kontraAdmiral1
zastavnik
 Offline
Posts: 1 292
|
 |
« on: February 26, 2011, 10:38:23 pm » |
|
U vezi s aktualnim sukobima u Libiji, a i šire, često se spominju GLASINE, koje su i oblik tzv. nekonvencionalnog vođenja borbi (ratovanja).
Kao "temeljac" za moguću raspravu možda posluži stručni rad iz časopisa Polemos u kome M. Rupčić nastoji prikazati korištenja propagande i glasina u ratu, njihovu kategorizaciju te načine suzbijanja već proširene glasine.
ULOGA GLASINA U RATU
Marko Rupčić *
Polemos 10 (2007.) 1: 63-72, ISSn 1331-5595
UDK 355.01:32.019.5
355:159.9
355.244.1
355.405
Stručni rad
Primljeno: 10.I.2008.
Prihvaćeno: 24.III.2008.
Sažetak
Glasine su sastavni dio nekonvencionalnog oblika borbe i kao takve se javljaju od samih
početaka ratovanja. Iako rijetko imaju presudnu ulogu u određivanju tijeka rata, njihov
utjecaj sve više raste, posebno u vrijeme razvijenih komunikacijskih tehnologija. Za razliku
od informacija i dezinformacija, koje se šire propagandnom kampanjom, kod glasina se
rijetko zna izvor informacije, ona je teško provjerljiva i tretira se kao najsvježija vijest. Glasine
se kao nekonvencionalno propagandno oružje masovno počinju koristiti tek u Drugom
svjetskom ratu. Jačina kontaminacije glasinom ovisi o pojedinim kolektivno psihološkim
faktorima, kao i psihosocijalnim obilježjima pojedinaca. U ovome radu autor nastoji dati
etiološki prikaz korištenja propagande i glasina u ratu, njihovu kategorizaciju te tehnike
suzbijanja već proširene glasine.
Ključne riječi: glasina, propaganda, psihološke operacije, rat, suzbijanje glasina
* Marko Rupčić diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na Fakultetu
političkih znanosti studira politologiju.
UvoD - Rat Za oSvaJanJe DUše, a ne teRItoRIJa
Najviše se laže: prije braka,
tijekom rata i nakon lova.
otto von Bismarck
Ratnička je vještina od samih početaka ratovanja uz konvencionalni, vojno-oružani,
segment obuhvaćala i onaj psihološki. vojskovođe su se tako oduvijek služili raznim
znakovima i simbolima, kako bi učvrstili svoj moral i zastrašile protivničku vojsku,
te mnogim lukavstvima kako bi među neprijateljem proširili defetizam i konfuziju.
Skoro 2000 godina prije Machiavellija indijski pisac Kautiliya govori o prikrivenom
ratu u kojemu se kraljevi agenti ubacuju među neprijatelje gdje negativno utječu
na koheziju i borbeni moral (Knezović i Milković, 2005.). Kineski mislilac Sun tzu
u svojoj knjizi Umijeće ratovanja, napisanoj 400 godina prije Krista, ističe važnost
psihološke pripreme vojno-oružanog sukoba: “…kad smo stvarno spremni za napad,
trebamo se doimati kao da smo nespremni…kad smo doista blizu, trebamo stvarati
dojam da smo daleko…uporabi mamac kako bi zaveo protivnika…simuliraj da se
nalaziš u velikim nevoljama i poteškoćama i tada, u pravi trenutak, smlavi neprija-
telja…” (Knezović i Milković, 2005.: 370). veliki mongolski osvajač iz 13. stoljeća,
Džingis-kan, imao je posebne postrojbe koje su se kretale prije njegovih borbenih
jedinica i pričama o mongolskoj okrutnosti izazivale predaju i bijeg, a napoleona I.
u njegovim su vojnim pohodima često pratili razni umjetnici i pregovarači. Fridrik
veliki je također isticao važnost neoružane pripreme bitke i zavaravanja neprijatelja:
“Koristite prljave trikove, podvale, lažne vijesti i šaljite ih neprijatelju kako biste pri-
zvali pravi trenutak kad ćete mu debelo naplatiti pričinjenu štetu” (Staguhn, 2007.:
91). važnosti neoružanih metoda ratovanja bio je svjestan i veliki teoretičar rata
te pruski vojni reformator, Karl von Clausewitz, koji je tvrdio da kad god možemo
utjecati na neprijateljevu “glavu”, ne trebamo napadati njegovo oružje (Knezović i
Milković, 2005.).
