PALUBA
April 26, 2024, 08:57:13 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Kako su kinezi oborili prvi izviđački avion?  (Read 625 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 9 683



« on: October 24, 2021, 12:28:42 pm »

Kako je kineska Dvina oborila tajvanski RB-57D i postigla prvo obaranje raketama zemlja-vazduh?

Prva raketa V-750 je poletela u 12:04, a ubrzo su poletele još dve. Otprilike 40 sekundi kasnije, pošto je RB-57D bio na udaljenosti od 29-30 km, prva od njih je postigla pogodak: meta je promenila kurs i počela brzo da gubi visinu.

Od 1949. godine, kada su kineske komunističke snage proterale kineske nacionalističke snage iz kontinentalne Kine na ostrvo Tajvan, sposobnost Sjedinjenih Država i njihovih saveznika da prate razvoj događaja na kopnu Kine drastično je smanjena. Međutim, zbog značaja i potencijala Narodne Republike Kine (NR Kine) i njenog bliskog savezništva sa Sovjetskim Savezom, Vašington i Lengli su smatrali da je „od vitalnog značaja“ da prate tamošnje događaje. Uzimajući u obzir ovu situaciju, izviđački avioni su bili najbolje – a ponekad i jedino – sredstvo za SAD da dobiju merodavne informacije koje se traže. Dakle, može se zaključiti da su razlozi za vazdušno izviđanje NR Kine u suštini bili isti kao i za prelete SSSR-a.

Kako je objasnio Krzysztof Dabrowsky u knjizi Hunt For the U-2, (Lov na U-2), ubrzo je nebo NRK-a posećivao veliki broj nepozvanih 'posetilaca' iz vazduha, od RAF Spitfajera koji su leteli iz Hong Konga, do različitih transportnih i izviđačkih mlaznjaka onoga što je postalo Vazduhoplovstvo Republike Kine (Tajvana) (ROCAF), do U-2 koji su izvršili veliki broj preleta počevši od maja 1957. Ovi letovi su obično kretali sa aerodroma Pešavar u severnom Pakistanu. Naravno, Kinezi su otkrili upade i preduzeli mere da se suprotstave uljezima: međutim, iako su redovno bili uspešni u borbi protiv niskih noćnih upada sporih ROCAF aviona, imali su značajne probleme sa presretanjem izviđačkih aviona koji lete visoko. Tek 18. februara 1958. tajvanski RB-57A je postao žrtva dva presretača MiG-15bis ili MiG-17F Ratnog vazduhoplovstva Narodne oslobodilačke armije (PLANAF), iznad Šandonga.
U početku, nesposobnost oružanih snaga NR Kine da se efikasno bore protiv takvih ciljeva nije bila iznenađujuća. Ne samo PLANF, već posebno Vazduhoplovstvo Narodne oslobodilačke armije (PLAAF) – vazduhoplovstvo komunističke Kine – bilo je gotovo isključivo opremljeno istim presretačima sovjetske proizvodnje, kao što su MiG-15 i MiG-17, koji su već bili neuspešni u "hvatanju" CIA-nih U-2 kako preleću Istočnu Evropu. Stoga su se izviđački avioni na visokim nadmorskim visinama koje su SAD dostavili Tajvancima u početku pokazali sposobnima da nekažnjeno lutaju kopnom Kine.

Prvi napredni tip koji je sposoban da radi na velikim visinama da bi ušao u službu sa ROCAF-om postao je RB-57D. Nakon što su brojni piloti 4. eskadrile obučeni da upravljaju njime, CIA je isporučila 3 takva aviona u okviru projekta Diamond Lil 1958. godine. Počevši već početkom 1959. godine, oni su započeli duboke upade u kineski vazdušni prostor, na visinama od 20.000 m (65.616 stopa) ili više. Nije iznenađujuće, brzo se pokazalo da su van domašaja presretača PLAAF-a i PLANAF-a, a da ne spominjemo tradicionalnu protivavionsku artiljeriju. Međutim, ništa ne traje večno i „crveni“ su se spremali da iznesu dostojan odgovor na izazov. Komunistički lideri u Pekingu zatražili su pomoć od Moskve: Sovjeti su brzo reagovali i krajem 1958. i početkom 1959. isporučili prvi od ukupno pet raketnih protivvazduhoplovnih kompleksa SA-75 Dvina i jedan set za obuku, zajedno sa 62 rakete V-750 (1D) i V-750V (11D), kao i svu neophodnu opremu za podršku.

Prvi bataljon vođenih raketa zemlja-vazduh PLA proglašen je operativnim 20. septembra 1959. godine, a neposredno za njim 2. bataljon vođenih raketa zemlja-vazduh. Od samog početka, obe jedinice su bile u potpunosti sastavljene od Kineza, bez ikakve sovjetske pomoći.

Prve dve raketne jedinice PVO PLA postale su operativne u vreme kada su vazdušni upadi RB-57D 4. eskadrile ROCAF nadletali čak i Peking u junu 1959. Radeći metodično, PLA je pozicionirala svojih nekoliko raketnih sistema na lokacijama u blizini kineske prestonice, kako bi pokrili najverovatnije rute kojima se koristi tajvanski izviđački avioni.

