PALUBA
March 19, 2019, 08:35:18 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: If you are experiencing problems during registration process, please contact us on flushroyal75@gmail.com or miodrag.radojkovic@paluba.info
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Uvod u maketarstvo  (Read 15217 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« on: January 28, 2011, 07:19:40 pm »

Kao što i naslov kaže, ovdi bi napisao par stvari kao mogući poticaj svima onim Palubašima koji bi se upuštali u taj hobi. (govorim o stvartima iz svog iskustva i s svije točke stajališta, stoga pretrpite ako ima koja greška ili njoj što slično)

 
Maketarstvo je hobi koji je od jedne razbibrige nekolicine ljudi u izradi (čak još iz doba pračovjeka) igračaka za svoju djecu, prešao u svijetski raširenu zanimaciju ljudi svih dobnih razreda kao i spolova. Prve ˝makete˝ koje nalazimo još u iskopinama su predstavljali stvari/životine/ljude koji su imali veoma stiliziran oblik, te se njihova točnot ´popunjavala maštom igrača koji ih je rabio. U daljnjem razvoju civilizavije ljudi su uz pomoć industrijalizacije proizvodnje mogli početi proizvoditi te iste stvari ali na puno kompleksnije načine i u više komada. Samo maketarstvo se rasplamsalo negdje poslje 2ww što zbog vojne tehnike koja je korištena u ratu, što zbog priča koje su punile maštu djece koji su htjeli sve bolje i bolje prikaze tih istih tehničkih postignuča. ´70-tih godina u tržište koje je pretežno bilo monopolizirano Revell/Monogram firnom, ulaze i japanske firme, koje mjenjaju standarde proizvodnje; povečavaju broj jedniki, kao i njihovu kvalitetu. Početkom ´90-tih slika se još jednom mjenja, jer na scenu polagano ulaze Koreanske firme, kao i kineske. Danas su pak kinezi ti koji mjenjaju (uz neke japanske i koreanske firme) zahtjeve/ponudu tržišta i makete koje se danas rade sve više i više postaju doslovne umanjenice originala.
Isto tako bitno je i naglasiti da se zbog nedostataka maketa iz doba ´70-´90god.  polagano počelo stvarati i tako zvano ˝after market˝ tržište koje je nudilo rješenja za propuste na maketama te se uz neke malene modifikacije moglo dobiti poprilično kvalitetan prikaz. Danas to tržište ima ogroman broj proizvođača od kojih su večina čak i privatni proizvođači. Isto tako, tehnologije koje se tu koriste nedvojbeno nadilaze same procese prizvodnje u nekim (točnije, gotovo svim) maketarskim firmama.

Sama pojava maketarstva se dosta naslonjena uz termin i pojavu modelarstva. No da bi shvatili o čemu govorim, potrebno je da definiram razlike između ta dva pojma:
modelarstvo je hobi/znaimacije/posao koji na stiliziran način prikazuje neke pojave i njihove operativne i funkcionalne djelove prikazuje u prostoru(recimo, arhitekt napravi savršen nacrt neke kuće, ali je vlasnik tudum da tu kućuz vidi u umu kao i arhitekt, pa se onda napravi model kuće koji će prikazati u nekim glavnim crtama kako objekt izgleda). Najbolji prikaz ovoga su RC avioni, koji gotovo nikada nisu 100% točni (kao recimo neke makete) u svom izgledu/dimenzijama, no imaju osoboinu zbog koje se grade, a to je da lete (opet neki, ne svi) skoro kao i pravi avioni, te se zbog elektro sustava kretaju tečno i glatko kao da je pilot u njima.
S druge pak strane je maketarstvo koje teži tome da sto točnije i potpunije prikazuje neki original ali umanje nekoliko puta. Svrha toga je da se ono nešto što bi htjeli imati a recimo nemamo mjesta u stanu za to, prikaže u mjerilu i time (donekle) zadovolji našu želju.

Dakle, prvo je bilo modelarstvo, što zbog jednostavnosti izrade, što zbog same funkcionalnosti gotovog objekta, a potom je došlo maketarstvo kao želja za što preciznijim prikazom.
Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #1 on: January 28, 2011, 07:40:15 pm »

Kako nas ovdi zanima maketarstvo, onda ću se i bazirati na njemu.

Makete su na početku rađene od nekoliko materijala; karton/papir, drvo/balza, stiropor, pa čak i gips. Kako su svi ti materijali zahtjevali skupe načine obrade, a i sami materijali su bili skupi, cijene tih maketa su bile relativno visoke, no da bi ih itko kupovao, ona je morala pasti. Rezultat je bilo to da se pojačao stupanj stilizacije prikaza; a to je značilo da su neki detalji namjerno izostvaljeni, dok su drugi krivo prikazani.