Pojačano zanimanje za neoružani oblik ratovanja javlja se ponovno u vrijeme Prvo-
ga svjetskog rata. tada je unutar američkog Ministarstva rata i odjela za promidžbu
formiran odjel za psihološki rat - “G-2”. njegova je aktivnost nakon rata zamrla, a
1942. godine saveznici su osnovali PWB (Psy War Branch) koji prerasta u PWD (Psy
War Division). U nacističkoj njemačkoj, prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata,
psihološkim operacijama bavi se ministar za javno priopćavanje i promidžbu Joseph
Goebbels. nakon Drugoga svjetskog rata vijeće nacionalne sigurnosti SaD-a, zbog
straha od širenja komunizma u države trećeg svijeta, osniva Postrojbe za specijalne
operacije (SoF) i Centralnu informativnu agenciju (CIa) (Knezović i Milković, 2005.).
nakon pada Berlinskog zida i kraja Hladnog rata dio ovlasti CIa-e preuzimaju Postroj-
be za specijalne operacije koje su u potpunosti integrirane u oružane snage SaD-a.
važnost psiholoških operacija, koje su dio posebnih oblika djelovanja, prepoznale su
sve moderne oružane sile i inkorporirale ih u svoje vojne strategije. Pod posebnim
oblicima djelovanja podrazumijevamo sve aktivnosti koje se ne odnose na konven-
cionalne primjene vojno-oružanih sredstava, a služe postizanju psiholoških, vojnih,
političkih i ekonomskih ciljeva. Posebni oblici djelovanja provede se nekonvencio-
nalnim vojnim sredstvima, kako u ratu tako i u miru. PoD se provode na svome, ali
i neprijateljskome teritoriju i uvelike ovise o političko-vojnim uvjetima. Psihološke
operacije, kao dio posebnih oblika djelovanja, “predstavljaju planirane psihološke
akcije koje se provode u ratnim i mirnodopskim uvjetima. Usmjerene su prema ne-
prijateljskim, neutralnim ili prijateljskim skupinama. Svrha psiholoških operacija je
utjecati na stavove i ponašanja u želji za postizanjem određenih političkih i vojnih
ciljeva” (Knezović i Milković, 2005.: 375).
Grafički prilog 1.1
Među najvažnije vojno-psihološke operacije ubrajamo ratnu promidžbu ili propa-
gandu. ona uključuje djelovanja kojima je cilj utjecati na stavove, to jest, mišljenje,
emocije i djelovanja neprijateljskih skupina u smjeru postizanja nacionalnih ciljeva
odašiljatelja poruke. U Općoj enciklopediji propaganda se definira kao “planski orga-
nizirano, smišljeno širenje raznovrsnih političkih, religioznih, privrednih i drugih ideja
radi pridobivanja javnog mišljenja za ostvarenje ciljeva različitih socijalnih organizacija
(države, političke partije, trgovačkih i industrijskih institucija, crkve)” (Opća enci-
klopedija, 1980.). Cilj ratne promidžbe je utjecati na određene stavove neprijatelja,
vlastitih snaga te neutralnih skupina. Kako se svaki stav sastoji od tri komponente:
kognitivne, emocionalne i akcijske, razni propagandni projekti razlikuju se u tome
na koju komponentu stavljaju težište. Prilikom manipuliranja s ljudskim uvjerenjima,
stavovima i ponašanjem koriste se razne vrste simbola (Knezović i Milković, 2005.).
na taj se način, manipuliranjem s ljudskim stavovima, “osvajaju ljudske duše” što
može imati veliki utjecaj na ishod određenih vojnih kampanja.
