PALUBA
March 29, 2024, 01:00:01 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Vojnoupravni komandant u Srbiji i Komandant Srbije 1941. godine  (Read 11648 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« on: December 29, 2010, 07:47:22 pm »

VOJNOUPRAVNI KOMANDANT U SRBIJI I KOMANDANT SRBIJE

Nemačka vojska u Jugoslaviji od 1941. do 1945. godine je slabo obrađivana tema u srpskoj istoriografiji. A da postoji potreba za takvim radovima najbolji je pokazatelj to da su dva rada,  autora ovih redova, koja se odnose na nemački okupacioni sistem u Srbiji 1941. godine izuzetno citirana – do danas u više od tridesetak radova autora iz cele Srbije pa i iz inostranstva.
   Međutim, ta dva rada imaju čitav niz nedostataka. Pre svega, po želji urednika zbornika tj časopisa obrađene su okupacione uprave u dva grada – Kraljevu i Jagodini, dok je okupacioni sistem u Srbiji samo ovlaš odrađen.  Ovo je vrlo bitno, jer okupacione snage u Kraljevu u leto i ranu jesen 1941. godine su bile zanačajno jače, nego na primer u Leskovcu ili Požarevcu. Pored toga primetio sam, da autori koji su citirali ove radove nisu razumeli lanac komandovanja koji je postojao kod nemačkih okupacionih trupa a da ne govorimo o celoj okupacionoj upravi. Očigledno je da nešto što se za vojnog istoričara podrazumeva u sistemu rukovođenja i komandovanja ne podrazumeva se za nekog ko se ne bavi profesionalno vojnom problematikom i ko nema vojno predznanje. Pored toga, pojedini autori su neke vojne termine koje ja nisam hteo da, po svaku cenu, prevodim sa domaćim vojnim terminom ipak preveli i to po pravilu bukvalno. Na taj način su obično dobili besmislicu. Klasičan primer je nemačka reč abtajlung (Abteilungen) koja u bukvalnom prevodu znači odeljenje ali se ona nikako ne sme tako prevesti. Kod artiljerije se ona može prevesti sa artiljerijski divizion a kod inžirije i kod jedinica veze sa bataljon ali kod oklopnih jedinica je praktično nemoguće je prevesti. Jer oklopni bataljon – kod većine armija u to vreme,  je brojao oko 30 tenkova a nemački pancer - abtajlung (Panzer-Abteilungen) je mogao da ima i preko 70 tenkova. Zbog ovog preporučujem kolegama koji imaju nameru da koriste podatke iz ovog teksta da zadrže terminologiju koja je u njemu korišćena.
   Iz svih napred navedenih razloga smatrao sam da je krajnje vreme da se uradi rad u kome bi se obradila nemačka uprava u Srbiji 1941. godine i to sa vojnog aspekta. Zbog prostora prinuđen sam da ovog puta obradim samo prvi period - do sredine septembra 1941. godine tj do momenta uvođenja u borbu operativnih jedinica Vermahta. To je period u kome je bilo i dosta izmena u samoj organizaciji okupacione uprave. U sledećem radu bi obradio nemačku ofanzivu na slobodnu teritoriju u Srbiji 1941. godine i formiranje novog upravnog i okupacionog sistema na samom kraju 1941. godine a koji će ostati bez značajnijih promena (osim u nazivu) sve do leta 1944. godine. Kad je reč o samom Leskovcu postupio sam nešto drugačije. Tu, sredina septembra 1941. godine nema nikakav značaj već je prirodni kraj ovog dela priče poslednji dani 1941. i prvi dani 1942. godine i dolazak Bugara.
   Citirali smo relativno veliki broj dokumenata jer mnoga od njih nisu ni prevedena a i ona koja su prevedena imaju mnogo grešaka u prevodu. Prevodioci su po svaku cenu za nemačke termine pokušavali da nađu odgovarajući naš termin a to je kao što smo već objasnili nemoguće. Pored toga vrlo često nisu umeli pravilno da razreše razne skraćenice. Zbog toga ima vrlo grubih grešaka. Tako se na primer za Nojhauzena samo zato što je imao čin grupen firera gotovo uvek navodi da je on bio grupen firer SS a on je u stvari bio grupen firer nacionalsocijalističkog auto korpusa (NSKK, Nationalsozialistisches Kraftfahrkorps) koji je bio direktno potčinjen Geringu a ne Himleru.
   Na kraju da podvučemo da ovo nije rad u kome se obrađuju borbena dejstva u Srbiji u rečenom periodu već samo nemačke okupaciona uprava. To je i glavni razlog što nismo citirali radove, cenjenih prethodnika, koji su obrađivali borbena dejstva u Srbiji tokom 1941. godine jer se oni po pravilu nisu ozbiljnije bavili nemačkim snaga a tamo i gde ih jesu obrađivali radili su to vrlo površno. Smatram da nije korektno polemisati sa ljudima o temi kojom su se oni samo uzgred bavili.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:00:31 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #1 on: December 29, 2010, 07:52:54 pm »

Već 12. aprila 1941. godine, na dan ulaska nemačkih trupa u Beograd Hitler je izdao "privremene smernice" za podelu Jugoslavije.  U skladu sa “Službenom instrukcijom za upravljanje u Jugoslaviji” od 31. marta 1941. godine najveći deo uže Srbije (uglavnom u granicama od pre 1912. godine) i Banata je ušao u nemačku okupacionu zonu.  Da bi održali red i mir Nemci su u svojoj okupacionoj zoni odmah uveli i organizovali okupacionu vlast. U prvom periodu okupacionu upravu su činili nemački trupni komandanti. Za sve vojno-upravne poslove u Srbiji bio je, do 22. aprila 1941. godine, odgovoran kao najstariji komandant, komandant pozadine 2. oklopne armije general Šmit Logan (Wolfgang Schmidt-Logan).  Generala Logana je 22. aprila zamenio general avijacije Helmut Ferster (Helmuth Förster)  koji je prvi postavljen na mesto vojnoupravnog komandanta u Srbiji (Militärbefehllshaber in Serbien). Par dana pre toga, 19. aprila, komanda 2. armije je izdala naređenje potčinjenim jedinicama o organizaciji vojne uprave na teritoriji Srbije i područjima pod nemačkom zaštitom.  Istog dana 1. oklopna grupa je naredila potčinjenim jedinicama da se pripreme za tansport radi nove upotrebe, osim 11. armijskog korpusa sa 60. pešadijskom (motorizovanom) divizijom, 4. brdskom divizijom, 294. pešadijskom divizijom i pešadijskim pukom Grosdojčland (Grossdeutschland).  Trupe 11. armijskog korpus je trebalo da ostanu kao posadne u zoni odgovornosti 1. oklopne grupe.  Sutradan, 20. aprila Komandant kopnene vojske  je potčinjenim jedinicama izdao zapovest o organizaciji i uspostavljanju okupacione uprave u Srbiji.  U sklopu ove zapovesti je bilo i službeno uputstvo namenjeno vojnoupravnom komandantu u Srbiji u kojem su bili precizirani njegovi zadaci kao i sastav njegovog štaba.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:00:47 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #2 on: December 29, 2010, 07:56:28 pm »

Vojnoupravni komandant u Srbiji
stupa na dužnost

Vojnoupravni komandant u Srbiji, sa službenim sedištem u Beogradu, bio je potčinjen komandantu kopnene vojske. Dok je Srbija bila operacijska zona 2. armije, komandant 2. armije je imao pravo da zahteva obaveštenja i izveštaje o situaciji i da izdaje direktive. Vojnoupravni komandant je obavljao izvršnu vlast u ime komandanta kopnene vojske i komandanta 2. armije.
Štab vojnoupravnog komandanta u Srbiji sastojao se od:
1.) Komandnog štaba (Kommando stab)  za vojna pitanja i 2.) Upravnog štaba za upravna pitanja.
Komandni štab je bio organizovan po ratnoj formaciji armijskog korpusa i bio je odgovoran za sprovođenje vojnih zadataka, odnosno starao se o redu, bezbednosti i miru u Srbiji. Nalazio se pod neposrednim rukovodstvom vojno upravnog komandanta. Ovome delu štaba trebalo je da budu potčinjena i 4 do 6 landesšicen bataljona, namenjena za obezbeđenje saobraćajnica, važnih industrijskih objekata, javnih zgrada i za stražarsku službu. Takođe, i 64. policijski rezervni bataljon  je bio potčinjen komandnom štabu kao i manje snage vojne žandarmerije (Feldgendarmerie). Na čelu Upravnog štaba, kao načelnik štaba (Chef des Verwaltungsstabes), nalazio se državni savetnik dr Harold Turner. Osnovni Turnerov zadatak je bio rukovođenje civilnom okupacionom službom u Srbiji i organizovanje srpskog upravnog aparata.
Vojnoupravnom komandantu bile su potčinjene feldkomandanture  i komande mesta.
Prvobitni zadaci nemačkih štabova su bili:
1.) Vojnoupravni komandant u Srbiji je rukovodio vojnom upravom u Srbiji. On je mogao donositi sve odluke, ukoliko po svojoj prirodi i značaju ne bi morale ostati u nadležnosti komandanta kopnene vojske ili ih nije zadržao u svojoj nadležnosti komandant 2. armije. On je mogao da uspostavi zakonitost, to jest da donosi propise. Svoja prava je mogao preneti na komandante feldkomandantura i komande mesta u srazmeri prema lokalnim potrebama.
Neodložno je morao da osigura u vojnom pogledu važne saobraćajne puteve, naročito železničku prugu Beograd — Solun i plovidbu Dunavom. Takođe je neodložno morao da izvršava sva privredna naređenja koja je postavljao rajhsmaršal. Poseban značaj je imala uprava u nemačkom protektoratu južno od Dunava.
Upravne mere na bugarskoj interesnoj teritoriji su tako postavljene da je Bugarska brzo mogla da preuzme upravu.
Tamo gde su domaće srpske vlasti želele da nastave svoj rad, to im je dopušteno, ali su stavljene pod najstrožu kontrolu.
2.) Komandant feldkomandanture rukovodio je upravom i vršio nadzor nad domaćim srednjim organima vlasti u svome delokrugu komandne nadležnosti.
3.) Komandant mesta rukovodio je lokalnom upravom i vršio nadzor nad domaćim nižim organima vlasti u svome delokrugu komandne nadležnosti.  
Ferster je 22. aprila objavio obaveštenje stanovništvu Srbije da je, tog dana, preuzeo vojnoupravnu komandu na teritoriji Srbije.  Ovo obaveštenje glasi:
“ Stanovnicima Srbije
Kao vojni zapovednik u Srbiji, preuzimam sa današnjim danom upravu u zemlji. Ko se mojim zapovestima ne pokorava, vrši sabotažu ili druga krivična dela, postupiće se sa njim po ratnom vojnom zakonu.
Ko se pridržava popisa i radi svoj posao nema čega da se plaši. Time će samom sebi i svojoj zemlji koristiti.
22. aprila 1941. godine
Ferster, vazduhoplovni general”
Odmah zatim je objavljen Festerov proglas stanovništvu Srbije u kojem se kaže:
    “Srpska oblast zaposednuta od nemačkih trupa ima biti stavljena pod nemačku vojnu upravu. Vojni zapovednici izdavaće potrebna naređenja za obezbeđenje trupa i za održavanje bezbednosti i reda.
Ukoliko se stanovništvo ponaša mirno, trupe će imati prema njemu obzira i čuvaće njegovu svojinu. Pri lojalnoj saradnji zemaljske vlasti produžiće svoju delatnost, odnosno biće ponovo postavljene.
Od mudrosti i uviđavnosti stanovništva očekujem da se neće upuštati ni u kakva nepromišljena dela sabotaže, pasivnog ili čak i aktivnog otpora protiv nemačke vojske.
Svim naredbama nemačkih vojnih vlasti ima se bezuslovno pokoravati. Nemačka vojska žaliće ako bude prisiljena da zbog neprijateljskih dela pojedinih civilnih osoba bude primorana na najstrože protivmere prema stanovništvu.
Svaki pojedinac treba da ostane na svome zaposlenju i dalje radi svoj posao. Time najviše koristi svojoj otadžbini, svome narodu i sebi samome”  
Istovremeno je sva policijska vlast u gradovima predata u ruke komandanta mesta. U vezi sa tim vojnoupravni komandant u Srbiji je, krajem aprila, izdao posebnu naredbu.

