PALUBA
March 28, 2024, 05:25:43 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Francuska vazdušna flotila u Srbiji 1915. godine  (Read 15758 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« on: December 22, 2010, 12:49:43 am »

Francuska vazdušna flotila u Srbiji 1915. godine

   Vlada Kraljevine Srbije je od Francuske 22. jula/4.avgusta 1914.g. zatražila da kao vojnu pomoć uputi u Srbiju 12 aviona sa pilotima i mehaničarima. Francuska, nije u to vreme mogla da udovolji molbi Srbije. Na osnovu predloga Vazduhoplovne komande od 4. novembra 1914.g., Vrhovna komanda je donela odluku da se nabave naoružani aeroplani i da se u zemlji osnuje pilotska škola za čije bi se potrebe nabavila dva školska aviona. Srpska Vlada je u januaru 1915.g. prosledila ovu odluku, u vidu molbe Vladi Republike Francuske, koja je prihvatila da uputi dva školska aviona kao pomoć, ali je i predložila da Srbija uputi grupu svojih pitomaca u Francusku na školovanje. Na istom sastanku francuske Vlade odlučeno je da se uputi i jedna kompletna francuska skadrila u Srbiju.
   Grupisanje i opremanje eskadrile za Srbiju vršeno je u vazduhoplovnom centru Bron kod Liona. Osnovu nove jedinice činila je eskadrila MF.93 koja je imala ratni raspored u tvrdjavi Verden (Region fortifiee de Verdun). Popuna je vršena na taj način što su iz drugih eskadrila prekomandovani najbolji izvidjači, fotografi i drugi vazduhoplovni specijalisti. Medju djima su bili i čuveni francuski piloti iz predratnog perioda Polan i Martine. Sam komandant, šef eskadrile, kapetan Rože Vitra (Roger Vitrat) je bio prekomandovan iz eskadrile MF.25. Nova eskadrila je dobila zvaničan naziv MF.S99 (Escadrille MF.S99), a iz samog naziva se vidi da je to bila eskadrila br.99 opremljena avionima Moris Farman MF 11. Slovo S je označavalo Serbie, tj. Srbiju. Osnovna taktička jedinica, eskadrila (escadrille) u francuskom vazduhoplovstvu (Aéronautiljue Militaire) u to vreme je obično bila naoružana sa 6 aviona istog tipa, plus dva u rezervi.
   Istovremeno sa obaveštenjem o dolasku francuske eskadrile, 31.januara/13.februara 1915.g., u Srbiju je stigao i zahtev francuske komande da se za smeštaj tehničkog centra eskadrile, negde u pozadini fronta, izgradi aerodrom sa hangarom. Komandant srpske Vazduhoplovne komande je za aerodrom odredio teren u blizini Smederevske Palanke. LJudstvo i materijal ukrcani su 18. februara/3.marta u Marselju na dva broda (“Mosul” i “Sveta Jelena”), koji su stigli u Solun 10.marta. Francuski odred koji se sastojao od 99 ljudi, pošao je 27. februara/12.marta iz Soluna, u Niš je stigao 2/15.marta, da bi posle svečanog dočeka produžili za Smederevsku Palanku gde je istovareno ljudstvo i materijal, sem oficira koji su nastavili put za Beograd. Istog dana Vrhovna komanda je obavestila Komandanta odbrane Beograda da će francuska flotila stajati pod Vrhovnom komandom i da će biti smeštena u Smederevskoj Palanci. Načelnik inžinjerije Ministarsta vojnog poslao je 10/23. marta izveštaj Varhovnoj komandi o sastavu Francuske aeroplanske eskadre. Naredjenje za upotrebu, smeštaj i administraciju Francuske vazdušne flotile izdala je Vrhovna komanda 15/28. marta 1915. g. istovremeno izdavši i naredjenje o upotrebi srpske Vazduhoplovne komande. Upočetku su za francusku eskadrilu korišćeni razni nazivi. Zbog toga je major Vitra 21. aprila/4. maja  zatražio od Vrhovne komande da se kao zvanični naziv utvrdi “Francuska aeroplanska eskadrila”.
   Stiglo je ukupno 8 potpuno novih dvosedih biplana Moris Farman MF 11. Sklapanje je počelo 6.aprila, a prvi je sklopljen aparat MF 452, na kome je je prvi let obavio kapetan De Larenti. Poslednji od 8 aviona eskadrile je sklopljen 13.aprila. Već sutradan je preduzeto osmatranje okoline i izvidjanje puta za Beograd. Izvršeni su probni letovi sa svim aparatima i konstantovano je da su svi ispravni.
   Major Vitra je lično, 15.aprila u Kragujevcu izvestio srpsku Vrhovnu komandu da je eskadrila spremna za letenje, a prelet za Beograd, na aerodrom Banjica, je izvršen 5/18.aprila, po kišovitom vremenu. Preletelo je 6 aviona i to: MF 452, MF 193, MF 194, MF 195, MF 196 i MF 199. Dva aviona, MF 197 i MF 198 su ostali kao rezerva u Palanci. Ostatak potrebnog materijala i ljudstva je prebačen vozom istog dana. Prve noći, po dolasku, avioni su ostali pod vedrim nebom. Sledećeg dana, u oluji je potpuno uništen avion MF 196, pa je kao zamena, iz Palanke odmah prebačen MF 197.
   Načelnik štaba Vrhovne komande vojvoda Putnik, izdao je 15/28.marta naredjenje kojim se predvidja da Francuska vazdušna flotila bude samostalna komanda, neposredno potčinjena srpskoj Vrhovnoj komandi. Front izvidjanja flotile se prostirao od Smedereva do Loznice, a zona daljnjeg izvidjanja po dubini do linije Alibunar-Slankamen-Novi Sad-Palanka na Dunavu-Bijeljina-Loznica. Sedište letećeg ešelona bilo je na Banjici, a radionica i park eskadrile u Smederevskoj Palanci u hangaru podignutom za tu svrhu. Da bi se sprečilo da srpske trupe, greškom ne gadjaju francuske avione, naredjeno je da se izrade siluete aeroplana za obuku, a takodje je zabranjeno trupama da gadjaju avione same ili pojedinačno, već isključivo pod komandom oficira. Sličnim naredjenjem je, bio odredjen i rejon dejstva srpske vazdušne eskadre.
   Vrhovna komanda je 6/19.aprila izdala prvo naredjenje za izvidjanje. Eskadrila MF.S99 je započela svoja borbena dejstva u Srbiji 23.aprila 1915.g. Prvi let je izveo pilot kapetan Polan sa izvidjačem kapetanom Tilanom nad južnim Banatom. Tokom dana izvršena su još tri izvidjačka leta iznad drugih sektora fronta i neprijateljske pozadine. Prikupljeni su podaci o utvrdjenjima, logorima i pokretima trupa. Do kraja aprila eskadrila je izvršila 18 letova. Na osnovu izjava izvidjača i fotografskih snimaka sastavljen je i poslat, 1.maja, srpskoj Vrhovnoj komandi detaljan izveštaj o situaciji u Sremu i Banatu.
   U slučaju srpske ofanzive preko Dunava, veliku opasnost po Srbe bi predstavljali austro-ugarski monitori na Dunavu, pa je jedan od prioritetnih zadataka francuske eskadrile bio njihova neutralizacija. Već 29.aprila je izvršen napad na njih, sa velike visine, zbog snažne PA vatre. Zbog slabih rezultata postignutih u dnevnom bombardovanju, odlučeno je da se tokom noći ponovi napad. Noćni napad je izvršen sa tri aviona MF 11, koji su leteli na maloj visini. Postignuti su vrlo dobri rezultati. Ukupno je toga dana izvršeno 7 letova u cilju bombardovanja monitora, pri čemu je bačeno 16 bombi.
   Treći operativni zadatak francuske eskadrile je bio da obezbedi prevlast u vazduhu. Za ostvarenje ovog cilja eskadrila se koristila sa dva metoda: presretanjima i gonjenjem neprijateljskih aviona u vazduhu i napadima na austro-ugarske i nemačke aerodrome u Sremu i Banatu. Sa presretanjima su francuski piloti započeli 26.aprila i već sutradan su pilot narednik-šef Tiruen i mehaničar-strelac Žane vodili prvu vazdušnu borbu. Posle kraće borbe neprijateljski avion je uspeo da pobegne. Do kraja aprila izvršeno je 7 letova u cilju presretanja. Francuska eskadrila je započela i sa napadima na neprijateljske aerodrome severno od Zemuna i na aerodrom kod Bavaništa. Ovaj poslednji je prvi put napadnut 26. aprila, pri čemu je bačeno 1000 strelica, a 30.aprila, 1. i 2. maja bombardovani su hangari na istom aerodromu sa 18 bombi. Zemunski aerodrom je bombardovan najpre noću 14/27.aprila (bačene 4 bombe), a posle jednog napada od 16/29.aprila neprijatelj je premestio ovaj aerodrom nešto severnije da bi obezbedio zaštitu PA artiljerije sa monitora. Od početka maja francuski piloti imaju gotovo apsolutnu prevlast u vazduhu.
