Deligrad
zastavnik
Offline
Gender:
Posts: 1 241
Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе
|
|
« on: September 20, 2010, 10:37:34 pm » |
|
Jugoslovensko Pomorsko Vazduhoplovstvo je zvanično osnovano 1921. godine i tokom prve godine svog postojanja koristilo je isključivo trofejne hidroplane iz austrougarskog MLW. Međutim, pošto je Pomorsko Vazduhoplovstvo ustupilo jugoslovenskom kopnenom vazduhoplovstvu 5 suvozemnih lovaca Feniks iz ratnog plena, Minstarsvo Vojske i Mornarice je naručilo 1921. godine u Italiji 5 hidroplana koji su isporučeni u martu sledeće godine. Tih pet hidroplana italijanske proizvodnje (tri FBA i dve Savoje S.13), poznatih u žargonu Pomorskog Vazduhohoplovstva pod zajedničkim imenom “Savoja” prema njihovom zajedničkom italijanskom proizvođaču, bili su prvi “novi” vazduhoplovni materijal za Pomorsko Vazduhoplovstvo. Jedan od najuspešnijih i najpoznatijih proizvođača hidroaviona u I SR bila je kompanija FBA (FBA - Franco-British Aviation Company), francusko preduzeće sa proizvodnjom u Francuskoj (Vernon-Eure). Glavni konstruktor, Luj [rek (Louis Schreck), razvio je u periodu 1915-1918. poznatu familiju “letećih čamaca” FBA, koju su činila 4 osnovna tipa, FBA Type B, C, H i S. Najbrojniji od njih, a verovatno i najbrojniji hidroplan uopšte u I SR, bio je trosedi izviđač FBA Type H, nastao krajem 1915, čija je serijska proizvodnja započeta u maju sledeće godine. Proizvedeno je 157 primeraka za francusku pomorsku avijaciju (Aéronautique Maritime) sa motorom Hispano (HS 8Aa) 150 KS. Italija je uvela izvestan broj francuskih primeraka u svoju mornaričku avijaciju (Regia Marina) i otkupivši licencna prava, proizvela do kraja rata u fabrici Savoja (Savoia, tj. SIAI - Societa Idrovolanti Alta Italia) i u još pet manjih firmi (CIVES, Ducrot, Baglietto, Gallinari i I.A.M.) čak 982 hidroplana pod oznakom FBA tipo H (FBA-H). Od toga broja, firma SIAI je proizvela preko 500 primeraka. Najveći broj italijanskih FBA je bio opremljen motorima Izota-Fraskini (Isotta-Fraschini V-4B) od 150 KS. Italijani su hidroplane FBA koristili u metropoli do 1920., a poslednji primerci su leteli 1922. u Libiji. U martu 1922. uvedena su u Jugoslovensko Pomorsko Vazduhoplovstvo tri FBA-H italijanske proizvodnje, koji su došli kod nas sa francuskim nacionalnim oznakama i čak sa njima leteli neko vreme. Ta tri hidroplana obeležena su u Pomorskom Vazduhohoplovstvu sa N13i-N15i (N13i-N15i). Iz obeležja se vidi da su bili školski, tj. nastavni (N) aparati sa Izota (i) motorima. Njihova služba u Pomorskom Vazduhohoplovstvu trajala je oko 4 godine, a za to vreme desila su se tri udesa. Nekih dve godine po dolasku francuskih Kamsova (dakle 1926), skoro svi trofejni aparati, a takođe i hidroplani Savoja, izgubili su značaj za Pomorsko Vazduhoplovstvo i njihova aktivna služba je prestala, iako su se pojedini primerci zadržali još nekoliko godina. Osim tri FBA nabavljena 1922. godine, postojala su još tri italijanska hidroplana toga tipa koji su, sticajem okolnosti, bili u vezi sa nama, mada je ostalo nejasno da li su neki od njih leteli u Pomorskom Vazduhohoplovstvu ili su samo korišćeni kao izvor rezervnih delova. Italijanski hidroplan FBA br. 12 srušio se 21. oktobra 1918. godine u Kumboru, međutim, nema podataka o tome šta je kasnije bilo s tim aparatom. Još jedan FBA (c/n 362) zaplenjen je prilikom prinudnog sletanja u Boku. Treći primerak FBA srušio se početkom oktobra 1922. u Crikvenici, italijanska posada je zarobljena a ostaci znatno oštećenog aparata prevezeni su u Boku. Taj FBA nije imao vojne italijanske oznake, na njemu se nalazila jedino trouglasta zastavica, amblem fabrike “Savoja”. Izgleda da je to bio poštanski avion kojim su Italijani održavali liniju Rijeka-Zadar. Bar jedan FBA bio je modifikovan kod nas na austrijski motor Dajmler (AD 6) od 150 KS. To je bio N15d (N15d) koji je zbog te promene motora dobio izmenjeno obeležje (d - za Dajmler). Taj primerak se zadržao najduže u službi PV, bar do 1927. godine. Kompanija SIAI, kasnije poznata kao “Savoja” (Savoia), posle prihvatanja licencne proizvodnje francuskih FBA, postavila je mladog inženjera R. Konflentija (Raffaele Conflenti) za glavnog konstruktora i on je projektovao familiju “letećih čamaca” čije su oznake tipa počinjale slovom S. Posle uspešnog S.8 iz vremena rata, i posleratnih S.9 i S.12, Konflenti je projektovao 1919. godine tip S.13, kao manji derivativ prethodnog tipa, opremljen motorom Izota-Fraskini (V6) od 250 KS i predviđen za izviđačke i lovačke zadatke. Jednosedi S.13 “tipo Schneider” zadobio je 1919. [najderov pehar. Osim 12 komada isporučenih italijanskoj Regia Marina, hidroplani S.13 izvoženi su u [vedsku, Norvešku, Japan i Kraljevinu SHS. Tako je pored 3 FBA, Jugoslovensko Pomorsko Vazduhoplovstvo dobilo marta 1922. i dva hidroplana Savoja S.13. Poznato je samo jedno obeležje Pomorsko Vazduhoplovstvo za S.13, to je hidroplan I38if (I38if) c/n 1030. Nažalost nema podataka o obeležavanju druge mašine toga tipa. Takođe je poznato da je jedna Savoja upisana u pilotskoj knjižici kao N33 (nij sigurno da je broj tačno upisan) početkom tridesetih. Dakle, iz ova dva podatka, sledi da je tip S.13 u prvom periodu korišćen kao izviđač (I obeležje), a u kasnijem kao nastavni aparat (N obeležje).
|