PALUBA
March 28, 2024, 08:35:36 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Vojni aspekti NATO napada na SRJ - teze  (Read 13949 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
olujnik
mornar
*
Offline Offline

Posts: 42


« on: March 29, 2011, 11:43:20 am »

U ovom tekstu ne želim da se upuštam u političke ige koje bi opravdele ili opovrgle NATO intervenciju. Ovde me interesuje samo cilj operacija i njihovo izvođenje. Posebno bih se posvetio ciljevima VJ i MUP-a Srbije.

Kroz istoriju, posebno od 1939.godine avijacija je dobijala sve značajniju ulogu u vođenju rata. Prva čisto vazdušna bitka je čuvena „Bitka za Bitaniju“, zatim je vođena i „Bitka za Nemačku“, a vazdušni rat je predstavljao i poslednju fazu vijetnamskog rata. Sve ove bitke karakteriše jedna ista osobina, napadnuta strana je pokušavala da dobije na vremenu. Britanci su žrtvovali pilote Lovačke komande kako bi dobili na vremenu i odložili očekivanu invaziju. Slično je bilo i u Nemačkom slučaju, presretačka avijacija je žrtvovana kako bi se dobilo na vremenu da u operativnu upotrebu uđu mlazni i raketni lovci. Severni Vijetnam je trpeo teška bombardovanja ali je kupovao vreme jer je svaki novi dan rata slabio južni Vijetnam više no njih same.

Bombardovanje Srbije je imalo za cilj da se reši humanitarna kriza do koje je došlo već u proleće 1998.godina. No, ono što je važno jeste koji je bio cilj VJ i MUP-a Srbije. Ako pratimo stranu štampu, cilj je bio da se Kosovo i Metohija pacifikuje tako što će se proterati oko milion Albanaca. Ako pratimo srpsku štampu, cilj je bio odbrana teritorijalnog integriteta i suvereniteta SRJ.

Ukoliko je ova druga konstatacija tačna, mora se postaviti pitanje da li je ovaj cilj izvodljiv. On je izvodjiv sve dok se rat bude vodio na nebu. Bez kopnenog napada teško da bi suverenitet i teritorija SRJ bili ozbiljno ugroženi. Ali može se postaviti i pitanje uslova za kopnenu intervenciju. Vremenski uslovi generalno diktiraju da bi bilo kakva kopnena operacija morala da se vodi između 15.maja i 15.oktobra.

Napad NATO pakta je počeo oko 19:30 24.marta 1999.godine. Sa NATO strane se verovalo da će rat biti brz i odlučan, ne toliko zbog same akcije koliko zbog psihološkog uticaja na građane SRJ. Istovremeno, odabir ciljeva je umesto vojnog donosilo političko rukovodstvo.

Prvi dani rata nisu doneli očekivane rezultate. A onda je oboren F-117, bilo je to 27.marta 1999.godine. Politički ovo je bio veoma težak udar, jer je VJ uspela da uradi ono što nikome do tada nije pošlo za rukom. Propagandni značaj rušenja F-117 je bio ogroman, i jugoslovensko rukovdstvo više nije moglo da se povuče sve i da je htelo.

Cilj VJ je da treba učiniti sve da se izbegne kopneni napad NATO pakta, ovo znači da bi trebalo vazdušnu kampanju produžiti do te mere kako bi vremenski uslovi kopneni napad učinili nemogućim.

Pripreme za operaciju „Pustinjska oluja“ su trajale nešto manje od šest meseci, no imajući u vidu propusnu moć albanskih luka i stanje puteva u Albaniji i Makedoniji. Rok od 6 meseci bi bio optimističan, ako bi napad išao iz Albanije i Makedonije. Druga mogućnost je napad iz pravca Mađarske, koji bi bio lakše organizovan a NATO trupe bi imale lakši pravac nastupanja. U ovoj varijanti, trupe NATO pakta bi išle na Beograd, čime bi se uništio centar Jugoslavije, a moguće obezglavila VJ i MUP Srbije.

No, oba ova plana imaju problem, gubitci. Javnost SAD i EU su od 1991. do 1998.godine naviknute da se vojne operacije vode na takav način da budu bez gubitaka. Ovo je momentalno vezalo ruke vojnom rukovdstvu u planiranju operacija. Ali mora se zapamtiti da je Vojska SAD 2003.godine ušla u težak kopneni rat i da javnost više nije tako osetljiva na ljudske gubtke, jer je vremenom to postala svakodnevnica.