   Izvojevavši prevlast u vazduhu eskadrila je tokom maja najveću pažnju posvetila izvidjanju. Vrhovna komanda je 21. aprila/4. maja izdala novo naredjenje o rejonu izvidjanja proširujući ga, pored Srema i Južnog Banata, i na istočnu Slavoniju do Vinkovaca, radi utvrdjivanja koncentracije neprijateljskih snaga na Drini. Usled znatno proširene zone izvidjanja prema zapadu, bilo je neophodno organizovati pomoćno letelište u Šapcu. Šabac je bio pogodan i zato što su iznad tog područja znatno učestali letovi austro-ugarske eskadrile Flik 13. Imajući sve ovo u vidu, još 13/26.aprila izdato je naredjenje da se u Šapcu pripremi letelište, što je uradjeno do 21. aprila/4. maja. Od 23.aprila/6.maja, avioni su polazeći sa Banjice sletali kod Šapca, punili se gorivom i nastavljali izvidjanje. Povremeno su i ostajali u Šapcu, premda je to izbegavano zbog nedostatka hangara. Ovo letelište je korišćeno i tokom leta. Izvidjanjem je utvrdjeno da se neprijateljske snage pripremaju za odbrambena dejstva pa je u skladu sa tim 14/27. maja Vrhovna komanda operativnim jedinicama uputila izveštaj o rezultatima vazdušnog izvidjanja.
   Od početka maja, neprijatelj je počeo da vrši intenzivna bombardovanja luke Prahovo, preko koje je vršeno snabdevanje Srbije iz Rusije. Vrhovna komanda je 25. aprila/8.maja naredila da se u Prahovo prebaci jedno vazduhoplovno odelenje (detašman) od dva aviona (izvidjač Tilan i piloti Polan, De Larenti i Sere) i dva protiv-avionska topa, a 27. aprila/10. maja izdala je naredjenje i za odbranu prahovskog pristaništa kao i za izvidjanje prostora Oršava-Mehadija-Moladava. Odelenje je upućeno za Prahovo 11.maja i tamo je ostalo do 13.juna, kada je vraćeno u sastav eskadrile. Francuski avijatičari su u potpunosti izvršili svoj zadatak. Počev od 15.maja, kada je izvedeno prvo presretanje neprijateljskih aviona, pa sve do povlačenja odelenja, nijedan protivnički avion nije uspeo da se probije do Prahova. Odelenje je izvršilo i izvidjanje neprijateljske teritorije oko Oršave, pri čemu je utvrdjeno da su koncentracije trupa u ovoj oblasti vrlo male.
   Italija je 23.maja objavila rat Austro-Ugarskoj, a za srpsku Vrhovnu komandu je bilo od najvećeg značaja da sazna kakve će to reperkusije imati na raspored austro-ugarskih trupa prema Srbiji. Pošto je 24.maja primećena velika živost na prugama i putevima u Sremu, francuskoj eskadrili je 16/29. maja naredjeno da svakodnevnim izvidjanjem graničnog fronta utvrdi da li neprijatelj izvlači trupe iz Srema, ili su to trupe koje dolaze sa severa, sa Ruskog fronta i samo prolaze kroz Novi Sad prevozeći se dalje ka zapadu, na Italijanski front na Soči. Tokom letova, obavljenim u periodu od 28.maja do 21.juna, francuski avijatičari su stekli tačan pregled situacije. NJihovi svakodnevni izveštaji su omogućili srpskoj Vrhovnoj komandi da izveštajem od 2.juna obavesti operativne jedinice, kako je neprijatelj umesto XV i XVI austro-ugarskog korpusa odvučenih na zapad preko Vinkovaca, doveo 4 nemačke divizije u Srem i istočnu Slavoniju. Prve nemačke jedinice opažene su u Beški 7.juna. Kod Zemuna ni 6. ni 7.juna nisu vidjeni avionski hangari, na osnovu čega je zaključeno da je austro-ugarska vazduhoplovna jedinica Flik 4 prebačena iz Zemuna na Italijanski front.
   Francuska eskadrila je imala veliki deo fronta, te je ubrzo postalo očigledno da je potrebno imati više aviona i pilota. U vezi s tim, još krajem aprila, podnet je zahtev francuskoj Vladi da se pojača francusko vazduhoplovstvo u Srbiji. Srpski Ministar vojni je 24. aprila/7.maja obavešten da su Francuzi spremni da pošalju još jednu eskadrilu kao pojačanje. U skladu sa tim Vrhovna komanda je 4/17.maja izvestila Francusku aeroplansku eskadrilu da je francuski Ministar vojni obećao slanje još jedne eskadrile tako da ukupno bude 20 aeroplana i 12 pilota. Francuska eskadrila je tokom maja nastavila borbu sa neprijateljskim avionima i balonima napadajući ih u vazduhu i na zemlji. Pošto je neprijatelj izbegavao susrete u vazduhu, Francuzi su napadali bombama aerodrom kod Zemuna. Posebno je žestoko napadan aerodrom kod Bavaništa.
   Početkom juna nastavljeni su izvidjački i bombarderski letovi austro-ugarske i nemačke avijacije nad Srbijom. U to vreme, kao pojačanje austro-ugarskim vazduhoplovnim jedinicama, stigla je nemačka 66.eskadrila (66.Flieger Abteilung) koja je locirana na aerodrom u blizini Rume. Francuski vazduhoplovci su onemogućavali njihov let iznad Beograda, ali su oni počeli da lete zapadno od Beograda preko Mačve i severozapadne Srbije, kao i istočno od srpskog glavnog grada, preko Smedereva ka Palanci i Kragujevcu. Presretanje neprijateljskih aviona je bilo otežano i zbog toga što francuska eskadrila nije uvek blagovremeno obaveštavana o prelasku neprijateljskih aviona u Srbiju, pa je srpska Vrhovna komanda, 9.juna, ponovo izdala naredjenje da se što pre izveštava o vremenu prelaska i pravcu leta neprijateljskih aviona. Na predlog komandanta francuske eskadrile, 18.juna je izdato naredjenje trupama da ustanove stalne signalne stanice.
   Tri austro-ugarska aviona su, 9.juna oko 05.50, prvi put bombardovali Kragujevac. Bačeno je 9 bombi od kojih je troje poginulo i 10 ranjeno. Obavešten o tome, major Vitra je poslao iz Beograda dva aviona u patroliranje i poteru za neprijateljem. Avion MF 194 na kome su bili pilot narednik-šef Tiruen i strelac narednik Manjoni presreo je jedan neprijateljski avion iznad Smedereva na visini od 2500 m. Tiruen je vešto manevrisao, a Manjoni otvorio vatru na protivnika, tako da su ga posle kraće borbe, oborili na austo-ugarskoj strani, 150 m od obale Dunava. Kapetan Polan sa podnarednikom Mufloom je zatim fotografisao, 13.juna oboreni avion. Bila je to prva vazdušna pobeda francuske eskadrile MF.S99 na ratištu u Srbiji. Tireun i Manjoni su u znak priznanja dobili 12.juna vojnu medalju sa ratnim krstom, a odlukom srpskog Prestolonaslednika dodeljena im je, 19.juna, Karadjordjeva zvezda sa mačevima IV stepena.
   Pojačanje od 4 aviona MF 11 (MF 499, MF 509, MF 512 i MF 515) stiglo je 27.juna 1915.g., ali aparati nisu bili operativni ni 13.jula. Srpska Vrhovna komanda je nameravala da stvori dve eskadrile i smanji prostor koji je dotle držala francuska eskadrila, ali je na insistiranje majora Vitra pojačanje ostalo u sastavu eskadrile. Zbog taktičke upotrebe avijacije za vojsku bilo je dovoljno izabrati teren za spuštanje blizu glavnog štaba vojske i tamo poslati avione potrebne za izvidjanje toga dana.
   Francuska eskadrila je 3.juna zamolila srpsku Vrhovnu komandu da joj se pošalju 100 velikih bombi i 150 šrapnela pukovnika Vasića. Francuska eskadrila je 10.jula izvestila Vrhovnu komandu o probama sa Vasićevim bombama koje su se pokazale veoma kvalitetnim, pa preporučuje da se počne sa njihovom serijskom proizvodnjom. Mesec dana kasnije, 19.avgusta, traženo je još 50 bombi pukovnika Vasića od po 40 kg. Ovaj materijal je iz Vojno-tehničkog zavoda u Kragujevcu bio isporučen tek krajem leta i početkom jeseni 1915.g.
