[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sa krstarice se skida glavno naoružanje od 100 mm radi pojačanja obalske artiljerije a brod se usidrava u luci. Nakon dva meseca, pošto je dana 21.11.1912. uspešnom akcijom bugarskog torpiljera „Druzki“ (Drski) teško oštećena turska krstarica „Hamidija“ (Hamidie), na krstaricu se vraća naoružanje od 100 mm i ona uzima aktivnije učešće u ratu. Prilikom zajedničke bugarsko-srpske opsade Jedrena vrši uspešno ometanje bežične radiotelegrafije između opkoljenog garnizona i Istambula.
Tokom II Balkanskog rata bugarska flota nije uzimala učešća u borbama a ulaskom Rumunskih trupa u bugarsku, javila se opasnost da bude zarobljena, te je iz Burgasa otplovila za Sevastopolj, gde ostaje do završetka neprijateljstava.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ulaskom Bugarske u I svetski rat na strani Centralnih sila, bugarska flota je za protivnika imala moćnu rusku Crnomorsku flotu, te je gotovo ceo rat krstarica „Nadežda“ provela u lukama Varna i Burgas, pritom položivši u nekoliko navrata minska polja u okolini luka. Nekoliko puta je bila metom bombardovanja od strane engleskih hidroplana ali je pri tome ostala neoštećena.
Tu je i dočekala slom Ruskog carstva i prekid neprijateljstava. Zbog neaktivnosti i lošeg održavanja kao i nedostatka sredstava, kraj I svetskog rata i separatno primirje sa Rusijom brod je dočekao u prilično lošem stanju. Krstarica je ponovo bila razoružana i služila je kao patrolni brod i tokom leta 1818. otplovila je za Sevastopolj koji su u tom momentu okupirali Nemci, koji su krenuli sa popravkama broda.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Završetkom I svetskog rata u Sevastopolj ulaze Britanske i Francuske trupe koje nastavljaju sa popravkama broda. 15.12.1918. godine, pod uticajem sovjetske revolucije, dolazi do pobune mornara i isticanja crvene zastave na „Nadeždi“. Pobunu su vrlo brzo ugušile intervencionističke trupe, a engleskim brodovima posada je prebačena za Bugarsku, dok je brod stavljen pod francusku upravu. Tokom 1919. godine učinjeni su pokušaji da se osigura popravka i dokovanje broda, ali je zbog nedostataka sredstava taj plan napušten.
Kako je mirovnim sporazumom bugarska ratna mornarica prestala da postoji (bila je dozvoljena samo policijsko-patrolna služba), antanta je odbila zahteve bugarske vlade da im se brod vrati.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prilikom povlačenja intervencionista iz Sevastopolja pogonske mašine krstarice su uništene i brod je ostavljen u sevastopoljskoj luci. Brod je 1924. godinu i uspostavljanje diplomatskih odnosa između Bugarske i SSSR-a dočekao još uvek u Sevastopolju, nakon čega je „Nadežda“ konačno vraćena Bugarskoj. Kako je brod bio zastareo i kako su godine koje su dolazile ostavile Bugarsku bez dovoljno sredstava, brod je bio usidren u luci i lagano je i dalje propadao. Postojali su predlozi da se od broda načini muzej ali su hronična besparica i nedostatak sredstava je i ovaj plan ostavili bez rezultata. Na kraju, odlučeno je da se brod izreže u staro gvožđe, što je krajem 30-tih godina konačno i učinjeno.
Izvor:
Almanach K. und K. Kriegsmarine 1918.www.vimpel.boinaslava.netwww.airgroup2000.com