PALUBA
March 29, 2024, 01:40:23 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: I oni su ljudi... Miloje Miletić, Načelnik generalštaba VS  (Read 4023 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
švercer011
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 749



« on: February 13, 2011, 11:24:14 pm »

Miloje Miletić, načelnik Generalštaba: Najteže je kada izgubiš vojnika

14. 02. 2011

Nikada nisam mislio da ću biti na sadašnjoj poziciji iako mi je često prolazilo kroz glavu: „Da mi je da budem načelnik Generalštaba samo sedam dana"


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(Prvi posao u Bitolju... Miletiću su u Makedoniji rođene obe ćerke )


General-potpukovnik Miloje Miletić, načelnik Generalštaba VS, vrlo retko se pojavljuje u medijima. O životu van uniforme, poreklu, toku vojničke karijere i nekim ličnim afinitetima do sada javno nije govorio. Dan uoči Dana državnosti i Dana Vojske Srbije, a u danima kada obeležava dve godine na čelu VS, Miletić za Press otkriva ko je, odakle je i kako se opredelio za vojničku profesiju.
On kaže da nikada nije mislio da će biti na sadašnjoj poziciji iako mu je tokom karijere često prolazilo kroz glavu: „Da mi je da budem načelnik Generalštaba samo sedam dana".

- Rođen sam 1953. godine u opštini Blace, u selu Gornja Jošanica, u kom potoci protiču kroz dvorišta, orasi padaju na put i gde voćnjaci nisu ograđeni. Imao sam bezbrižno detinjstvo, ali nisam imao ni babu ni dedu. U mojoj porodici su mladi umirali. Pradeda mi je poginuo na Ceru 1914. godine, a dedu su streljali Bugari 1942. godine, sa još 43 ugledna domaćina. Posle toga su mu i kuću zapalili, a pričalo se da je iz naše kuće išao najveći plamen, jer je u podrumu bilo mnogo rakije - navodi Miletić.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(Mlad potporučnik... Vojnu akademiju završio je 1976. godine)

Gde si sada, majore

Prva četiri razreda završio je u rodnom selu, malu maturu u susednom, dok je gimnaziju upisao u Blacu, a završio u Boru, gde je otac počeo da radi. Kasnije se otac vratio u rodni kraj, da zemlja i ognjište ne ostanu pusti.

- Najlepša sećanja imam na proslave Božića. Tada su u prvom planu bili običaji, a ne hrana i piće kao sada - dodaje načelnik GŠ.

Da upiše Vojnu akademiju njega i njegovog oca ubedio je bliski rođak koji je bio načelnik vojnog odseka u Blacu.

- Bio je to primamljiv poziv, siguran posao i plata, kao i sada. A i Topličani baš vole vojsku i policiju. U mom kraju oficiri su oduvek bili visokopoštovani. Konkurisao sam i dobio poziv da se javim u Beograd, da ostanem ili da uzmem dokumenta - kaže Miletić i nastavlja: Malo sam se dvoumio. U Upravnoj zgradi Vojne akademije primio me je jedan major, sa kravatom, u lepoj kancelariji, sa bibliotekom, televizorom... Vidi da se dvoumim, pa mi kaže: „Vidiš, ja sam završio akademiju, šta mi fali, pogledaj!"

- Ja ga pogledam, a on sav uglađen. Kažem mu da je u pravu, a on mi čestita na ispravnom izboru. Posle toga, pošalju me na šišanje, kupanje i daju mi onu staru zelenu čojanu uniformu. Gledam sebe i šapućem: „Ajoj, majore, gde si sada, šta mi uradi." Međutim, nikada se nisam pokajao. Naprotiv - kaže Miletić.

Vojnu akademiju kopnene vojske završio je 1976. godine. Opredelio se da bude artiljerac najviše zbog prestižne srpske tradicije. I danas se najbolje oseća kada poseti artiljerijsku brigadu. Prvi posao i to sa činom potporučnika dobio je u Bitolju, gde je odmah postao komandir baterije.