   Početkom leta 1915.g., postojala je opasnost da austro-ugarska avijacija napadne zapaljivim bombama polja pod žitaricama u Srbiji (u Mačvi i Stigu). Da bi se imalo spremno oružje za odmazdu, juna meseca je počelo da se eksperimentiše sa zapaljivim bombama i u francuskoj eskadrili i u Aeroplanskoj eskadri. Major Vitra je 16/29.juna izvestio Vrhovnu komandu da su zapaljive bombe spremne za upotrebu i da bi mogle sa uspehom da se upotrebe za uništavanje žetve na neprijateljskoj teritoriji. Tražio je odobrenje za njihovu upotrebu. Vrhovna komanda je 1.jula naredila da se samo pripremi dovoljan broj bombi, a da se njihova upotreba odloži dok neprijatelj prvi ne upotrebi slično oružje protiv Srbije. Ipak sa probama je nastavljeno, pa je tako Vitra izvestio 10.jula Vrhovnu komandu o probama zapaljivih i gasnih bombi. Zapaljive bombe, projekat jednog francuskog podoficira iz eskadrile MF.S99, su stvarale u proseku po 6 požarnih ognjišta u krugu prečnika 200 m. Rukovanje ovom bombom je bilo veoma lako, bomba je imala malu masu, što je omogućavalo da čak i avioni tipa Blerio mogu poneti veći broj ovih bombi. Što se tiče zagušljivih bombi, one su stvarale 200 kubnih metar zagušljivca. Zahtevano je da se izradi 500 zapaljivih, 200 gasnih i 50 bombi od 40 kg. Ponovo je tražena izrada 100 velikih bombi i 150 šrapnela pukovnika Vasića, već ranije traženih 3.juna. Do 22.avgusta,  u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu izradjeno je 144 brizantnih granata od 5 kg, 2 od 40 kg, 2 od 60 kg, 8 za paljenje, 2 sa zagušljivim gasovima i 22 za obuku.
   U medjuvremenu je nastavljeno izvidjanje najvažnijih delova graničnog fronta. Pošto je izvidjanje pokazalo da je neprijatelj smanjio broj trupa i da ne postoje nikakvi veći pokreti trupa koje bi trebalo svakodnevno pratiti, intenzitet izvidjačkih letova je u toku jula znatno smanjen. Početkom jula neprijateljska avijacija je ponovo počela da bombarduje Beograd. Tokom meseca ovi napadi su postali češći. Popodne 23.jula, nekoliko neprijateljskih aviona je bombardovalo Beograd bacivši 13 bombi. Pilot kapetan Polan i mehaničar-strelac Lastard, poleću na avionu MF 193, u gonjenje. Iznad kote 81, severno od sela Borče, ova posada uspeva da stigne jedan austro-ugarski dvosed Lojd tipa C (Lloyd C). Pošto je Farman presekao put protivniku, strelac Lastard je ispalio oko 100 metaka iz svog mitraljeza Hočkis (Hotchkiss), posle čega je Lojd, iz koga je u početku uzvraćano vatrom iz puške, najednom pao na zemlju u blizini Komarove Humke, kota 81, južno od sela Glogova. Francuski Farman se zatim spustio na visinu od 800 m i bacio bombu na oboreni avion, a posle toga izvršio snimanje fotografskim aparatom ostataka na zemlji. Pilot oborenog Lojda, potporučnik Bela Lošonci (Béla Losonczy), komandir Flik-15, preživeo je obaranje, a takodje i drugi član posade. Za postignuti uspeh francuski avijatičari su odlikovani najvišim srpskim odličjem i to: kapetan Polan Karadjordjevom zvezdom sa mačevima IV stepena, a Lastard Zlatnom medaljom za hrabrost. Istog dana je major Vitra predvodio jednu trojku aviona MF 11 (piloti ostala dva aviona su bili kapetan Danželezer i poručnik Mer).
   Pored strategijskog izvidjanja i presretanja neprijateljskih aviona, eskadrila je vršila i druge zadatke, od kojih je naročito važna bila reglaža artiljerijske vatre kojom je onesposobljeno nekoliko neprijateljskih baterija na Bežanijskoj kosi. Tako je, na primer, 20. jula/2. avgusta reglažom narednika Selakea uništena austrougarska baterija sa dalekometnim topovima kalibra 105 mm utvrdjena kod Bežanijske kose. Stalno je vršeno i osmatranje kretanja austro-ugarskih monitora. U cilju odmazde zbog čestih vazdušnih napada na Beograd, francuska eskadrila je od početka jula započela sa bombardovanjem mosta na Dunavu kod Petrovaradina i trupa graničnog osiguranja u Banatu, pored već uobičajenih napada na aerodrom kod Bavaništa. Vazduhoplovcima je po izričitom naredjenju srpske Vrhovne komande, bilo zabranjeno da bombarduju naseljena mesta da u njima ne bi stradalo i civilno stanovništvo.
   Izvidjači francuske eskadrile su već u više navrata skretali pažnju da se srpski logori lako uočavaju iz vazduha, pa je na zahtev srpske Vrhovne komande u eskadrili sastavljen uput o maskiranju i zaštiti trupa od neprijateljskog izvidjanja i bombardovanja. Po izradi, uput je 21.jula, upućen svim komandantima operativnih jedinica Srpske vojske. Istovremeno, major Vitra je izradio uput Upotreba aeroplana u ratu, kojim je prvi put službeno regulisna upotreba avijacije u vojne svrhe. Uput je stupio na snagu 8/21.jula. Posle nekoliko dana, 11/24.jula Vrhovna komanda je naredila da se izvrši izvidjanje i srpskog fronta da bi se videlo kakav su uspeh imala uputstva.
   Imajući u vidu da francuska eskadrila nije imala dovoljan broj obučenih izvidjača, načelnik štaba Vrhovne komande naredio je 19. jula/1.avgusta da se izvrši izbor 10 nižih oficira za službu osmatrača. Izdato je naredjenje i francuskoj eskadrili da pripremi sve što je neophodno za njihovu obuku. Polovinom avgusta sastavljen je konačan spisak izabranih oficira, ali pošto je kapetan Rošfor upućen 2/15.avgusta za Prahovo, a on je bio jedan od glavnih instruktora, polaznici kursa su se okupili u Beogradu tek 24. avgusta/6.septembra. Predavanje i obuka su započeli 25. avgusta/7.septembra. Obuka nije bila završena u potpunosti jer je počela neprijateljska ofanziva i bilo je potrebno vršiti intenzivno izvidjanje. Odlučeno je da se zadrže najstariji polaznici kursa kapetani Dragoljub Blagojević, Marko Božović i rezervni poručnik Miroslav Nikolić. S njima je završena obuka po skraćenom postupku posle čega su rasporedjeni u srpsku i francusku eskadrilu.
   Na osnovu izveštaja agenata da se priprema zajednička nemačko-austro-ugarska ofanziva na Srbiju, 28. jula/10.avgusta su poslati francuski avijatičari da osmatraju teritoriju južnog Banata do Vršca i Bele Crkve, pri čemu nisu otkrili nikakve promene. Na osnovu naredjenja Vrhovne komande od 30.jula/12. avgusta odelenje od dva aviona MF 11 upućeno je 2/15.avgusta je u Prahovo. Nažalost jedan avion (pilot Kornemon i mehaničar Mastif) je zalutao i greškom sleteo u Bugarsku u selo Halvaxi. Srpski poslanik učinio je korake u Sofiji, 16/29.avgusta, da se avion vrati. Na intervenciju francuskog ambasadora u Bugarskoj, Kornemon i Mastif su posle par dana vraćeni, ali je avion zadržan do 24. avgusta/6.septembra. U medjuvremenu je u Prahovo iz Banjice poslat drugi avion. Zadatak odelenja je bio da utvrdi sa kojim snagama raspolaže neprijatelj prema severoistočnoj Srbiji. Već prvi letovi su pokazali da iz pravca Oršave ne preti nikakva opasnost.
   Srpski Prestolonaslednik Aleksandar je posetio 27. jula/9. avgusta osoblje Francuske eskadrile na njihovom aerodromu. Po izvršenoj smotri Aleksandar je leteo sa kapetanom Polanom nad Beogradom, a u toku dana je još nekoliko uglednih srpskih ličnosti letelo sa francuskim pilotima. Odlaskom nemačkih eskadrila sa Srpskog fronta u poslednjim danima jula, znatno je opala aktivnost neprijateljskog vazduhoplovstva nad Srbijom. Tokom avgusta nije bilo nijedne vazdušne borbe.
Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #1 on: December 22, 2010, 12:51:14 am »