“Naredba o policijskoj vlasti Komandanta mesta
Na osnovu dodeljenih mi ovlašćenja od strane Vođe i Vrhovnog komandanta naređujem sledeće:
1.Ukoliko delo kažnjivo po nemačkom pravu ima da bude presuđeno od vojnih sudova, na njega će biti primenjen nemačko krivično pravo. Vojni sudovi mogu da sude kažnjiva dela koja su izvršena pre ulaska nemačkih trupa. Gonjenje nije obavezno. Prilikom suđenja dela koja su izvršili maloletnici mogu nemački sudovi kaznu koja preti da dosude nezavisno od godina starosti zločinca ako se on po svome razvoju može smatrati starijim od osamnaest godina.
2. Smrću će biti kažnjen svako koji u zaposednutoj oblasti preduzme dela nasilja ili sabotaže ma koje vrste protiv nemačke vojske i njenih pripadnika ili postrojenja.
3. Ko obustavi posao u nameri da ošteti interese nemačke posade, ko isključi sa posla posloprimce ili ko vrši druge obustave rada, odnosno prekid poslovanja biće kažnjen.
4. Skupljanje na ulici, proizvođenje i delenje letaka, priređivanje javnih skupova i povorki kao i učestvovanje u njima zabranjeno je i biće kažnjivo.
5. Protivnemačke manifestacije svake vrste, naročito neprijateljske i uvredljive izjave zabranjene su i biće kažnjene.
6. Ko u novinama ili časopisima objavljuje vesti koje mogu biti od štete Nemačkom Rajhu, ili čije je objavljivanje zabranjeno od strane nemačke okupacione vojske biće kažnjen.
7. Ko nenemačke radio-stanice javno ili u nekome skupu sluša, odnosno za to daje prilike, biće kažnjen. Izuzetak od toga čine nenemačke stanice koje okupaciona vojska javno objavom dopusti.
8. Ko radio vesti, neprijateljske prema Nemačkoj ili ostale vesti protiv Nemačke širi biće kažnjen.
9. Kažnjavaće se svaki nedopušten odnos sa ratnim ili civilnim zarobljenicima koji se nalaze pod stražom nemačkih vlasti ili činovnika.
Vojni zapovednik Srbije”
   
   Generalštab kopnene vojske (Hauptquartier Oberkommando des Heeres) je 23. aprila izdao naređenje o razgraničenju odgovornosti za sigurnost i red na području pod komandom vojnoupravnog komandanta u Srbiji. Tim naređenjem je bilo predviđeno sledeće:
“Razgraničenje odgovornosti za sigurnost i red na podčju vojnoupravnog komandanta u Srbiji
Vojnoupravnom komandantu u Srbiji biće, pri preuzimanju komande od Komande 2. Armije, podređeni i što je moguće pre organizovani:
4 FK (V)
10 OK I (V)
b) 4 LS — bataljona
c) 2 Dulag
d) 1 grupa GEP
Pojačanje ovih snaga biće moguće samo u neznatnom obimu. LS — bataljone treba u prvom redu predvideti za feldkomandanture.
Trupe neće biti podređene službenim organima vojnoupravnog komandanta u Srbiji. Odgovornost između trupa i vojne uprave na području vojnoupravnog komandanta u Srbiji biće privremeno razgraničena kako sledi:
I) Osiguranje zemlje
Komandant ima izvršnu moć u ime komandanta kopnene vojske i komandanta 2. armije; on je za sigurnost i red utoliko odgovoran ukoliko se mogu uspostaviti i održavati sredstvima upravnih odredaba, izdavanjem zakona i izvršenjem kazni.
Prilikom ustanka i nemira većih razmera, komandant 2. armije preuzima u ugroženim područjima izvršnu vlast i odgovornost, za ponovno uspostavljanje sigurnosti i reda. U tome slučaju podređeni su mu službeni organi vojnoupravnog komandanta u dotičnim područjima. Komandant 2. armije ovlašćuje komandanta trupa za sprovođenje potrebnih vojničkih mera, naređuje početak i područje angažovanja trupa i potrebne mere vojnoupravnog komandanta.
2.) Beograd
U Beogradu je za sigurnost i red civilnog stanovništva Beograda odgovoran komandant FK 599, koji će od strane vojnoupravnog komandanta biti angažovan kao komandant grada Beograda.
Od Landesšicen — bataljona podređenih vojnoupravnom komandantu jedan bataljon treba podrediti komandantu grada Beograda.
Komanda 2. Armije prebacivaće, s vremena na vreme, poveću stražarsku jedinicu, kao vojnu zaštitu grada, u Beograd. Ona se potčinjava nadležnom trupnom komandantu. Komandant grada je ovlašćen da traži učešće ove stražarske jedinice za zadatke zaprečavanja i obezbeđenja.
3.) U pogledu zatvaranja granice i regulisanja prelaska lica preko granice, vesti, robe i platnog prometa, izdaće vojni komandant potrebne naredbe u saglasnosti sa Komandom 2. Armije.
Ove naredbe sprovodiće se od strane trupa, a po naređenju Komande 2. Armije.
II.) Nadzorni zadaci
1.) Trupa je, unutar područja koje joj je dodelila Komanda 2. Armije, odgovorna za sledeće nadzorne zadatke:
a) sopstvena boravišta i uređaje za snabdevanje;
b) u vojnom pogledu važne saobraćajnice, veze; kao i veštačke objekte na putevima, železnicama i vodenim putevima koji su od osobitog vojnog značaja, a prema direktivi Komande 2. Armije. Objekte manjeg značaja ne treba čuvati;
c) nepokretni vojni uređaji, uključujući zemaljsku organizaciju vazduhoplovstva, ukoliko vazduhoplovstvo njome samo ne rukovodi, na osnovu naređenja vojnoupravnog komandanta ili vazduhoplovstva;
d) plen;
e) osiguranje rečnog puta na Dunavu.
2.) Vojnoupravni komandant treba da čuva:
a) sopstvene smeštaje i uređaje za snabdevanje
b) inventar i privredne pogone važne za oružane snage i ratnu privredu.
III.) Ratni zarobljenici:
1.) Zadatak vojnoupravnog komandanta u Srbiji je da što pre preuzme čuvanje, snabdevanje i angažovanje za rad onih ratnih zarobljenika koji ostaju za potrebe privrede i poljoprivrede na području vojnoupravnog komandanta.
2.) Dok se ne završi odašiljanje, odnosno otpuštanje ratnih zarobljenika koji ne ostaju u Srbiji, prijem, čuvanje, snabdevanje i odašiljanje velike mase ratnih zarobljenika, izazvane kapitulacijom, treba sprovoditi prema direktivi Komande 2. armije.
IV.) Održavanje vojne discipline trupa isključivo je zadatak trupnog komandanta. Službeni organi vojnoupravnog komandanta vezani su naređenjima trupnih komandanata i najstarijeg u garnizonu u pogledu vojničke discipline i reda (povečerje, vojne patrole, odeća, zabranjeni lokali itd).
V) Pri smeštaja trupa trupni komandant treba da srađuje sa službenim organima vojne uprave. U slučajevima dvoumljenja odlučuje najstariji u garnizonu.”
    Specijalnim naređenjem komande 2. armije od 23. aprila su, između ostalog, komandantu armijske pozadinske prostorije 559. potčinjeni: 853, 562, 286, 920 i 592 landesšicen bataljoni, 3. četa 266. landesšicen bataljona kao i 160. Dulag.  Kao što vidimo, umesto 4, upućena su 5 landesšicen bataljona i 3. četa 266. landesšicen bataljona a uskoro će i prostale tri čete tog bataljona stići u Srbiju. Tako će, već početkom maja u Srbiji biti 6 a ne 4 landesšicen bataljona ali će od njih, zaista, kao što ćemo dalje videti samo 4 biti potčinjena vojnoupravnom komandnatu u Srbiji a 2 komandantu armijske pozadinske oblasti 559.
U svojoj naredbi br. 1 od 28. aprila 1941. vojnoupravni komandant u Srbiji je naredio da su mu potčinjene: Feldkomandantura 599 u Beogradu (čiji je komandant pukovnik Ermst-Moric Kajzenberg), Feldkomandantura 610 u Smederevu (komandant pukovnik Kumerov), Feldkomandantura 816 u Užicu (komandant pukovnik Štokhauzen)  i Feldkomandantura 809 u Nišu (komandant potpukovnik Botmer), kao i ortskomandanture: I/834 u Beogradu, I/823 u Petrovgradu (Zrenjaninu), I/832 u Kragujevcu, I/833 u Kruševcu, I/857 u Zaječaru, I/867 u Prištini, I/861 u Kos. Mitrovici, I/847 u Šapcu i I/838 u Zemunu. Bila je predviđena i orstkomandatura I/866 u Leskovcu koja je prema teleksu komande 12. armije, od 18. aprila, bila potčinjena komandi 2. armije. Međutim prema teleksu komande 12. armije od 21. aprila, pre nego što je dobijeno naređenje o potčinjavanju komandi 2. armije, ova ortskomandatura je upućena i pristigla u Solun. Prema teleksu Vrhovne komande kopnene vojske (OKH) od 24. aprila nije bila predviđena zamena pa je Leskovac do daljnjeg ostao bez ortskomandature.  
Feldkomandanture su obuhvatale teritoriju bivših oblasti, a krajskomandanture teritorije bivših okruga.  
   Feldkomandant i komandant Beograda je 23. aprila izdao naredbu povodom napada na nemačku noćnu patrolu u noći 20/21. aprila. U naredbi je stajalo da patrole imaju naređenje da na ovakve napade odgovore teškim oružjem i da će zadržani taoci biti streljani ako se sličan slučaj ponovi.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:01:07 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #3 on: December 30, 2010, 01:25:48 am »

Raspored i organizacija nemačkih vojno upravnih komandi i teritorijalnih jedinica u Srbiji na dan 6. maja bio je sledeći :

Angažovanje ortskomandantura i feldkomandantura
Komandant 559. armijskog pozadinskog područja
Na dan 10. 4. pristigao u Grac
na dan 14. 4. stigao u Zagreb i stupio u dejstvo
na dan 18. 4. stupio u dejstvo u Beogradu.
610. feldkomandantura
13. 4. stupila u dejstvo u Karlovcu.
22. 4. potčinjena vojnom komandantu u Srbiji,
stupila u dejstvo u Smederevu.
816. feldkomandantura
13. 4. stupila u dejstvo u Črnomelju.
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, stupila u dejstvo u Užicu.
599. feldkomandantura
17. 4. pristigla u Beograd i stupila u dejstvo.
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji.
809. feldkomandantura
 prema teleksu Komande 12. Armije potčinjena 18. 4. Komandi 2. Armije
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji; stupila u dejstvo u Nišu.
725. feldkomandantura
prema teleksu Komande 12. Armije potčinjena 18. 4. Komandi 2. Armiji
22. 4. potčinjena LI Armijskom korpusu, ostaje u Zagrebu.
611. feldkomandantura
2. 5. pristigla u Zemun na raspolaganje Komandi 2. Armije
4. 5. potčinjena 559. Armijskom pozadinskom području, upotrebljena u Osijeku.
Ortskomandantura I/838
14. 4. stupila u dejstvo u Mariboru.
20. 4. stupila u dejstvo u Zemunu.
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, ostala i dalje u Zemunu.
Ortskomandantura I /833
14. 4. stupila u dejstvo u Celju.
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, stupila u dejstvo u Kruševcu.
Ortskomandantura I /847
14. 4. pristigla u Zagreb.
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, stupila u dejstvo u Šapcu.
Ortskomandantura I /863
25. 4. stupila u dejstvo u Sarajevu.
Ortskomandantura I /832
14. 4. stupila u dejstvo u Olsnic (Olsnitz).
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, dejstvo u Kragujevcu.
Ortskomandantura I /834
20. 4. stupila u dejstvo u Beogradu.
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji.
Ortskomandantura I /857
prema teleksu Komande 12. Armije od 18. 4. potčinjena Komandi 2. Armije.
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, dejstvo u Zaječaru.
Ortskomandantura I /867
prema teleksu Komande 12. Armije od 18. 4. potčinjena Komandi 2. Armije
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, dejstvo u Prištini.
Ortskomandantura I /823
prema dispoziciji OKH br. 185/41 od 16.4. upućena u Petrovgrad
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, dejstvo u Petrovgradu.
Ortskomandantura I /861
iz sastava XXXXVI AK u sastav Komande 2. Armije
22. 4. potčinjena vojnoupravnom komandantu u Srbiji, dejstvo u Mitrovici.
Ortskomandantura I /866
prema teleksu Komande 12. Armije od 18. 4. potčinjena Komandi 2. Armije; međutim, prema teleksu Komande 12. Armije, od 21. 4. pre nego što je dobijeno naređenje o potčinjavanju Komandi 2. Armije, upućena i pristigla u Solun. Prema teleksu OKH/Gen. St.d.H.: Gen. Qu (Odeljenja za vojnu upravu) (Qu 4) Org. (Br. II 4442/41. od 24. 4. 41. zamena se ne upućuje, tako da predviđeno mesto dejstva Leskovac ostaje bez ortskomandanture.
Ortskomandantura II/666
11. 4. Maribor
13. 4. Zagreb
25. 4. Beograd

Upotreba landesšicen-bataljona

853. landesšsicen-bataljon
1—11.4. upotrebljen za rad kod Komande 571. armijske službe snabdevanja, dotura i evakuacije.
20. 4. na maršu ka Celju radi transportovanja u Beograd
25. 4. u Beogradu za stražarsku službu potčinjen k-tu 559. Armijskog pozadinskog područja.
286. landesšicen-bataljon
2—11. 4. upotrebljen za rad kod Komande 571. armijske službe snabdevanja, dotura i evakuacije.
12. 4. u rejonu Maribor — Varaždin — Slovenska Bistrica upotrebljen za stražarsku službu u zarobljeničkim logorima.
5. 5. kamionima transportovan u Beograd, gde je potčinjen k-tu 559. Armijskog područja.
266. landesšicen-bataljon
1—11. 4. upotrebljen za rad kod Komande 571. armijske službe snabdevanja, dotura i evakuacije.
12. 4. u rejonu Olsnica (Olsnitz).
24. 4. Zagreb — Celje, upotrebljen za stražarsku službu u zarobljeničkim logorima.
25. 4. (bez 3. čete) Zagreb.
3. četa upotrebljena u Beogradu za stražarsku službu u zarobljeničkom logoru.
4. 5. potčinjen vojnoupravnom komandantu u Srbiji.
562. landesšicen-bataljon
1—11. 4. upotrebljen za rad kod Komande 571. armijske službe snabdevanja, dotura i evakuacije.
15. 4. na maršu za Zagreb.
20. 4. Beograd (za zadatke obezbeđenja)
1. 5. predat vojnoupravnom komandantu u Srbiji.
592. landesšicen-bataljon
upotrebljen kod Komande XXXXVI Armijskog korpusa.
25. 4. Osijek i Slavonski Brod (za zadatke obezbeđenja)
4. 5. potčinjen vojnoupravnom komandantu u Srbiji.
920. landesšicen-bataljon
25. 4. upotrebljen kod Komande XXXXVI Armijskog korpusa.
25. 4. 3 čete Beograd (za zadatke obezbeđenja)
3 čete Kragujevac
1. 5. potčinjen vojnoupravnom komandantu u Srbiji