1 Shematski prikaz je preuzet iz priručnika Vojna psihologija (2005.), ur. Pavlina, Ž. i Z. Ko-
mar.
Glasine
Fama volat
Jedno od propagandnih oružja su i glasine. “autori glasine definiraju kao specifičan
prijedlog za vjerovanje koji prelazi od jedne do druge osobe, obično usmeno, bez
obavijesti o tome kako to provjeriti” (Zvonarević, 1981:737). Za razliku od informa-
cija ili dezinformacija koje se šire propagandnim kampanjama i kojima određenu
težinu daje izvor informiranja, kod glasina je taj izvor često nepoznat i navodi se
kao ekskluzivan i neformalan. osim toga, glasine su obično teško provjerljive infor-
macije koje se tretiraju kao najsvježije vijesti2. Sadržaj glasina se od samog izvora
pa do krajnjih primatelja poruke često mijenja3. tako krajnji primatelji poruke često
čuju skraćenu poruku s izoštrenim i naglašenim određenim detaljima u kojoj su če-
sto dodani elementi koji nisu postojali u izvornoj poruci. U procesu širenja glasina
moramo razlikovati prenositelja poruke, primatelja poruke, obavijesnu vrijednost
poruke i način prijenosa glasine (Milković, 2005). Prenositelj poruke glasinu, bez
provjere, širi na primatelja koji je usvaja. o obavijesnoj vrijednosti poruke ovisi za-
interesiranost primalaca za glasinu. Za prijenos poruke su osim izravnih primatelja
važni i oni neizravni, koji slučajno čuju dio glasine te je prenose dalje. Zbog toga
se mnogo pazi na trajanje prijenosa glasine, vrijeme prijenosa i mjesto prijenosa.
najbolje se širi kratka glasina koja je izrečena na mjestu gdje ima mnogo neizravnih
primatelja i u vrijeme kada su potencijalni primaoci poruke sugestibilniji. Zbog toga
se za širenje glasine biraju mjesta gdje je protočnost ljudi i informacija velika, poput,
tržnica ili kafića. Mjesto izvorišta glasine može imati i velike implikacije na vjerodo-
stojnost glasine, ako je poruka upućena u kantini u kojoj se okupljaju časnici njena
je vjerodostojnost veća. no, isto tako, to može biti prepreka za njeno širenje izvan
časničke podskupine. Komunikacijske sposobnosti prenositelja poruke utječu na
njeno širenje. Ukoliko je zamjetan, ima jak i uvjerljiv glas, veći broj ljudi kontaminirat
će tom glasinom (Milković, 2005.). “Pojedinačni nositelji ili skupina nositelja glasine
razlikuju se po svome stupnju utjecaja na druge i taj stupanj se izražava ponderom
utjecaja. što je ponder utjecaja nekog pojedinca veći to je i utjecaj na druge veći,
a on ovisi o njegovoj komunikativnosti, uvjerljivosti, radnom mjestu ili društvenom
položaju” (Milković, 2005.: 411). Pojedinci ili skupine prenositelja s visokim ponde-
rom utjecaja uspješnije šire glasine.
Iako se glasine mogu širiti i elektroničkom poštom, putem telefona i na razne
druge načine, najčešće se šire komunikacijom licem u lice. širenje glasina odvija se
eksponencijalnim rastom i moguće je, za svega nekoliko sati, kontaminirati grad
od sto tisuća stanovnika.
2 Jedan od razloga za vjerovanje u glasine je mišljenje da je riječ o vijestima koje su toliko
“svježe” da ih formalni mediji nisu stigli objaviti ili ih zbog raznih razloga ne žele objavi-
ti
3 neka istraživanja pokazuju da se nakon pet prijenosa oko 70 posto informacija gubi (Mil-
ković, 2005.).