U međuvremenu je porasla iskoristivost plastike u industriji, te su proizvođači maketa krenuli s izradom istih u polistirenu. On je bio relativno lako obradiv (termički se rastopi te se takav upucava pod tlakom u kalupe, iz kojih se vadi nakon hlađenja) još u stadiju proizvodnje, ali i sami maketari su zbog lakoče finalne obrade isto tako pozitivno reagirali na njega (nije toksičan i sl.).

Kao što sam gore naveo, omjer uloženog i dobivenog se prelamao na detaljima, pa su neki početni proizvođači radili makete u raznim mjerilima, kao i na prestiliziran način, što je dovodilo do konfuzije kod maketara (npr. kupite dva Bf-109E aviona, u recimo 1/72 mjerilu, sastavite oba i stavite jedan do drugog i odjednom uvidite da jedan ima krača krila, drugi deblji i duži trup...) koji su malo po malo uspjeli utjecati na proizvođače i prisiliti ih na izradu što korektnije prikazanih objekata(danas su te razlike u milimetrima). Isto tako razvojem interneta maketari su mogli razmjenjivati informacije o bolje/točnije i lišije prikazanim objektima, kao i o kvaliteti plastike i sl. što je nedvojbeno (uz povečanje konkurencije) dovelo do superdetaljnih i relativno jeftinih (dostupnih) maketa.

Dakle, u proizvodnji se pojavila standardizacija i u omjerima (kakva korist da stavite recimo P-51b i Bf-109e jedan do drugo, ako je prvi u 1/72 a drugi u 1/76?!? ), pa sada postoje:
za avione/helikoptere: 1/200, 144, 100, 72, 48, 35, 32, 24 i 18. (boldani su standardniji od onih običnih)
za vozila: 1/144, 72, 76, 48, 35, 32, 25, 24, 18 i 12.
za brodove: 1/800, 700, 600, 350, 72 i 35.

Omjeri sami po sebi znače (kao i svi omjeri) da je recimo 1/72, 1 metar u prirodi na maketi 72 puta manji, a to znači 0.01388888metara ili ti 1,38888 cm. Time se nactri i neke poznate mjere mogu skinuti s interneta te se pomoču računala usporediti sa udaljenostima na samoj maketi. Time dobivamo točnost makete, a ako što nevalja/nepodudara se, onda to možemo korigirati.
Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #2 on: January 30, 2011, 10:15:05 pm »

Dakle, kao što vidite, u gore napisanim postovima sam pokušao u kratkim crtama sažeti nekoliko činjenica o maketarstvu. Ono je hobi, a kao svaki hobi može lako prerasti iz povremene zabave u totalnu opsesiju. Naime, kada sam je počinjao sa maketarstvom (1995) tada je ono bilo još nedovoljno prošireno, što po trgovimana u gradu (bilo je par specijalizirtanih trgovina, ali su brzo propale, zbog neiskazane zanimacije za maketarstvom) dok su forumi po internetu tek počinjali s radom, pa su i informacije o sadržajima kutija, kao i procesima izrade bili extremno rijetki. Danas je slika drugačija, danas vi, npr. imate recenzije maketa koje još službeno nisu izašle iz tvornice.
Zašto je bitno ˝što je u kutiji˝?  Pa prvenstveno zbog toga što dobijete dobar uvid u ono što namjeravate kupiti; evo primjer--- želim kupiti P-51B u 1/72, aliu neznam koju marku prozvođača. Odem na internet i pregledam što se nudi, te pronađem (recimo) pet proizvođača. Od toga odmah odbacim dva jer su djelovi toliko jadno napravljeni da niti dimenzije nisu pogođene (kako to znam? - pa pročitam na nekom forumu, gdje netko prisloni djelove uz umanjene nacrte originala ili sl.), i ostanu mi tri. Od ta tri pregledam dobro koliko i kakve djelove imaju i da li ta maketa zadovoljava stupanj složenosti koji ja želim. Paralelno s ovom pretragom, vršim pretragu u kojoj tražim što više slika samog aviona, kokpita, stajnih trapova, motora... kao i šema bojanja. Kada sam pronašao to što želim, kompariram s onim što mi ta tri kita daju; detalji kokpita, trapova... Prema tome vršim eliminaciju (a ako je i financijski aspekt dio ograničenja, onda i njega uvlačim u kalkulaciju isplativosti).  Kada sam to napravio (definirao koji komplet želim) gledam sadržaj kutije, te ga kompariram s slikama originala, pa prema tome zaključujem koji mi ˝after market˝ djelovi mogu pomoći da ostvarim željeni rezultat. Poslje sve skupa naručujem i to je to, imam ono što želim.

Kako je prije bilo?
Kupili bi ste prvi kit te makete, jer em ih nije bilo, em ih je moga netko kupiti i poslje baciti u kođš jer je shvatio da to nije za njega... Što bi s tim dobili? Kakanjac od kojeg morate napraviti nešto što otprilike izgleda na ono nešto što ste zamislili u glavi dok ste s osmjehom kupovali kit.