Angažovanje polaznih logora za ratne zarobljenike

Dulag 201: 14. 4. stupio u dejstvo u Zagrebu.
16. 4. potčinjen Komandi LI Armijskog korpusa, ostaje u Zagrebu.
1. 5. stavljen na raspolaganje radi dalje upotrebe Gen. Qu.
Dulag 160: 14. 4. stupio u dejstvo u Celju.
23. 4. stupio u dejstvo u Beogradu.
Dulag 191: 19. 4. preuzela ga je Komanda XXXXVI AK, bio je u dejstvu u Novoj Kanjiži.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:01:22 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #4 on: December 30, 2010, 01:28:59 am »

Tokom maja meseca je došlo do nekih promena u u rasporedu jedinica, naročito landesšicen-bataljona pa je stvarni raspored jedinica potčinjenih vojnoupravnom komandantu u Srbiji 28. maja 1941. g. bio sledeći :
Za sprovođenje nadzora nad ratnim zarobljenicima generalu Janusu i komandantima Stalaga su bila dodeljena 2 štaba i 12 landesšicen-četa i to:
Stalagu 160 u Beogradu : dve čete 562. landesšicen-bataljona (do tada podređene feldko-mandanturi 599 u Beogradu), dve čete 266. landesšicen-bataljona (do tada podređene feldkomandanturi 816 u Užicu).
Stalagu 191 u Kragujevcu : štab i četiri čete 592. landesšicen-bataljona (do tada podređeni feldkomandanturi 610 u Smederevu),
Stalagu 202 u Nišu : štab i četiri čete landesšicen-bataljona 920 (do tada podređeni feldko¬mandanturi 809 u Nišu).
Prema tome, vojnoupravnom komandantu u Srbiji i feldkomandantima su bili preostali za druge zadatke, Komandni štab:
 FK 599 Beograd: štab i dve čete 562. landesšicen--bataljona,
FK 610 Smederevo: jedna četa 592. landesšicen-bataljona,
FK 809 Niš: dve čete 920. landesšicen-bataljona,
FK 816 Užice: štab i dve čete 266. landesšicen-ba¬taljona,
KK 838 Zemun: 3. četa 592. landesšicen-bataljona.
Štab 592. landesšicen-bataljona nalazio se u Kragujevcu.
Štab 920. landesšicen-bataljona trebalo je da se smesti u Nišu.
Pored njihovog podređivanja komandama stalaga, njima su se za postavljanje straža stavile na raspolaganje i njihove čete, koje su bile podređene pojedinim komandantima. Da bi se mogle osloboditi landesšicen-jedinice koje su do tada bile upotrebljavane za stražarsku službu, trebaolo je proveriti da li one ne čuvaju objekte koji pripadaju trupi. U skladu sa time, sve stražarske zadatke koji ne pri-padaju landesšicen jedinicama trebalo je poveriti trupi. Isto tako sve objekte, važne za nemački Vermaht, za koje nije bilo neophodno potrebno da se nalaze pod stražom nemačkih vojnika, trebalo je poveriti na čuvanje srpskoj žandarmeriji, koju je, sa druge strane, trebalo često kontrolisati.
Nemačka armija je, u prvo vreme, podelila svoje okupaciono područje na korpusne oblasti i divizijske i pukovske rejone, sa trupnim komandantima mesta.
Naređenjem Operativnog odeljenja komande 2. Armije, od 18. aprila 1941. godine Srbija je postala korpusna oblast 11. armijskog korpusa generala fon Korcflajša (Kortzfleisch).  Naređenjem komande 2. Armije od 20. aprila 11. armijski korpus je 22. aprila preuzeo na sebe odgovornost za održavanje reda i mira i na području koje su do tada obezbeđivali 14. i 31. armijski korpus a od 28. aprila i područje 46. armijskog korpusa. Zbog toga je korpus od 22. aprila ojačan sa 60. pešadijskom (motorizovanom) divizijom i samostalnim pešadijskim pukom Grosdojčland (već je imao u svom sastavu 4. brdsku i 294. pešadijsku diviziju). Komandno mesto korpusa je od 22. aprila bilo u Kragujevcu.  Divizijski rejoni su bili podeljeni na sledeći način: divizijski rejon 60. motorizovane divizije, dislocirane u zapadnoj Srbiji, obuhvatao je prostor Loznica, Valjevo, Čačak, Prijepolje, Višegrad; divizijski rejon 4. brdske divizije, dislocirane u istočnoj Srbiji, prostor Zaječar, Bor, Knjaževac, Požarevac i Despotovac; divizijski rejon 294. pešadijske divizije, dislocirane u južnoj Srbiji i delom na Kosovu, prostor Niš, Kuršumlija, Kosovska Mitrovica i Leskovac. 330. pešadijski puk je bio na obezbeđenju Beograda dok su se divizija “Das Reich” i puk “Gross Deutschland” nalazili u Banatu. Zbog potreba na drugim ratištima (tj vojištima) maja meseca je počelo izvlačenje nemačkih operativnih divizija i njihova postepena zamena posadnim divizijama.
Interesantno je da se u našoj literaturi o Drugom svetskom ratu obično navodi kako je tek po izbijanju ustanka doneto naređenje o odmazdama i čuveno naređenje o streljanju sto za jednog. Međutim činjenicu su drugačije. Još 28. aprila 1941. godine komandant 2. armije je izdao naređenje da se zbog napada na nemačke vojnike preduzmu najoštrije protivmere. U tom naređenju se kaže:  
“Mesto Armiskog štaba 28 IV 1941
Komandant 2 armije

ZAPOVEST

   Povećanje broja podmuklih prepada na nemačke vojnike iziskuje najoštrije protumere. Samo brza i bezobzirna akcija obezbediće održavanje mira i sigurnosti, sprečiće formiranje bandi.
1. Iz jedne divizije bio je upućen odred ka jednom srpskom selu sa ciljem da izvrši razoružanje. Komandant odreda je sa jednim drugim oficirom i jednim narednikom izjahao napred i pri tom je bio napadnut od jedne komitske bande (u srpskim uniformama), pa je ubijen, a njegovi pratioci su teško ranjeni. Ovaj slučaj dovodi do ovih zaključaka:
a) Na celokupnom srpskom prostoru posle zaključenja primirja nema više ni jednog srpskog vojnika koji ima pravo da nosi oružje.
b) Ko se i pored toga pronađe u srpskoj unoformi pod oružjem, stavlja se van granica međunarodnog prava i ima odmah da se strelja.
c) Pojavi li se u jednoj oblasti neka naoružana banda treba streljati i muškarce sposobne za oružje, koji su uhvaćeni u blizini bande, ukoliko se ne može sa sigurnošću odmah ustanoviti da oni nisu bili u vezi sa bandom.
d) Svi streljani ima da se obese, a njihove leševe ostaviti da vise.
e) Pogrešno je uzimati taoce posle nekog prepada, i ovo ni u kom slučaju ne dolazi u obzir. Postupiti treba samo po tačkama a) – d).
2. Da bi se trupa sačuvala od takvih podmuklih prepada naređujem:
a) U još nesmirenim oblastima ne kretati se bez osiguranja, naročito bočnog.
b) Prilikom stanovanja po takvim oblastima treba oreduzeti sve mere ratnog obezbeđenja.
c) U divizijskim područjima pripremiti mot. odeljenja (korišćenje motorizovanih kolona) koja će u svako vreme biti spremna i koja će se moći upotrebiti za sprovođenje mera sigurnosti i odmazde.
d) U ugroženim mestima istaći objave, kojima će se stanovništvu skrenuti pažnja na teške posledice u slučaju napada. (objave se šalju odvojeno)
e) U ugroženim mestima, koje su posele trupe, odmah uzeti taoce (iz svih društvenih slojeva), koje treba posle napada streljati i obesiti. Ovu meru odmah objaviti u tim naseljenim mestima.
Gospoda komandanti divizija će pri prepadima na trupe podrobno ispitati, da li pri tom postoji lična krivica dotičnog trupnog komandanta zbog njegovih postupaka.
U divizijskim izveštajima o izvršenim prepadima uvek i odmah izveštavati da su, i kako su izvršene bezobzirne mere odmazde zbog prepada.

Fr[ei]h[er]r v. Weichs”

Stanovništvo je o tome trebalo obavestiti plakatima sledeće sadržine:” Srbi. Zbog niskog i podmuklog prepada izgubili su život nemački vojnici. Nemačkom strpljenju je kraj. Za odmazdu streljano je 100 Srba, svih slojeva stanovnoštva. Ubuduće će za svakog nemačkog vojnika na koga Srbi izvrše prepad i rane ga biti svaki put na bezobziran način strežano 100 Srba. Komandant armije.”
« Last Edit: January 06, 2011, 11:01:35 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #5 on: December 30, 2010, 01:32:42 am »

Vojnoprivredni štab Srbije
   
   Naredbom Uprave za ratnu privredu i naoružanje vrhovne komande Vermahta od 6. aprila 1941. godine pukovnik pešadije Braumiler, kao šef Vojnoprivrednog štaba Jugoslavije, za obrađivanje vojnoprivrednih pitanja Vermahta, pristupio je generalnom opunomoćeniku za privredu u Jugoslaviji konzulu Francu Nojhauzenu, koga je postavio maršal Rajha Herman Gering. Braumiler je upustvo o radu dobijao od Uprave za ratnu privredu i naoružanje a uputstva za iskorišćavanje prirodnih bogatstava Jugoslavije dobijao je od generalnog opunomoćenika za privredu Nojhauzena. Formiranje Privrednog štaba za naročitu namenu “Regensburg” i Privredne komande “Garmiš” otpočelo je 7. aprila 1941. godine u Beču. I komanda i štab su 20. aprila 1941. godine promenili nazive pa je tako Privredni štab za naročitu namenu “Regensburg” preimenovan u Vojnoprivredni štab Jugoslavije a Privredna komanda “Garmiš” u Vojnoprivrednu komandu Beograd. Sa ovako promenjenim nazivima oni su 20. aprila, pod komandom majora Drogea, preko Budimpešte i Osijeka krenuli za Zemun. Pukovnik Braumiler, kapetan Gerhard i poručnik Prajon su stigli u Zemun 15. aprila i obezbedili smeštajne prostorije a zatim izvršili razna konstultovanja s nadležnim vojnim i upravnim licima Vermahta u Beogradu i Zemunu. Treća Vojnoprivredna komanda “Telc” za teritoriju Jugoslavije, pod komandom majora Šarda, bila je namenjena za rad u Zagrebu, ali nije formirana. Umesto nje, 20. aprila 1941. godine u Zagrebu je postavljen nemački oficir za ratnu privredu.
Naređenjem Vrhovne komande Vermahta od 22. aprila formiran je, umesto Vojnoprivrednog štaba Jugoslavije, Vojnoprivredni štab Srbije ali je to naređenje 28. aprila stavljeno van snage i izdato novo. Prema novom naređenju Vojnoprivredni štab Srbije bio je potčinjen vojnoupravnom komandantu u Srbiji samo u vojnim pitanjima dok je u svim privrednim pitanjima bio potčinjen glavnom opunomoćeniku za privredu, poslaniku Francu Nojhauzenu. U vezi s potrebama ratne privrede i naoružanja, on je dobijao naređenje od Uprave za ratnu privredu i naoružanje Vrhovne komane Vermahta (OKW).  Ova Uprava je već 29. aprila naredila Vojnoprivrednom štabu u Srbiji da preduzme istraživanje preduzeća koja su pogodna za nemačku ratnu privredu i da ih stavi u redovnu proizvodnju. Po istom naređenju, ako Vermaht izrazi interesovanje za neko industrijsko preduzeće Vojnoprivredni štab je trebalo da izdejtsvuje ustupanje tih preduzeća kod poverenika rajhsmaršala za privredu grupen firera  nacionalsocijalističkog auto korpusa (NSKK, Nationalsozialistisches Kraftfahrkorps) Nojhauzena i izvrši dodeljivanje preduzeća, s tim da o tome istovremeno obavesti Vrhovnu komandu Vermahta tj Upravu za vojnu privredu i naoružanje. Upravu nad odabranim preduzećima trebalo je od početka obezbediti pomoću eventualnog angažovanja komesarskih upravnika, opunomoćenika ili industrijskih poverenika.  Interesanto je da je u cilju obezbeđenja vojnoekonomskih interesa Trećeg Rajha u Sofiji formiran Vojnoprivredni štab koji je bio nadležan za jugoslovensku teritoriju koju je okupirala Bugarska. Šef štaba je bio major Šnauze (Schnause) koji je službeno i disciplinski bio potčinjen načelniku Štaba za vojnu privredu u Srbiji. Cilj ovog štaba u Sofiji je bio kontrola rudnika hroma u okolini Skoplja i u dolini Vardara. Naročito je bilo važno da nastoji da se proizvodnja rude hroma poveća kao i da obezbedi nesmetan transport te rude u Rajh.
   U skladu sa napred spomenutim naređenjima Vrhovne komande Vermahta Vojnoupravni komandant u Srbiji je 28. aprila 1941. godine izdao sledeće naređenje o formiranju Štaba za vojnu privredu u Srbiji:
   1. Za teritoriju vojnoupravnog komandanta u Srbiji stupa u dejstvo Štab za vojnu privredu u Srbiji (dosada u Jugoslaviji), sa sedištem u Beogradu, koji se potčinjava vojnoupravnom komandantu,
Načelnik Štaba za vojnu privredu: pukovnik Braumiler (Braumüller).
2. Zadatak Štaba za vojnu privredu u Srbiji:
a) U prvo vreme, do okončanja operacija, prvenstveno pružanje podrške trupama u tesnoj saradnji sa oficirima za vezu Komande 2. Armije i 12. Armije.
b) Pronalaženje, rekvizicija i obezbeđenje svih za nemačku ratnu privredu važnih sirovina i proizvodnih sredstava prema upustvima generalnog opunomoćenika maršala rajha za ratnu privredu: generalnog konzula Nojhauzena.
3. Posle kapitulacije pukovnik Vent (Paul Wendt) vraća se u sastav Komande 12. Armije. Za teritoriju vojnoupravnog komandanta, oficir za vezu Komande 2. Armije potpukovnik Fah (Fach) postupaće po stručnim upustvima načelnika Štaba za vojnu privredu u Srbiji pukovnika Braumilera.
4. S obzirom na značaj zadatka Štaba za vojnu privredu u Srbiji, feldkomandaturama i ortskomandaturama nalaže se da predstavniku pukovnika Braumilera, koji radi po mojem naređenju i po uputstvima generalnog opunomoćenika maršala Rajha za privredu, s puno predusretljivosti pružaju podršku u svakom pogledu.
Vojnoprivredna komanda Beograd je 19. maja 1941. godine rasformirana i pripojena Vojnoprivrednom štabu Srbije. Na osnovu nardbe Uprave za ratnu privredu i naoružanje Vrhovne komande Vermahta od 7. juna 1941. godine promenjen je naziv Vojnoprivrednog štaba Srbije u Vojnoprivredni štab Jugoistoka (Beograd) sa sedištem u Beogradu. Ovom štabu su bili potčinjeni i nemački oficir za ratnu privredu u Zagrebu i nemački oficir za ratnu privredu u Sofiji. Vojnoprivredni štab Jugoistoka (Beograd) dobio je 3. jula 1941. godine naziv Vojnoprivredni štab Jugoistoka. Ovom štabu je pripojeno i područje Soluna tj Komanda za privredu Soluna. Od 6. avgusta 1941. godine ovaj štab je bio ovlašćen za sledeće teritorije: Srbiju, Rumuniju, Bugarsku, Grčku (Solun), Južnu Grčku (Atina).
« Last Edit: January 06, 2011, 11:02:05 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #6 on: December 30, 2010, 01:34:45 am »