Prikupljanje neprijateljskih trupa predvidjenih za ofanzivu, pod komandom nemačkog feldmaršala Makenzena, otpočelo je početkom septembra. Koncentracijska prostorija je bila izvan zone koju su mogli da izvidjaju francuski i srpski avioni. Tek 7/20.septembra su zapaženi znatniji pokreti trupa i komore i to pretežno u Sremu. Zbog toga je 9/22. septembra naredjeno da se poveća intenzitet izvidjanja. Izvidjanja avijatičara od 9/22.septembra su u potpunosti razvejala svaku sumnju, u pripremi je bila ofanziva. Sledeći dan je bio vrlo značajan za francusku eskadrilu. Najpre, bio je to prvi dan u kome je eskadrila letela sa novog letelišta u Kovioni (u blizini izletišta Trešnja kod Ralje), pošto je aerodrom na Banjici postao isuviše ugrožen. Istog dana francuski piloti su se prvi put suočili sa novim protivnicima, modernim nemačkim borbenim dvosedima i specijalizovanim protiv-avionskim topovima. Zbog svega ovoga, francuski vojni ataše u Srbiji je uputio hitan telegram francuskom Ministru rata u kome je zahtevao slanje šest brzih aviona sa šest oficira osmatrača.
   Odelenje francuske eskadrile u Prahovu nastavilo je i tokom septembra izvidjanje u predelu Đerdapa. Srpska Vrhovna komanda je naredila da se izvidjanjem razjasni situacija u tom sektoru. Na osnovu tog naredjenja, kapetan Tilan je izvršio 9/22. i 10/23.septembra detaljno osmatranje prostora od reke Černe do Mehadije. Otkrivena je samo jedna neprijateljska brigada. Pošto ni ponovljeno izvidjanje od 11/24.septembra, nije ništa novo otkrilo, zaključeno je da neprijateljska koncentracija ne prelazi istočno od Bele Crkve. Naredjenjem Vrhovne komande od 15/28.septembra, vazduhoplovno odelenje je prebačeno u Požarevac, kao pojačanje srpskoj eskadrili.
   Francuska eskadrila u Kovioni je nastavila sa izvidjanjem 11/24. i 12/25.septembra, na osnovu koga je zaključeno da je sigurno da će napad na Srbiju biti izvršen na frontu Šabac-Beograd-Smederevo-Ram-Veliko Gradište. Ono što je bilo nepoznato, to je gde će neprijatelj izvršiti neposredni prelaz preko Save i Dunava, pa zato Vrhovna komanda 13/26.septembra naredjuje eskadrili da utvrdi gde neprijatelj izvodi pripreme za prelaz preko Save i da li se priprema za prelaz preko Dunava u blizini Kovina ili Bezjaša i Požežane.
   Nešto ranije, izmedju oko 7/20.septembra prebazirana su 2 aviona MF 11 sa Banjice u Požarevac, tako da je ratni raspored eskadrile na dan 14/27.septembra bio sledeći:
   - u Kovioni 6 aviona sa 6 pilota i 2 izvidjača,
   - u Požarevcu 2 aviona, 2 pilota i 2 izvidjača i
   - u Prahovu 2 aviona sa 2 pilota i jednim izvidjačem.
   Odelenje iz Prahova je 15/28.septembra preletelo za Požarevac. U cilju izvršenja naredjenja Vrhovne komande od 13/26. septembra, francuski vazduhoplovci su intenzivnim, svakodnevnim izvidjačkim letovima, pokušali da odrede tačna mesta prelaska Save i Dunava. U periodu od 14/27.septembra do 5.oktobra zaključno, nije se letelo samo 15/28.septembra. U Sremu je kod Surčina, otkriven veliki mostovni park, što je potvrdjivalo da se priprema prelaz Save i Dunava kod Beograda. U Banatu i pored otkrivenih velikih koncentracija neprijateljskih trupa, nije bilo moguće utvrditi mesta prelaska.
   Zajedno sa koncentracijom trupa Nemci i Austro-Ugari su prebacili i značajne vazduhoplovne snage na srpski front. Pridota je armijska komanda vazduhoplovtva (Stahl), jedan armijski vazduhoplovni park (Armeeflugpark), 6 nemačkih (Flieger Abteilung) i 4 austro-ugarske eskadrile. Sa Ruskog fronta prebačene su u Srbiju 1., 66., 69. i 57.eskadrila.
   Pored dejstava po francuskim Farmanima u cilju obezbedjivanja prevlasti u vazduhu, neprijateljski avioni su počeli da svakodnevno bombarduju i mitraljiraju srpske trupe, železničke instalacije i naseljena mesta u dolini Morave. Najžešći, istovremeno i najznačajniji cilj, postao je Kragujevac u kome se nalazila srpska Vrhovna komanda i Vojno-tehnički zavod. Sedam nemačkih aviona, i to šest dvomotornih troseda AEG iz 30.eskadrile, predvodjenih jednim dvosedom Rumpler doletelo je 17/30.septembra sa nekog od aerodroma u blizini Vršca i bacilo na Kragujevac 45 bombi. Srpska PA artiljerija je žestoko odgovorila, a artiljerac Radoje Raka LJutovac je direktnim pogotkom granate iz adaptiranog Krupovog (Krupp M.1904) topa oborio Rumpler, u kome su poginula oba člana posade kapetan-izvidjač Kurt fon Šefer (Kurt von Scheffer) i pilot oficirski-kandidat Oto Kirš (Otto Kirsch).
   Drugi po značaja cilj bio je Požarevac koji je uz to bio daleko izloženiji napadima jer se nalazio vrlo blizu granice.
   Jedan neprijateljski aeroplan je još 8/21. septembra oko 9 časova bacio dve bombe na Veliko Gradište ali su one pale na utrinu pored groblja. Drugi je oko 10 časova bacio dve bombe na logor južno od Smedereva (gde su pale izmedju logora 5. puka I poziva i sela Vučaka) i jednu na Brestovik. U isto vreme jedan nemački aeroplan je bacio tri bombe na Požarevac (od kojih jedna nije eksplodirala) i pet bombi na Dubravicu (pale 300 do 400 m zapadno od logora). Četvrti aeroplan, toga dana, pojavio se u 16.15 iznad Gorice i Zatonja odakle je produžio nizvodno gadjajući iz mitraljeza srpske stražare. Sutradan je jedan aeroplan bacio tri bombe na Veliko Gradište (pale kod Selićeve ciglane) ali je samo jedna eksplodirala. Čak 6 nemačkih aeroplana letelo je 10/23. septembra ali nije dejstvovalo po ciljevima na zemlji već je samo izvidjalo.
   Nemački aeroplani su nastavili sa snažnim dejstvom po Požarevcu i 11/24. septembra. Tog dana su, najpre, 4 nemačka aeroplana letela iznad linije Ram-Petka-Smederevo-Kostolac, naročito se zadržavajući nad prostorom Kostolac-Kulič. Istovremeno su 2 aeroplana letela nad linijom Ram-Veliko Gradište a jedan aeroplan izvidjao nad linijom Koroniži-Moldava-Požežena. Nekoliko nemačkih aeroplana je napalo Požarevac bacivši 22 bombe od kojih su ranjena 2 vojnika a jedan je poginuo (ubijen je i jedan vo a 5 je ranjeno). Na kraju su Nemci izvršili i dva leta nad Velikim Mokrim Lugom, Vinčom i Klupama a ka Avali i nazad preko Mirijeva.