Kao što sam gore rekao, kada želite raditi neku maketu, pitajte se:
-što bih htio napraviti (koji objekt/veličinu makete)
-koji je buđet u pitanju
-koliko detaljno idem
-koja je priča iza objekta (povjesna, naravno)?
Čemu sve to? Pa da se nebi u jednom momentu pri izradi pitali ˝koju p. m. sam trošio j. lovu na ovo j. s.?!?˝ i sve bacili u zid, pa tamo napravili fleku, koju trebate opet sanirati...

Čemu ˝priča iza objekta˝? Pa svaka maketa, bez obzira da li je riječ o diorami (maketa+okoliš) ili o samostoječoj maketi, je umanjeni prikaz nekog objekta u vekom trenutku, a kako u tom trenutku taj objekt ima interakciju s okolinom, tako če on biti u interakciji i s njom... (koju sam sada vražju mater reka?---ako npr. tenk slikate fotografskim aparatom dok ček nakon vježbi u blatu naredbu za povratak u kasarnu, biti če sav blatnjav, auspuh čađav, kao i cijev topa... Isto tako posada ako je izlazila iz tenka da ga spoji sajlama za vuču i izvuče iz nekog gliba, onda će na nekim površinama tenka biti vidljivi otisci blatnjavih cokula i dr.) Baš zbog toga neke makete izgledaju nevjerovatno blesavo kada predstavljaju npr. Tigra poslje bitke na Kursku ganc čistog i ulaštenog. No isto tako je blesavo vidjeti ako imate helikopter koji je tako raspadnuto napravljen (boja otpala do samog duraluminija, čađa turbine je toliko zacrnila rep da izgleda da je bila zapaljena...) a predstavlja UH-1B koji je stigao u Vjetnam prije tjeda-dva. Stoga je najbolje kada imate nekakve slike originala ili pak sami stvorite neku sliku u glavi na način da si opisujete situacije ˝aha, tenk je prošao kroz 3-4 mjeseca kiša, blata i sl, dakle, ruzina(/hrđa) bi išla s ovog djela kao voda nizdol na taj i taj način˝. Time ujedno stvarate i logičnost prikaza, ali i pričate priču.
Logged
Бродски мали
Prijatelj foruma
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 674



« Reply #3 on: January 31, 2011, 01:48:29 pm »

Браво kamaz!!! 
Хоће ли бити и описа неких техника, савета, ...  angel
Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #4 on: January 31, 2011, 09:50:20 pm »

Хоће, aли касние! Grin
Logged
trpe grozni
Moderator
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 097



« Reply #5 on: January 31, 2011, 09:59:33 pm »

Cekamo, cekamo...     Grin Grin
Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #6 on: February 01, 2011, 02:23:48 pm »

E sada, buđet i detalji su međusobno ovisne kategorije (kao što se imalo isčitat odozgo). Zašto? Pa jednostavno, tvornici je puno lakše neke stvari prikazati stilizirano zbog pojednostavljenja izrade kalupa, a time i lakše multiplikacije. S druge pak strane i sama količina materijala je puno manja od one koja bi se koristila da su svi detaljiči korišteni/izrađeni. Primjer su nekakve šipke/cijevi/kablovi na recimo tenku; zbog lakoče izrade proizvođač će ih napraviti stopljenima sa podlogom, ali kako to nije realno sam objekt će biti vidljino krivo prikazan. Da bi proizvođač to napravio kako treba, on treba taj dio izraditi kao zaseban dio koji se ljepi na svoje mjesto. To je pak dosta puta teško ili pak totalno neizvedivo, jer se kod ubrizgavanja plastike u kalup može dogoditi da se ona neprovuće kroz utor od šipke i onda cijela ta ´grana˙/sprua (komad plastike, koji se sastoji od nosača i djelova---djelovi su numerirani, a nosče poslje bacamo) označava kao pogreška i opet reciklira. No, isto tako mi kao maketari možemo taj komad koji je krivo iskazan/prikazan, otkloniti te napraviti novi umjesto njega sa recimo komadom žice, ili pak nekom malenom bakrenom cijevčicom. Tim modifikacijama/popravljanjima originalno jadnije naprvljene makete mi možemo napraviti dosta dobar prikaz i to za osjetno manje novca, no glavni razlog večine maketara koji se odlučuju na tu varijantu izrade je baš u toj (slatkoj) ˝muci˝ modifikacija na prvi pogled izgubljenih maketa.
Zašto? Pa zar nije jednostavnije kupiti skuplju maketu i sve ˝out of box˝ (izraz znači da se koriste djelovi isključivo iz kutije bez ikakve intervencije u popravljanju djelova od maketara) složiti uz puno manje nervoze?! Pa, da i ne, da jer kada kupite nešto što valja nema tih sati provedenih u pretrazi točno izgledajučih djelova, boja i sl., nego samo alat u ruke i sve je tu. Ali isto tako i ne, jer sav taj trud koji dodatno ulažemo u izradu makete ide u korist onome što maketarstvo zapravo i jest, a to je hobi koji nas obuhvati i drži jedno vrijeme koje želimo pobjeći od drugih životnih obveza (ili kako bi ja prsto rekao; svaki kreten zna napraviti OOB, ali ajde se ti potrudi i iz gov. napravi pitu!!), isto tako u tu maketu ulažemo više sebe nego onu OOB i time je činimo osobniom, a što je za rezultat da je ona unikat. Grin