Žandarmerijske jedinice Saveta komesara
i Vlade narodnog spasa

U aktu o kapitulaciji Vojske Kraljevine Jugoslavije od 17. aprila 1941. godine unet je i nemački zahtev da se žandarmi i policajci što pre vrate na dužnost. Svi oni su trebali da se jave u svoja mesta službovanja gde su imali da se prijave nemačkim posadnim jedinicama. Napomenimo da se prijavljivanje žandarma i policajaca vršilo samo na onom delu okupirane Srbije na kome je, nešto kasnije, 1. maja 1941. godine uspostavljena vlast "Saveta komesara" Milana Aćimovića  tj, još kasnije, avgusta iste godine, "Vlada narodnog spasa" generala Milana Nedića.
Nemački vojnoupravni komandant je krajem aprila postavio komesare za obavljanje pojedinih poslova. Početkom maja bila su formirana sva potrebna ministarstva, među kojima i Ministarstvo unutrašnjih poslova. U adminitrativno-teritorijalnom pogledu postojale su banovine u Nišu, Smederevu i Valjevu i sreska načelstva u preko 110 srezova (broj srezova je kasnije nešto smanjen).
Najznačajniji elementi Ministarstva unutrašnjih poslova su bili žandarmerija i policija. Žandarmerija je ušla u sastav Ministarstva kao posebno IV odeljenje koje se delilo na šest odseka: ađutantski, za javnu bezbednost, intendantski, nastavni, sudski i prevodilački. Do prve polovine maja na dužnost su se javila 153 aktivna žandarmerijska oficira i 1779 žandarma. Međutim nisu svi žandarmi bili raspoređeni na dužnost, pa je tako njih 230 ostalo neraspoređeno a 39 je, na svoj zahtev, stavljeno na raspolaganje da bi tako eventualno sačekali penziju. Po izrazitoj želji 122 žandarma je poslato na službu u mesto rođenja. Od ukupnog broja oficira njih 23 je upućeno na redovnu dužnost.  Krajem juna 1941. godine obrazovana je i Komanda srpske žandarmerije.
Odsek za javnu bezbednost IV odeljenja formirao je i privremene štabove Dunavskog i Drinskog žandarmerijskog puka. Ovi pukovi su dalje bili podeljeni na žandarmerijske čete i samostalne vodove. Premda je komandant nemačke 60. motorizovane divizije već 17. maja izvestio višu komandu da je u Srbiji ponovo formirana žandarmerija sa formiranjem je nastavljeno sve do jula meseca kada je taj posao konačno završen. Do tada su formirane žandarmerijske čete u Gornjem Milanovcu, Jagodini, Kraljevu, Loznici i Novom Pazaru a žandarmerijski vodovi u Kruševcu, Ubu i mnogim drugim mestima.
Stvarno aktiviranje srpske policije i žandarmerije može da se poveže sa Turnerovim naređenjem Aćimoviću od 22. juna 1941. godine a koje je izdato na zahtev Komandanta Srbije generala Šredera. Po tom naređenju srpska policija je trebala već iste noći da pohapsi sve poznate komuniste i španske borce koji se nalaze u Beogradu i ostalim gradovima širom Srbije. Zatim da uvede pooštrenu uličnu službu kao i noćnu službu. Šef policije je trebalo da izda potrebna uputstva za čuvanje javnih zgrada, mostova i ostalih važnih postrojenja. Radi izvršenja ovih zadata Turner je obećao da će se potruditi da se srpskoj policiji i žandarmeriji iz ratnog plena izda potrebno oružje. Aćimovići je naročito skrenuta pažnja na obezbeđenje objekata u Nišu, Kragujevcu, Užicu, Čačku i rudnicima Rtanj, Trepča i Bor.  Upravo na osnovu ovog naređenja komesar ministarstva unutrašnjih poslova je 24. juna 1941. godine naredio ne samo da se izvrše svi Turnerovi zahtevi od strane policije već i da sve žandarmerijske čete, vodovi i stanice, bez obzira da li na licu već imaju oficire treba da stupe u dejstvo izvršavajući naloge specijalnog izaslanika upućenog da rukovodi izvršenjem Turnerovog naređenja.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:02:17 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #7 on: December 30, 2010, 01:36:58 am »

