PALUBA
March 28, 2024, 07:13:41 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 ... 16   Go Down
  Print  
Author Topic: Admirali JKRM  (Read 153625 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #15 on: November 15, 2010, 09:59:12 pm »

.......
6. Marijan Polić
.......
Je li i Polić Jovankin brat od tetke?
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #16 on: November 15, 2010, 10:06:38 pm »

U jednom dokumentu, naisao sam na vise potpisa oficira spominjanih kroz ranije tekstove : M. Stumberger, L. Zakarija, E. Marjasevic, E. Domainko, J. Cerni, A. Andric, B. Vilfan, E. Vasic, J. Luterotti, A. Pavic........ J. Krsnjavi....M. Zagoda,  
« Last Edit: November 15, 2010, 10:26:34 pm by jadran2 » Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #17 on: November 15, 2010, 10:08:11 pm »

Valjda Marijašević
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #18 on: November 15, 2010, 10:10:33 pm »

da, taman spremio korekturu. Hvala. Izgleda vise kao (Emil A.) Marjasevic
« Last Edit: November 15, 2010, 10:28:14 pm by jadran2 » Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #19 on: November 17, 2010, 05:25:13 pm »

Vratio bih priču na kontraadmirala Kocha.
Krajem septembra 1919. kapetan fregate Nikola Stanković je premješten iz Boke u Zemun, na dužnost šefa operativnog odsjeka u Odeljenju za mornaricu. Već početkom oktobra, on je o svom pretpostavljenom starješini, kontraadmiralu Kochu, napisao „Vojno-psihološku studiju“, na kojoj su sasvim sigurno sarađivali i drugi oficiri iz Odeljenja za mornaricu.  Osnovne teze izrečene o Kochu svodile su se na sljedeće:
1.   Poslije pogibije Janka Vukovića, Koch je od Narodnog vijeća dobio zadatak da „preuzme flotu, spreči boljševičke makinacije i nered, probudi i održi patriotizam u jugoslovenskoj momčadi i tako spase flotu i materijal za jugoslovensku državu. To nije bilo lako, jer su mornarska vijeća vodila glavnu riječ pa se kod jugoslovenskih mornara nije znalo gdje prestaje boljševizam a gdje nastaje patriotizam“. Stanković dalje navodi da je Koch oduševljeni patriot, da je takav bio prije imenovanja za kontraadmirala i poslije, da je uložio sve svoje snage da pripremi i sprovede preuzimanje flote, ali nije uspio jer „u Poli je vladao najužasniji haos i jedino se Čehoslovacima koji su organizovali jednu četu može zafaliti što krv nije tekla“. Prema tome, Koch se tokom prevrata istakao kao osobiti patriot i ništa više: red i disciplinu nije mogao da stvori , niti je kao organizator i admiral pokazao  bilo kakav uspjeh. „Admiral je radio u najboljim namjerama, ali, bez sopstvene krivice, nije imao uspjeha jer je bila sa jedne strane Antanta a sa druge puno boljševika u Poli“.
2.   Narodno vijeće je  smatralo da na čelo preokreta u Puli treba da dođe jedan admiral. Ali „sada, kada nastupa period mirnog rada, postavlja se psihološko pitanje da li je u interesu mornarice da admiral Koch ostane na čelu vojne institucije za koju je potreban ne samo ugled u patriotskom smislu već i stručna sposobnost. Posmatrajući cijelu stvar sa psihološkog stanovišta, vrijeme za svojstva admirala Kocha je prošlo. Njega je takorekuć slučaj i konjuktura bacila na površinu, a ta konjuktura je danas već prestala“. Poslije primljene nagrade od strane domovine, admiral Koch bi morao da odstupi. Bio je prvi jugoslovenski admiral, imenovan od jednog dijela naroda, i to mora da zadovolji i najsmjelije ambicije.
3.   „Koch je bio sposoban austrougarski oficir, ali njegova sposobnost nije tako velika da bi opravdala njegov sadašnji položaj. On je ocjenjivan kao dobra srednja ruka u pogledu pomorskog znanja, to je bilo poznato i cijeloj austrougarskoj mornarici i oficirima koji danas služe u našoj mornarici. Svaki je oficir iz naših plemena respektovao bivšeg kapetana fregate kao fanatično-šovinističkog patriotu slovenačkog, on je uvjek bio jedan od prvih među nama koji je zastupao ideju ujedinjenja i bio uvjek veliki prijatelj saveznika. Ali danas, cjelom pomorskom personalu teško pada da ga gleda na čelu jedne institucije, kada nema nikakvih dokaza da on to mjesto sada zaista i zaslužuje, jer i najveći patriotizam za narodnu stvar koji je opravdao njegovo uzvišenje, ne može nadoknaditi znanje u vojničko-stručnom pogledu, pa se zato teško može imati povjerenje u sposobnost ovog oficira, za kojeg se samo zna da njegovo znanje ne nadmašuje znanje onih koje je pretekao“. Kritika je u ovom dijelu tako velika, da Stanković navodi kako mnogi mornarički oficiri smatraju da je Kochov način postupanja u Puli samo štetio, pa čak i nacionalnoj stvari, da je nered sa njim samo rastao, da je Koch častohlepan fanatik koji gleda isključivo na vlastitu korist  i da „Narodno vijeće nije uradilo dobro što ga je izabralo za komandanta flote“.
4.   „Iz gore navedenih i psiholoških razloga čini se da održanje admirala Kocha na čelu mornarice, koja mora da se stvara, koja mora da počne da radi – bilo ili ne bilo rješenja Jadranskog pitanja, jer mornarice prije ili poslije mora biti – kosi sa militarizmom i vojničkom tradicijom koja je cijelom osoblju ušla u kosti. Najveći dio mornaričkog osoblja uvjeren je  da če ovaj zastoj u radu, tj u prvom fundiranju budućnosti, još teško osvetiti. Vojnički osjećaj može samo da priznaje takvog muža na čelu koji je ili dokazao da ima vrlina u struci svojoj i koji je imao uspjeha, ili kome ovaj položaj po starosti i rangu pripada“.