Malo da kažem o plastici... Dakle, kao što sam već gore rekao u maketarstvu se koristi polistiren. To je plastika koja se inače široko koristi i u prehrambenoj industriji (recimo gotovo sve čaše od jogurta i sl. proizvoda) a lako je prepornatljiva zbog znaka PS i broja 6 u onom malom reciklirajučem trokutu:

* plastic-recycling-symbols-6-lg.jpg (15.18 KB. 360x365 - viewed 795 times.)


Na slici vidite i tipične proizvode od njega. Ti obični izvori polistirena (tj stiren kako ga maketari inače zovu) mogu nam koristiti, jer su izvor relativno jeftinih stirenskih ploča (koje naravno prodaju i specijalizirane firme koje se bave maketarstvom, ali ga prodaju za suho zlato, jer shvačaju da je potreban maketarima) a one nam pak služe za nevjerovatno velik broj stvari kod maketarstva. Isto tako, na internetu se mogu pronači i šipke stirena u raznim profilima koji mogu imati različite upotrebe. Ono što je bitno znati za stiren koji koriste proizvođači maketa jest da je on djelomčno ekspandiran, te da prilikom toplinske obrade ulazi u sebe, te stvara kuglu (kapljicu), stoga ako namjeravate korigirati neke krivo savijene djelove s toplinom, radite to veoma oprezno s malom količinom topline (npr, dio nedovodite u kontakt s plamenom, nego ga držite par cm iznad plamena).
Isto tako, ljepo je znati da postoje i stireni različitog stupnja elastičnosti koji se koriste pri izradi maketa. Naime, da bi plastika bila elastičnija a time i podatnija za obradu, ona u sebi mora imati dodatna punila koja---pogađate---koštaju pa se intelektualnim proizvođačima neisplati ulagati u to, pa izrađuju krte makete. Taj elasticitet dolazi do izražaja još u samom procesu gradnje makete, jer je tvrđa/kruča plastika teža za obradu i pogreške su dosta uočljive, isto tako je i samo brušenje nekih djelova toliko otežano da se može jedino strojno izvesti. S druge pak strane spektra stoji meka plastika, ali, premeka, ona pak ima problem u tome što kada djelove skidate s grana/sprua lako ih možete zarezati skalpelom što vam predstavlja dodatnu ˝zabavu˝ krpanja istih. Isto tako ta premekana plastika je teška i za brušenje, jer je grublji brusni papir unakazi, zato se kod nekih većih brušenja oboružajte strpljenjem i finim brusnim papirima. Što se tiće same vrste plastike (po elasticitetu) ona neovisi o proizvođaču, pa čak ni o mjerilu; ja sam imao prigodu kupiti nekoliko maketa od istog proizvođača, da bi i u 1/72 kao i u 1/32 mjerilu, nekih aviona ima problem krte i tvrde plastike, dok mi je za auto u 1/24 istog proizvođača bila meka/elastična plastika, dok kod drugog auta u istom mjerilu od istog proizvođača, plastika je bila srednjih vrijednosti.
S vremenom i iskustvom naučite zaobilaziti te probleme i rješavate ih brzo.

E, da, sada sam shvatio da sam zaboravio napisati ono glavno, još gore na početku: maketarstvo je vještina koju učite sa svakim novim korakom. Tj. sa svakim novim projektom/maketom naučite nešto novo, a onda na to ljepite opet nešto novo iza toga sa novom mamketom. Dakle, uvjek budite otvorena uma za učenjem i usavršavanjem i kritike drugih maketara (ali one u vidu korisnih savjeta) uvažavajte, jer čete tako početi raditi perfektne makete, a i  ispuniti bit foruma/interneta a to je da što bolje i što brže napradujete u usavršavanju vještina izrade.
Isto tako za maketarstvo je potrebna mašta, i to dosta nje, pa bih čak rekao da je baš ta mašta što drži više od 80% maketara da se bave tim hobijem, jer ih podsjeća na djetinstvo i na radost... (znam da će mnogi negirati ovu izjavu, ali ona je točna, i ako stvarno razmislimo o onome što nas vuče da radimo makete, dočemo do nje... dječje mašte ).