Dolazak nemačkih posadnih divizija

   Zapovešću komandanta 2. armije od 2. maja 1941. godine radi smenjivanja divizija Komande 11. Armijskog korpusa i Komande 51. Armijskog korpusa bilo je predviđeno dovođenje divizija 15. talasa, premda tada vreme nije, još bilo, konačno utvrđeno).
704. p. d. E-transportom , iskrcavanje zapadno od Beograda 9. 5 — 16. 5. 41.
714. p. d. E-transportom, iskrcavanje zapadno od Beograda 22. 5 — 29 . 5. 41
717. p. d. E-transportom, iskrcavanje u okolini Temišvara 19. 5 — 27. 5. 41.
718. p. d. kopnenim putem  za Hrvatsku od 15. 5 — 30. 5.
Od tih divizija, za upotrebu na staroj srpskoj teritoriji pod nemačkom okupacijom predviđene su bile;
704, 714, i 717. pešadijska divizija,
718. pešadijska divizija na teritoriji NDH
Pešadijski puk Grosdojčland je već od 16. maja trebalo da se evakuiše u cilju odmora i popune. Zbog toga je 51. armijski korpus trebalo da, do 14. maja, organizuje njegovu smenu jedinicama iz 183. pešadijske divizije. Istovremeno 11. armijski korpus je trebalo da smeni njegove delove u Banatu.
Do 2. maja još nije bilo određeneo vreme, za izdvajanje i transport, 4. brdske divizije, 294, 132. i 183. pešadijske divizije. Za 60. pešadijsku (motorizovanu) diviziju bilo je planirano to vreme za period od 17. do 27. maja.
U dopuni ove zapovesti, u novoj zapovesti od 4. maja 1941. godine je stajalo da će smenjivanje delova pešadijskog puka Grosdojčland izvršiti 714. p.d. prema upustvima 11. Armijskog korpusa.  Međutim, dok ne stige 714. p. d. delove pešadisjkog puka Grosdojčland koji se nalazio u Beogradu trebalo je da smeni 1. puk 183. p. d. i koji je trebalo da u njemu ostane do 14. maja 1941. godine.
Vreme iskrcavanja divizija 15. talasa utvrđeno je dopunom zapovesti od 2. maja, novom zapovešću od 4. maja 1941. godine i u njoj se navodi da se 704. pešadijska divizija iskrcava od 7 - 10. 5. zapadno od Beograda, 714. pešadijska divizija iskrcaće se od 16 - 21. 5. u Temišvaru, 717. pešadijska divizija iskrcaće se od 20 - 24.5. zapadno od Beograda. U tome smislu je armijsku zapovest br. 12 trebalo izmeniti. Pešadijski puk Grosdojčland je dobio novo ukrcno vreme od 16. do 21. maja 1941. godine zapadno od Beograda.
   Naređenjem vojnoupravnog komandanta u Srbiji od 31. maja 1941. godine bio je predviđen sledeći raspored posadnih divizija u Srbiji:
   Iz Kemnica pristigla 704. posadna divizija je dislocirana na sledeći način: Štab divizije, 654. artiljerijski divizion i četa veze u Valjevu. Štab 724. pešadijskog puka i 1. bataljon u Užicu a ostali bataljoni puka: 2. bataljon u Višegradu i 3. bataljon u Čačku. Štab 734. pešadijskog puka ove divizije, sa 2. bataljonom je trebalo da bude stacioniran u Lešnici. U Šapcu je trebao da bude 3. a u Valjevu 1. bataljon ovog puka. Inžinjerijska četa divizije je dobila garnizon u Ljuboviji.  Komandant divizije od 21. aprila 1941. do 15. avgusta 1942. godine bio je general major Hajnrih Borovski (Generalmajor Heinrich Borowski).
Iz Čehoslovačke je stigla 714. posadna divizija i trebalo je da bude razmeštena na sledeći način: Štab divizije i četa veze u Topoli, Štab 741. pešadijskog puka i 1. bataljon u Ćupriji, 2. bataljon u Mladenovcu i 3. bataljon (bez jedne čete u Tekiji) u Zaječaru. Štab i 1. bataljon 721. pešadijskog puka u Petrovgradu, 3. bataljon u Velikoj Kikindi i 2. bataljon u Vršcu. 661. artiljerijski divizion u Smederevskoj Palanci, četa veze u Topoli i inžinjerijska četa u Lapovu.  Komandant divizije je bio general lajtnant Fridrih Štal (Generalleutnant Friedrich Stahl).
   Sa područja Bruk na Lajti (Bruck an der Leitha) - Pornodorf u Austriji je stigla 717. posadna divizija. Ona je formirana od 1. do 14. maja 1941. godine na teritoriji 17. vojnog okruga u Austriji. Njeno transportovanje za Srbiju je započelo 15. maja 1941. godine. Ova divizija je trebalo da bude dislocirana na prostoru: Štab 749. pešadijskog puka i 1. bataljon u Kraljevu, 2. bataljon u Kruševcu i 3. bataljon u Kragujevcu. Štab 737. pešadijskog puka i 3. bataljon Kosovska Mitrovica, 2. bataljon Raška i 1. bataljon Novi Pazar. Štab divizije, 670. artiljerijski divizion, četa veze i inžinjerijska četa u Nišu.  717. pešadiska divizija je od 16.maja do 10. juna bila potčinjena Štabu 11. armijskog korpusa a od 11. juna pa dalje Višoj komandi 65. Divizija je do 24. maja prevežena i iskrcana u Zemunu. Neposredno potom, divizija je ponovo ukrcana u vozove i u periodu od 26. do 30. maja prevezena železnicom u svoje nove garnizone. Doduše, u neke garnizone su njeni delovi stizali i posle 1. juna. Komandant divizije od 17. maja 1941 je bio general major Paul Hofman (Generalmajor Paul Hoffmann) a od 1. novembra 1941. godine general lajtnant dr valter Hinghofer (Generalleutnant Dr. Walter Hinghofer).
   Kasnije, sa razvojem ustanka, ove jedinice će vršiti i postepenu promenu mesta dislokacije.
   Zapovešću operativnog odeljenja 2. armije od 2. juna 1941. godine naređeno je da 11. juna 1941. godine Viša komanda 65 smeni 11. armijski korpus na njegovim dotadašnjim zadacima. Sve tri posadne divizije (704, 714 i 7171) su stavljene pod komandu Više komande za naročitu upotrebu 65 (Höhereskommando zur besonderen Verwendung LXV skraćeno Höh. Kdo. LXV) sa generalom artiljerije Paulom Baderom (General der Artillerie Paul Bader) na čelu. Ova komanda je bila u rangu štaba armijskog korpusa.  Komanda je formirana 21. maja 1941. godine na području II vojne oblasti. Od korpusnih elemenata imala je samo 465. korpusni bataljon veze (Korps Nachrichten-Abteilung 465).
Komanda je imala štab, najpre u Kragujevcu a zatim u Beogradu i bila je potčinjena Komandi nemačkih oružanih snaga u jugoistočnoj Evropi, odnosno 12. armiji sa štabom, najpre u Atini a potom u Solunu.
Početkom 1941. godine formirano je 15 pešadijskih divizija XV talasa. Standardna formacija ovih divizija je bila: štab divizije, motociklistički vod veze i orkestar. Umesto tri pešadijska i jednog artiljerijskog puka koliko su imale standardne pešadijske divizije divizije XV su imale dva pešadijska puka (od kojih je svaki imao, štab, vod veze i 3 pešadijska bataljona), artiljerijski divizion od 3 lake baterije, pionirsku četi i četu veze. Od pozadinskih elemenata divizije su imale autotransportnu kolonu za snabdevanje, odeljenje snabdevanje divizije, delimično motorizovanu poljsku bolnicu, veterinarsku četu i poljsko poštansko odeljenje. Pešadijski bataljoni su imali 4 čete (tri pešadijske i mitraljesku) od kojih je svaka imala po 12 puškomitraljeza, jedan laki minobacač i 3 mitraljeska postolja. Neke od divizija su imale ojačane pozadinske elemente (uglavnom one u Norveškoj i na Balkanu). Sve divizije su imale bilo trofejna vozila bilo vozila iz tekuće francuske proizvodnje. Brojno stanje divizija je, po formaciji trebalo da bude oko 8000 ljudi.
   Posadne divizije su bile popunjene ljudstvom srednjih godina (godišta 1907-1913), sa malim brojem iz aktivnog kadra. Većina vojnika nije služila redovni vojni rok već su završili, po mobilisanju, individualnu obuku. Odeljensku, vodnu, četnu i bataljonsku obuku praktično nisu ni imali. Oficiri i podoficiri su skoro isključivo bili rezervni. Samo su komandanti pukova (i viši od njih oficiri), šabni oficiri, kao i neki komandanti bataljona bili aktivni oficiri. U artiljeriji su samo komandanti diviziona bili aktivni oficiri. Divizije su imale dva puka, od po tri bataljona. Bataljoni su se satojali od tri pešadijske i jedne mitraljeske čete a postojao je i ešalon veze i konjički ešalon. Čete su imale tri streljačka voda (po tri odeljenja), četnu grupu i komoru. Brojno stanje je iznosilo od 140 do 200 ljudi. Vojnici su bili naoružani raznim modelima Mauzerovih karabina kalibra 7,9 mm. Podoficiri su nosili automate, uglavnom MP 38 ili MP 40 Šmajser, kalibra 9 mm ali je bilo i drugih kao Bergman, Erma i još nekih iz plena. Kao osnovno automatsko oruđe korišteni su puškomitraljezi Zbrojovka Vz 30 i univerzalni mitraljezi MG 34 Šarac. Oba u kalibru 7,9 mm. Mitraljeska četa je imala 2 do 3 mitraljeska voda sa po 4 univerzalna mitraljeza MG 34 na mitraljeskom postolju, kao i jedan minobacački vod sa 4 do 6 minobacača kalibra 81 mm. Kada su došle u Srbiju divizije nisu imale artiljeriju ali su ubrzo dobile po jednu bateriju od zaplenjenih artiljerijsih oruđa. Posle kratkog vremena baterije su prerasle u divizione od po tri baterije. Artiljerijsko naoružanje posadnih divizija je bilo vrlo šaroliko uglavnom od oruđa iz plena.
   Već prve ozbiljnije borbe u Srbiji su pokazale da su borbene mogućnosti ovih divizija vrlo niske. Feldmaršal List je već 13. septembra 1941. godine obaveštavao, Vrhovnu komandu oružane sile (OKW) i Vrhovnu komandu vojske (OKH), između ostalog:  “Za izvođenje borbenih operacija ni u kom slučaju nisu dovoljne nemačke snage u Srbiji, pa ni dovođenjem ojačanog 125. pešadijskog puka. Prema dosadašnjim iskustvima, divizije 15. talasa su za ugušivanje ovog ustanka, koji poprima opšti karakter, nepodesne, kako po ličnom i materijalnom sastavu tako i po rukovođenju. Za veće operacije nedostaju još i pokretna sredstva za snabdevanje. Stoga sam prisiljen, iako sam svestan opšte situacije, da predložim hitno dodeljivanje najmanje jedne efikasne operativne divizije pojačane tenkovima.”
   Vratimo se događanjima u Srbiji.
   Komanda 11. armijskog korpusa je 3. juna 1941. godine izdala naređenje za obezbeđenje granice (koji granični prelazi se obezbeđuju, jačina snaga i vreme kada može otpočeti obezbeđenje granice). Tako je naređeno da 704. p. d. obezbeđuje prelaze u Šapcu, Koviljači, Ljuboviji, Višegradu i Prijepolju, sa po jednim vodom. 714. p. d. obezbeđuje prelaze Zaječar-Vidin i Negotin-Vidin sa po jednim vodom i 717. p. d. obezbeđuje prelaze od Novog Pazara ka zapadu, Kosovska Mitrovica – Peć, Kosovska Mitrovica – Priština, Kuršumlija – Priština, Niš – Sofija i Leskovac – Vranje sa po jednom četom.
Ferstera je 4. juna zamenio general artiljerije Ludvig fon Šreder (Ludwig von Schröder) . Međutim Šreder je 18. jula stradao u avionskoj nesreći nad Beogradom.  Zamenio ga je, zvanično, od 29. jula general avijacije Dankelman.  
Kao što smo već naveli, sedište komandanta armijske pozadinske oblasti 559 bilo je u Beogradu. Na njega je bila, do odlaska iz Srbije, preneta sigurnost grada Beograda. Za ove ciljeve bili su mu potčinjeni:
72. pešadijski puk (bez 1 bataljona, 13. i 14. čete).
i (za zadatke stražarske službe):
853. landesšicen-bataljon u Beogradu,
286. landesšicen-bataljon, bez 4. čete, u Beogradu, 4. četa u Pančevu.
   Premda je do smene jedinica 11. armijskog korpusa jedinicama Više komande 65 trebalo da dođe 11. juna do primopredaje je došlo tek 17. juna u 18.00 časova. Tada je, pored ranije spomenutih jedinica i 718. posadna divizija došla pod komandu Više komande 65. premda je zadržala već ranije dobijene zadatke. Pored toga Pz. Kp. z. B. V. 12 (12. tenkovska četa za specijalna dejstva, od 6 tenkovskih vodova po 5 tenkova Reno R-35) a koja je trebala da bude pridodata 2. armiji po novom rasporedu raspoređena je kod Više komande 65. Takođe, privremeno do odlaska, zadatke komandanta 559. armijskog pozadinskog područja, ukoliko se tiču Beograda, preuzeo je pukovski štab 72. pešadijskog puka iz 46. pešadijske divizije koji je angažovan u Beogradu.  
Komandant armijske pozadinske oblasti 559 od 15. 6. 1941. godine stavljenaje na raspolaganje OKH/Gen. St. d. H./Gen.Qu a 853. i 286. landesšicen-bataljon su od 20. 6. 1941. godine stavljeni na raspolaganje OKH/Gen. St. d. H/Gen. Qu.
Od ustanova koje su do tada pripadale armiji:
Feldkomandantura 725 je ostala i dalje u Zagrebu, prema depeši OKH/Gen. St. d. H/ Gen. Qu/ — odelj. vojne uprave (Qu 4/A) br. II/7447/41 od 7. 6. 1941. godine. Za vreme trajanja ovog angažovanja, ona će nositi obeležje “Feldkomandantura Zagreb”. Od 15. 6. 1941. godine ona se potčinjava vojnoupravnom komandantu u Srbiji. Uputstva za svoju delatnost ona je trebala da prima od nemačkog generala u Zagrebu, kao ustanova najstarijeg u garnizonu.
Feldkomandantura 611, postavljena u Petrovaradinu, stavljena je od 20. 6. 1941. godine na raspolaganje OKH (Gen. St. d.H./Gen. Qu) a Komanda garnizona. II/666 u Beogradu je od 15. 6. 1941. stavljena na raspolaganje OKH (Gen. St. d. H./Gen. Qu.).
Pod neposrednom komandom Vojnoupravnog komandanta u Srbiji su krajem juna, bile sledeće komande i jedinice:
feldkomandanture: 610 Smederevo, 816 Užice, 599 Beograd i 809 Niš
komande garnizona (krajskomandature): I/838 Zemun, I/833 Kruševac, I/847 Šabac, I/832 Kragujevac, I/834 Beograd, I/857 Zaječar, I/823 Petrovgrad i I/861 Mitrovica
za zadatke stražarske službe bili su potčinjeni: 266, 562, 592 i 920. landesšicenbataljon.
Garnizoni feldkomandanture i komandi garnizona bili su određeni od strane OKH.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:02:28 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #8 on: December 30, 2010, 01:40:15 am »

Landesšicen bataljoni (Landesschützen-Bataillon)

Pošto se u ovom radu dosta spominju landesšicen bataljoni moramo se malo zadržati na njima. Teško je prevesti reč Landesschützen na srpski a da ima odgovarajuće značenje. Bukvalni prevod je zemaljski strelci ali. naravno to u našoj vojnoj terminologiji ne postoji. Ti bataljoni najpribližnije odgovaraju našim, nekadašnjim, jedinicama teritorijalne odbrane ili bataljonima poslednje odbrane u srpskoj vojsci.
Evo šta je samo nemačko komandovanje navodilo o landesšicen bataljonima: “Stara godišta, delimično telesno defektna. Približno pune jačine, podesni samo za zadatke obezbeđenja. Iskustvo u borbi sa bandom neznatno. Borbena vrednost neznatna i u odbrani i u napadu. Pokretljivost neznatna.”  Landesšicen bataljoni sa 4 čete su imali po 658 ljudi a oni sa 6 četa oko 1000 ljudi. Čete su imale samo po 3 puškomitraljeza a bataljoni nisu raspolagali sa nikakvim težim oruđima.
Od dolaska nemačkih pojačanja u Srbiju, tokom septembra 1941. godine, landesšicen bataljoni više nisu upotrebljavani za veća ofanzivna borbena dejstva. Jedan od retkih izuzetaka je bio angažovanje 5. čete 920. ladesšicen bataljona u borbama oko Lebana 12. novembra. Ali i tom prilikom težište borbi je bilo na ojačanoj 6. četi 733. pešadijskog puka 717. divizije.
Landesschützen-Bataillon 562 je nastao od Landesschützen-Bataillon XII/VIII. Landesschützen-Bataillon XII/VIII je formiran nakon mobilizacije 26. avgusta 1939. godine u mestu Tarnowitz u VIII vojnoj oblasti  od ljudstva obučavanog u Landesschützen-Ersatz-Bataillon 8. Ubrzo je preimenovan u Landesschützen-Bataillon 327. Od 28. novembra 1939. godine nalazio se u sastavu Division z.b.V. 432 u Gornjoj Šleziji a od 21. februara 1940. godine bio je sastavu Division z.b.V. 444 u 1. armiji. Preimenovan je 1. aprila 1940. godine u  Landesschützen-Bataillon 562 i bio je od maja 1940. pa do dolaska na Balkan pod komandom nemačkih komandanta u Francuskoj. Od 2. aprila 1941. godine bio je pod komandom 12. armije a od 2. maja 1941. godine pod komandom Vojnoupravnog komandanta Srbije. Popunjavan je do 13. oktobra 1941. godine ljudstvom iz Landesschützen-Ersatz-Bataillon 8 (tj 8. landesšicen bataljona za obuku) a od tada pa nadalje ljudstvom iz Landesschützen-Ersatz-Bataillon 13. U početku je imao 4 čete a 9. avgusta 1941. godine je ojačan sa još dve čete mobilisane u XVIII  vojnoj oblasti tako da je raspolagao sa 6 četa.
Landesschützen-Bataillon 266 je nastao od Landesschützen-Bataillon XVI/II. Landesschützen-Bataillon XVI/II je formiran nakon mobilizacije 26. avgusta 1939. godine u mestu Güstrow u II vojnoj oblasti od ljudstva obučavanog u Landesschützen-Ersatz-Bataillon 2. Ubrzo je preimenovan u Landesschützen-Bataillon 202. Poslat je u Poljsku 24. septembra 1939. godine. Od oktobra 1939. godine bio je stacioniran u gradu Leslau u XXI vojnoj oblasti. Od marta 1940. godine bio je pod komandom Korück 584 iz 16. armije. Preimenovan je 1. aprila 1940. godine u  Landesschützen-Bataillon 266 i bio je do dolaska na Balkan pod komandom nemačkih komandanta u Francuskoj. Popunjavan je ljudstvom iz Landesschützen-Ersatz-Bataillon 2. Za razliku od preostala tri landesšicen bataljona u Srbiji imao je samo 4 čete.
Landesschützen-Bataillon 592 je formiran 9. juna 1940. godine u VIII vojnoj oblasti. Od formiranja je imao 6 četa. Odmah po formiranju premešten je u Francusku gde je bio potčinjen tamošnjim nemačkim komandantima. Od 2. aprila bio je potčinjen XXXXVI armijskom korpusu i sa njim je ušao u Jugoslaviju. Od 2. maja 1941. godine potčinjen je Vojnoupravnom komandantu Srbije. Popunjavan je ljudstvom iz Landesschützen-Ersatz-Bataillon 8. Štab bataljona je bio stacioniran u Boru.
Landesschützen-Bataillon 920 je formiran 9. avgusta 1940. godine u XVIII vojnoj oblasti. Od formiranja je imao 6 četa. Odmah po formiranju premešten je u Francusku gde je bio potčinjen tamošnjim nemačkim komandantima. Od 2. aprila bio je u Budimpešti. Od 4. maja 1941. godine bio je formalno stacioniran u Nišu u Srbiji. Popunjavan je ljudstvom iz Landesschützen-Ersatz-Bataillon 18. Štab bataljona je bio stacioniran u Nišu.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:02:43 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #9 on: January 06, 2011, 10:33:04 pm »

Komandant Srbije

Hitlerovom direktivom br. 31 od 9. juna 1941. godine promenjena je funkcija vojnoupravnog komandanta u Srbiji (Militarbefehlshaber in Serbien) u funkciju komandant Srbije (Befehlshaber Serbien). Međutim, ovim se ništa nije bitno promenilo, osim što se uprava u Srbiji, rukovođena vojnički donekle razlikovala od vojne uprave u Francuskoj i Belgiji. Istom direktivom postavljen je general-feldmaršal Vilhelm List za komandanta oružanih snaga na Jugoistoku (Wehrmachtbefehlshaber im Südosten skraćeno W.B.Südost). List je bio neposredno potčinjen Hitleru i Vrhovnom komandantu Vermahta. Ovim je Komanda kopnene vojske (OKH) bila isključena od izdavanja direktnih naređenja izuzev u nekim personalnim pitanjima.  
Pošto je ova Hitlerova direktiva vrlo bitna za razumevanje lanca komandovanja u nemačkim jedinicama na Balkanu smatramo da je opravdano ovde dati deo direktive (u prevodu) koji se odnosi na samu organizaciju komandovanja:

“Poverljivo – za komandante
Vođa
i vrhovni zapovednik Oružane sile
OKW (WFSt) Odelj. I (I Op. IV/Qu)
br. 44900/41 g. K.