Istina jeste da je Koch tokom dešavanja u Puli, sudeći po sadržaju zapovjesti, bio van stvarnog toka, naivan i bespomoćan ali je makar nešto pokušavao koliko je najbolje znao, dok je recimo povjerenik za mornaricu, admiral Prica koji je još 31. oktobra upućen u Pulu da mu pomogne – ostao u Rijeci, odakle je slao beskorisne izvještaje. Realno, skoro je izvjesno da postupanje bilo koga na Kochovom mjestu tada, ne bi rezultiuralo povoljnijim ishodom tih dešavanja.
Međutim, motiv kapetana fregate Stankovića i njegovih saučesnika, da o svom pretpostavljenom starješini sastave studiju, u kojoj mu odaju priznanje za patriotizam ali ga potom optužuju za nesposobnost i predlažu za smjenjivanje,  leži izvjesno u činjenici da je Koch, kao načelnik Odeljenja za mornaricu, davao prednost nacionalizmu pred anacionalnom stručnošću nekih viših oficira – bez kojih je mornarica svakako mogla opstati, a što posebno važi za starješine kakav je bio Stanković. Nicolaus Sztankovich de Sztapar je bio krilni ađutant cara Franz Josepha i u tome svojstvu je prisustvovao njegovoj sahrani u Beču. Pripadao je dakle vrlo brojnoj oficirskoj grupi koja se u novoj mornarici našla na osnovu pripadnosti jednom od plemena nove države, a koji u austrougarskoj mornarici sigurno nijesu bili Kochovi istomišljenici. Naprotiv, bili su izraziti austrofili koji se u novonastaloj situaciji nijesu mogli porediti sa Kochovim moralnim i nacionalnim kvalitetima, ali su se subjektivno osjećali sposobnijim od njega te nijesu mogli prihvatiti da ih je ovaj oficir, uglavnom mlađi po rangu – pretekao u službi (Stanković je rang kapetana fregate imao 01.09.1917, vanredno, a Koch od 01.05.1918). upravo dolazilo vrijeme. U predhodnoj mornarici, u kojoj su uspješno krčili put svojim karijerama, savladali su sve vještine podilaženja i spletkarenja za koje se u mornarici Kraljevstva SHS polako namještalo  vrijeme.  Po predpostavkama,  upravo je Stanković sa oficirskom grupom oko sebe, plasirao dezinformaciju o Prici kao carskom ađutantu, izmišljotinu koja je uzela tolikog maha da Pleiweiss u zabilješkama navodi da je Prica jedno vrijeme bio šef  kabineta cara Franz Josepha.
Pored studije o Kochu, Stanković je praktično u isto vrijeme napisao i „Organizatorni nacrt ratne mornarice“, kojeg je skupa sa studijom uputio direktno ministru vojnom i mornarice, generalu Stevanu Hadžiću. Uvodni dio, koji je činio više od polovine  tog nacrta, predstavlja kritiku svega onog što u mornarici nije dobro urađeno: iako Kocha ovdje ne pominje poimenično, i ovaj rukopis je bio namjenjen njegovom ocrnjivanju.
O karakteru Stankovićevih namjera govori ne samo to što je nacrt i studiju uputio   nenadležnim putem tadašnjem ministru nego ih je davao na čitanje drugim oficirima, čak i kopnene vojske: primjerak dostavljen inženjerijskom pukovniku Borivoju Nešiću ostao je sačuvan - zajedno sa mišljenjima nekih drugih oficira o studiji i nacrtu, koje je Stanković slao Nešiću u nastavcima. Sudeći po tome što je general Hadžić prihvatio ovaj dopis koji je do njega došao nenadležnim putem, izgleda da je fama o admiralu Kochu kao nesposobnom oficiru začeta u mornaričkim krugovima koji su imali lične interese da ga uklone, naišla na odziv i kod najodgovornijih u tadašnjoj vojsci. Iako je ubrzo, nakon pada vlade Ljube Davidovića, novi ministar postao general Branko Jovanović, odnos prema Kochu se nije izmjenio. Uvjeren da srpski vojni ministri nemaju razumjevanja za mornaricu jer  „smatraju da se njome može upravljati kao sa pješadijskom četom ili konjičkim eskadronom“, Koch je dao ostavku na položaj načelnika Odeljenja za mornaricu, koja mu je uvažena. Očigledno je kako Koch nije bio u stanju da shvati da je žrtva  intriga koje su protiv njega, motivisani vlastitim interesom, pokrenuli  njegovi drugovi.. Iz članka dr Miroslava Pahora „Kontraadmiral Metod Ciril Koch“, Informator br 1-2, Piran, 1968., napisanog na osnovu Kochovih zabilješki, potvrđuje se da je on vjerovao kako je položaj morao napustiti kao žrtva nerazumjevanja vojnih ministara za mornaričke probleme. Prirodno je da pošten i karakteran čovjek, kakav je upravo bio Koch, obično ne opaža zakulisane mahinacije koje se pletu oko njega, ali sve skupa  potvrđuje njegov loš senzibilitet za realnost, pokazan i u danima prevrata u Puli.
« Last Edit: November 17, 2010, 05:32:10 pm by vladimir bošković » Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #20 on: November 17, 2010, 05:39:13 pm »