   Sutradan, 12/25. septembra Nemci su izvršili 7 izvidjačka leta nad linijom Gradište-Požarevac-Smederevo-Ram-Gradište zadržavajući se najviše nad prostorom izmedju Mlave i Smedereva. Jedan neprijateljski aeroplan je leteo od Ivanova ka Grockoj ali pošto je po njemu otvorila vatru srspka artiljerija on se vratio. Požarevac je snažno bombardovan i ovog dana. Na njega su bačene 34 bombe od kojih je poginuo jedan vojnik i ranjeno 3 vojnika, jedan žandarm i 7 gradjana. Toga dana je žestoko napadnut i aerodrom u Požarevcu. Na njega su dva aviona, od kojih jedan dvomotorni AEG GII bacili 28 bombi koje su sve pale pored aerodroma i od kojih je ranjen samo jedan komorxija. Jedan od ovih aviona se pri povratku spustio kod Bazjaša i imao je let kao da je oštećen od srpske artiljerijske vatre. Povodom ovog napada srpska Vrhovna komanda je 13/26. septembra naredila komandantu Odbrane Beograda da odmah železnicom uputi do Osipaonice jedan vod protivaeroplanske baterije u Požarevac. Ovaj vod je po pristizanju postavljen na Čačalici.
   Nad prostorom Braničevskog odreda tokom 13/26. septembra letelo je 9 neprijateljskih aeroplana koji su bacili 4 bombe od kojih je poginulo 4 lica a isto toliko je i raljnjeno. Tokom 14/27. septembra neprijatelj je izvršio 6 izvidjačkih letova nad odsekom Moldava-Dubravica-Smederevo.
   Do tada najžešće bombardovanje Požarevca izvršeno je 16/29. septembra. Najpre su oko podne 4 aeroplana letela nad prostorom Ram-Požarevac-Grocka-Kovin. Izmedju 16 i 18 časova 7 nemačkih aeroplana letelo je nad Požarevcem i bacilo na varoš i neposrednu okolinu 58 bombi (od kojih nije eksplodiralo 8). Od bombardovanja je poginuo jedan gradjanin a ranjena su, pored jednog oficira i jednog vojnika, i 3 gradjanina (ubijena su četiri vola, jedan konj, dve svinje i dva praseta). Oštećene su dve kuće a dosta je i prozora razbijeno. Od ovih aeroplana dva su produžila za Smederevo a ostali su se vratili preko Petke i Kostolca Tokom dana su i nad Beogradom letela 3 neprijateljska aeroplana a jedan je tri puta nadletao odsek selo Progar - selo Provo.
   Nemački avioni su tokom 30. septembra izvršili 13 borbenih letova nad sektorom Ram-Požarevac-Smederevo i bacili 3 bombe na Požarevac, 3 na Kličevac, 2 na Rečicu, 2 na Lipe i 1 na Skelu. Nad Beogradom su letela 2 aeroplana ali su proterana dejstvom srpske protivaeroplanske artiljerije. Tom prilikom je bačena jedna bomba na Takovsku ulici ali žrtava nije bilo. Takodje 7 nemačkih aeroplana je napalo Kragujevac na koji su bacili 45 bombi od kojih je 15 palo u VTZ i njegovu okolinu ali bez veće štete. U Kragujevcu je poginulo 5 a ranjeno 10 lica. Isti aeroplani bacili su jednu bombu na most izmedju Markovca i Svilajnca i 3 na Lapovo ali je sve prošlo bez štete i gubitaka.
   Francusko Ministarstvo rata je 17/30.septembra obavestilo francuskog vojnog atašea da je jedna eskadrila (Nikapost ?) od 6 aviona, sa potrebnim pilotima i osmatračima, povučena iz vojne zone Zapadnog fronta u Francuskoj, na popunu potrebnim pozadinskim materijalom neophodnim za samostalno dejstvo radi slanja za Srbiju. Nažalost, ta eskadrila nije nikada poslata u Srbiju, ali su tokom septembra iz Francuske stigla još dva aviona MF 11 bez instrumenata i naoružanja. Tokom oktobra i novembra, neki od srpskih pilota su leteli na avionima MF 11.
   Oktobar je započeo bombardovanjem Kragujevca sa tri neprijateljska aviona, od 18 bačenih bombi 10 je palo na Vojno-tehnički zavod. Materijalna šteta je bila neznatna, ali je bilo žrtava. Nemački aeroplani su tokom, tog 18. septembra/1. oktobra, izvršili 13 borbenih letova nad prostorom Smederevo-Ram-Požarevac. Tom prilikom su bacili tri bombe na Požareva, tri na Kličevac (jedna nije eksplodirala), jednu na skelu, tri na Lipe od kojih je jedna pala na kuću Milana Vučkovića i razrušila je  a druge dve u blizini Balonskog odeljenja i dve bombe na Rečicu gede je poginulo jedno a ranjeno četiri lica (od kojih jedna baba i dvoje dece). Na Smederevo je bačeno 8 bombi i u dva maha mitraljezom su iz aviona gadjane srpske trupe kod Vučaka. Bačene su i dve bombe  zapadno od Gorice. Jedan nemački avion je leteo nad Topčiderskim brdom i ubrzo je proteran vatrom srpske artiljerije. Drugi nemački avion je leteo od Jakova preko Ostružnice ka  Umki, Meljaku i Beogradu.
   Požarevac je ponovo bombardovan 19. septembra/2. oktobra kada su neprijateljski aeroplani bacili 75 bombi na varoš. U napadu je poginula jedna žena, a ranjena su dva vojnika i jedan civil. Na okolna sela i Ram bačeno je još 11 bombi, na Smedervo su bačene dve bombe na Rečicu dve i na Kličevac tri. Oštećeno je i više kuća (od toga u Kličevcu jedna). Napad je ponovljen i sutradan, 20. septembra/ 3. oktobra kada su nemački aeroplani u 17 borbenih letova bacili 75 bombi. Toga dana oko 16 časova jedan neprijateljski aeroplan je leteo pravcem Veliko Gradište-dolina Peka-Srednjevo (gde je bacio tri bombe koje su pale ispred pošte)-Carevac (dve bombe)-mlin kod Šuvajića (jedna bomba)-D. Kruševica (jedna bomba)-Miljević (jedna bomba)-Braničevo (jedna bomba). Pri povratku gadjao je u tri maha srpske trupe iz mitraljeza a na Veliko Gradište je bacio jednu bombu od koje je oštećena jedna kuća.
   U cilju pripreme za odbranu od očekivnog napada Bugarske, Vrhovna komanda je, naredjenjem od 16/29.septembra, predvidela baziranje jedne izvidjačke eskadrile u Beloj Palanci. Istovremeno je zatraženo odobrenje od srpske Vlade, zbog učestalih letova bugarskih i nemačkih aviona nad istočnom Srbijom, da i francuski avioni izvidjaju bugarsku teritoriju. Pošto francuska i britanska Vlada nisu dozvoljavale da se Bugarska bilo čime izaziva, srpska Vlada je odbila ovaj zahtev. Isto odobrenje je ponovo zatraženo 19. septembra/2. oktobra i na sednici od 21. septembra/4. oktobra odobreno je da avioni francuske eskadrile mogu vršiti izvidjanje bugarske teritorije. Konačno, 23. septembra/6. oktobra izjutra, naredjeno je odelenju iz Kovione da izvrši prelet na aerodrom u Nišu. Tokom dana, svi avioni su poleteli ka Nišu, sa medjusletanjem u Smederevskoj Palanci. Zbog manjih kvarova na nekim avionima i lošeg vremena koje je vladalo sutradan, eskadrila se okupila u Nišu tek 25. septembra/8. oktobra. U dokumentima srpske Vrhovne komande od tog vremena na dalje, ova dva odelenja se tretiraju kao posebne eskadrile, mada su obe zadržane pod komandom majora Vitra.
