PALUBA
March 29, 2024, 12:14:08 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Prvo uspešno letenje aeroplanom u Beogradu  (Read 4229 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« on: February 13, 2011, 09:43:35 pm »

Prvo uspešno letenje aeroplanom u Beogradu


   
Prvi pokušaji letenja na Balkanu su bili prilično neuspešni iako je sam čuveni Luj Blerio to pokušao. Sredinom oktobra 1909.g. Blerio je pružio zadovoljstvo velikoj masi sveta u Budimpešti. Posle uspešnog leta bio je primljen od nadvojvode Jozefa (Joseph) i njegove žene. Krajem istog meseca uspešno je leteo i u Beču pred masom od 300.000 ljudi. Među posmatračima je bio i car Franja Josif u pratnji francuskog ambasadora. A onda su krenuli neuspesi i to baš na Balkanu.

Početkom novembra nije uspeo da poleti u Bukureštu posle čega je jedva izbegao linč ljutite publike. U decembru je posetio Istanbul. Ovde je i pored jakog vetra pokušao da leti. Mećutim uspeo je da se podigne na visinu od samo dvadesetak metara a onda je počeo da gubi visinu. Nije uspeo da izvadi avion već je udario u jednu kuću i pao sa visine od oko 8 metara. Uspeo je sam da izađe iz aviona ali je ipak imao više unutrašnjih povreda. Smešten je u Francusku bolnicu u Istanbulu gde je utvrđeno da ima više polomljenih rebara i druge manje povrede. Pošto su sprečene komplikacije prebačen je u veću bolnicu u Beču gde je dovoljno zalečen za povratak u Pariz.

U poznu jesen 1910.g. bugarsko ministarstvo vojno je na zahtev svojih oficira pristalo da pozove jednog stranog pilota da javno demonstrira let avionom. Pozvan je mladi ruski pilot Boris Maslenikov (Boris Maslennikov). Maslenikov je bio Moskovljanin, sin bogatih roditelja, poliglota, koji je nedavno bio završio Farmanovu školu i pripremao se za svoj prvi javni nastup. U to vreme je imao oko 25 godina. Bio je član Aero kluba u Parizu. Prvi pu je poleteo, u Sofiji, ujutru 25.novembra 1910.g. i napravio ogromni krug oko Sofije, bezbedno se spustivši na polazno mesto. Bio je to prvi uspešan let na Balkanu. Sa Maslenikovim su, tokom sledećih dana, leteli i mnogi Bugari. Jedan od prvih je bio bugarski oficir Vasil Zlatarov, koji je imao završenu peterburšku Oficirsku vazduhoplovnu školu za letenje balonom. Prilikom letenja 4.decembra povezao je sa sobom najpre bugarskog prestolonaslednika Borisa a zatim i samog kralja Ferdinanda, koji je već ranije leteo u Belgiji.

Nedelju dana kasnije, 11.decembra 1910.g., Maslenikov je došao u Beograd iz Sofije sa planom da tokom jednog meseca izvede veći broj javnih letova. Maslenikov je sa sobom, u Beograd, doveo i dva mehaničara. Avion Framan-IV je prenet, neraspakovan, sa beogradske železničke stanice na Banjicu. U sklapanju aviona i dugim radovima uzeli su učešće i ranije spomenuti beogradski omladinci-vazduhoplovni entuzijasti.
   
Prvo javno letenje u organizaciji "Olimpijskog kluba" je zakazano za 18.decembar, publika je nekoliko dana ranje preko štampe zainteresovana za ovaj let. Dan pre letenja objavljeni su čas, mesto i cene. Letenje je zakazano za 3 časa posle podne a za aerodrom je određena Banjica. Odmah po ručku velika masa sveta je krenula na Banjicu, peške, fijakerima i automobilima. Međutim, Maslenikov je još izjutra odlučio da ne leti zbog jakog vetra pa su organizatori obavestili komandi garnizona da ne izvodi vojnike ali nisu obavestili i građane.