.....
3. Dragutin Prica, navodno rođak Jovanke Budisavljević
.....


E sad, nije nepoznato da je D. Prica ozenio Herminu Budisavljevic, ciji je pak otac bio Bude pl. Budisavljevic Prijedorski - stara familija.

Dosla mi je pod ruku, jos davno, knjiga u kojoj se u uvodu spominje ta veza. Budisavljevica ovdje ima ne bas malo.


Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #21 on: November 17, 2010, 05:46:00 pm »

.............cit. Vladimira Boškovića

U samoj mornarici je je bilo rašireno vjerovanje, da je Prica bio ađutant cara Franz Jozefa, što nije bilo tačno.
.................

Tocno je da je bio u Becu u C.Kr. Vojnoj Kancelariji Nj.V. od 27.4.1908.-27.4.1912., ali adjutant - kako se i navodi - nije bio.
Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #22 on: November 17, 2010, 05:53:10 pm »

Jadrane, nije to potrebno dokazivati obiteljske veze. Većina ljudi znade tko je bio Bude Budisavljević i tko je bio Dragutin Prica. O tim ljudima se znade skoro sve.
Bilo je kod nas poznatih plebejaca koji su dokazivali da su u rodu sa carevima. Sve su to priče za malu dicu. Bilo je i onih korenika od starog plemstva koji se nisu svojim titulama razmetali. Sve zavisi od osobe.
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #23 on: November 17, 2010, 06:41:30 pm »

Mali detalj - Prica je "po zadatku" otisao u Bukurest da sluzbeno dovede rumunjsku princezu. U prvom sluzbenom kontaktu odrzao je uvodni govor, kako se i pristoji bez citanja - na rumunjskom jeziku.

(Istoga je znao ponoviti i nakon mnogo godina).

Zanimljiva je njegova organizacija pripreme za medjunarodnu arbitrazu rijecnih brodova, koja je ukljucivanjem raznih vojnih sluzbi (posebno pravna, logisticka....., uz "unutarnje" poznavanje ranijeg ustroja trgovacke mornarice na unutarnjim plovnim putevima A-U) imala za posljedicu zadrzavanje velike tonaze pod zastavom nove drzave.....

Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #24 on: November 17, 2010, 11:47:56 pm »

Od 861 oficira, kadeta i pitomca, koliko ih je K.u.K. mornarica imala pred WWI, njih 207 ili 24% je imalo neku plemićku titulu.
Brojan elitni klub, dovoljan da svako iz plebsa potraži neki rod u njemu.
Logged
zveljarin
desetar
*
Offline Offline

Posts: 123


« Reply #25 on: November 23, 2010, 09:43:32 pm »

zanimljiva je ta stvar sa ličnim imenom prema situaciji: u knjizi „slomljeno sidro“ nalazim da  se pored janka i nikole -  dragutin pojavio tek u kraljevini shs (vjerovatno prica?). čini se kako su mornarički oficiri srpskog porjekla bili oportunisti koji su imena prilagođavali konkretnim prilikama, te da su imali najtanji osjećaj južnoslovenskog zajedništva. slovenački oficiri su imali poodavno germanizirana prezimena ali najveći broj njih vrlo izraženju jugoslovensku svijest.
Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #26 on: November 23, 2010, 10:22:34 pm »

Kod stupanja u mornaricu mnogi kadeti slavenskih korijena bili su jednostavno kršteni po drugi put. Nisu imali dečki puno izbora. Mnogi su germanizirana imena donijeli od kuće. Ipak su im očevi bili carski vojnici i činovnici. U Kraljevini SHS, vladinim  ukazom su oficiri morali pisati fonetski svoja prezimena. Nije ni to bilo mnogima pravo. Svaka država ima svoje zakone.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #27 on: November 24, 2010, 12:36:12 am »