« Last Edit: February 01, 2011, 10:10:35 pm by Bozo13 » Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #7 on: February 08, 2011, 11:12:20 pm »

Lipila za makete se mogu podjelit u nekoliko skupina: po viskozitetu, po jačini hlapljenja, po proizvođaču...

Dakle, prema viskozitetu postoje; gusta/rjeđa/tekuča lipila, a obično im uporaba ide: gusta-za stakla(u globalu su to slabo ili uopče nehlapljiva lipila pa neuništavaju ˝staklene˝ površine)/velike šavove, spojeve ili plohe(jer se sporije suše i sporije reagiraju s plastikom, pa imate dovoljno vremena za sve proči lipilon prije nego li se početni nanos osuši), zatim rjeđa-za sve moguće spojeve srednjih i kračih dužina, kao i za neka stakla (koa neče biti oštečena isparavanjima) i na kraju tekuča-ona služe prvestveno za ljepljenje kompliciranih šavova kao što su članci kod segmentiranih gusjenica (s dva prethodna lipila to bi bilo izrazito teško, jer nebi ušli u sve pore i pukotine dok tekuče zbog površinske napetosti kapilarno dođe do večine tih mjesta). Isto tako bilo bi glupo koristiti tekuče ljepilo za stakla, jer bi se lako mogla stvoriti valovita linija (razlitane kapljice lipila koje se ˝popenje˝ na staklo).
Ja konkretno koristim Revellovu Contactu (onu s iglicom)(rjeđe lipilo) jer mu je paleta korisnosti najšira, te za staklo isto od Revella Contacta Polystrene cement kao i njihov Liquid za gusenice i sl. (u njega sam inalče dodao i par kapi nitro razređivača). Ovde neradim mikakvu reklamu za njih, nego su mi dostupni pa ih rabim, no prije ovog Revellovog Liquid-a koristio sam Humbrolov Liquid ceent i bio je bolji. Isto tako, probao sam i nekoliko drugih lipila, neke sam dobio u kitovima s maketama, neke sam i sam kupio. Moram reči sa sam se namučio s nekima jer za razliku od Revellove Contacte loša lipila stvaraju treče tjelo između djelova (dio-lipilo-dio) a takav spoj je loš zato jer će se s vremenom odljepiti(Revell lipi kao i kost od čovika nakon frakture; lipilo stvara vezu tako da otopi oba djela i spoji ih u jednu cjelinu---a sam spoj je obično tvrđi od spojnih mjesta). Isto tako bila su neka lipila koja su u reakciji s plastikom izazivala stvaranje balunčiča, tako da samo imao na kraju osušenu pjenu koja se nikako nemože sanirati.
Moj bi vam savjet bio da (a to inače vridi za sve u maketarstvu) za glavne sastojke neštedite novac, jer će rezultat biti proporcionalan s tim što u njega uložite.

Kitovi (štuk/git) su isto dosta važni u maketarstvu jer ima miljun mista gdje ćete trebati neššto popravljati, dodavat i sl. Njih ima nekoliko vrsta (prema viskozitetu: glinasti/meki-oni iz tube/tekući), no u globalu oni se mogu podjeliti i prema tome za što trebaju-- za u grubo (glinasti/meki) punjenje velikih rupa, za popunjavanje običnih nedostataka kao što su rupe od odljevaka (meki/tekući) i na kraju fini finiš nakon brušenja (tekući). Naravno, kao i sa svim drugim materijalima s kojima radite u maketarstvu i s kitom je poželjno napraviti test ptije upotrebe na otpacima plastike da se uvjerite u agresivnost sastojaka kita, kao i njegovo ponašanje (neki kitove se, ako ih stavite u večem sloju, raspucaju i počmu otpadati) kao što je ljepljenje za plastiku (npr. kod izrade Tigra kit koji sam koristio je reagirao s plastikom tako da je otopio gorni sloj, čak i s bojom na njoj...kako je ona pretežno debela 2-3mm ta reakcija kita mi nesmeta, no da sam to isto išao koristiti na nekom manjem avionu koji ima plastiku sličnih osobine, krilo bi---recimo---bilo skroz savijeno i izvitopereno). Sam kit po sebi nije dovoljno samo dobro nanjeti, jer to je tek dio posla; prvo ide predhodno brušenje/šmirglanje, pa onda čiščenje površine od ostataka plastike, potom ide nanošenje kita, pa te kada se on dobro osuši ide grubo brušenje (ja ga radim tako da lagano oštricom skalpela prelazim okomito preko kita, možete koristiti i neki komad oštrog metala), a potom nekoliko finijih. Tu proces nestaje, naime, kada ste nešto izbrusili ali niste sigurni u kvalitetu izrade, nanesete kistom tanki sloj boje koja kada se osuši lako prikaže gdje ste preskočili koju grbu/kvrgu ili pak pukotinu/uzdignuče. Ako se to pojavi, opet ide malo brušenja, pa kit po potrebi i tako ponavljate sve dok nedođete do željena rezultata. Naravno, sve bi bilo lijepo završiti s tekućim kitom koji površini daje cjelinu a ujeno otklanja onu sitnu grubost koja ostaje nakon finog brusnog papira.