   U medjuvremenu, 23. septembra/6. oktobra srpska Vlada je tražila odobrenje od francuske Vlade da odobri upotrebu francuskih aviona protiv Bugarske. Posle višednevih pregovora, 25. septembra/8. oktobra u 23.30 h, Ministar Francuske u Srbiji telegramom daje odobrenje da se francuski avijatičari na Bugarskom frontu stave na raspolaganje srpskoj Vrhovnoj komandi, tako što će se smatrati da su avijatičari ustupljeni Srbiji sa srpskim uniformama, dok će avioni imati srpske oznake. Srpske oznake su odmah ucrtane na svim avionima MF 11 iz sastava eskadrile bazirane u Nišu. Te oznake novog tipa su dobijene prepravkom francuskih kokardi i repnih zastava, prebojavanjem svih njihovih belih polja plavom bojom. Ove oznake su ostale na ovim avionima i kada je Francuska objavila rat Bugarskoj i ti aeroplani MF 11 su ih nosili sve do svog kraja u Albaniji u januaru 1916.g.
   Već 27. septembra/10. oktobra nemački avioni koji su poletali iz Bugarske (formalno neutralne), bombardovali su Niš. Francuski piloti su poletali u presretanje sa aerodroma u blizini niške srednjovekovne tvrdjave, ali do borbe nije došlo jer su Nemci uspeli da se udalje pre nego što su Farmani dostigli potrebnu visinu. Sutradan, eskadrila je odletela za Belu Palanku, a već 29. septembra/12. oktobra je izvršeno više letova u cilju patroliranja oko Pirota i radi gonjenja nemačkih aviona koji su i toga dana bombardovali Niš. Srpska Vrhovna komanda je, 30. septembra/13. oktobra, izdala naredjenje komandiru francuske eskadrile u Beloj Palanci za izvidjanje srpsko-bugarske granice i dela bugarske teritorije gde se vršila koncentracija bugarskih trupa, ali zbog izuzetno nepovoljnih vremenskih uslova ovo nije izvršeno. Napad Bugarske na Srbiju i napredovanje njenih trupa u pravcu Caribrod-Pirot-Bela Palanka-Niš, prisilio je eskadrilu da se povuče za Niš.
   Srpska Vrhovna komanda je 23. septembra/6. oktobra izdala naredjenje eskadrili u Požarevcu da u toku 7.oktobra utvrdi mesta prelaska neprijatelja preko Save i Dunava. Zahtevano je i da se bombarduju njegove trupe koje su prešle Savu kod Jarka i koncentracije kod Surčina. Ovo nije bilo moguće izvršiti sve do 9.oktobra, jer je eskadrila zbog jakog pritiska nemačkog vazduhoplovstva (samo 3. oktobra je 17 nemačkih aeroplana napalo Požarevac i okolinu bacivši 75 bombi) i početka Makenzenove ofanzive, morala da izvrši prebaziranje.
   U medjuvremenu, 22. septembra/5. oktobra celog dana su neprijateljski aeroplani leteli i izvidjali prostoriju Ram-Požarevac-Smederevo. Nad Požarevcem je izvršeno više letova ali nisu bacane bombe. Oko 14.30 jedan aeroplan  je bacio na Godomin tri bombe, od kojih je jedna kod Bagera a dve bliže selu Lipama gde se nalazio srpski balon. U 16 časova pojavila su se dva neprijateljska aeroplana ali su sa 11 ispaljenih šrapnela vraćeni natrag. Jedan aeroplan je u 16.30 časova bacio tri bombe na Goricu kod Rama a koje su pale u Orlovački potok. Kada je posle toga neprijateljska artiljerija otvorila vatru na srpske položaje oko Gorice jedan aeroplan je vrši regulisanje te vatre a poremeno je i iz mitraljeza gadjao srpske snage. No ipak, od svega ovog dejstva oko Gorice srpske trupe nisu imale gubitaka. Izmedju 6.45 i 14.45 časova 23. septembra/6. oktobra 8 neprijateljskih aeroplana je letelo raznim pravcima preko Zapisa, Drmna, Petke, Dubravice, Zabele, Klenovika, Požarevca, pa uz Veliku Moravu do Osipaonice. Sutradan u 9.30 pojavio se jedan neprijateljski balon kod kovina ali se ubzo spustio a u 16.40 ponovo je podignut bliže selu Pločici. Tog 24. septembra/ 7. oktobra letela su 4 neprijateljska aeroplana na Smederevskom otseku kao i na Požarevačkom odesku.
   Padom Požarevca drastično se smanjuje nalet neprijateljske avijacije premda ona nastavlja da leti i sledećih dana. Na žalost i naši i nemački a i austrougarski izvori su vrlo škrti o ovome. Ono što znamo to je da su nemačke i austrougarske eskadrile prilično uspešno podržavale svoje trupe do doline Zapadne Morave dok je dalja podrška usled nepostojanja uredjenih letelišta južno od Požarevca i Smederevske Palanke bila vrlo ograničena i svodila se na pojedinačne izvidjačke letove i znatno redje bombardovanje radi uznemiravanja (na primer u Kraljevu početkom novembra). Tek znatno kasnije, u Albaniji,  doći će do izražaja dejstvo austrougarske hidroavijacije iz Boke Kotorske. Ali to je jedna sasvim druga priča. Vratimo se dejstvu Francuske aeroplanske eskadrile.
   Sa novog letelišta Francuske aeroplanske eskadrile kod Mladenovca izvršena su 26. septembra/9. oktobra i 27. septembra/10. oktobra po dva izvidjačka leta i utvrdjeno je da se glavne neprijateljske snage koncentrišu izmedju Kovina i Rama. Eskadrila je neposredno posle ovih letova prebazirala u Smederevsku Palanku, odakle je od 29.septembra/12. oktobra do 1/14.oktobra izvršila 5 izvidjačkih letova. Sledećih dana zbog nepovoljnih vremenskih uslova nije se letelo, a zbog brzog nastupanja Nemaca eskadrila je bila prisiljena da oko 7/20.oktobra preleti za Jagodinu.
   Ordre de bataille eskadrile 1/14.oktobra je:
   - u Smederevskoj Palanci 5 aviona sa 5 pilota i dva izvidjača,
   - u Beloj Palanci 4 aviona, 5 pilota i dva izvidjača. Ova eskadrila je najpre imala 4 aviona koji su stigli iz Kovione, ali je jedan neposredno po dolasku otpisan. Tada su iz odelenja u Smederevskoj Palanci stigli kapetan Tilan i narednik Pete sa jednim Farmanom.
   Iz Jagodine su 12/25.oktobra izvršena dva izvidjačka leta. Usled povlačenja Srpske vojske eskadrila je iz Jagodine morala ponovo da odstupi, ovog puta za Kruševac, gde se 1.novembra spojila sa eskadrilom iz Niša.
   Poboljšanje vremenskih uslova omogućilo je eskadrili iz Niša da 12/25.oktobra izvede čak 4 izvidjačka leta duž srpsko-bugarske granice i dolinom Južne Morave. Već sutradan su počele pripreme za evakuaciju i trajale su sve do 15/28.oktobra, kada je naredjeno povlačenje ka Prokuplju. Medjutim, 16/29.oktobra je stiglo izmenjeno naredjenje da se povlačenje vrši ka Kraljevu, a prva etapa je bio Kruševac. Zemaljsko osoblje i oprema su već bili ranije poslati u istom pravcu, a u 11.00 su poletela samo tri aviona MF 11. Pilot Štefanik, slovački dobrovoljac u francuskoj avijaciji, nije mogao da poleti zbog slomljene elise. Medjutim, ubrzo su se na aerodrom vratili Kornemon i Pete, prvi zbog oštećenja krila, drugi zbog kvara na motoru. Jedino je Tiruen toga dana stigao u Kruševac. Štefanik je tek 18/31.oktobra, po dobijanju nove elise, preleteo kao poslednji u Kruševac, ali je pri sletanju ponovo slomio elisu. Oštećeni Štefanikov avion MF 499 je 19. oktobra/1. novembra predat Srbima, a on je 20. oktobra/2. novembra dobio MF 528, istog dana kada je major Vitra napustio Kruševac zajedno sa srpskom Vrhovnom komandom. U medjuvremenu je deo eskadrile već bio odleteo za Rašku. U Kruševcu su spaljena dva aviona MF 11 i mnogo drugog materijala kojeg je bilo nemoguće transportovati. Tri preostala aviona su poletela istog dana za Rašku iz Kruševca. Na cilj je stigao samo jedan avion, dok su se piloti Štefanik i Bastid vratili. Sutradan su ponovo pokušali da izvrše prelet, ali su bili prinudjeni da se spuste u selo Stanjevo kod Aleksandrovca Župskog. Oštećeni avioni su zapaljeni, a avijatičari su se peške uputili u svoju jedinicu.