Mate Balota je analizirao nacionalni sastav austrougarskog starješinskog kadra u mornarici – prema njihovim prezimenima, i zaključio da su južnoslovenskog porjekla na 01.05.1914:
-   od 15 admirala: 12 Njemci, 2 Česi i jedan južnoslovenskog porjekla (Maksimilijan Njegovan).
-   od 35 kapetana bojnog broda, njih tri do četiri su bili Južnosloveni (Dragutin Prica, Vid Vončina, Pavao Stupar, Viktor Wickerhauser – Alois Schusterschitz je kbb od sredine jula)
-   od 33 kapetana fregate, 7 je nosilo jugoslovenska prezimena.
-   od 59 kapetana korvete – 7
-   od 310 poručnika bojnog broda – 27
-   od 135 poručnika fregate – 19
-   od 49 pomorskih zastavnika – 9
-   od 102 kadeta koji su izašli iz Pomorske vojne akademije 1912 i 1913, 7 je nosilo južnoslovenska prezimena.
-   od 120 pomorskih aspiranata – 10
Međutim, sve i da ova analiza prema prezimenima jeste tačna, ona ne može biti mjerodavna jer ne pokazuje stvarno nacionalno osjećanje tih ljudi. Na primjer: poručnik bojnog broda Ivan Preradović – unuk pjesnika Petra Preradovića, nije znao srpskohrvatski/hrvatskosrpski  jezik, a kapetan korvete Aleksandar Milošević, zamjenik komandanta „Viribus Unitisa“, izvršio je samoubistvo u danima sloma Austro-Ugarske, razočaran rasulom u floti. Oba ova oficira pisala su svoja imena i prezimena po hrvatskom odnosno srpskom pravopisu. Sa druge strane, kapetan fregate Koch, poručnik fregate Pleiweiss i pomorski kadet Johann Kern su se tokom prvog rata, a naročito u danima sloma Austro-Ugarske pokazali ne samo kao južnoslovenski patrioti nego i nacionalisti, pri čemu je Koch za realne procjenitelje bio skoro jugoslovenski šovinista. Pleiweiss i Kern su dokazani patrioti i aprilskog rata, kroz poznate  događaje u Selcu te  evakuaciju dvije torpiljarke. Spomenuti Ivan Preradović, je život okončao kao oficir za vezu Mornarice NOVJ pri štabu britanskih pomorskih snaga na Jadranu, krajem WWII kao kbb, što samo potvrđuje koliko nacionalni osjećaj meandrira u svom samopronalaženju.
Takođe, ni statistički podatci, recimo iz Almanaha 1918., nemaju podjednaku vrijednost za zaključivanje o stvarnim nacionalnim osjećanjima pojedinaca u K.u.K. mornarici. Isti ljudi su postajali potpuno drugačiji po ovom pitanju 1918. nego što su bili 1914. Za  podoficire i mornare je Oktobarska revolucija otvorila nove perspektive i oni su u velikom broju postali anacionalni, dajući primat socijalnom u odnosu na nacionalno porjeklo. Što se oficira tiče,  uvjek treba poći od toga da se radilo o ljudima koji su  imali široku opštu i vojnu