Zbog toga su ovi to saznali tek kada su stigli na Banjicu. Mnogi su odmah krenuli natrag ka gradu. U platnenom hangaru, kojeg su podigli pitomci Podoficirske škole nalazio se Maslenikov sa svojim biplanom Farman IV, takozvanim "lakim Farmanom", čekajući da prestane jak vetar. sa njim su bili i neki beogradski inžinjeri i oficiri. Videvši masu sveta, a pošto je pred mrak i vetar oslabio, Maslenikov je odlučio da ipak leti. Brzo se podigavši na visinu od 10 m, ruski avijatičar je preleteo u krugu Banjičko polje. Posle toga ponovio je isti let. Pri trećem pokušaju biplan je zakačio grudobran na kraju polja, ali nije bilo težih posledica po avion i pilota. Više puta najavljivano, sledeće javno letenje Maslenikova održano je tek 24.decembra na Banjičkom polju uz prisustvo celog beogradskog garnizona, Kraljevića Đorđa, Prestolanaslednika Aleksandra, Princa Pavla i malog broja ostalih gledalaca. Maslenikov je tokom pre podneva imao dva uspešna probna leta.

Tačno u podne pala je nad Beogradom gusta magla tako da se nije videlo ni tri metra. Većina ljudi je smatrala da ni tog dana neće biti letenja. Međutim, uskoro je sunce probilo maglu i u 2 časa po podne vreme je bilo idelano lepo. Kompletan beogradski garnizon je krenuo na Banjicu već u jedan sat po podne.  Vojska je tako bila raspoređena oko banjičkog polja da niko nije mogao da uđe a da ne plati. Posetilaca je bilo vrlo malo. Nešto pre 3 časa stigao je kraljević Đorđe u društvu sa industrijalcem Vladom Ilićem. Nešto kasnije je stigao i Prestolonaslednik Aleksandar sa princem Pavlom.

Posle toga su vojnici izvukli avion Farman-4 iz hangara. Dok je nekoliko pešadijskih oficira držalo avion, upaljen je motor a zatim je Maslenikov seo u avion. Posle vrlo kratkog rulanja, od svega 15 do 20 metara, Farman-4 je poleteo. Avion je leteo na visini 12 do 15 metara nad zemljom pravcem od tribina ka banjičkoj kafani gde je skrenuo ulevo ka grudobranu a odatle opet ka banjičkom strelištu. Zbog prekida rada motora maslenikov je morao da sleti na mestu gde je na hipodromu start za trku od 2000 metara. Odmah su mu pošli u pomoć jedan automobil i vod konjanika. Malo kasnije je Maslenikov ponovo poleteo ali se već posle 100 metara morao ponovo da zaustavi. Tek u trećem pokušaju i to opet sa jednim prekidom uspeo je da se vrati na mesto odakle je pošao. Odmah su mu prišli Prestolonaslednik Aleksandar i princ Pavle. Maslenikov ih je upoznao sa avionom a onda je ponovo poleteo. Let je bio vrlo uspešan. Preleteo je isti pravac ali ovog puta bez zaustavljanja. Zbog nesigurnog rada motora Maslenikov je odustao od trećeg leta. Zbog toga se publika brzo razišla.
   
Sutradan je ruski pilot ponovo leteo. Na žalost nismo mogli da nađemo podatke o ceni karata za letenje prvog dana ali je štampa javila da su za drugo letenje cene znatno snižene. Loža je stajala 20 dinara a isto toliko su plaćali i gledaoci iz kola. Prvo i specijalno mesto su stajali 5 dinara, drugo mesto 3 dinara i treće 1 dinar. Radnici su plaćali pola dinara. Publika je takođe obaveštena da će se leteti i ako u Beogradu bude magle jer je na banjičkom visu nikada nema. Na sreću vreme je i ovog puta bilo lepo i pogodno za letenje. Prvi let je Maslenikov izvršio sam, kružnim letom oko Banjičkog polja na visini od 10 metara.

U drugom letu povezao je sa sobom i kraljevića Đorđa. U ovom letu je takođe obišao Banjičko polje ali sa dva prekida. Treći let je takođe bio kružni oko Banjice ali ovog puta na visini od 40 metara i on je prošao bez problema. LJuba Stojanović, prvak samostalne radikalne stranke, došao je na Banjicu da bi leteo ali Maslenikov taj dan nije hteo da ga poveze sa sobom obećavši mu da će leteti sa njim neki drugi dan. Organizacija letenja je bila, opet, odlična. Maslenikov nije javno nastupao 26.decembra, ali je ipak leteo probe radi sa kapetanima Kostom Miletićem i V.Belićem. Nakon toga je đačkoj četi i podoficirskoj školi, koje su specijalno zbog toga i dovedene, održao predavanje o avijaciji. Pokazao im je konstrukciju aviona, principe po kojima je sagrađen itd. Ni sledećeg dana nije bilo javnog letenja, ali je Maslenikov ipak leteo. Za oficire beogradskog garnizona je 28.decembra priređeno letenje; pilot je najpre leteo sam, u drugom letu je s njim leteo pukovnik Petar Bojović, a u trećem gospođa Hartvig, supruga ruskog poslanika u Beogradu.