   Istog dana izdato je naredjenje kojim se odobrava formiranje avijatičarske službe Srpske vojske sa tri eskadrile pod komandom majora Vitra. Najavljen je i skori dolazak dva aparata tipa Farman sa dva pilota. U naredjenju se naglašava da je vazduhoplovstvo Srpske vojske nezavisno od Vazduhoplovstva francuske Istočne vojske.
   Ovde moramo da se osvrnemo na jedan dogadjaj koji se dogodio 22. oktobra/4.  novembra u tada već dubokoj pozadini kod Miljkovog manastira kod Svilajnca.  Naime, u manastiru je sačuvano predanje da je nekoliko dana po prolasku nemačke vojske tim krajem došao u manastir momak od petnaestak godina (iz obližnjeg sela), obučen u nemačku uniformu i naoružan nemačkom puškom a koje je pokupio od poginulog nemačkog vojnika koga je našao u nekoj njivi. Upravo u tom momentu je manastir preletao, u brišućem letu, nemački aeroplan. Momak je opalio iz puške u pravcu aeroplana nakon čega je ovaj pao par stotina metara od manastira. U aeroplanu su bila dva nemačka pilota i oba su poginula. Sve bi to mogla da bude legenda (a tako smo je i tretirali) da skoro nismo u literaturi, pisanoj na osnovu originalnih nemačkih dokumenata, otkrili da je 22. oktobra/ 4. novembra u akciji poginuo u avionu vojnik Oto Betih (Otto Bettich) sa aerodroma Požarevac. Pošto on nije mogao da pogine u akciji na aerodromu (bila bi to pogibija u udesu - a to je jasno odvojeno u izvorima) znači da je poleteo sa tog aerodroma a za te dane nema prijavljenog obaranja od strane srpskih jedinica. Nije nemoguće (čak je vrlo verovatno) da je reč o tom slučaju, pogotovo što predanje dalje kaže da je dotični momak uhvaćen od Nemaca ali da nije streljan, premda je zatečen u nemačkoj uniformi, jer je bio maloletan. A sve ovo teško da je neko tek tako izmislio.
   Prikupljanje francuske eskadrile u Raški je trajalo do 23. oktobar/ 5. novembra. Spasen je sav materijal na točkovima i 6 aviona MF 11. Uskoro je jedan od aviona doživeo udes. Sa letelišta u Raškoj, do 30. oktobra/12. novembra zaključno, izvršeno je 7 izvidjačkih letova. Jedan deo eskadrile prešao je u Kosovsku Mitrovicu, odakle je 25. oktobra/7. novembra izveden prvi izvidjački let u cilju osmatranja Končulanskog tesnaca. Sa letelišta kod Kosovske Mitrovice, izvršena su 30. oktobra/12. novembra dva poslednja izvidjačka leta eskadrile MF.S99 na frontu u Srbiji. Francuska eskadrila se okupila 31. oktobra/13. novembra u Kosovskoj Mitrovici, a već 3/16. novembra je prešla za Prizren. Major Danželezer je jednim Farmanom prevezao bolesnog pilota Štefanika u Prizren. U Prizren je stiglo 5 aviona sposobnih za letenje. Iako je ljudstvo došlo u Prizren premoreno i prozeblo od dugog marša, već posle nekoliko dana je naredjeno dalje odstupanje preko Albanije ka Jadranu. Odlučeno je da se Štefanik i još četiri teža bolesnika, prebace avionima. Kapetan Polan je sa Štefanikom odleteo za Valonu 9/22. novembra, odakle su sutradan prebačeni torpednim čamcem za Italiju. Preostala 4 aviona prenela su 13/26. novembra, ostale bolesnike u Skadar. Zemaljski ešelon eskadrile krenuo je iz Prizrena 11/24. novembra, da bi posle mukotrpnog probijanja preko vrletnih severno albanskih planina, 20. novembra/3. decembra stigao u Skadar. Zaostali delovi tehničkog sastava, koji iz doline Ibra nisu stigli na vreme da krenu ka Prizrenu, povlačili su se pod komandom kapetana Tilana preko Peći, Čakora, Podgorice i reke Bojane ka Skadru, gde su stigli 23. novembra/6. decembra.
   Nikola Pašić je, 23. novembra/6. decembra, pismom zatražio od pukovnika Furnijea, da francuski avijatičari predju u Drač, gde bi vršili kurirsku službu, a ako to nije moguće, da ustupe jedan avion MF 11 srpskom poručniku Tomiću kome se toga dana pokvario njegov Blerio XI-2. U to vreme francuska eskadrila je imala 5 aviona (u vrlo lošem stanju), 12 oficira i 115 podoficira i vojnika. Francuski generalštab je 28. novembra/11. decembra uputio predlog komandantu eskadrile o upotrebi aviona za traženje nemačkih i austro-ugarskih podmornica u priobalnim vodama. Usled slabog stanja aviona bilo je nemoguće izvršiti ovaj zadatak.
   Tri mornarička austro-ugarska aviona su 10/23. decembra bombardovali Skadar, a medju poginulima je bio i vojnik Edgar Metetel, pripadnik eskadrile MF.S99, jedina žrtva ove eskadrile u njenoj ekspediciji u Srbiji 1915.g. Sledećeg dana, 11/24. decembra, naredjeno je prikupljanje eskadrile u zoni LJeš-Sveti Jovan Meduanski, radi povratka u Francusku. Francuski vazduhoplovci su 15/28. decembra ukrcani na brod u luci Sveti Jovan Meduanski i otplovili ka Italiji, a odatle su prebačeni u vazduhoplovni centar Bron kod Liona, isti onaj iz koga su nekih 10 meseci ranije i krenuli na put u Srbiju. Tu je ova eskadrila reorganizovana radi povratka na Solunski front. U Skadru su ostala samo osmorica bolesnih vazduhoplovaca, zajedno sa drugim bolesnicima, ali su i oni posle nekoliko dana brodom prebaceni za Italiju.
   Preostali avioni MF 11 i oprema eskadrile MF.S99 su predati Srpskoj vojsci. Srpski piloti su koristili ove avione za prenos novca, pošte i kurira tokom  januara 1916. g.
« Last Edit: December 22, 2010, 08:05:43 am by dreadnought » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #2 on: December 24, 2010, 10:52:29 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* aeroplan MF 11 Francuske aeroplanske eskadrile nad Srbijom.jpg (380.54 KB, 1772x1329 - viewed 473 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #3 on: November 07, 2014, 11:07:22 am »

