Automati 9 mm Steyr-Solothurn SL-100

[Prvačić]

Nemora da znači da griješi.

Ali ako je sve to tačno, znači da je do nabavke došlo prije maja 1942. godine. U maju je PTB preformiran u PTS.

[dzumba]

У Усташкој војници су стално биле неке "преформације".

[Prvačić]

Poglavnikova garda je dignuta sa nivoa bojne/bataljona (PTB) na nivo sdruga/brigade (PTS).

Eugen Dido Kvaternik je ujesen te 1942. smijenjen, a krajem godine je poginuo Francetić.
Tako da sve upućuje da nabavka bila najkasnije u ljeto 1942., a vjerovatno i ranije.


PS

Prodaja ovog automata Portugaliji 1942. (o čemu je pisao Boško LJubinković) i nabaka od strane NDH (o čemu je pisao Aralica), možda je uslovljena i patentnim pravima na MP40.

MP40 je razvijen u Ermi, a proizvodili su ga i Štajer i Henel.
Prvi je tokom rata komercialno prodavao junaka ove teme Portugaliji i NDH, a drugi svoj MP41. Ni MP41 nije bio rijedak na prostorima Jugoslavije.

[Prvačić]

Boško LJubinković je prije 30 godina mnogo jednostavnije i preciznije opisao razlike između verzia ovog automata.

[Bozo13]

Šta fali Ian McCollum objašnjenju?

[Prvačić]

Ne fali ništa.
Ali po meni je to Boško jednostavnije objasnio. Na samom početku teksta je rekao da postoje tri različite varijante ovog modela.
Ian je to nekako "isjeckao".

[Prvačić]

I gađanje:

[kosmonaut]

Pokazao je "army version in 9mm" a u stvari se radi o policijskoj verziji sa odozgo ulubljenim kundakom koja je bila u 9mm Steyr. Osim ako se ne radi o rekalibriranim primjercima nakon anslusa.

[Prvačić]

Verzija u kalibru .45 je S1-100, sa kočenjem kao kod Šmajsera.
Verzija u kalibru 9mm Štajer je policijski model 30.
Vojska je koristila verziju MP34 u kalibru 9mm Mauzer, ali ta verzije se za izvoz proizvodila i u drugim kalibrima.

[Prvačić]

Pokazao je "army version in 9mm" a u stvari se radi o policijskoj verziji sa odozgo ulubljenim kundakom koja je bila u 9mm Steyr. Osim ako se ne radi o rekalibriranim primjercima nakon anslusa.

"Lutajući" po raznim sajtovima, naišao sam na dvije fotografije Štajer-Zoloturna mod.30 na prostoru Jugoslavije.
Jedna je sa prostora Sandžaka u naoružanju pripadnika muslimanske milicije, a druga sa prostora istočne Srbije u naoružanju JVuO.

MP-34 nije tako rijedak, posebno na teritoriji koji je pripao NDH. Mada je možda riječ i o S1-100, jer je na dosta fotografija nemoguće razlikovati ove modele.


U oktobarskom broju Kalibra (288), Milan Milanović je pisao o Valteru P-38 (HP) koje je nabavila NDH. Pominje i nabavku automata Štajer-Zoloturn i Šmajser MP-41.
Piše da je oružje kupovano direktno od fabrika, a ne od NJemačke vojske.

NDH su vjerovatno isporučeni MP-34, vjerovatno iz istog kontigenta kao i Portugaliji.
Mislim da mod.30nije iz te narudžbine. Oni su vjerovatno došli nekim drugim kanalima. Možda sa NJemačkom policijom, a možda su isporučeni kao pomoć nekim formacijama.