-   1prilog
Glavni stan Vođe, 9 VI 1941
u 20 primeraka
7. primerak

Direktiva Br. 31

   Da bi se stvorili jasni i jedinstveni komandni odnosi u zaposednutom balkanskom prostoru, naređujem:
1. Za “komandanta oružanih snaga na Jugositoku” (Wehrmachtbefehlshaber im Südost), sa sedištem u Solunu, imenujem generalfeldmaršala Lista.
Komandant oružanih snaga na Jugoistoku je najviši pretstvanik oružane sile na Balkanu i ima punu izvršnu vlast u oblastima koje su zaposele nemačke trupe.
Komandant oružane sile na Jugoistoku je kao takav meni potčinjen neposredno.
2. Komandantu oružanih snaga na Jugoistoku potčinjeni su:
a) Za područje Stare Srbije: “Komandant Srbije” (Befehlshaber Serbien) - general protivavionske artiljerije von Schröder.
b) Za područje Soluna i ostrva Lemnos, Mitilena, Hios i Skiros: “Komandant Soluna – Jegejske oblasti” (Befehlshaber Saloniki – Agäis) – odrediće ga Vrhovna komanda suvozemne vojske – OKH.
c) Za područje Atina, Krit, Kitera, Antikitera i Melos: “Komandant Južne Grčke” (Befehlshaber Süd – Griechenland) – odrediće ga Vrhovna komanda vazduhoplovstva.
3. Komandant oružanih snaga na Jugoistoku ima da grupiše u jednoj ruci sva vojna pitanja oružane sile, izuzev vođenja ofanzivnog vazdušnog rata, koja se odnose na posedanje, osiguranje, snabdevanje, saobraćaj i obaveštajnu službu okupiranog Jugoistoka za sva 3 vida oružane sile i da ih rešava u duhu opšteg zadatka oružane sile na jugoistočnom prostoru. Na taj način komandovanje ima da se uprosti, a delovi oružane sile i Vrhovna komanda oružane sile rasterete mnogih pojedinačnih pitanja i raznolikih gledišta, koja iskrasavaju usled paralelnog rada službenih organa svih delova oružane sile u istom prostoru.
U pojedinostima, dužnosti Komandanta oružanih snaga na Jugoistoku su sledeće:
a) Obezbeđenje jedinstvene odbrane od nemira i napada delova Srbije i Grčke, uključujući i grčka ostrva, koje su posele nemačke trupe.
Pored navedenih komandanata, koji su odgovorni za odbranu na svojim područjima po njegovim direktivama, u tim pitanjima su mu potčinjeni i admiral na Jugoistoku i komandant vazduhoplovnih oblasti Balkana, Oba štaba se imaju uključiti u Štab komandanta oružanih snaga na Jugoistoku. Ukoliko  će se štabovi njemu potčinjenih komandanata, Solun – Jegejska oblast i Južna Grčka, spojiti s ustanovama ostalih delova oružane sile, određuje komandant oružanih snaga na Jugoistoku;
b) Jedinstveno upravljanje i osiguranje pomorskog saobraćaja za Krit i sa Krita, koji će uskoro biti potreban u znatnom obimu;
c) Regulisanje saradnje s italijanskom, i ukoliko je potrebno, s bugarskom oružanom silom na Balkanu;
d) Rukovanje snabdevanjem po kopnenim i pomorskim putevima svih delova oružane sile, angažovanih na Balkanu prema njihovim zahtevima i prema raspoloživim transportnim sredstvima;
e) Nadzor nad vojnom upravom koju vrše komandanti u oblastima koje posedaju nemačke trupe.
4. Komandant oružanih snaga na Jugoistoku ima sva prava teritorijalnog komandanta u delovima Srbije, Grčke i grčkih ostrva koja posedaju nemačke trupe.
Oblasti koje posedaju isključivo nemačke trupe, operativno su područje. Ovde vrši izvršnu vlast komandant oružanih snaga na Jugoistoku preko njemu potčinjenih komandanata.
U oblastima koje se nalaze pod italijanskom okupacijom a u njima su raspoređene nemačke trupe, on je najviša vojna vlast za sve delove oružane sile u svemu, što se odnosi na vojničke zadatke nemačke oružane sile.
........
8. Trupne transporte i dotur preko mora, kao i njihovo osiguranje na vodi i vazduhu, reguliše Komandant oružanih snaga Jugoistoku preko admirala na Jugoistoku, a u saradnji sa italijanskom ratnom mornaricom i X vazduhoplovnim korpusom.
Saradnja admirala na Jugoistoku sa rumunskom i bugarskom ratnom mornaricom, kao i pitanja operativnog vođenja pomorskog rata, ukoliko bi se pojavila u istočnom Sredozemlju, reguliše Vrhovni komandant mornarice neposredno sa admiralom na Jugoistoku.
9. Uputstvo 29 od 17 V 1941 stavlja se van snage, ukoliko je u protivnosti sa prednjim odredbama.
.......
Adolf Hitler s. r.
Tačnost prepisa overava
Wien s. r.
generalštabni major”
   
Da bi se izbegle bilo kakve nedoumice oko komandnih nadležnosti na Balkanu načelnik štaba Vrhovne komande oružane sile (OKW) Kajtel izdao je 15. juna 1941. godine Odredbe za izvršenje direktive Br. 31 koje glase:
“Poverljivo – za komandante
Načelnik štaba
Vrhovne komande oružane sile
(WFSt/Odelj. L (IV/Qu) br. 001135/41 g. K.)
Glavni stan Vođe, 15. juni 1941
Odrebe za izvršenje
Direktive Br. 31

1. Naimenovanje generalfeldmaršala Lista za komandanta oružanih snaga na Jugoistoku ne zadire u njegov položaj i zadatak kao komandanta 12. armije.
2. Komandant oružanih snaga na Jugositoku je jedinstveni komandni organ oružane sile na Balkanu u onom delokrugu za koji je odgovoran prema Direktivi Br. 31.
Vrhovne komande vidova oružane sile i nadleštva Vrhovne komande oružanih snaga su dužne da prema tome organizuju saobraćaj s njihovim komandama, jedinicama i ustanovama u tome području.
Uključivanje štabova admirala na Jugoistoku i komandanta u u vazduhoplovnoj oblasti Balkan u Štab komandanta oružanih snaga na Jugoistoku može biti zamenjeno odeljenjima za vezu ovih ustanova u Štabu komandanta oružanih snaga na Jugositoku, ukoliko prilike iziskuju neki odvojeni razmeštaj službenih organa mornarice i vazduhoplovstva.
3. Vrhovna komanda vojske staviće na raspoloženje komandantu oružanih snaga na Jugoistoku potrebne službene organe za upravu.
Sprovođenje uprave podešavaće se prema opštim propisima i direktivama izdatim u tu svrhu od strane Vrhovne komande vojske, a u načelnim pitanjima po uputstvima izdatim od strane Vrhovne komande oružane sile WFSt/L.

Načelnik štaba Vrhovne komande
oružane sile
Keitel s. r.
Dostavljeno:
kao i Direktivna br. 31
Za tačnost prepisa:
Kübler s. r.
generalštabni pukovnik
Štab 12. armije Ia br. 1500/41 g. K od 20 VI 1941”