- Dok sam bio na Vojnoj akademiji zabavljao sam se sa Slavkom iz Bitolja, studentkinjkom Više medicinske škole. Sasvim slučajno, dobijem prvi posao u Bitolju, pa je i ona odlučila da se vrati kući. U Makedoniji su mi rođene obe ćerke. Tamo sam bio na službi 14 godina. A celih 12 sam bio komandir baterije i mislio sam da nikada neću napredovati, jer su svi iz moje generacije već otišli na više dužnosti - navodi Miletić.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(Sportista... Sa prijateljima na fudbalu / Ostvario san... U uniformi načelnika GŠ )

                                                                                                          
Miroslav Ilić i Lazanski

Kroz kasarnu u Bitolju prodefilovali su mnogi poznati ljudi, a interesantno je da je u to vreme vojsku služio Miroslav Ilić, tast ministra odbrane, kao i Miroslav Lazanski, naš najpoznatiji vojni komentator.

- Nisu bili u mojoj četi, ali su bili tu u kasarni. Pre Miroslava služio je i Šaban Šaulić. Mnogi vojnici su bili stariji od mene. Miroslava se sećam jer je pevao, kako u domu vojske, tako i uz logorsku vatru. Tokom služenja vojnog roka on je dobio i sina, pa je priredio veselje. Kad se sretnemo, rado priča o tome. A Lazanski me stalno pita kada ćemo u Bitolj. Te kasarne više nema - dodaje Miletić.

Karijeru u Makedoniji prekinuo mu je poziv od 3. oktobra 1990. godine kojim mu je naređeno da se javi u Gnjilane. Ceo život mu se okrenuo za dva dana.

- Porodica je ostala u Bitolju, a ja sam bio godinu dana u Gnjilanu. Onda su nas poslali u jedinice, na druge dužnosti. Ne volim da govorim o tim ratnim godinama.Država treba da stvara svoju vojsku, a ne vojska državu.

Bombardovanje je proveo u Vranju kada je bio na čelu brigade koja je brojala oko 8.500 ljudi.

- Bilo je vrlo teških dana, bilo je žrtava. Najtragičniji je bio 15. april 1999. godine kada su izginuli ljudi iz moje jedinice. Strašno je kada izgubite vojnika. A najteže je kada izgubite vojnika na odsluženju vojnog roka. Profesionalce sam gledao drugačije, kao sebe. Međutim, kada roditelji pošalju dete i očekuju da se vrati kao kompletniji čovek, a ono se ne vrati, to mnogo boli - kaže Miletić.

Generalštabnu školu završio je 2000. godine, i tada kreće njegov uspon. Bio je na čelu Uprave artiljerije, Uprave za obuku i doktrinu, Uprave za planiranje i razvoj, pa zamenik načelnika GŠ, da bi vrhunac u karijeri doživeo pre dve godine.

- Imenovanje za načelnika GŠ osetio sam kao veliko priznanje, čast. Ali sam se setio jedne priče iz vremena uoči penzionisanja generala Krge. Jedan general je važio za ozbiljnog kandidata za njegovog naslednika. U njegovom selu se već spremao ražanj i vo. Međutim, izaberu generala Paskaša. Ja sutradan odem kod tog generala, a on kaže: „Da sam izabran, uživao bih sedam dana, a posle bi me bolela glava do kraja karijere. A kada nisam, boleće me glava sedam dana, a posle će sve biti lepo". Vidim da je u pravu - kaže general Miletić.


Kako sam prestao da pušim

General Miletić prestao je da puši pre godinu dana, zbog čega mora vikendom da trenira, jer je kako tvrdi, počeo da se goji.

- Srećan sam što sam ostavio cigare i ne znam kako sam uopšte mogao da pušim. Nisam plaćen da reklamiram, ali meni je knjiga Alena Kara pomogla da se odreknem poroka - otkriva general Miletić.


