A to su već poznata nesavršenstva "savršenih" stvari. Kad su se početkom 80-tih CD pojavili, pročulo se da smo napokon dobili stvar koja ne preskače, ne krcka, ne propada reprodukovanjem. Pa se ispostavilo da sve to nije tačno, a kvalitet materijala današnjih CD je svakako gori od onih iz devedesetih, osamdesetih posebno. Kvalitet zvuka na njima je sa druge strane napredovao, ali...ne radi se o krckanju, šumu itd, jer recimo kvalitetan i očuvan vinil to nema, nego je jednostavno analogni zvuk prijatniji uvu, manje agresivan, a za audiofile koje hvataju neke halucinantne detalje - neuporediv.
No, slušanje gramofona je u današnje vrijeme luksuz, kao i svaki drugi - zbog vremena: odabrati ploču, razgledati je, obrisati prašinu, centrirati iglu i sjesti pa se taman nakon što je uživanje počelo - 15 ili 20 minuta, moraš ustati i okrenuti stranu, a da ne govorim ako hoćeš ponoviti pjesmu - centriranje na nju, sve za 3 ili 4 minuta zvuka ... Jedan vinil u slušanju odnese cijelo poslijepodne. Ko uživa u pisanju nalivperom ili u pušenju lule
mora naći vremena . Tako je i sa analognim zvukom.