List je 21. juna zvanično preuzeo komandu a potčinjeni su mu bili, kao što smo već naveli: komandant Srbije (general protivavionske artiljerije Ludvig fon Šreder), komandant Soluna i Egeja (general-potpukovnik Kurt fon Krencki – Curt von Krenzki), komandant južne Grčke (general avijacije Felmi – Felmy) i admiral Egeja.  U skladu sa tim promenama komandant oružanih snaga na Jugoistoku je 25. juna izdao zapovest kojom je regulisao komandne odnose sa svojim potčinjenima. Pošto je List i dalje ostao komandant 12. armije, štab ove armije istovremeno je bio i štab komandanta oružanih snaga na Jugoistoku. Isto tako on je ovom svojom zapovešću, u skladu sa navedenom Hitlerovom direktivom, promenio naziv funkcije vojnoupravnog komandanta Srbije u naziv komandant Srbije. Ovo je u daljoj prepisci sprovedeno, sa retkim izuzecima, sve do ukidanja ove funkcije 9. oktobra 1941. godine.  Spomenimo i da je od 10. maja 1941. do 31. decembra 1942. godine načelnik štaba armije bio general major Herman Ferč (Generalmajor Hermann Foertsch).
Pod neposrednom komandom komandanta 12. armije nalazili su se 27. juna 1941. godine 164. pešadijska divizija i 125. pešadijski puk. U sastav armije su ulazili i 18. brdski korpus (XVIII. Gebirgs-Armeekorps) i Viša komanda 65 (Höheres Kommando z.b.V. LXV). U sastav 18. brdskog korpusa ulazile su 5. i 6. brdska divizija a u sastav Više komande 65 četiri posadne divizije i to 717, 714, 704 i 718.
   Dislokacija nemačkih vojnih ustanova, komandi, štabova i jedinica na teritoriji Srbije 19. avgusta 1941. godine je bila sledeća:
Beograd: Radni štab Fendrih (Fandrich), Armijsko skladište odeće 516, Armijsko otpremalište pošte 560, Armijska veterinarska bolnica 573, Armijski veterinarski park 691, Art. štab za prikupljanje trofejnog materijala 2, Ispostava Uprave za vojni transport Jugoistok, Oficir pri organima železnice u Beogradu, Bakteriološka opitna stanica, 245. građevinski bataljon (štab), Kolona 245. građev. delimično mot. bataljona, 1, 2, 3. i 4. četa 245. građevinskog bataljona, Armijsko skladište pogonskog goriva, Nemački crveni krst, Devizni inspektorat, Načelnik službe dotura 714. p. d, Direkcija za eksploataciju železnica br. 1 Železnički oklopni voz br. 25, Kolona trofejnog železničko - pionirskog materijala pri Višem štabu vojnotehničkog snabdevanja br. 5, Železnički inž. izviđački štab pri Višem štabu vojnotehničkog snabdevanja br. 5, Železnički sanitetski voz OKH, Direkcija za eksploataciju železnica, Vojna direkcija na železnici, Vojna uprava za eksploataciju železnica III, 1. četa 501. bataljona feldžandarmerije (mot.), 599. odeljenje feldžandarmerije d - Feldkomandature 599, 875. odeljenje vojne feldžandarmerije d - Krajskomandanture 834, Feldkomandantura 599 (komanda mesta), Vojna blagajna (poručnik finansijske službe Helterhof (Holterhoff)), Komanda veze 32, Uprava vojne pošte 512, Odeljenje pionira za utvrđivanje grupe II/30, 3. četa 18. bataljona vojnotehn. snabdevanja, Uputna frontovska stanica 87, Oficir za pogrebe i vojničke grobove (Štab 32), Tajna vojna policija - grupa 20, Sud pri komandantu Srbije, Tajna državna policija (Gestapo), Lučka komanda, Uprava za vojni smeštaj, H. K. P.  533, Remontno odeljenje H. K. P. 533, Vojni arhiv (O. R. R.  fon Ragenauer), Uprava za nabavku vojne opreme – ogranak Centralne uprave, Glavna intendantska uprava, Centralna vojna biblioteka – pukovnik Lukes (Lukesch), stanica za snabdevanje Beograd (poručnik finansifske službe Sindler (Schindler), Centralna vojna praonica, Načelnik veze komandanta Srbije (pukovnik Vuršter (Wurster), Viša komanda XLV (za specijalnu namenu), 734. pp, I bataljon 734. pp - štab, II bataljon 734. pp - štab, III bataljon 734. pp – štab, 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11. i 12. četa 734. pp, Komandant za ratne zarobljenike područja E (generalmajor Janus), Mali transportni autovod 878, Bolnički autovod 629, stanica za prikupljanje ranjenika, Ratni sud pri Feldkomandanturi, Vojnogeografska služba, Radni štab kapetana dr Germana (Germann), štab 562. landesšicen-bataljona 1, 2, 3. i 4. četa 562. landesšicen-bataljona, Vojnogeografski institut, R. L. M.  — Štab majora Hajzea (Heise), Komandant Srbije, štab za snabdevanje automobilskim gumama, I bat. 521. armijskog puka veze, II bat. 521. armijskog puka veze, 3. i 4. četa 521. armijskog puka veze, četa za eksploataciju sredstava veze “S”, Viši štab vojnotehničkog snabdevanja 5, Ispostava Odeljenja za propagandu OKW — Beograd, Organizacija Tot, Vojna bolnica (?) 921/922 Beograd, Odeljenje za pasoše Jugoistok II, Transportna kolona za konje 533 (mot.) i 563, Pionirsko odeljenje za utvrđivanje odseka II/30, štab 666. pionirskog bataljona, Pionirsko izviđačko odeljenje, štab 64. rez. policijskog bataljona, 12. tenkovska četa za specijalnu namenu, 1, 2. i 3. četa 64. rez. pol. bataljona, Ajnzac-komanda policije bezbednosti – Beograd, Propagandno odeljenje “S” — kapetan dr Lipert, Operativna komanda Rozenberg, Načelnik saniteta pri komandantu Srbije, Služba bezbednosti (Ajnzac - komanda dr Fuksa (Fuchs)), Oficir feldžandarmerije u štabu kapetan Šraj (Schrei), štab za transport – Beograd, štab za vezu vojnog transporta I, štab za vezu Jug, stanica za izdavanje hrane I, štab za prikupljanje hrane II, štab za snabdevanje II, Flotila za zaštitu reka — Srbija, SS jedinice, Centralna vojna uprava za snabdevanje — odeljenje za smeštaj, Centralna vojna uprava za snabdevanje — odeljenje za odeću i opremu, Odeljenje za vojnu propagandu OKW/W. Pr, Vojna patrolna služba — Ispostava Beograd, Uprava za vojni transport Jugoistok, Komanda Abvera, Isledni vojni zatvor, Vojna telefonska centrala
Područje Zemuna: Ortskomandantura, Krajskomandantura 838 (sa 868. dečimično motorizovanim odeljem feldžandarmerije c), Vazduhoplovnotehnički štab 10, Vojna uprava za eksploataciju železnica III, (nemačka kontrola stanice Zemun), Sanitetski park 103, II bataljon za praćenje transporta — puk za specijalnu namenu - Beč, 3. četa 592. landesšicen-bataljona, Armijska veterinarska bolnica 573 – bolnički vod II, Glavni opunomoćenik za privredu u Srbiji s potčinjenim nadleštvima, Vojnoprivredni štab Jugoistok, Centar veze načelnika za vazduhoplovno-tehničko snabdevanje, Komandantura aviobaze s potčinjenim nadleštvima (Aerodromska četa), Centar veze, Landesšicenvod 111/XVII, Transportna kolona 11/VII, Škola za slepo letenje, Srednja kolona za transport pogonskog goriva 3/VI
Valjevo: štab 704. pd, četa veze 704. pd, Intendantska uprava 704. pd, Veterinarska četa 704. pd, Vojna bolnica 704. pd, štab načelnika transporta 704, 1. i 2. transportna kolona s konjskom vučom 704, Mala autokolona 704. pd, Mesarska četa 704, Pekarska četa 704, Uprava vojne pošte 704, štab III bataljona 724. puka, 9, 11. i 12. četa 724. pp, štab 654. artiljerijskog diviziona, 2. i 3. baterija 654. artiljerijskog diviziona, Komanda mesta Valjevo, 2. četa III bataljona 724. pp.
Užice: štab 724. pp, štab I bataljona 724. pp, 1, 2. i 3. četa 724. pp, 1. baterija 654. artiljerijskog diviziona, štab 592. landesšicen-bataljona za specijalnu namenu, 2. i 4. četa 592. landesšicen-bataljona za specijalnu namenu, Uprava za vojni smeštaj Užice, Uprava vojne pošte 709/620 b (ogranak), Vojna uprava za eksploataciju železnica 3, Komanda mesta, Feldkomandantura 816 (sa Vojnoupravnom grupom, 869. odeljenjem feldžandarmerije d, Tajnom vojnom policijom i Sreskim carinskim komesarom G), Komanda veze 37 (telefonska četa “S”) Nadleštvo službe bezbednosti
Višegrad: štab II bataljona 724. pp, 6. i 8. četa 724 pp, Komanda mesta
Priboj: 7. četa 724. pp, Komanda mesta
Prijepolje: 5. četa 724. pp, Komanda mesta
Požega: 4. četa 724.pp, Komanda mesta, štab vojnotehničkog snabdevanja 26 (skladište trofejnog materijala)
Krupanj: 10. četa 724. pp, Komanda mesta
Koviljača: Pionirska četa 704. pd, Komanda mesta
Šabac: Krajskomandantura 847 (sa 870. odeljenjem feldžandarmerije d), 1. četa 592. landesšicen-bataljona, štab vojnotehničkog snabdevanja za specijalnu namenu 41, Vojna telefonska centrala
Petrovgrad: štab 721. pp, I bataljon 721. pp, Krajskomandantura 823 (sa 871. odeljenjem felžandarmerije d), Vojno železnička četa, Nemačka služba na železničkoj stanici Petrovgrad, Komanda mesta, Ajnzac — komanda policije bezbednosti i službe bezbednosti, Sreski carinski komesarijat Petrovgrad, 2. vod 3. čete 18. bataljona vojnoteh. snabdevanja
V. Kikinda: III bataljon 721. pp, Komanda mesta Kikinda, Komanda mesta Čoka
Vršac: II bataljon 721. pp, stanična komandantura Vršac, Komanda mesta
Pančevo: Feldkomandantura 610 (sa 610. odeljenjem feldžandarmerije d), 6. četa 592. landesšicen-bataljona, Transportna kolona s konjskom vučom 1/714. pd, Uprava za eksploataciju železnica 4, Komanda mesta
Požarevac: II bataljon 741. pp, Pionirska četa 714. pd, Veterinarska četa 714. pd, Mesna pekara, stanica za prikupljanje trofejnog materijala, Komanda mesta
Palanka: Artiljerijski divizion 661, Komanda mesta
V. Plana: Intendantska uprava 714. pd, Mesarski poluvod 714. pd, Komanda mesta
Mladenovac: 2. transportna kolona s konjskom vučom 714. pd, Mala autokolona 714. pd, Uprava vojne pošte 714. pd, Komanda mesta, stanica za prikupljanje trofejnog materijala, Načelnik divizijskog dotura
Ćuprija: Štab 741. pp, I bataljon 741. pp, Vojna bolnica 714. pd, Uprava vojne pošte 714. pd (ogranak), Stanica za izdavanje hrane 714. pd, Komanda mesta
Paraćin: 3. četa 741. pp, Skladište trofejnog materijala, Komanda mesta
Jagodina: 1. vod 2. čete 741. pp, Komanda mesta
Zaječar: III bataljon 741. pp, 3. četa 920. landesšicen-bataljona, Krajskomandantura 857 (sa 857. delimično motorizovanim odeljenjem feldžandarmerije c), Uprava za eksploataciju železnica 10, Uprava za eksploataciju železnica 10 B. M. 196, Komanda pekarske čete, Priključna stanica telefonske čete 8, Komanda mesta
Tekija: 12. četa 741. pp (rezervna)
Bor: Komanda mesta, 1 vod 3. čete 920. landesšicen-bataljona
Negotin: 1 vod 3. čete 920. landesšicen-bataljona
Kragujevac: Pekarska polučeta 714. pd, Krajskomandantura 832 (sa 864 odeljenjem žandarmerije d), Komanda mesta, III bataljon 749. pp (Štab, 9 – 12. čete), Auto-park 533, 18. bataljon vojnotehn. snabdevanja — 1. četa, Operativna grupa tenkovske čete pri Višoj komandi LXV, Meteorološka stanica aerodroma Zagreb, Mesna telefonska centrala, Odeljenje za ometanje veza, Tajna vojna policija - grupa 20 (komesarijat Kragujevac), Opunomoćenik Uprave za naoružanje OKH pri državnom zavodu u Kragujevcu
Topola: Štab 714. pd, Komanda mesta, četa veze 714. pd
Niš: Štab i vod veze 670. art. diviziona, 1, 2. i 3. baterija 670. art. diviziona, Štab načelnika za dotur 717. pd, Transportna kolona s konjskom vučom 1/717 i 2/717, Mala auto-kolona 717. pd, Pionirska četa 717. pd, četa veze 717. pd, Mesarska polučeta 717. pd, Pekarska polučeta 717. pd, Veterinarska četa 717. pd, Intendantska uprava 717. pd sa blagajnom i kantinom, Uprava vojne pošte 717. pd, 5. četa 521. puka veze, 2. četa 18. bataljona vojnotehn. snabdevanja, Oficir pri organima železnica na stanici 211, Feldkomandatura 809 (sa 859. delimično motorizivanim odeljenjem feldžandarmerije c), Uprava za eksploataciju železnica 10, Auto-park 533/Niš, Uprava za vojni smeštaj, Vojna bolnica Niš
Kraljevo: Štab 749. pp, 717. izviđački bataljon (od 11. 8. 41.), Vazduhoplovnotehnički štab 10, Uprava za eksploataciju železnica 3, 18. bataljon vojnotehničkog snabdevanja, Kolona za izvlačenje onesposobljenih vozila 333, Vojna železnička radionica, Uprava vojnih pošta Kraljevo, Odeljenje za ometanje veza 4. čete 521. puka veze, Komanda mesta Kraljevo
Čačak: I bataljon 749. pp (štab, 1 – 4. čete), 18. bataljon vojnotehn. snabdevanja, Komanda mesta Čačak, Štab vojnotehničkog snabdevanja 5 (ogranak)
Kruševac: II bataljon 749. pp (Štab, 5 – 8. četa), 5. četa 920. landesšicen-bataljona, Odeljenje za izvlačenje onesposobljenih vozila I i II OKW, Ktajskomandatura 833 Kruševac (sa 865. odeljenjem feldžadarmerije d)
Prokuplje: Štab I bataljona 737. pp, 1 – 4. četa
Mitrovica: Štab 737. pp, Štab III bataljona 737. pp, 9 – 12. četa, Vojna bolnica 717. divizije, Štab 750. pp, II bataljon 750. pp, Krajskomandantura 861 (sa 861. odeljenjem feldžandarmerije c), Divizijska telefonska centrala Zvečan, 5. četa 592. landesšicen-bataljona, Odeljenje za ometanje veza 4. čete 521. arm. puka veze, Mesna telefonska stanica, Radio-odeljenje bataljona veze 717. pd, Intendantska uprava 717. pd (stanica za izdavanje hrane - Mitrovica), Tajna vojna policija - grupa 20 (Komesarijat Mitrovica), Uprava za eksploataciju železnica “B”, Srpski carinski komesarijat Mitrovica (pored ispostava)
Novi Pazar: Štab II bataljona 737. pp, 5. i 6. četa
Raška: 7. i 8. četa 737. pp
Vrnjačka Banja: Štab vojnotehn. snabdevanja 26 sa auto-kolonom 1, 18. bataljon vojnotehn. snabdevanja
Jemnička Stena : Skladište benzina (stražu čuva 4. četa 724. pp)
Loznica: Jedna četa 724. pp
Milanovac: 1 vod 6. čete 920. landesšicen-bataljona
Aranđelovac: 1 vod 6. čete 920. landesšicen-bataljona
Lazarevac: 1 vod 6. čete 920. landesšicen-bataljona
Rudnik: 1 vod 6. čete 920. landesšicen-bataljona
Od pojačanja nemačke jedinice su dobile 220. protivtenkovski divizion,  koji je krenuo iz Grčke 10. avgusta i stigao je u rejon Lazarevac – Aranđelovac 15. avgusta 1941. godine. Ovaj divizion kao motorizovana jdinica bio je veoma pogodan za borbu sa ustanicima. Pored toga, 562. landesšicen bataljon je, shodno naređenju, formirao 5. i 6. četu za koje je oficire i podoficire odredio bataljon. Druga pojačanja iako su više puta tražena nisu dodeljena. Tako je, na primer, komandant Srbije 4. avgusta zatražio hitno pojačanje od 2 policijska bataljona i najmanje 200 ljudi službe bezbednosti. On je naglasio i da ne dolazi u obzir angažovanje folksdojčera zbog njihove nepouzdanosti i neobučenosti. Razlog negativnom stavu po pitanju pojačanja je u proceni komandanta oružanih snaga na Jugoistoku da postojeće nemačke jedinice u Srbiji nisu potpuno i efikasno iskorišćene. Pored toga postojeće jedinice su, u međuvremenu dobile motorizovana transportna sredstva, što je znatno povećalo njihovu efikasnost. Uz to, sve snage su bile neophodne na istočnom frontu.
   Zbog mnogobrojnih napada na srazmerno male srpske žandarmerijske stanice naređeno je njihovo spajanje u jače žandarmerijske stanice jačine 50 do 100 ljudi, a pored toga, jačim žandarmerijskim stanicama pridruživane su nemačke trupe u jačini oko voda. Ove žandarmerijske jedinice su potčinjene komandantima nemačkih bataljona, odnosno komandantima odseka na čijim su se rejonima nalazile a sve u cilju aktivnog sadejstva nemačkim poternim odredima tj jagd-komandama.
   Krajem avgusta meseca određen je, od strane komandanta oružanih snaga na jugoistoku, 433. pešadijski puk 164. pešadijske divizije,  stacioniran u okolini Soluna, za prebacivanje u Srbiju. Međutim, ova odluka je promenjen pa je u Srbiju, do 7. septembra, stigao samo 3. bataljon 433. puka koji je stacioniran u Beogradu. Umesto 433. pešadijskog puka 5. septembra je naređeno 125. pešadijskom puku da se, zajedno sajednim lakim artiljerijskim divizionom (sa motornom vučom) 220. artiljerijskog puka,  iz okoline Soluna prebaci u Srbiju.  Komandant oružanih snaga na jugoistoku je 7. septembra 1941. godine zahtevao od Vrhovne komande Vermahta dase najhitnije u Srbiju uputi jedna jača divizija kao pojačanje postojećim snagama jer ove nisu u mogućnosti da pokriju celu teritoriju i obezbede sva mesta i privredne objekte.  Prvi delovi 125. puka stigli su u Srbiju 10. septembra a puk je bio predviđen za upotrebu na prostoru Obrenovac – Ub.
Interesantno je da je 125. pešadijski puk bio jedini, pored motorizovanog pešadijskog puka Velika Nemačka, koji je bio samostalan tj nije ulazio u sastav neke divizije.  On je početkom Drugog svetskog rata pripadao štabu korpusa pograničnih snaga Saar - Pfalc, zajedno sa 127 i 129 pešadijskim pukom.
   Vrhovna komanda Vermahta je 14. septembra saopštila Komandantu oružanih snaga na jugositoku da je odlučeno da se 342. pešadijska divizija prebaci iz Francuske u Srbiju. Ova divizija je trebalo da se sa ojačanim 125. pešadijskim pukom angažuje u čišćenju luka Sava – Drina.  
   Kao pojačanje 18. septembra stigle su dve čete I abteilungen Pz. Reg. 202 a nešto kasnije stigla je treća četa.  Čete (Kompanie) su se po fromaciji sastojale od komande čete  (Kompanietrupp) sa dva tenka Somua S-35  i tri voda (zug) sa jednom Somuom i četiri Hočkisa H-35  ili H-38 , svaki.
   Formacijski sastav 12. armije se 3. septembra 1941. godine izmenio utoliko što je izmenjen formacijski sastav 18. brdskog korpusa dok je formacijski sastav Više komande 65 ostao nepromenjen. U to vreme 18. brdski korpus se sastojao od 5. brdske, 713. posadne divizije i 164. pešadijske divizije kao i 125. pešadijskog puka (koji je u to vreme već bio prebačen u Srbiju).
« Last Edit: January 06, 2011, 11:02:54 pm by Boro Prodanic » Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #10 on: January 06, 2011, 10:37:21 pm »