Grafički prilog 2. 4
Za “uspjeh” širenja glasine i njenu uvjerljivost bitni su neki kolektivno psihološki i
individualno-psihološki faktori: “…kolektivno-psihološki zavise od opće situacije i so-
cijalne klime u grupi kojom se glasina širi, a individualno-psihološki od psihosocijalnih
osobina osoba koju tu glasinu prihvaćaju i dalje šire” (Zvonarević, 1981.: 737).
Grafički prilog 3.
4 Prikaz je preuzet iz priručnika Vojna psihologija (2005.), ur. Ž. Pavlina i Z. Komar.
5 Slikovni prikaz je preuzet iz priručnika Vojna psihologija (2005.), ur. Ž. Pavlina i Z. Ko-
mar.
Glasine Kao oružje
Glasine se kao propagandno oružje masovno počinju upotrebljavati tek u Drugom
svjetskom ratu. Iako se glasinama nije mogao dobiti rat, one su mogle potpomoći
vlastite i omesti neprijateljske vojne napore (Zvonarević, 1981.). U Bostonu se tako,
pod vodstvom G. allporta, osnovala “Klinika za glasine” čiji je zadatak bio da otkri-
va i analizira neprijateljske glasine te da im suprotstavlja glasine u interesu SaD-a.
nakon završetka rata i analize oko 4.000 raznih glasina one su, prema sadržaju po-
dijeljene na 5 kategorija6: glasine mržnje, glasine bojazni i strepnje, glasine bježanja
od stvarnosti, glasine nadnaravnih čuda i glasine radoznalosti (Zvonarević, 1981.).
a) Glasine mržnje su bile najzastupljenije među analiziranim glasinama. njihov je cilj
bio širiti mržnju, razdor i podjele među neprijateljem. nijemci su tako za vrijeme
Drugoga svjetskog rata širili glasine koje su trebale raspirivati mržnju i izazvati
sukobe u SaD-u po rasnoj, klasnoj i političkoj osnovi. na meti njemačkih glasina
našli su se i englezi. tako je u siječnju 1941. godine jedna njemačka radiopostaja,
kamuflirana kao BBC, emitirala vijest kako su se engleske trupe herojski i posve
same odupirale njemačkoj ofenzivi kod ardena, dok su se američke trupe bezgla-
vo povlačile i ostavile ih na cjedilu. ta je emisija bila iznimno slušana i postigla
je uspjeh. englezi su bili ljuti na “kukavičke” amerikance, dok su amerikanci bili
ljuti na navodnu britansku “prepotenciju” (Zvonarević, 1981.). Glasine mržnje
često ciljaju na postojeće predrasude i stereotipe primatelja poruke te na taj
način produbljuju podjele među neprijateljem.
b) Glasine bojazni i strepnje naglašavaju neuspjehe i nedostatke saveznika te na taj
način unose bojazan i strepnju u njihove vojne jedinice. “Primjer za takve glasine
straha7 u ratnoj situaciji su npr. “vijesti” o probijanju bojišnice na nedostupnom
i teško provjerljivom području te prijetnje okruženjem postrojbe…” (Milković,
2005.: 406). takve su glasine najčešće u stanju permanetne potencijalne ili realne
opasnosti. Prilikom širenja takvih glasina često se dodaju novi sadržaji, pa tako
glasine bojazni i strepnje mogu imati katastrofične prizvuke i uzrokovati paniku
(Miljković, 2005). Postoje i primjeri ovog tipa glasina kad se ne širi bojazan za
nacionalne ciljeve, već ona osobne prirode. Jednu takvu glasinu proširili su ja-
panski agenti među američkim vojnicima u novoj Gvineji, za vrijeme Drugoga
svjetskog rata. oni su proširili informaciju da antimalarične atebrin-tablete, koje
su uzimali američki vojnici, uzrokuju trajnu impotenciju. američki vojnici su u
to povjerovali te počeli odbijati antimalarične tablete što je rezultiralo velikim
brojem malarijom zaraženih vojnika. Zbog te glasine izvan stroja izbačeno ih je
gotovo 80 posto, što je, prema kasnijim američkim analizama, bilo kobnije od
mnogih japanskih vojnih ofenziva na tom ratištu (Zvonarević, 1981).