Boje same po sebi su unikatne za maketarstvo jer imaju tu osobinu koja ih čini drukčijima od uobičajenih uljenih boja---- kod sušenja one ulaze u sebe u određenom procentu i tako detalje koje pređemo bojom neutapaju u sebe (neponašaju se kao fini tekuči kit koji pokrije recimo rupice zakovica i time ih učini nevidljivima)---dakle opravdano je (donekle) zašto su skuplje od običnih boja. Isto tako postoje razlike kao i za sve proizvode prema proizvođaču boja, jer se neki proizvođači boja/maketa nebaziraju na originalnim bojama nego žele da maketar mixa omjere boja. To je veoma nezgodno jer što ako ste izmixali važič SMB-a, a onda ste opiturali cijeli M-84. Nakon nekog vremena nešto ste odlučili promjeniti na tenku, no vaš se važić boje osušio... I što sada? Nemate tvornicu koja to mixa i daje kao gotovu boju. Morate sami mixati; a rezultat---dvotonska boja u kojoj se vidi ono što ste prepravili na tenku. Rješenje je tada sve skupa prebojati u tu novu...
Zato postoje neki proizvođači koji rade već gotove točne nijanse boja te ih tako distribuiraju. Jedna od boljih u toj branši je Lifecolor koja prema Njem institutu i RAL standardu izrađuje povjesno točne boje. Ali... Problem je što su već unaprijed razrijeđene pa za zračni kist, pa ih je teško korisiti s kistom. Isto tako mnogi maketari nevolje akrilne/vodene boje, pa im je i to mana. Stoga mnogi rabe Tamiyijne boje koje inače po netu imaju miljun tablica koncerzije koje u konačnici služe da bi se dobilo što točnije nijansu boje koja je korištena na originalu.
Druga stvar koja se javlja kao zapreka prikazivanju što točnijeg objekta, je ta što mnogi proizvođači tamnije nijanse boja (one sa tamnijeg djela spektra) mixaju s određenim procentom bijele čak i sive boje, a to zato da bi makete koje se bojaju tamnijim bojama bile vidljive (inače bi bile kao crna fleka od mašinskog ulja na stolu).
Ja sam dosta vremena koristio Humbrol uljene, pa potom njihove akrilne, onda Revellove uljene, pa sada akrilne. Razlika se stvara između ti dvaju (ulje/akril) u načinu upotrebe; uljene su teže za upotrebu a i razrjeđuju se s razređivačem koji dosta smrdi, a i opasan je za zdravlje ukoliko piturajete zračnim kistom (stvori se oblak mikro kapljica koje apsorbirate kroz sluznice dišnog sustava i u konačnici---plučima). Isto tako uljene boje imaju tu odliku da nakon nekog procenta iskorištenosti važa se osuše (kada razina padne oko 25%)---(da bi izbjegli to sušenje barem malo, okrenite važiče naopako---da stoje na čepu, time čete spriječiti isparavnje, a i lakše če te mixati važić prije pituravanje---dodajte kuglicu iz kugličnog ležaja za još bolji rezultat). No za razliku od akrilnih (neke situacije, no ne toliko česte) uljene boje će ostati tamo gdje ih obojite.

Bojanje ide tako da model nakon brušenja dobro očistite od ostataka te ga prođete primerom (e sada, mnogi smatraju da primer netreba---ja prvi---no on je po svom sastavu drukčiji od same boje, tj on na kemijskoj razini stvara spoj između raznih materijala i boje čime stvara dugotrajniji spoj između to dvoje), a potom ga blago pređete finim brusnim papirom (obično ova faza nije potrebna jer sam primer se ravnomjerno rasporedi po površini, no ako ga nanosite kistom, onda je poželjno malo proči preko njega brusnim pap.). Kada ste to očistili sljedi bojanje...
Samo bojanje se može izvesti na miljun načina, no dva su glavna; ručno (kistom)/ strojno (zračnim kistom). Razlika je velika između ta dva načina, no oba imaju svoje pozitivne i negativne strane:

