Soko G-2 Galeb (N-60)
(1/126) > >>
Рашо:

        Sredinom pedesetih godina prošlog vijeka, politički i vojni vrh FNRJ je donio odluku da se krene u projekat stvaranja prvog domaćeg školskog mlaznog aviona za potrebe JRV. Namjera je bila da se stvori avion koji će u eskadrilama za obuku zamjeniti tehnološki zastarele avione Lockheed T-33A/TV-2A i pojednostaviti sam proces obuke. Takođe, ta odluka je bila i u skladu sa državnom politikom „oslanjanja na sopstvene snage“ i naporima da se zemlja što više osamostali u nabavci ratnog materijala.


Razvoj

        Razvoj novog aviona, nazvanog Galeb, je započeo 1957. godine u beogradskom Vazduhoplovno-tehničkom institutu (VTI), u okviru konstruktorske ekipe na čelu sa dr Zlatkom Rendulićem. Član ove grupe konstruktora je bio i ing Milivoj Jugin, najveći srpski i jugoslovenski autoritet za oblast kosmonautike.
        Pred konstruktorima je bio veliki izazov,a u radu na stvaranju Galeba su korišćena i iskustva stečena u radu na ultra-lakim mlaznim avionima serije 451, pukovnika Dragoljuba Bešlina.
        Bez stranog tehnološkog partnera se nije moglo, a on je pronađen u Britancima kod kojih je nabavljen motor, izbacivo sjedište i elementi avionike.
        Prototip, Galeb 1, je prvi put poletio 03. jula 1961. godine, u rukama probnog pilota, kapetana Ljubomira Zekavice, a uskoro ga je slijedio i drugi prototip, Galeb 2. Glavna razlika između ova dva prototipa je bila u razmještaju goriva. Dok je G-1 imao tri samozaptivajuća rezervoara u trupu, dotle je G-2 imao dva rezervoara u trupu i dva tip-tanka (rezervoari na krajevima krila), za serijsku proizvodnju je odabran drugi prototip, Galeb G-2.


Drugi prototip, koji je uzet kao osnova za serijsku proizvodnju [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Probni pilot, kapetan Ljubomir Zekavica, za vrijeme ispitivanja prototipa G-2 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Рашо:

Opis

        Galeb G-2 je avion dvosjed, sa lakim izbacivim sjedištima Folland Type 1-B, za pitomca i instruktora postavljenim jedno iza drugog, niskokrilac, pravih krila i bočno postavljenih uvodnika vazduha. Čvrste i pouzdane konstrukcije, sa široko postavljenim stajnim trapom koji se uvlačio u krila, bio je pravi školski avion, napravljen da trpi i prašta greške neiskusnih pitomaca.
        Pogonsku grupu je činio jedan turbomlazni motor Rolls-Royce Viper 11 Mk 22-6, potiska 11,1 kN, koji je omogućavao postizanje maksimalne brzine od 780 km/h (na visini od 6.200 metara i bez spoljašnjeg tereta). Brzina krstarenja je iznosila 700-730 km/h, brzina penjanja 24,5 m/s, maksimalni dolet 970 km, a borbeni radijus od 290 do 406 km. Maksimalni plafon leta je iznosio 11.000 metara.

Turbomlazni motor Rolls-Royce Viper [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Crtež unutrašnje strukture aviona G-2 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Naoružanje

        Naoružanje se sastojalo od dva mitraljeza Colt-Browning AN-M3 kalibra 12,7mm u nosu aviona, sa po 80 metaka. Osim toga, imao je šest podkrilnih nosača, od kojih su dva unutrašnja nosivosti po 150 kg za razne kombinacije bombi i NRZ, dok su ostala četiri samo podvesne tačke za kačenje NRZ HVAR-5. Ukupni spoljni teret do 500 kg.

Mitraljezi Colt-Browning AN-M3 u nosu aviona [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Рашо:

Proizvodnja i upotreba

        Finalizacija i montaža novih aviona je povjerena fabrici aviona „Soko“ iz Mostara. Iako prije toga „Soko“ nije imao iskustva u proizvodnji mlaznih aviona (do tada su sklapali jedino klipne školske avione 522), Mostarci su opravdali ukazano povjerenje i proizvodnja G-2 je išla relativno glatko, bez zastoja i većih problema. Prve avione JRV je primilo 30. jula 1965. godine, a poslednje 06. januara 1981. Ukupno je za JRV i PVO isporučeno 132 aviona koji su imali vojnu oznaku N-60 (N- nastavni).

Detalj sa montažne linije aviona N-60 u fabrici Soko. U pozadini se vidi remontna linija aviona Republic F-84G, a iza nje i helikopteri, vjerovatno Sikorsky (Westland) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

        Avioni N-60 Galeb su raspoređeni u eskadrile Vazduhoplovne vojne akademije (VVA) u Zadru, Puli i Titogradu (Podgorici), gdje su zamjenili gore već pomenute školske avione američkog porijekla. Korišćeni su za obuku pilota u vizuelnom letenju, letenju po instrumentima, danju i noću, i obuku u gađanju, bombardovanju i raketiranju. U slučaju potrebe, avioni N-60 su imali i sekundarnu ulogu lakih aviona za vazdušnu podršku.
        Tokom devedesetih godina, avioni su sukcesivno povlačeni iz upotrebe, da bi poslednji avioni zvanično bili povučeni iz naoružanja 1999. godine. Još samo jedan primjerak N-60 je ostao u inventaru srpskog Vazduhoplovstva i nalazi se u sastavu Tehničkog opitnog centra.
Sve u svemu, to su bili avioni omiljeni i od pilota i od strane tehničkog osoblja. Pouzdani i laki za upravljanje, izdržljivi i jednostavni za održavanje. Sama činjenica da mnogi od tih aviona imaju na hiljade sati provedenih u vazduhu, dovoljno govori o njihovom kvalitetu i ispravnosti koncepcije postavljene još pedesetih godina.

Avioni N-60 iz (predpostavljam) 172. avijacijske brigade sa a. Golubovci nad Bokom, devedesetih godina [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Jedini preostali primjerak aviona N-60 u naoružanju VS, danas u sastavu Tehničko-opitnog centra, foto Dimitrije Ostojić [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
       

        Galeb G-2 nastavlja da živi svoj drugi život. Mnogi avioni lete i dan-danas u domaćim i stranim aero-klubovima, a ima ih i u privatnim kolekcijama širom svijeta.
Рашо:
        Avioni G-2 su pouđeni i za izvoz, a potencijalni kupci su očekivani među zemljama Trećeg svijeta i saveznicima iz Pokreta nesvrstanih. Moglo bi se reći da je postignut relativno dobar izvozni uspjeh. Razvijena je posebna, izvozna verzija aviona koja se od osnovne razlikovala po tome što je bila opremljena uređajima za klimatizaciju i presurizaciju kabine. Kao kupci su se pojavili Libija i Zambija. Libijskm RV je isporučeno ukupno 112 aparata, dok je Zambija nabavila 6 aviona. Nepoznato je koliko je, od tih izvezenih aviona, danas u letnom stanju. Eksportni Galebovi su proizvođeni do sredine 1983. godine.

Jedan od libijskih Galebova [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Još jedna fotografija, starija, sa starim oznakama [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
trpe grozni:
Interesantno je to sto nigde do sada nisam video niti maketu, niti fotografiju G-1.
Navigation
Message Index
Next page