kulturu, znali su po nekoliko stranih jezika, da su bili su „svjetski ljudi“ koji su putovali i proučavali strane zemlje, a uz sve su imali vrlo uglađeno ponašanje. Zbog toga je njihov položaj na društvenoj hijerarhijskoj ljestvici bio veoma visok, odmah uz diplomatsko osoblje i sasvim je razumljivo da su osjećaj za  nacionalno porjeklo stavljali u drugi plan, smatrajući ga primitivnim u odnosu na jednu vrstu ograničenog kosmopolitizma na kojem se zasnivala vjernost monarhiji.
Ali, i tu su postojale određene  razlike između onih koji su školovani u Pomorskoj vojnoj akademiji i onih koji su izašli iz Škole za pomorske aspirante. Nedozreo mladić, koji je stupao u Pomorsku vojnu akademiju sa četiri razreda gimnazije i poticao uglavnom iz vrlo „režimskih“ porodica, bio je krajnje pogodna sirovina za formiranje oficira bez posebnog nacionalnog osjećanja, ispravnog u službi i odanog kruni kojoj je služio. Pored izraženog „habsburškog duha“, ovi oficiri su imali i solidnije pomorsko obrazovanje. Nasuprot njima, oficiri koji su završili Školu pomorskih aspranata, imali su šire opšte obrazovanje, bili su svjesniji nacionalnog porjekla pa su se u ophođenju sa podoficirima i mornarima češće služili narodnim jezikom. Ali, uzeto u cjelini, vojno-pomorski kadar je bio pouzdan čuvar društvenog uređenja i državnog integriteta mnogonacionalne monarhije i tek su mlađe generacije Južnoslovena, one koje su nakon 1910. stupile u K.u.K. mornaricu imale nešto jasniju nacionalnu orjentaciju i kritičniji odnos prema položaju Južnoslovena u Austro-Ugarskoj.
Pradjed moj po materinoj liniji, hrvatski Srbin inače, bio je oficir K.u.K. Kriegsmarine i koliko sam uspio ispratiti - nije germanizirao prezime a  maternji jezik je govorio perfektno. Ali, istina jeste da je uspomena na Habsburge bila porodično jaka i skoro vječna: ja  sam se kao jako mali, krajem 70-tih godina prošlog dovjeka, od pokojnog djeda naslušao priča kako je to bilo zlatno vrijeme i uređena država. I koliko sam god sve to godinama, ma i decenijama, doživljavao kao retrospektivnu utopiju ljudi koji ne prihvataju sadašnjost, danas imam razumjevanje za stav  tih generacija: Austro-Ugarska sigurno nije bila veći tlačitelj bilo kojeg pojedinca od država kasnije nastalih na njenom tlu, a nudila jeste izvjestan kontinuitet i stabilnost normalnog života, tako da odanost tim vrijednostima nije nešto što bi trebalo cijeniti manje vrijednim od nacionalne samosvjesti.
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #28 on: November 27, 2010, 06:35:36 pm »