Elem, vratimo se u 1999.godinu. Vazdušni rat, nije dao rezultate koje je komanda NATO pakta očekivala iz tri razloga: 1. u Jugoslaviji je većina stvari već deset godina funkcionisala uz pomoć štapa i kanapa, pa se javnost i navikla na nestašice, goriva, struje, lekova, hrane i cigareta; 2. javno mnjenje u Jugoslaviji nije imala nikavu mogućnost da utiče na odluke vlasti; i 3. bombardovanje je psihološki narod bacilo u zagrljaj vlast probudivši – prkos/inat.

Početkom maja stvari su postale jasne, NATO pakt je počeo da oseća nedostatak kvalitetnih vojnih ciljeva, za koje bi vredelo koristiti skupe borbene sisteme. Za to vreme, na Kosovu i Metohiji, borba protiv „OVK“ je privedena kraju. Oko 600.00 albanaca je napustilo KiM, što iz straha, što pod prisilom raznih naoružanih grupa (i jugoslovenskih i albanskih). Pokušaji NATO pakta da se napadaju trupe na terenu je propao, zbog intenzivog kamufliranja i stvaranja lažnih ciljeva. Najveći broj pogodaka koje su prijavili piloti NATO su u stvari bile lažne mete, tenkova, kamiona.
Pored činjenice da bombardovanje ne daje rezultate, početkom maja je bilo jasno i da kopnena ofanziva ako se najavi može da počne najranije krajem septembra. Vojska Jugoslavije je u tom trenutku bila na pragu pobede.

No, politički gledano, uspeh VJ je istovremeno značio i smrtnu presudu Jugoslaviji. NATO pakt je u tom trenutku slavio 50 godina postojanja i neuspeh nije dolazio u obzir. Stoga su političari odlučili da preduzmu sve korake kako bi NATO pobedio. Rusija je prećutno podržala napad na Jugoslaviju u zamenu za odrešene ruke u Čečeniji. Kina je bila naklonjena Jugoslaviji ali osim satelitskih snimaka i pružanja usluge „sigurne kuće“ ambasade u Beogradu nije mogla da pruži drugu pomoć.

Ispostavilo se da je najslabija karika u odbrani Jugoslavije njeno vrhovno rukovodstvo. Napadi na rezidenciju predsednika, zatim bombardovanje kineske ambasade, i drugih skloništa za vrhovno rukovodsvto države su naterali predsednika Jugosavije da na kraju pristane na kumanovski sporazum. No, vrlo je verovatno da je i rukovodstvo VJ i MUP-a Srbije očekivalo ovakav rasplet još od početka rata, pa su u tom smislu i obavljene pripreme.

Sva preduzeća koja su poslovala pozitivno su još od 1998.godine počela da se izmeštaju sa KiM. Primera radi fabrika radijatora iz Gnjilana se preselila u Merošinu, Metal Inex nameštaj itd. Drugi korak je predstavljao kopiju sovjetskog plana iz 1941.godine „spaljena zemlja“. Masovno gađanje lažnih meta na KiM su dugoročno kontaminirali velike površine, čime je ugroženo zdravlje ljudi. O ovome se u nekoliko navrata govorilo na nekim tribinama, da ukoliko Srbija ne prizna nezavisnost KiM za 40 do 50 godina moglo doći do situacije da se etnička slika promeni u korist Srbije (malo verovatno ali postoji kao mogućnost).

ZAKLJUČAK:

Vojnički gledano, RV VJ nije poraženo jer su jugoslovenski avioni nastavili da lete do samog kraja rata. Napadi nisu olakšali položaj albanskog stanovništva na KiM, već su samo pojačali pritisak. Javnost SRJ nije podlegla pritisku bombardovanja. No, bombardovanje je imalo efekta u jednom delu, uplašilo je rukovodstvo Jugoslavije za sopstvene živote i imovinu, što ih je na kraju po mom ličnom mišljenju i nateralo da potpišu kumanovski sporazum, na osnovu koga je doneta i rezolucija 1244 u SB UN. Oficirski kor VJ se pokazao nedostojno (viši oficiri), jer su brojni primeri zanemarivanja vojnika i dužnosti, a ceo teret borbi je pao niže oficire i regrute. Slično se može reći i za više oficire MUP-a koji su rat iskoristili za pljačku. I jedni i drugi su svesno prihvatili sklapanje kumanovskog sporazuma sa olakšanjem jer novac su uzeli a dalji konflikt bi mogao samo da ih košta života. Rat je pokazao još jedan nedostatak VJ i MUP-a Srbije a to je kontrola vojnika i policajaca. Tužilaštvo VJ je podiglo oko 500 optužnica protiv rezervista zbog silovanja i seksualnog zlostavljanja civila što je za odbrambenu vojsku nedopustivo. Isto tako trebalo bi odati poštu i nastralim civilima na albanskoj strani koje su ubili ljudi koji nikako sebe ne mogu da nazovu srpskim vojnicima. Kao što nam je žao male Milice (1996), treba da nam bude žao i malog Aljbiona (1997) Bogujevci.