-ručno bojanje se vrši kistom (ali možete i nekim spužvicama, kao i samim prstima ili sa salvetom na prstu) koji se umače ne direktno u važić boje, nego u neku već spremljenu otopinu boje i razređivača(manji omjer od onog za zračni kist). To se radi zato da nebi ostali tragovi iza kista (gusta boja ostavlja brazde iz kista koje se poslje sušenja vide). Isto tako, bez obzira na zračni kist, ništa nemože zamjeniti ručno pituravanje malenih i nedostupnih djelova. Kontrola aplikacije boja kao i točnih lociranja iste se tako najbolje rade. No kao što sam gore rekao, nije kist uvjek jedino srestvo za bojanje, to može biti čačkalica, iglica za šivanje ili pak prst i spužvica, naravno, bitno je što s čime... Iglica i čačkalica (kao i komad tanke žice) su za neke točkaste extradetaljne djelove, kao što su neki prekidači/kazaljke na satovima/oći ljudi i dr., dok prst i spužvicu možemo koristiti za palikaciju recimo blata, ili pak finog sloja aluminijske boje kao dokaz starosti aviona (slabljenje boje i izlazak alumonija od ispod)... Koristite sve što vam god dođe pod ruku, nema nekog nepisanog pravila tipa: ˝ne to, ovo da˝...

-zračni kist je priča za sebe... on je strojni način apliciranja boje i samim time daje uniformnu količinu boje koja se ravnomjerno raspoređuje na površinu. Isto tako on nam sluši i za bojanje maskirnih šema koje su bojane na taj način na originalu (to je pak kistom gotovo nemoguče postići). Naravno, sam odabir zračnog kista (air-brush---AB) tj njegove mlaznice nam određuje što on može, pa tako postoje amaterski/polu profesionalni/pofesionalni, a razlika je u načinu koliko usko mogu vuči crtu (dakle koliko usko može stvoriti trag boje iza sebe). Prvi su obično neprecizni, no laki za održavanje a trag im ide oko 2-3cm (oni su recimo pogodni za bojanje velikih površina recimo bezbojnim lakom). Ovi drugi su pak s varijabilnim malzom i to od 5mm-3cm, dok su treći od 1mm-3cm. Ipak, AB se sastoji i od radnog djela a to je kompresor ili komprimirani plin (obično propan). Komprinirani plin (koji dobijete u tubi sličnoj onoj za sprej)
 je u zbiru troškova neisplativ i nepraktičan izvor energije; naime, kompresori imaju cjenovne razrede od 500kn, pa do 5000kn, za tu cjenu možete kupiti od oko 20 do 200 kanti komp. plina. Kompresor s druge pak strane traje i stvara onu količinu komp. zraka i tlak koji vi želite. Nedostaci su mu pregrijavanje (od čega može zaribati ako se ne koristi kako treba), strujni udar (smrtonosni), eksplozija spremnika zraka (naravno, rijetao ali i to se može dogoditi), buka, cijena, volumen koji zauzima i bla... bla... No postoje i neka rješenja u kojima se iz kompresora plina frižidera može stvoriti kompresor i to po maloj cijeni, kao i to da se može napraviti spremnik zraka kojeg punite na benzijskoj stanici... Sve je to polurješenje koje ako nenapravite kako treba može biti kobno.
Bitno je i naglasiti da postoje dva tipa kompresora---protočni i akumulacijski: protočni dok radi komprimira zrak, a time omogučuje rad AB-a, ali se zato brzo pregrijava i stvaraju se impulsi u prskanju (zbog rada klipa), dok akumulacijski akumuliraju određeni volumen zraka koji kada se postigne (kompresor se tada iskopča i počne hladiti, dok opet ne padne tlak kada se opet upali) možete duže koristiti od protočnog, a i nema impulsa koje stvara klip.
Za uljene boje je poželjno da postoji filter zraka koji vadi vladu iz zraka koji je komprimiran i nepropušta je u cijev/spremin pa cijev a potom u AB. Da toga nema u boju bi ušla voda koja se (kako i sami znate) nemixa s uljem, pa bi boja koja se taloži na maketi bila uništena.
 
Dakle, početnicima preporučam obični kist, što zbog ekonomičnosti (ako odustanete od svega, niste bacili pevelike pare kroz prozor), što zbog učenja i savladavanja tehnika koje uvjek trebaju maketaru, a onima koji se odluče na nešto konkretnije i malo jače zagrizu na maketarstvo-AB je rješenje bez kojeg nemožete. 
Logged
Бродски мали
Prijatelj foruma
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 674



« Reply #8 on: February 09, 2011, 02:05:33 pm »

 
Хвала.
Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #9 on: February 09, 2011, 09:10:04 pm »


Хвала.