6 Sokolić je ponudio sličnu podjelu: glasine straha, glasine razdora i mržnje, glasine zbunji-
vanja, glasine znatiželje, glasine želja i bijega od stvarnosti (Sokolić, 1993.).
7 Sokolić je kategoriju glasina bojazni i strepnje nazvao glasinama straha.
c) Glasine bježanja od stvarnosti česte su u situacijama kada je normalan život
znatno otežan. one počivaju na raznim optimističnim informacijama, koje često,
nakon što se pokažu krivima, demoraliziraju vojne postrojbe. tako glasina o sko-
rom svršetku rata može privremeno dignuti borbeni moral vojnika, no ako se rat
ipak oduži, to vodi demoralizaciji. Dobar primjer glasine bježanja od stvarnosti
jest slučaj iz prvih dana Drugoga svjetskog rata, kada je jedna njemačka radi-
opostaja, koja se maskirala kao poljska, emitirala vijest o velikom kontingentu
britanskih trupa koje su došle pomoći poljskoj armiji. to je izazvalo oduševljenje
i veliki entuzijazam kod poljskih vojnika. no, kada je za nekoliko sati ta vijest
demantirana, poljsku je armiju zahvatio defetizam (Zvonarević, 1981).
d) Glasine nadnaravnih čuda uglavnom šire zapovjednici suočeni s neminovnim
porazom. “njih su širili u Drugom svjetskom ratu nacistički vlastodršci kako bi se
pred licem neizbježnog poraza podigao moral narodu i vojnicima glasinama o
‘čudu’ koje će u posljednji čas okrenuti tok rata u korist nijemaca” (Zvonarević,
1981:740). U sadržaj tih glasina često se impostiraju dijelovi narodnih mitova i
povijesnih događaja, koji bi se trebali ponoviti te kao deus ex machina dramatično
promijeniti okolnosti na ratištu.
e) Glasine radoznalosti i znatiželje česte su i u svakodnevnom životu i počivaju na želji
da se dozna što više o svojim susjedima, ali i poznatim i važnim ljudima. U ratnim
okolnostima i takav tip glasina može predstavljati opasnost ukoliko podrivaju
autoritet nekog od vojskovođa. “tako su, opet za vrijeme Drugog svjetskog rata,
njemački agenti prenosili glasine po americi kako Roosevelt boluje od sifilisa, da
je Churchill pretrpio napadaj deliriuma tremensa zbog svoje pretjerane ljubavi
prema viskiju i alkoholu uopće, da je posebno odaslani američki bombarder
prenosio iz europe psa Rooseveltova sina…” (Zvonarević, 1981:740).
Kod nekih autora8 postoji i kategorija glasina zbunjivanja. to su “…ratne varke,
krive informacije o položaju postrojbi, njihovoj snazi, veličini, pokretljivosti itd.”
(Milković, 2005.: 406). Cilj tih glasina je zbuniti neprijatelja i izazvati pomutnju u
njegovim redovima, a takve su glasine važan segment taktičkih varki na bojišnici
(Milković, 2005.).
Pripadnici vojnih postrojbi su, kao i civili, podložni utjecaju glasina. većina vojnika
često kontaktira s obiteljima, i na taj se način može kontaminirati raznim glasinama,
pa je nužno da se vojni sektor tretira kao dio društva (Milković: 2005.). Glasine se
postrojbom šire razmjerno brzo i iako u nekim slučajevima mogu dobro utjecati
na moral vojnika, u drugim slučajevima može doći do panike. Kako brzina širenja
glasine i količina kontaminiranih vojnika ovisi o stanju na ratištu, socijalnoj klimi u
postrojbi, međuljudskim odnosima te psihosocijalnim osobinama vojnika, za uspješno
zapovijedanje postrojbom nužno je sve ove faktore imati u vidu. Prisustvo negativne
glasine o zapovjedniku podriva njegov autoritet: “Mnogi koji usvoje takvu negativnu
glasinu svjesno ili nesvjesno opstruiraju zapovijedi, često prikriveno i neizravno tako
8 Isto.
ometaju vođenje i zapovijedanje postrojbom što je jedan od najvažnijih čimbenika
operativne uspješnosti postrojbe (Milković, 2005.: 415). Da bi se izbjegle neželjene
situacije anarhije i panike, zapovjednici se moraju posvetiti i suzbijanju glasina.
