PALUBA
March 29, 2024, 12:55:44 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, to može potrajati 24 h, ali je neophodno da novoregistrovani korisnik aktivira svoj nalog koji će dobiti putem e-pošte u navedenom vremenu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: 175 godina srpske vojno pomorske zastave  (Read 3255 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« on: October 17, 2010, 03:35:35 pm »


   Srbija knjaza Miloša je dobila, neku vrstu rečne ratne flotile, odmah posle 1833.g. U to vreme su duž cele severne granice bili raspoređeni čunovi za pogranični transport vojske i vojnih potreba. Ova mala plovila su obično imala po tri veslača, jednog u sredini i dvojicu na krajevima. Turci su u Fetislamu do 1833.g. držali kaike a onda su ih po odredbama sultanskog fermana predali srpskim vlastima. Knjaz Miloš je iste godine, svojim ukazom, regulisao pravila prevoza kaika, lađa  skela na Dunavu. Odmah zatim se krenulo i sa izgradnjom većih lađa.
   U brodogradilištu u Dubravici kod Smedereva izgrađen je brig Srbija. Bila je to lađa dužine 25.3m, širine 7.1m i nosivosti 250 tona. Srbija je zaplovila 30.aprila 1833.g. pod srpskom zastavom, mada Srbija kao pomorska sila još nije bila priznata. Izgradnjom broda je rukovodio pomorski kapetan Nikola Kefala, poreklom Grk. U istom brodogradilištu je, nešto kasnije, za potrebe turske vlade sagrađena i galija-topovnjača. Tokom sledećih nekoliko godina u Dubravici i Brzoj Palanci sagrađeno je nekoliko lađa klase korvetica, sličnih onima koje su plovile u sastavu ruske Crnomorske flote. Sve su to bili trovački brodovi koji su samo u nuždi mogli da se koriste u ratne svrhe. Srbija je 1834.g. raspolagala sa 200 lađa od čega je u Donjem Milanovcu bilo 100, u [apcu 40 i u Beogradu i Smederevu po 30. Većinom su to bile manje lađe, dereglije, solarice, drvarice, žitarice, čunice, oranice itd. Međutim, bilo je i većih lađa, koje su mogle da nose teret i od oko 125 tona i koje su imale maksimalni gaz 1.2 m. Ove lađe su bile sposobne i za priobalnu plovidbu Crnim morem.
   Naši brodovi, doduše, izvesno vreme nisu imali pravo da razviju srpsku zastavu - premda su oni to radili, bar kad su bili u srpskim vodama. Pošto je Srbija u to vreme bila u vazalnom položaju prema Turskoj, bio je neophodan sultanov ferman kojim bi se dozvolilo da se nad srpskim brodovima vije srpska zastava.
   U starijoj literaturi se navodi da je taj ferman izdat 1835. godine, tako piše i u zvaničnom Zborniku zakona u kome je objavljen. Međutim, nedavno smo u Arhivu Srbije našli original tog fermana, a kada je isti preveden utvrdili smo da je prevod objavljen u Zborniku zakona Knjaževine Srbije prilično slobodan, mada ipak prilično tačan i u duhu vremena kada je nastao. Pošto bi tačan prevod ovog fermana bio prilično teško razumljiv i zamoran za prosečnog čitaoca, mi ćemo ovde ipak dati stari prevod objavljen u prethodno spomenutom Zborniku. Mnogo je važnije to što smo utvrdili da datum izdavanja fermana nije onaj koji se obično navodi. Naime, ferman je izdat 23. dana meseca ševala 1251. godine po hidžri. Ta, 1251. g. je počinjala 17. aprila 1835. g. i trajala je do 5. aprila 1836. godine. S druge strane, 23. dan meseca ševala pada 28. januara 1836. godine. Sve ovo, naravno, po starom kalendaru, a po novom je to 9. februara 1836. godine. Dakle, Knjaževina Srbija je pravo da istakne svoju državnu zastavu na svojim brodovima dobila sultanovim fermanom od 9. februara 1836. godine, naravno, po novom i sada važećem kalendaru. U srpskom prevodu, inače, ovaj ferman je glasio:
   Podunavskim vezirima, pašama, kadijama, vojvodama, ajanima i drugim starešinama i nadzornicima skela.
   Od strane srpskog kneza Miloša Obrenovića (da bi bio konac njegove sreće) podnešena mi je molba, da bi srpski narod, podanik moje visoke porte, pored već darovanih mu preimućstava, udostojio se i te dozvole, da se može na trgovačkim lađama - po rekama i moru plovećim i u Carigrad dolazećim, i tuda prolazećim lađama - od istog naroda njihov osobeni barjak razvijati. A kao što je ta dozvola data za trgovačke lađe Moldavije, Vlaške i ostvra Samoskoga, tako je zaključeno, da se od visokog Dostojanstva moga dade i srpskom narodu trobojni barjak, na kome će gornja čast biti crvene boje, srednja plave a najdonja biće bele boje, a o ovome je već visoka zapovest već izašla.
   U sledstvu dakle ove moje visoke zapovesti, koje lađe u buduće budu dolazile u prestolno - gradsko - pristanište, i u sve druge skele carstva moga, da ne budu ni u čemu i najmanje budi od koga činovnika carstva moga, ili ma od koga drugog uznemiravane, i na taj način, pored naročitog na sve krajeve otpravljenog fermana, da se priloži po jedan obrazac toga barjaka da bi ga svi priznavali i poznavali.
   Toga radi je i vama veziri, paše, kadije, vojvode, ajani, starešine i nadziratelji skela, svakome po jedan egzemplar obraza toga barjaka poslat, da bi vi, kad ova moja zapovest bude k vami stigla, svakome kome znati valja, to do znanja dostavili, i da u slučaju, ako srpske lađe pod gore označenim barjakom u naša pristaništa ili skele uplove, da se ulasku, odlasku i prolasku njihovom nikakve prepone ne polažu, i da ni u čemu ne budu napastovane ili uznemiravane, ni kapetani, ni služateljstvo lađe obespokojeni, no da imadu svaku rukopomoć i nadležno pokroviteljstvo.
   Ovom mojom visokom zapovešću objavljeno vam je i preporučeno osobito, da ovo tačno nadgledate, i da se čuvate da nešto tome protivno ne uradite.
   Fermanom od aprila 1838.g. precizirano je da je zastava crveno-plavo-bele boje, s tim što su na crvenom polju stajale četiri zvezde, a na srednjem plavom polju, srpski nacionalni grb.
   Za potrebe trgovačke kuće German u brodogradilištu u Brzoj Palanci je od 1840. pa do 1842.g. sagrađen brig sa dve katarke, koji je podjednako dobro mogao da se koristi i kao trgovački i kao ratni brod, naoružan sa 18 topova. Na dan 18.april 1842.g. svečano je osvećen ovaj brig, koji je dobio ime Knez Mihailo. Dužina lađe je bila 22.8m, širina 8.6m i nosivost oko 370 tona. Krajem aprila 1842.g. Knez Mihailo je, pod srpskom zastavom, uplovio u Crno more.
   Upravo u vreme kada je Srbija počela da gradi veće ratne brodove na jedra, vreme jdrenjaka je počelo da nepovratno odlazi i to najpre kod ratnih i rečnih brodova. Prvi parobrod se pojavio na Dunavu, pred Beogradom, s proleća 1827.g. Već od 1834.g. austrijski parobrodi Dunav i Karolina su saobraćali na liniji Beč-Oršava. Započela je era parobroda, ali to je jedna druga priča.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.022 seconds with 23 queries.