim štapinom, koji se polaže cijelom dužinom minske bušotine (vrtine).
IZVORI:*Explosivstoffe, 1959, Noll 225-231, 1960 N-1, 7-15, 1963, N-7, 226, 1965, N-12
*Guger-Weber: Sicherheit im Chemiebetrieb, Econ-Verlag, Duseldorf, 1954.g.
*Heeinz Haase: Statische Elektrizitat als Gefahr, 1968.g.
*Calzia J: Les substrances explosives et leurs nuisances, Paris, 1969.g.
*Časopis: Hrvatski vojnik
* Priručnik za kemičare, dr. ing. Dragutin Kolbah (drugo izdanje), izdavač: >>Tehnička knjiga<<, izdavačko poduzeće, Zagreb, Jurišićeva 10, za izdavača odgovara: ing. Kuzman Ražnjević. Glavni urednik: Zvonimir Vistrička, tehnički urednik: Žarko Pavunić, Budućnost, Novi Sad, Tisak dovršen: travanj 1961.g..