SUZBIJanJe GlaSIna
Da bi zadržali veliku operativnu uspješnost postrojbe, zapovjednici se moraju baviti
i suzbijanjem negativnih glasina. Čim veći broj vojnika povjeruje u neku negativnu
glasinu i počne se ponašati u skladu s njome, to počinje predstavljati veliki problem
u postrojbi, jer se ne poštuju interna pravila organizacije, a osnovna se djelatnost
zanemaruje ili čak opstruira (Milković, 2005.). tada treba proučiti glasinu i isplanirati
faze9 i korake u njenom suzbijanju. na početku je nužno raščlaniti glasinu i utvrditi
ciljnu skupinu kojoj je namijenjena. također, bitno je procijeniti koje sve moguće
štete mogu proizaći iz nje. nakon toga treba analizirati sadržajnu strukturu glasine i
smjer kvalitativne promjene do koje je došlo prijenosom informacije. Kada se utvrdi
sadržaj glasine nužno je utvrditi činjenično stanje, a ukoliko to nije moguće, treba
barem utvrditi aproksimaciju realnih događaja. Zatim se utvrđuju nositelji glasina i
njihove dominantne skupine, procjenjuje raširenost glasina i pronalaze potkreplji-
vači glasine10. Sljedeći korak je utvrđivanje izvora glasine, a zatim se identificiraju
pojedinci koji imaju najveći neformalni autoritet u dominantnoj skupini nositelja
glasine. na kraju glasinu gase ili preusmjeravaju inhibitori glasine11. “Demanti ili
preusmjeravanje ima za cilj: identifikaciju izvora, razjašnjenje svrhe glasine, ra-
zlučivanje istinitih podataka tj. činjenica od interpretacije i iskrivljenih zaklju-
čaka, te konačno davanje ispravnog tumačenja događaja i stvaranje željenog
raspoloženja kontaminirane skupine.12” (Milković, 2005.: 4 16). Demant ima
najviše uspjeha ako se prenese usmeno, komunikacijom licem u lice. no, kako je
često nemoguće da jedna osoba usmeno demantira glasinu cijeloj kontaminiranoj
skupini, tog se posla laća distribucijska skupina13. Ukoliko neki pojedinci, unatoč
demantu, nastave širiti negativnu glasinu nužno ih je identificirati i prema njima
zauzeti poseban stav. na spomenuti način moguće je uspješno suzbijati glasine,
čije ignoriranje predstavlja veliku potencijalnu opasnost za operativnu uspješnost
postrojbe (Milković, 2005.).
9 Milković (2005.) predlaže šest faza suzbijanja glasine koje smo od njega preuzeli.
10 “Potkrepljivač glasine: pojedinac koji glasini pojavljivanjem u javnosti ili društvu dodaje
nove elemente ili interpretacije, održava je i širi te tako jača njezin utjecaj” (Milković, 2005.:
417).
11 “Inhibitor glasine: pojedinac koji ima dostatno autoriteta da nametne svoje mišljenje i stav
kontaminiranoj ili dominantnoj skupini nositelja” (Milković, 2005.: 417).
12 Isticanje u izvorniku.
13 “Distribucijska skupina: skupina koja u skladu s operativnim planom odlazi u kontaminirane
skupine i dijalogom licem u lice tumači demanti” (Milković, 2005.: 417).