Bez obzira na to koliko su operatori PVO PLA bili željni da dokažu svoje veštine, ništa se nije desilo. Dve nedelje nakon njihovog razmeštanja izvan Pekinga, nije izvršen nijedan prelet. Zaista, ništa se nije dogodilo uveče tokom najnapetijeg perioda 1959. godine – proslave obeležavanja 10. godišnjice Narodne Republike Kine između 1. i 4. oktobra, kada se verovalo da će Tajvan verovatno izvršiti provokativni vazdušni upad. Nije se pojavio neželjeni „gost“ sa druge strane moreuza Formoza. Zatim je ujutro 5. oktobra 1959. avion koji je leteo iz pravca Tajvana ušao u vazdušni prostor NRK iznad provincije Fuđijan. Radari PLAAF-a pratili su uljeza dok je leteo u pravcu Nankinga, a lovci- presretači su bili podignuti. Međutim, pošto je RB-57D održavao visinu od 20.000-21.000 metara, nisu bili u mogućnosti da ga presretnu. U međuvremenu je vazdušni uljez prešao reku Jangce i došao na oko 500 km od Pekinga. Neko vreme se činilo da je blizu čas upotrebe raketnih sistema PVO, kada su – Tajvanci skrenuli u pravcu Šangaja, i odleteli, nikada se nisu približili dometu SA-75 Dvina. Kinezi ne samo da su bili razočarani, već su pre svega bili veoma zabrinuti što su njihovi raketni položaji na neki način razotkriveni. Međutim, nakon promišljanja odlučili su da ne povlače ishitrene poteze već da sačekaju drugu šansu – i kako su kasniji događaji pokazali, to je bila ispravna odluka.

Dva dana kasnije, 7. oktobra 1959. godine, u skoro tačnom ponavljanju prethodnog događaja, kineski radari su otkrili uljeza iz vazduha sa velike visine. Zbog očigledne važnosti događaja koji su se odvijali, napore u borbi protiv narušioca vazdušnog prostora koordinirao je generalštab PLA. Iako je dosadašnje iskustvo pokazalo da presretači sa posadom nisu bili u stanju da uhvate RB-57D, naređeno im je da polete u vazduh i krenuli su u poteru nadajući se da bi izviđački avion mogao da izgubi visinu zbog kvara ili iz nekog drugog razloga. U međuvremenu, uljez, koji je zaista bio RB-57D (ROCAF serijski 5643, FY SAD serijski 53-3978) – kojim je pilotirao kapetan Jing Čin Vong – nastavio je u pravcu Pekinga i ovoga puta nije skrenuo. Ubrzo je postalo jasno da će tajvanski avioni doći u domet raketnih sistema PVO i iz tog razloga je presretačima sa posadom naređeno da se povuku, čime su nebo očistili za rakete.

RB-57D je bio na kursu koji bi ga odveo u domet 2. bataljona vođenih raketa zemlja-vazduh, kojim je komandovao Jue Dženhua. Kako je udaljenost pala na 200 km, dobio je naređenje da uništi izviđački avion. Radari bataljona su uhvatili cilj na daljini od 115 km: daljina se ubrzano smanjivala, a kada se smanjila na 41 km, Jue Dženhua je dao komandu za lansiranje salve od 3 projektila. Prvi projektil V-750 je poleteo u 12:04, a ubrzo su usledila još dva. Otprilike 40 sekundi kasnije, pošto je cilj bio na udaljenosti od 29-30 km, prvi od njih je postigao pogodak: meta je promenila kurs i počela brzo da gubi visinu. Kada se avion spustio na oko 5.000 metara, nestao je sa ekrana radara i ispravno je ocenjen kao „raspadnut“. Uništenje RB-57D je odmah prijavljeno u lancu komande PLA, a oficiri Generalštaba su ubrzo stigli na lice mesta uz pomoć helikoptera. Ostaci oborenog aviona bili su razbacani u radijusu od 5.000 do 6.000 metara i identifikovani kao ostaci RB-57D. U prikupljenim komadima olupine pronađena je čak 2.471 rupa od gelera: nije iznenađujuće što se izviđački avion raspao. Nažalost, incident se pokazao fatalnim i za tajvanskog pilota.


I u narednoj deceniji, Kineske jedinice PVO, sada naoružane i savremenijom verzijom S-75M Volhov, vodile su bitku protiv tajvanskih i američkih izviđačkih letelica, pa je tako i oboren veći broj njih. Iako oko cifara, naravno, uvek postoji nesaglasje, činjenica ostaje da je u periodu od 1959 - 1971. godine tajvansko ratno vazduhoplovstvo ostalo bez najmanje 13 izviđačkih letelica U-2, od čega je sa materijalnim dokazima, sistemima Dvina i Volhov, oboreno najmanje 5 vazduhoplova.

Neki od ostataka su prikazani na jednoj od vojnih Parada u Kini:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Raketa iz sistema PVO S-75 na lansirnoj rampi u Nacionalnom Muzeju u SAD-u, u sklopu Južno-azijske ratne galerije:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Izvor: https://theaviationgeekclub.com/how-a-chinese-sa-2-shot-down-a-taiwanese-rb-57d-and-scored-the-first-ever-sam-kill/


* U-2 shot down in China.png (617.28 KB, 554x785 - viewed 3 times.)

* SA-2 u muzeju.jpg (211.09 KB, 1200x720 - viewed 2 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.024 seconds with 23 queries.