zanimljiva je ta stvar sa ličnim imenom prema situaciji: u knjizi „slomljeno sidro“ nalazim da  se pored janka i nikole -  dragutin pojavio tek u kraljevini shs (vjerovatno prica?). čini se kako su mornarički oficiri srpskog porjekla bili oportunisti koji su imena prilagođavali konkretnim prilikama, te da su imali najtanji osjećaj južnoslovenskog zajedništva. slovenački oficiri su imali poodavno germanizirana prezimena ali najveći broj njih vrlo izraženju jugoslovensku svijest.

Lista kadeta ukrcanih na parnu korvetu Donau II - do rodjenja M. Pleiweissa jos 21 godina :

S.M. Korvette DONAU (II) verließ am 1.10.1885 den Zentralhafen Pola zu einer Missionsreise nach Westindien, Nordamerika sowie der Nord- und Ostsee. An Bord befanden sich die neu ernannten Seekadetten des Ausmusterungsjahrgangs 1885: Otto Karsch, Rudolf Brosch, Victor Wickerhauser, Julius Böttger, Franz Teichgräber, Alfred Pruckmüller, Karl Stahlberger, Karl (Dragutin) Prica, August Frh. v. Ramberg, Eduard Mayer, Hugo (Emo) Descovich, Miroslav Makuc, Vitus Voncina, Karl Stieber Edl. v. Stürzenfeld, Johann Indrak, Victor Nikolits, Peter Ritter Risbek v. Gleichenheim, Heinrich Ritter v. Nauta, Leopold Vernouille und Eduard Slonecki Ritter v. Korab. Das Kommando führte FrgKpt Hermann Czeike, Gesamt-Detail-Offizier war LSchLt 1. Kl. Johann Holeczek.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #29 on: December 02, 2010, 07:33:35 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* admirali shs 1.JPG (100.46 KB, 1024x580 - viewed 675 times.)
Logged
Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 ... 16   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.031 seconds with 24 queries.