No, kada ratujete protiv najvećeg vojnog savez sveta morate da postavite pitanje kako sam sebe doveo u situaciju da ratujem protiv celog sveta. Pobeda u takvom ratu je samo biološki opstanak i ništa više.
Logged
j21
mornar
*
Offline Offline

Posts: 27


« Reply #1 on: May 10, 2011, 09:54:31 am »

 Pozdrav,

U svakom slučaju tog februarskog snežnog dana predavnje je počelo oko 16.30 i naravno teme je bilo nešto sasvim knjiško, ali se zbog sve ukupne situacije došlo na temu predstojećeg rata, e sad dali zbog situacije, male grupe ili zimske idile, dotična osoba nam je u jednom trenutku krenula da objašnjava u nekoj vrsti brain storminga kako SRJ planira da dobije rat, uglavnom su teze proturane imeđu redova ali svi su mogli da shvate o čemu se radi.

Teorija je uprošćeno išla otprilike ovako, NATO napada, počinju sukobi na Kosovu sa teroristima, dolazi do pomeranja  stanovništva ka Makedoniji, kad dovoljan broj dođe u Makedoniju nastaje humanitarna kriza koja se prebacuje u međunacionalni sukob sa lokalnim stanovništvom između Albanaca i Makedonaca, konflikt se širi na Makedoniju, u taj sukob se uvlače Grci, a gde su Grci tu su i Turci, plamen se širi na čitav region to dovodi do pada južnog krila NATO-a.

Kad je počeo konflikt, svako je mogao da vidi da se paln tako i razvijao čak je u jednom trenutku došlo do napada na UN odnosno one Vokreove posmatrače u Makedoniji kad su zapaljena vozila i malo je falilo da se i Makedonija zapali, tad je NATO intervenisao slanjem vojske u Makedoniju i sve je stalo, doduše mkedonija je došla na red par godina kasnije!

Mislim da ono šta smo čuli na tom predavanju je bila jedna od strategija SRJ kako da ne izgubi!

Mislim kad je negde u junu Kosovo faktički bilo čisto od OVK o trebalo je samo čekati i izdržati.

Vreme je radilo za nas, pitanje je samo koliko dugo?

« Last Edit: May 10, 2011, 10:04:30 am by Broker, Reason: obrisan deo koji ima uske veze sa pomenutim političarem, ispravljene pravopisne greške » Logged
pvanja
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 276



« Reply #2 on: May 10, 2011, 11:38:44 am »

SRJ je "kapitulirala" politicki onog momena kada je NATO poceo sistematski da unistava civilnu infrastrukturu i privredu Srbije.

SRJ bez i jednog saveznika koji bi joj pomogao fakticki - od verbalnog se nezivi - nije imala ni jednu drugu opciju nego da trazi najbrzi naci prekida rata.

Logged
j21
mornar
*
Offline Offline

Posts: 27


« Reply #3 on: May 10, 2011, 02:09:52 pm »

Mislim da NATO kopneno ne bi krenuo, OVK kao pešadija da, što se poakazalo, ali sam NATO, teško!
Logged
TNT024
Prijatelj foruma
vodnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 689


« Reply #4 on: May 23, 2011, 11:47:04 pm »

Uz dužno poštovanje kolegama, ali islim da su sve navedene teze prilično "tanke" i "nategnute". Mislim da će još puno vode proći Savom i Dunavom dok se ne dobije koliko tolilo bilo kakva realna analiza navedenih događaja.
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #5 on: November 30, 2012, 11:21:17 am »

U sukobu u Vijetnamu gubici USA su bili bar ono što je javno priznato negde oko 60 000 ljudi.
Nikada, realno broj poginulih u sopstvenim redovima za vlade USA nije bio odvraćajući faktor i prepreka pri ulaženju u razno-razne kopnene avanture (to je samo pogrešno mišljenje raznih balkanskih analitičara).