Verovali ili ne: Zna ceo tim praške Sparte iz 1966.

General Miloje Miletić fascinirao nas je činjenicom da iz mesta zna da izdeklamuje tim Sparte iz Praga sa kojom je Partizan igrao 1966. u četvrtfinalu Kupa šampiona.

- Mi smo od njih u Pragu izgubili 4-1, i toliko sam bio u strahu da li ćemo proći, da mi je tim praške Sparte ostao u sećanju do danas. Mislim da su tim činili Karmerijus, Kolar, Taborski, Diba, Tihi, Migas, Pospihal, Mraz, Kvašnjak, Mašek i Vrana.

Ja ne znam ko je tada igrao za Partizan, ali njih sam upamtio. Naravno, pobedili smo 5-0 u Beogradu i prošli dalje. Navijam za Partizan, a često me možete videti da sa ćerkom Saškom gledam košarkaše - kaže Miletić.


Ana krenula tatinim stopama

Starija ćerka Ana krenula je očevim stopama i radi u Ministarstvu odbrane, u Upravi za odnose za javnošću.

- Kada je Ljubodrag Stojadinović osnovao tu upravu, ja sam bio pukovnik. Ana je konkurisala, a Ljuba joj je rekao na razgovoru: „Pozdravi tatu i kaži mu da ako prođeš, to neće biti zato što si ćerka oficira, već što si završila fakultet sa prosekom 9,3" - kaže Miletić.



Izvor:press


* 0403.jpg (29.82 KB, 400x242 - viewed 1172 times.)

* 0401.jpg (19.71 KB, 200x294 - viewed 1367 times.)

* miloje.jpg (32.63 KB, 400x204 - viewed 953 times.)
« Last Edit: February 14, 2011, 12:36:46 am by dexy » Logged
SHOOTER
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 782


« Reply #1 on: February 14, 2011, 12:34:26 am »

"- Kada je Ljubodrag Stojadinović osnovao tu upravu, ja sam bio pukovnik. Ana je konkurisala, a Ljuba joj je rekao na razgovoru: „Pozdravi tatu i kaži mu da ako prođeš, to neće biti zato što si ćerka oficira, već što si završila fakultet sa prosekom 9,3" - kaže Miletić."
Hahahahahahahaha! E ne mogu, stvarno ne mogu, a da se ne nasmejem!
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #2 on: February 14, 2011, 01:06:11 am »

Po mojem skromnom mišljenju, ovo je jedan od tekstova u kojima se prigodničarski „otkriva“… uglavnom topla voda u bojleru. U ovom nam se investigativnom radu otkriva da je sadašnji načelnik Generalštaba Miletić u Bitolju dobio „prvi posao i to sa činom potporučnika“. (Interesantno: završi Vojnu akademiju KoV-a, a nije mu prvi čin bio, štotigajaznam, mornaričkotehnički potpukovnik?)
Iz, kako se to kaže u novinarskim krugovima, tople ljudske priče, saznajemo i „kako se opredelio za vojničku profesiju“. Zlobnik bi rekao da je to bilo zbog sigurne plaće i majorove kravate. Naime: "Da upiše Vojnu akademiju njega i njegovog oca ubedio je bliski rođak koji je bio načelnik vojnog odseka u Blacu. - Bio je to primamljiv poziv, siguran posao i plata, kao i sada. A i Topličani baš vole vojsku i policiju. U mom kraju oficiri su oduvek bili visokopoštovani. Konkurisao sam i dobio poziv da se javim u Beograd, da ostanem ili da uzmem dokumenta - kaže Miletić i nastavlja: Malo sam se dvoumio. U Upravnoj zgradi Vojne akademije primio me je jedan major, sa kravatom, u lepoj kancelariji, sa bibliotekom, televizorom... Vidi da se dvoumim, pa mi kaže: „Vidiš, ja sam završio akademiju, šta mi fali, pogledaj!"
Ipak, otkriće su mi generalove riječi sjećanja na mladost (prije VA): “Najlepša sećanja imam na proslave Božića“. angel
Time sam fasciniran gotovo kao novinar onim da je general "iz mesta" znao sastav Spartaka protiv Partizana 1966. godine.
« Last Edit: February 14, 2011, 01:12:10 am by kontraAdmiral1 » Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #3 on: February 14, 2011, 09:59:41 am »