Na kraju je pilot napravio jedan veliki let van Banjičkog polja. Za školsku omladinu Beograda, javno letenje je priređeno 29.decembra i tom prilikom Maslenikov je izvršio 8 letova. ^etiri puta se uzdigao na visinu od 60 metara a četiri puta i na svih 100 metara. U jednom od ovih letova sa njim je u avionu leteo i poručnik Božidar Bogićević. Za 30.decembar je bilo predviđeno letenje kome je trebalo da prisustvuje sam kralj Petar I Karađorđević, ali je let otkazan zbog vrlo lošeg vremena. Let je odložen i 1.decembra, ponovo zbog lošeg vremena. Poslednji javni nastup ovog ruskog pilota u Beogradu je održan u 3 časa po podne 2.januara 1911.g. Letenju su prisustvovali Kralj Petar I, Princ Pavle i nekoliko članova ruskog poslanstva.

Maslenikov je najpre leteo sam. Premda je na Banjici poletna staza bila pokrivena dubokim snegom avion se bez problema uzdigao i maslenikov je napravio dva velika kruga daleko van Banjičkog polja. Kralj, kome je to bilo prvo prisustvovanje letenju, bio je veoma zadovoljan, i čestitao pilotu. Kada je Kralj sa svojim ađutantom otišao, Maslenikov je leteo sa princem Pavlom. Prvi pokušaj nije uspeo jer avion nije moga da se odvoji od snega, ali je drugi pokušaj bio uspešan. Maslenikov je sa princem Pavlom napravio jedan krug nad Banjičkim poljem. Posle toga je Maslenikov napravio još nekoliko pokušaja ali je zbog mraka letenje moralo da se prekine. Kralj je sutradan, 3.januara odlikovao Borisa Maslenikova ordenom Svetog Save V stepena. Na poziv turskog Ministarstva rata Maslenikov je 6.januara otputovao za Carigrad.
   
Još Maslenikov nije ni otišao a u Beograd su stigli Srbin iz Zagreba Mihajlo Merćep i Slovenac Edvard Rusjan. Beograđani će samo par dana posle uspešnog letenja Maslenikova prisustvovati prvoj vazdušnoj tragediji u Srbiji.
   
Maslenikov je leteo na avionu Farman-IV. To je sa Bleriom-XI bio prvi pravi avion u savremenom smislu te reči. Farman-IV je direktno razvijen iz Farmana-III, spolja je bio vrlo sličan ali je imao znatno usavršen sistem upravljanja. Na njemu je prvi put primenjeno nožno upravljanje krmilom pravca. Pored toga imao je dva krmila visine, ispred krila i na repnim površinama. Oba krmila su radila istovremeno. Kod ranijih aviona dvokrilaca (uključujući Farmana-III) repno krmilo visine je bilo nepokretno i imalo je samo ulogu stabilizatora. Avion je bio dvokrilac, drvene konstrukcije pokrivene platnom. Mogao je pored pilota poneti još jednog putnika. Pojavio se krajem 1909.g. Gotovo svi proizvedeni avioni su se međusobno razlikovali u detaljima.  Karaktristike tipičnih primeraka, proizvedenih početkom 1910.g. (na takvom je leteo i Maslenikov) su bile sledeće:
   
Dužina aviona je bila  11 m, razmah krila 10,50 m, visina 3,36 m, površina krila 40 m2. Poletna masa 550 kg, masa praznog aviona 334 kg. Maksimalna brzina 65 km/h, putna brzina 60 km/h, početna brzina penjanja 1 m/s. Vrhunac leta 1800 m, autonomija leta 2,5 časa ili 150 km. Motor Gnom od 50 KS sa potisnom elisom.
« Last Edit: April 27, 2011, 01:07:13 pm by dreadnought » Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.025 seconds with 24 queries.