Intervencija iz 1999 (vojna dejstva) su se vodila isključivo političkim ciljevima što je sa ove istorijske distance više nego očigledno.

Čini se da se rukovodstvo SRJ vodilo idejom čuvanja sopstvenih snaga,ograničenim dejstvom na terenu,političkim taktiziranjem, kupovinom vremena i ne provociranjem neprijatelja u većem obimu, dok unutar političkog krila NATO ne dođe do ozbiljnog razdora a ostali deo "slobodoljubivog sveta" nateralo na žustrije reagovanje koje bi dovelo do zaustavljanja neprijateljstava i nekakvog novog "Dejtona", po meni radilo se o zabludama neslućenih razmera.

Hoću da kažem da sigurno nije postojala politička ideja vođenja dužih totalnih ratnih dejstava za šta u tom trenutku SRJ nije bila uopšte sposobna ni spremna po bilo kom osnovu i potencijalu.

Nije nikada proglašena opšta mobilizacija iako je neprijatelj dejstvovao po celoj teritoriji, celokupna flota RM je bila na maskirnom vezu, nije bilo čak ni najave dejstva (u cilju odvraćanja) po vojnim postrojenjima susednih država sa čijih teritorija su trupe agresora imale logističku podršku (što je i legalno i legitimno po međunarodnom ratnom pravu) neke od njih tad još nisu bile članice NATO. Za neke od njih SRJ je između ostalog bila garant mirovnih sporazuma koji su takođe sasvim legitimno mogli biti jednostrano suspendovani usled situacije promenjenih okolnosti itd.Nikada nisu objavljeni istiniti i potpuni izveštaji o gubicima neprijatelja (broj oborenih ili onesposobljenih letilica palih u komšiluk),zarobljeni neprijateljski vojnici pušteni su bez ikakve protiv usluge (ne bar da se javno saopštilo) posle nekoliko dana a preživeli oboreni neprijateljski piloti su čini se nekako i više nego lako evakuisani od strane njihovi timova za izvlačenje.Osim pogona namenske industrije i energetike, stradala su bar na prvi pogled uglavnom civilna industrijska postrojenja čiji su radnici već deceniju bili na prinudnim odmorima.Ona solventna promašivana su možda slučajno a možda i ne, ko će to znati?

Na kraju se popustilo kad su protivnici pokazali da zaista neće imati nikakve milosti prema ne vojnim ciljevima i civilima što su kao pretnju uspešno demonstrirali više puta.Francuski predsednik je lično sprečio rušenje Beogradskih mostova na Savi čije rušenje osim vođenja ciljeva specijalnog rata nema nikakvog direktnog rezona sa vojnog stanovišta.Ispada da su mogući gubici pogotovo civila bili jedino ograničavajući faktor za rukovodstvo SRJ u čemu se takođe ogleda potpuna nespremnost za vođenje ozbiljnih ratnih operacija.
Ko kod nije spreman da podnese činjenicu da se u ratu gine, ne bi smeo ni u ludilu da razmišlja da započinje bilo kakve čarke ili mašta o nekakvim velikim ratovima i odbrani viših ciljeva.

Druga strana bi u jednom momentu koji je izgleda brzo i neumitno nailazio, takođe iz političkih razloga (odnosa unutar koalicije alijanse), morala da započne i kopnenu intervenciju (za koju nisu bili sasvim sigurni sa kakvim će ishodom završiti) pa su je ostavili tek kao mogućnost u krajnjoj nuždi i to ne iz straha po gubitke kao takve već iz razloga što bi ti gubici mogli da prodube politički jaz između članica alijanse.

Na kraju je rukovodstvo SRJ pod psihološkim pritiscima i pretnjama (što ozbiljnim što neozbiljnim) pristalo na Kumanovo koje je svima izgleda dobro došlo kao izlazna strategija i olakšanje.
Logged
ssekir75
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 194


« Reply #6 on: November 30, 2012, 03:46:13 pm »

SRJ je "kapitulirala" politicki onog momena kada je NATO poceo sistematski da unistava civilnu infrastrukturu i privredu Srbije.

SRJ bez i jednog saveznika koji bi joj pomogao fakticki - od verbalnog se nezivi - nije imala ni jednu drugu opciju nego da trazi najbrzi naci prekida rata.



ta ista infastruktura a pogotovo privreda je ionako bila na izdisaju. ne veruejm da bi krenuli peske, vec bi jednostavno proglasili pobedu time sto je unistena upravo infrastruktura zemlje.

o samim vojnim dejstvima necu da komentarisem. lako je biti general posle bitke.
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #7 on: November 30, 2012, 03:53:34 pm »

Naravoučenije iz svega moglo bi da bude "Ne započinji kavgu ako si svestan da ne želiš ili ne smeš da ideš do kraja".
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #8 on: November 30, 2012, 06:40:52 pm »

Naravoučenije iz svega moglo bi da bude "Ne započinji kavgu ako si svestan da ne želiš ili ne smeš da ideš do kraja".