Jedan od aviona flotile.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* maurice farman mf194.jpg (126.91 KB, 1323x606 - viewed 339 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #4 on: December 17, 2017, 06:20:52 pm »

Bolja slika od predhodne.

Avion MF 194 sa posadom pilot narednik-šef Tiruen i strelac narednik Manjoni koji su 9 juna 1915g oborili austougarski avion u blizini Smedereva.Navodno je ovo slikano na aerodromu Banjica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Aviom MF 193 sa posadom Pilot kapetan Polan i mehaničar-strelac Lastard koji su 23 jula 1915g oborili austriski avion Lloyd C kod sela Glogova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Albatros BI por.Ludwig Hauzmayer koji je 1915g leteo nad Srbijom.Kasnije će ovaj pilot imati sedam vazdušnih pobeda

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* banjicamf.jpg (175.37 KB, 980x531 - viewed 191 times.)

* mf193.jpg (154.09 KB, 697x672 - viewed 183 times.)

* albatros srbija.jpg (200.36 KB, 913x570 - viewed 196 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #5 on: March 07, 2018, 07:22:08 am »

Sa aerodorma Banjica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* AerodromBanjicaFrancuskaEskadra.jpg (60.56 KB, 978x527 - viewed 168 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #6 on: November 08, 2019, 05:10:01 pm »

slika aviona MF 197 negde u Srbiji

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* MF11 Srbija MF99.jpg (159.47 KB, 924x522 - viewed 74 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #7 on: November 08, 2019, 11:08:36 pm »

Požarevac?
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #8 on: November 16, 2019, 07:50:53 am »

Jedna zanimljiva fotografija aviona MF-193, ili MF-195, sa dečurlijom, oficirima ( jedan je izgleda britanac) i jednim civilom, na nepoznatoj lokaciji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 5-1.jpg (1446.93 KB, 1353x1051 - viewed 82 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #9 on: December 10, 2019, 09:55:16 am »

Poziraju pilot kapetan Luj Polan i mehaničar-strelac Andre Lastrad, koji su 23 jula 1915g oborili austriski Lloyd C kod Glogova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* MF11 No.193.jpg (59.3 KB, 571x600 - viewed 60 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #10 on: January 20, 2022, 03:57:11 pm »

Iako je slika loša vidi se kabina MF 11,francuskog aviona koji je navodno oboren kod Kruševca krajem 1915g

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* krusevac.jpg (451.13 KB, 799x568 - viewed 6 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #11 on: February 04, 2022, 09:18:17 am »

Raška ratna prestonica kraljevine Srbije 1915 godine. Improvizovani aerodrom francuske eskadrile kojom je zapovedao major Vitro. 31 oktobra u Rašku je stigao i Ogist Bop, francuski poslanik,koji je pratio srpsku Vladu u povlačenju. Svoja zapažanja i iskustva iz Srbije pretocio je u knjigu: Za srpskom vladom od Niša do Krfa 20.oktobra1915-19.januara1916.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* FA-Raska.jpg (86.12 KB, 800x573 - viewed 4 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.031 seconds with 23 queries.