Ovo sam pronašao po štampi pa možda neće smetat na temi ,neka uredništvo odluči.
02.02.2011. | 15:11
murterin Izidor Pleslić upozorava na nesređenost ronilačkog turizma
OLUPINA NA DNU MORA 'Ne daju nam zaroniti do ‘St. Istvan
Reklamiramo se u svijetu, među ostalim, i ronjenjem na podrtine brodova potonulih u našem akvatoriju Jadrana.
Upravo sam prezentirao ronjenje na olupinama Jadrana u Parizu, na najvećem sajmu ronilačkog turizma, i to u ime Grupacije ronilačkog turizma Gospodarske komore, a toliko toga još nije sređeno u ovom području − rekao nam je Murterin Izidor Pleslić, učitelj ronjenja u “Kornati diving centru”.
Pleslić tvrdi da su uvjeti za ronjenje, primjerice na podrtinu “St. Istvan”, najveću krstaricu Austro-Ugarske Monarhije, takvi da zapravo onemogućavaju ronilačkim centrima da tamo organiziraju akcije. “St. Istvan” je, inače, zatvoren za ronjenje osim uz posebne dozvole − kažu nam u Ministarstvu kulture.
zidor Pleslić, učitelj ronjenja u ‘Kornati diving
centru’ u Murteru, s podacima o brodu ‘St. Istvan’
Nikša Stipaničev / Cropix
Olupina broda stavljena je pod poseban režim zaštite kao spomenik kulture. Izdavanje dozvola, odnosno godišnjih koncesija za ronjenje, regulirano je Pravilnikom u kojem, uz ostalo, stoji da nema ronjenja bez dozvole nadležnog Konzervatorskog odjela, da Stručno povjerenstvo prednost daje onome tko ispunjava sve uvjete i onome tko ponudi veći iznos godišnje naknade, i to je ono što se odnosi na koncesije.
Budući da se, konkretno, “St. Istvan” ne nalazi u petogodišnjem planu (2009.−2013.), odnosno, zabranjen je za ronjenje, Ministarstvo je ipak otvorilo pojedinačne mogućnosti, dakle mimo godišnje koncesije i plaćanja godišnje naknade.
Budući da se smatra da ronilački centri organiziraju komercijalno ronjenje, Ministarstvo je propisalo da moraju osigurati nadzor ovlaštenih ronilaca Ministarstva ili Hrvatskog restauratorskog zavoda, čiji izlazak na teren financira ronilački centar koji traži dozvolu.
− Već tri godine tražimo dozvolu za ronjenje na “St. Istvan”, htjeli smo na jednu od godišnjica stradanja dolje odnijeti vijenac za stradale pomorce, no lani su nam prvi put uopće odgovorili.
Uvjeti Ministarstva takvi su da ih ne možemo ispuniti: umjesto da dođe jedan čovjek, dođe skupina od tri ronioca, i premda sam ja vođa ronjenja, oni vode dolje naše grupe, dok mi plaćamo sve obveze od osiguranja pa nadalje, a njihov izlazak s nama na teren košta nas petnaestak tisuća kuna, što je nama financijski praktički neizdrživ teret.
Ako je potreban nadzor, ne znam zašto u njemu moraju biti tri čovjeka? S druge strane, koncesiju za “Francescu da Rimini” dobila je Finkinja s bazom na Murteru i mi na tu olupinu ne možemo ići.
Ministar kulture Jasen Mesić, i sam arheolog ronilac, kaže nam da je Pravilnik o izdavanju dozvola za ronjenje utemeljen na Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pa se očekuje da ga ronilački centri poštuju.
Jordanka Grubač
Grobnica mornara
“St. Istvan” bio je najjači ratni brod Austro-Ugarske Monarhije, proglašen nepotopivim − a poslije je nazvan “Titanicom Mediterana”. Opsluživalo ga je 1150 mornara i časnika, a njih 94 zauvijek su ostala s brodom na morskom dnu.
− Talijani su se odmah jako zainteresirali za to da se spuste i snime “St. Istvan”, koji je praktički bio njihova jedina pomorska ratna pobjeda pa se torpediranje toga broda danas slavi kao Dan mornarice Italije − rekao nam je ronilac Izidor Pleslić. Pleslić još tvrdi da brod nisu torpedirala dva torpedna čamca, nego samo jedan s dva torpeda i oba su pogodila cilj.
− Ti su čamci bili u patroli oko Premude i do sumraka su se trebali vratiti na matični brod na sredini Jadrana. Kako se jednome pokvario motor, kasnili su i, kad su se vraćali prema Italiji, naišli su na konvoj. Kapetan Luigi Rizzo povukao je potez koji je graničio s ludošću − uvukao se među ratne brodove, iz neposredne blizine pogodio “St. Istvan” i uspio pobjeći na otvoreno more.
Izidor Pleslić je, kaže, 1989. godine ponovno otkrio podrtinu “St. Istvana” nakon što je pala u zaborav poslije snimanja “Tajne Jadrana” 1974. godine.
− U knjizi “Tajne Jadrana”, Danijela Frke i Jasena Mesića, stoji da do 1990. nije bilo zanimanja za istraživanje olupine, što nije istina jer smo Smiljan Mudronja i ja organizirali potragu za brodom 1989. godine koćaricom “Bakarela” iz Murtera.
Slijedili smo samo geografsku širinu i po paraleli smo uspjeli pronaći brod. Zaronio sam i sjećam se da sam jedva vezao konopac za osovinu, iako mi je raspon ruku 180 centimetara!
Postavili smo plutaču, ishodili sve dozvole i zaronili s talijanskom ekipom RAI-ja Uno, pa je u lipnju iste godine u udarnom terminu emitiran 12-minutni dokumentarac − dakle, nismo ronili ilegalno. U Ministarstvu kažu da su upoznati s činjenicom da se na “St. Istvan” ronilo i u osamdesetima, no tek nakon registracije kulturnog dobra uspostavljen je pravni okvir za zaštitu i očuvanje
http://www.slobodnadalmacija.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/128350/Default.aspxpoz.