Kolega, nismo mi kavgu ni započeli. Kavga nije ovde nikad ni završena zadnjih 1000 godina.
Logged
Kljun
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 446



« Reply #9 on: November 30, 2012, 06:56:30 pm »

Naravoučenije iz svega moglo bi da bude "Ne započinji kavgu ako si svestan da ne želiš ili ne smeš da ideš do kraja".

Kolega, nismo mi kavgu ni započeli. Kavga nije ovde nikad ni završena zadnjih 1000 godina.
Slazem se sa ovom konstatacijom. Mada smatram da 99-te kad je vec sve pocelo, nije trebalo uopste pristajati na pregovore u Kumanovu, trebalo je ici do kraja.
Logged
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #10 on: November 30, 2012, 07:47:09 pm »


 Do čijeg kraja?
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #11 on: November 30, 2012, 08:21:28 pm »

Delimicno bih se slozio sa konstatacijom da je trebalo ici do kraja ali samo zbog jedne cinjenice ipak se vise slazem sa Kiletovim pitanjem. U jednom trenutku je postojala realna opasnost da pogotkom samo jednog postrojenja u jednoj fabrici dodje do katastrofe koja bi bar po potencijalni zrtvama bila veca od bilo koje prirodne ili vestacki izazvane katastrofe. Srecom do toga nije doslo. Zasto? Ne znam, mozda zbog reakcije nadleznih(iako je bila uslovno receno kasna), mozda oni odozgo nisu ni hteli to da urade vec su samo pretili, mozda je nesto trece u pitanju npr. ucenjivanje nase strane da se potpise taj sporazum da ne bi jednim potezom uradili to od cega smo strahovali a onda vise nista ne bi bilo vazno. Ko ce ga znati. U svakom slucaju bi sam direktan ucesnik toga pa mi je nesto poznato sto drugima nije. Mozda cu i napisati o cemu se tacno radi, mozda i necu. Jos cu razmisliti. Nekada je bolje ne reci sve sto se zna.
Logged
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #12 on: November 30, 2012, 11:56:30 pm »

To oko kavge je figurativno receno.

Nismo je zapoceli, nametnuta nam je.Kad je bila nametnuta vec je bilo kasno da se razmislja o spremnosti i odnosu snaga, ali kad je vec doslo do toga onda vise nije smelo biti taktiziranja i politicarenja.
Nego ili,ili pa kom obojci a kom opanci ili mozda svi na front i sve za front.

Tada nema vise pitanja kolika je sila koja te napada nego sta je ono sto branis?Ocigledno je procenjeno da ipak nismo bili spremni da u datom trenutku platimo preskupu cenu a mozda time ucinimo da i onima drugima ceh bude takodje papren i u jednom trenutku neprihvatljiv?

Svodi se na kafansku "Ne potezi oruzje ako nisi spreman da ga upotrebis".

Mozda je adekvatnija izreka koju necu izreci do kraja da ne predjemo u vulgarnost "U svatove se bez k.... ne ide, niti se od g.... pita pravi".Kad vec nije bilo spremno da ekspresno resi pitanje u svom dvoristu iz objektivnih ili subjektivnih razloga, rukovodstvo SRJ je moralo da pronadje nacin da dovoljno mudro manevrise da se kavga do kraja ne nametne ako vec samo unapred nije bilo spremno sto jedan od kolega rece da ide do kraja.

Valjda se ta hipoteza dovoljno jasno vidi iz mog predhodnog teksta?
Logged
Kljun
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 446



« Reply #13 on: December 01, 2012, 01:40:18 am »

Pa ne znam do cijeg kraja, ali nije trebalo da se odustane. Potpisali smo lagano umiranje, a ceka nas ista stvar kad tad ako dotle ne izumremo kao nacija i drzava skroz.
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #14 on: December 01, 2012, 08:48:04 am »

Pitanje sa strane.

Šta bi se dobilo ako bi se išlo do kraja?


Sun Cu: ‘Najbolje je pobediti bez borbe’.

LPB
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.032 seconds with 23 queries.