Dodao bi za ljepila i to da se za metalne djelove (one što dobijete u kitu ili after-market djelovi, kao i aluminijske cijevi i sl.) kao i za neke druge materijale (kao što je tkanina) najbolje je lipit ˝super glue˝-tom. Iz iskustva mi je najbolji ˝super bond˝ od Henkela (najskuplje---znam, ali se isplati), a onda ˝UHU super glue˝ (malo slabije kvalitete), a isto tako i ˝Kores super glue˝jeftiniji, a jednako dobar kao i Uhu. Aplikacija supera ide isljučivo pomoču čačkalice (možete precizno alpicirati, a i lako je odstraniti lipilo s iste). Sva se odstranjuju acetonom.
Moguće je korištenje i dvokomponentnih epoksi smola koje proizvodi Henkel pod robnom markom Pattex i imanom proizvoda ˝Repair epoxy˝, ali kako je teže aplicirati ovo lipilo, koristite ga za neke nevidljive (interne) spojeve.
Korištenje univerzalnih (˝žutih˝) ljepila kao Henkelovo/Pattexovo ˝Moment˝bi trebalo izbjegavati je kod malo večih količina uništava plastiku (stiren). Ipak, moguče je korištenje istog za papir, drvo, tkanine i sl.
Drvofix nemožete koristiti s plastikom jer se ne ljepi za nju, no može vam baš zbog toga poslužiti kao tekuča maska za prozore na maketama kod bojanja.
Logged
Profesor
mornar
*
Offline Offline

Posts: 6


« Reply #10 on: April 18, 2011, 12:59:42 pm »

Zgodan i poučan prikaz o ljepilima. Hvala.
Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #11 on: May 03, 2011, 02:07:29 am »

Nisam amo rekao da ih ne koristite u zatvorenim prostorima (mislim, ovo je ono ˝pro forma˝ da me netko ne bi objesio poslje  ), blizu hrane i piča, niti blizu otvorenog plamena(od upaljača i sl.) kao i užarenih predmeta (npr. lemila).
Isto tako, pri kontaktu s očima dobro isperite oći: stavite oko direktno pod mlaz vode i pustite da ga voda izbaci (komadić ljepila koji je tamo dospio). Isto napravite i kod kontakta s usnama/jezikom/zubima---tj usnom šupljinom... Dobra je stvar što večina ljepila reagira na vodu tako da se skrutne i postane zasebno tjelo koje je lako odstraniti, no ako i dalje osječate prisutnost u oku, NE TRLJAJTE OKO (jer možete oštetiti vanjsku sluznivu/ovojnicu) nego uz pomoć nekog otiđite doktoru... (neigrajte se s ovim glupostima jer je zdravlje uvik na prvom mjestu)

Isto tako provjetravajte prostore u kojima ste predhodno ljepili/bojali prije dužeg boravka u prostoriji, a posebito dobro provjetrte prije spavanja... Isto tako izbjegavajte ostavljanje novo ljepljenih ili novo bojanih stvari u prostorijama gjde se duže zadržavate ili idete spavati, jer pare hlapljenja postoje i nekoliko sati (čak i do 12) iza gradnje/bojanja maketa.

Čuvajte dobro rane (posjeklotine koje nastaju uporabom skalpela i sl. nožića) od svih vrsta ljepila i boja, jer su to mjesta ulaza otrova u tjelo gora od usta i oka...

Čuvajte isto tako prste od oštrih rubova maketa (npr. stražni rub krila aviona)... TO neznači da ih trebate uništavati---npr. da izbrusite taj rub---samo ih koristitwe s povečanom pažnjom.
Logged
SKYLARK
desetar
*
Offline Offline

Posts: 127



« Reply #12 on: December 04, 2011, 06:31:32 am »

jako sam zainteresovan i jako tvrdoglav, upropastio sam nekoliko modela ali necu odustati dok ne ispadne kako treba. Mogu li da zamolim za uputstvo u fazonu korak po korak, verujem da bi nama pocetnicima jako znacilo
Logged
kamaz
desetar
*
Offline Offline

Posts: 136


« Reply #13 on: December 06, 2011, 01:07:51 am »

Uh, sada sam tako daleko od plastičnih maketa...
Trenutno radim 1/16 RSO-03, ali i to mi se vuče već par mjeseci.
Inače, evo jedan mali tutorijal jekog britanca; http://airfixtributeforum.myfastforum.org/ftopic4308-0-asc-20.php

Naravno, ovi model koji on izrađuje je 1/72 dakle, relativo malen broj djelova a time i koraka za izradu...
Stvari koje kod ovih propeleraša mogu biti teške za izradu su upravo sami propeleri, jer oni nekada mogu biti izrađeni iz komada, kao kod ovoga Spitfire-a, ali kod nekih večih mjerila (1/32 obično tako bude) možete krakove dobiti odvojene a to znači četiri puta morate pogoditi kut da sve bude pod 90 stupnjeva, a onda još i blade pitch (nagib samog kraka). To se pak vrši tako da uzmete jedan krak i zaljepite ga točno kako treba. Kada se osuši na njega napišete ˝M˝ (master), a onda ljepite onaj nasuprotni i obilježavate, kada se osuši sa ˝S˝ (slave) i svako iza ide ˝S˝. Ta se tehnika inae koristi i kod pravih stvari za balansitanje i centriranje raznik propelera posebito onih od helikoptera.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.047 seconds with 24 queries.