ZAKlJUČAK
Glasine su sastavni dio nekonvencionalnog oblika borbe i kao takve se javljaju od
samih početaka ratovanja. Iako rijetko imaju presudnu ulogu u određivanju tijeka
rata, njihov se utjecaj ne smije zanemariti. tijekom povijesti bilo je mnogo slučajeva
u kojima je glasina bila opasnija od metka. tako je, primjerice, glasina o “štetnom”
utjecaju antimalaričnih tableta u novoj Gvineji uzrokovala neutraliziranost gotovo
80 posto američkih vojnika na tome području, što japanske snage nikako ne bi
uspjele upotrebom samo konvencionalnih oružja. Kod glasina se, za razliku od kla-
sične ratne propagande, najčešće ne zna izvor informacije te je samu informaciju
teško provjeriti. Zbog toga se glasine doživljavaju kao ekskluzivne informacije koje
formalni mediji još nisu stigli, ili ne žele, objaviti. na njihovu pojavu i brzinu širenja
utječe opće stanje u okolini, kolektivno psihološki faktori, poput socijalne klime u
vojnoj jedinici te psihosocijalna obilježja pojedinih vojnika, to jest njihova veća ili
manja sugestibilnost. ozbiljnim analizama utjecaja glasina vojne jedinice krenulo
se nakon Drugoga svjetskog rata, kada su one kategorizirane i kada su osmišljene
metode njenog suzbijanja. Kako je danas, zbog iznimno razvijenih komunikacijskih
tehnologija, relativno lako, u kratkom roku, kontaminirati nekom informacijom
velik broj ljudi, utjecaj glasina na operativnu uspješnost postrojbe sve je veći. Zbog
toga zapovjednici moraju biti upoznati sa socijalnom klimom u svojoj postrojbi te
reagirati na vrijeme dok glasinom nije kontaminiran veći dio vojne jedinice i dok
nisu ugrožene njene planirane djelatnosti. Ukoliko do kontaminacije nekom nega-
tivnom glasinom dođe, zapovjednik je dužan inhibirati glasinu putem demanta ili
preusmjeravanja.
lIteRatURa
Knezović, Zvonimir i D. Milković (2005.) “Psihološke operacije, psihološki rat i
ratna promidžba”. U: Pavlina, Želimir i Zoran Komar (ur.): Vojna psihologija.
Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Str. 367-401.
Milković, D. “Glasine”. U: Pavlina, Želimir i Zoran Komar (ur.): Vojna psihologija.
Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Str. 403-419.
Petz, Boris (1992.) Psihologijski rječnik. Zagreb: Prosvjeta.
Sokolić, Krešimir (1993.) Glasine. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
Sorokin, Boris (1973.) Osnove socijalne psihologije za studente prava (2. izdanje).
Zagreb: narodne novine.
Staguhn, Gerhard (2007.) Knjiga o ratu: zašto ljudi ne mogu živjeti u miru?,
Zagreb: Mozaik knjiga (s njemačkog prevela Maja šešok).
šiber, Ivan (1992.) Politička propaganda i politički marketing. Zagreb: alinea.
šentija, Josip (ur.) (1980.) Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog
zavoda. Svezak vI. Zagreb: JlZ.
Zvonarević, Mladen (1981.) Socijalna psihologija. Zagreb: školska knjiga.
tHe SIGnIFICanCe oF RUMoRS In WaR
Marko Rupčić
Summary
Rumors are constitutional part of unconventional form of struggle and their appearence
can be seen from the begining of warfare. although the significance of rumors is rarely
crucial for the course of war, it`s influence is growing, especially in age of developed
communication technology. In distinction from informations and misinformation spre-
aded by propaganda campaign the source of rumor is often hidden, the information is
hard to verificate and is often treated as a most recent news. Rumors as unconventional
weapon of propaganda was widely spread during the second World war. the volume of
contamination by rumor depends on colective psychological factors and psycho-social
attribute of individual. In this paper the author deals with ethiological portrait of usage
of propaganda and rumors in war, their categorization and the technique of repulsing
spreaded rumor.
Keywords: Propaganda, Psyhological operations, Repulsing Rumors, Rumor, War
|