Pred nemačku ofanzivu

   Da bi se ugušio ustanak u Srbiji Hitler je16. septembra 1941. godine izdao sledeće naređenje fledmaršalu Listu:
“Poverljivo – za komandovanje
Vođa
i Vrhovni zapovednik oružane sile
OKW (WFSt) Odelj. L (I op.) br. 44.1538/41
g. K. Chefs
Glavni stan Vođe 16 IX 1941

1. Stavljam u dužnost komandantu oružanih snaga na Jugoistoku general – feldmaršalu Listu da uguši ustanički pokret u prostoru Jugoistoku.
Pre svega radi se o tome da se u srpskoj oblasti osiguraju saobraćajne linije i objekti važni za nemačku ratnu privredu, a potom da se najoštrijim merama za duže vreme uspostavi poredak.
U Hrvatskoj (do demarkacione linije) ima da se protiv bandi preduzmu mere, koje se po sebi nameću, sporazumno sa hrvatskom vladom, preko nemačkog generala u Zagrebu.
2. Za sve vreme sprovođenja ovih zadataka stavljaju se sve vojne jedinice, koje se nalaze u krajevima ustanka i one koje će se naknadno dovesti, pod komandu komandujećeg generala XVIII armijskog korpusa generala pešadije Bemea (Böhme). Jedino on ima izvršnu vlast u krajevima ustanka, u duhu uputstva zapovednika oružane sile na Jugoistoku. Potrebe četvorogodišnjeg plana imaju se načelno uzeti u obzir.
3. Vrhovna komanda vojske uputiće na srpsku teritoriju, sem daljih posadnih trupa (isto tako i u Hrvatskoj), najpre jednu pešadijsku diviziju, oklopne železničke vozove i trofejne tenkove, a izvršiće pripreme za dovođenje, u slučaju potrebe, još jedne divizije, čim takva jedna bude slobodna na Istočnom frontu.
O preduzetim merama molim da se do detalja izvesti Vrhovna komanda oružanih snaga.
4. Vrhovna komanda vazduhoplovstva, kao i dosad, potpomagaće akcije u preletu ustanka raspoloživim za to snagama, a komandantu oružanih snaga na Jugoistoku naznačiće jednog komandanta za taktičku saradnju sa gemeralom Bemeom.
5. Mađarske, rumunske i bugarske suvozemne i vazduhoplovne snage ne mogu se upotrebiti za operacije bez prethodnog odobrenja Vrhovne komande oružane sile, ali se ponuđeni mađarski i rumunski čamci mogu pored Dunavske flotile upotrebiti za osiguranje saobraćaja Dunavom. Njihovi zadaci imaju se regulisati, uz odgovarajući raspored nemačke flotile, tako da ne izbegne njihov međusobni dodir.
Upotreba hrvatskih snaga u hrvatsko – srpskom graničnom prostoru odobrena je od strane hrvatske vlade i prema tome one se mogu koristiti.
Italijanska Vrhovna komanda biće obaveštena o predviđenim merama i umoljena da u dogovoru sa zapovednikom oružane sile na Jugoistoku preduzme odgovarajuće mere u italijanskoj okupacionoj zoni.
6. Ministarstvo spoljnih poslova sprovešće zajedničku političku akciju balkanskih država protiv komunističkih voćstava u tim zemljama.
Zapovednik oružane sile na Jugoistoku biće o tome detaljnije obavešten putem predstavnika Rajha.”
Shodno ovom Hitlerovom naređenju feldmaršal List, je 18. septembra 1941. godine izdao sledeće naređenje:
“Zapovedenik Srbije
Vojni štab Ia
Br. 220/41 od 19 IX 41
Poverljivo – za komandante
Radogram od zapovednika oružane sile na Jugoistoku
od 19 IX 1941
Zapovedniku Srbije
Višoj komandi LXV
Nemačkom generalu u Zagrebu

Naredbom Vođe, vojne operacije u Srbiji poverene su generalu pešadije Bemeu, komandujućem generalu XVIII armiskog korpusa. Na osnovu naredbe Vođe prenosim svu izvršnu vlast u Srbiji na generala Bemea.
Sve komande i jednice vojske koje se tamo nalaze, ili će doći, biće njemu potčinjene.
Svim vojnim i civilnim ustanovama može on, prema naređenju Vođe, kao jedini nosilac izvršne vlasti, davati obavezna uputstva.
Interesi četvorogodišnjeg plana imaju se pri tome načelno obezbediti. Pri ugušivanju ustaničkog pokreta u hrvatsko – srpskom graničnom području, izvršna vlast i ti pripada generalu Bemeu (ukoliko je to operativno područje) u sporazumu sa hrvatskom vladom (preko nemačkog generala u Zagrebu). Uputstva za izvršenje operacija za potrebne mere sigurnosti itd. izdavaću samo generalu Bemeu, koji odgovara za njihovo izvršenje.
Komandant oruđanih snaga na Jugoistoku Ia
od 18 IX
List s. r.
general feldmaršal”

U vezi sa ovim naređenjem, komandant oružanih snaga na Jugoistoku je 19. septembra 1941. g. izdao sledeće dopunsko naređenje:
“Radi obavljanja izvršne vlasti i vođenja vojnih operacija poverenih generalu pešadije Bemeu, neće se moći izbeći da general pešadije Beme — ukoliko mu je potrebno za izvršenje zadataka, — izdaje neposrodna naređenja vojnoupravnom šefu, državnom savetniku dr Turneru, koji rukovodi vojnom Upravom, s jedne strane, i načelniku pozadine komandanta Srbije, s druge strane. Pojedinosti naređivaće načelnik pozadine komandanta oružanih snaga na Jugoistoku".
U cilju izvršenja prethodnih naređenja Bemeu su bile potčinjene sve komande i jedinice koje su se nalazile u Srbiji ili su trebale da se dovedu u nju.  Radi sadejstva 718. divizije i hrvatskih trupa, — onih samo na teritoriji pod njegovom upravom, — neophodno je bilo da hitno uspostavi veze sa nemačkim generalom u Zagrebu.
General pešadije Franca Bemea je u Beograd stigao 19. septembra 1941. godine. On je tom prilikom dobio zvaničnu funkciju Der Bevollmächtigter Komandierender General in Serbien (opunomoćeni komandant u Srbiji ili opunomoćeni komandujući general u Srbiji).  Štab 18. Armijskog korpusa je 22. septembra 1941. godine imao sledeći sastav: načelnik Štaba generalštabni pukovnik Pemsel (Oberst i. G. Max Pemsel), načelnik Operativnog odeljenja generalštabni major Jais, 1. oficir major Jeger (Jäger), nač. pers. odelj. za oficire major Sidov (Sydow), nač. pers. odelj. za podoficire major fon Vatek (Wattek), nač. Obaveštajnog odelj. kapetan Berger, 3. oficir major Tic (Tietz), nač. Pozadine generalštabni kapetan Faulmiler (Faulmüller), nač. Int. odelj. dr Maj (May), nač. Sanitetskog odelj. viši lekar dr Rihter (Richter), nač. Veterinarskog odelj. viši veterinar Rauh (Rauch), nač. Pravnog odelj. prof. dr Gerber (Görber) i nač. Odelj. za naoružanje i tehniku kapetan Leš (Lösch).  Sve ove promene su nastupile zbog ustanka na teritoriji Jugoslavije, a na izričit zahtev Hitlera da se ustanak uguši. Radi uprošćavanja komandnih odnosa, a i zbog neslaganja s komandantom Srbije, 9. oktobra 1941. preuzeo je Beme i njegove poslove. Od tada njegova funikcija glasi: Der Bevollmächtigter Komandierender General und Befelshaber in Serbien. (Opunomoćeni komandant i komandant u Srbiji ili Opunomoćeni komandujući general i komandant u Srbiji). Ova funikcija bi se mogla označiti i kao: Opunomoćeni koman¬dant nemačkih trupa u NDH i Srbiji i vojnoupravni komandant u Srbiji.
U vezi s potčinjavanjem komandanta Srbije generala avijacije Dankelmana opunomoćenom komandantu u Srbiji, ovaj mu je uputio jedan dopis u kojem kaže da se njegovo potčinjavanje komandantu 18. armijskog korpusa i opunomoćenom komandantu u Srbiji ne slaže, ni po slovu ni po duhu, ni sa jednim dosad izdatim naređenjem, da komandant Srbije nije komandni organ već vojnoupravna ustanova i da je maršal Rajha njega molio da generalu pešadije Bemeu pruži svaku podršku i pomoć u sprovođenju njegovih zadataka.
Vrhovna komanda Vermahta je 21. oktobra 1941. godine obavestila komandanta oružanih snaga na jugoistoku da mu sa istočnog fronta stavlja na raspolaganje 113. pešadijsku diviziju kao pojačanje za borbu protiv ustanika.  U vezi sa tim Opunomoćeni komandant u Srbiji je 28. oktobra izdao zapovest za iskrcavanje i prikupljanje 113. pešadijske divizije.  Iskrcavanje 113. pešadijske divizije je započelo 7. novembra iskrcavanje na prostoru Jagodina – Kruševac.
Međutim, nemačka ofanziva u cilju uništenju ustanka u Srbiji u jesen 1941. godine izlazi iz teme ovog rada jer su ovaj zadatak odradile nemačke operativne jedinice znatno veće borbene vrednosti od onih angažovanih za okupaciju Srbije, premda su i one bile ispod proseka Vermahta.
« Last Edit: January 06, 2011, 11:03:11 pm by Boro Prodanic » Logged
V.Velebit
mornar
*
Offline Offline

Posts: 1


« Reply #11 on: July 09, 2011, 01:46:15 am »

Deligrad,

hvala na ovom detaljnom prilogu! Koje si arhivske izvore koristio?

Pozdrav!
Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #12 on: July 11, 2011, 09:09:56 pm »

Najveći deo građe je iz našeg vojnog arhiva ali ima građe i iz Bundesarhiva (vojno odeljenje u Frajburgu), i Nacionalnog arhiva u Vašingtonu. Originalni teskt je objavljen u Leskovačkom zborniku br. 50 pa tu treba pogledati za izvore i literaturu. Ovaj tekst dopunjuje tekst koji mi je izašao pre par nedelja u kragujevačkim Šumadijskim analima br. 6 (rađen sa Draganom Savićem) kao i stariji tekstovi objavljeni u jagodinskim Korenima i Zborniku radova Kraljevo 1941. godine. Ova četiri teksta se uzajamno dopunjuju naročito prva dva spomenuta.
Logged
TNT024
Prijatelj foruma
vodnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 689


« Reply #13 on: July 14, 2011, 11:35:19 am »

Deligrade, svaka čast.
Meni veoma interesantan i poučan tekst. Obilje manje poznatih ili nepoznatih informacija, koje u svakom slučaju, upotpunjavaju a i koriguju dosadašnja saznanja.

Logged
Deligrad
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 241


Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе


« Reply #14 on: July 14, 2011, 02:32:52 pm »

Tihomire kad se konačno vidimo dobićeš primerak kragujevačkih Šumadijskih anala a za Leskovački zbornik ne mogu da ti pomognem i ja imam samo jedan primerak.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.044 seconds with 22 queries.