Мени је интересантна слика са рељефним зидом у позадини. Мислим да такву позадину имамо сви који смо завршили ВА КоВ. Сликање за индекс је било "по двојица". Много питомаца а фотографа мрзи да слика,па после развија филмове и прави слике. Е, када слика потпоручнике онда један по један.
Logged
Kljun
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 446



« Reply #4 on: February 14, 2011, 05:06:58 pm »

Po mojem skromnom mišljenju, ovo je jedan od tekstova u kojima se prigodničarski „otkriva“… uglavnom topla voda u bojleru. U ovom nam se investigativnom radu otkriva da je sadašnji načelnik Generalštaba Miletić u Bitolju dobio „prvi posao i to sa činom potporučnika“. (Interesantno: završi Vojnu akademiju KoV-a, a nije mu prvi čin bio, štotigajaznam, mornaričkotehnički potpukovnik?)
Iz, kako se to kaže u novinarskim krugovima, tople ljudske priče, saznajemo i „kako se opredelio za vojničku profesiju“. Zlobnik bi rekao da je to bilo zbog sigurne plaće i majorove kravate. Naime: "Da upiše Vojnu akademiju njega i njegovog oca ubedio je bliski rođak koji je bio načelnik vojnog odseka u Blacu. - Bio je to primamljiv poziv, siguran posao i plata, kao i sada. A i Topličani baš vole vojsku i policiju. U mom kraju oficiri su oduvek bili visokopoštovani. Konkurisao sam i dobio poziv da se javim u Beograd, da ostanem ili da uzmem dokumenta - kaže Miletić i nastavlja: Malo sam se dvoumio. U Upravnoj zgradi Vojne akademije primio me je jedan major, sa kravatom, u lepoj kancelariji, sa bibliotekom, televizorom... Vidi da se dvoumim, pa mi kaže: „Vidiš, ja sam završio akademiju, šta mi fali, pogledaj!"
Ipak, otkriće su mi generalove riječi sjećanja na mladost (prije VA): “Najlepša sećanja imam na proslave Božića“. angel
Time sam fasciniran gotovo kao novinar onim da je general "iz mesta" znao sastav Spartaka protiv Partizana 1966. godine.

 Novinari vole i sami da pisu lepe price o ljudima na visokim polozajima, to je vec poznata stvar. Ovo sto sam pocrveneo je nesto sto se u Srbiji pogotovo u ruralnim oblastima, kako to vole da kazu danas, zadrzalo sve do danasnjih dana verovatno u izvornom obliku. Mislim na obicaje oko Bozica, tako da mene ne cudi uopste ova izjava, jer sta moze general koji je sa 18 godina otisao od kuce iz siromasnog kraja da pamti, nego potoke, vocnjake i lepe porodicne trenutke i obicaje.
 
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #5 on: February 14, 2011, 08:38:34 pm »

Колико препознајем на групној слици где су генерал Милетић и његови другови у спортској опреми је  и Толе Жарко (чучи, доле десно), у ЈНА догогодишњи официр у војној полицији, касније један од водећи официра у ХВО.
Logged
barbakan
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 085



« Reply #6 on: February 15, 2011, 01:37:45 am »

Tole Zarko sa brkovima , znaci uvek je imao brkove  veoma strog oficir , bio komadant bataljona vojne policije u Splitu tada strah i trepet strasna disciplina i strahopostovanje u bataljonu policije a i obuka
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.026 seconds with 24 queries.