PALUBA
April 19, 2024, 09:17:17 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Štabovi divizija  (Read 7141 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« on: April 19, 2011, 01:40:39 am »

Divizije, najviše taktičke postrojbe (jedinice), od pojave sredinom 18. stoljeća do sredine 20. stoljeća predstavljaju okosnicu izračuna veličine oružanih snaga. Iz "Ustroja divizijskih stožera Njemačke kopnene vojske u Drugom svjetskom ratu" -
teksta koji je napisao Mario Werhas a objavio časopis Polemos - saznajemo da je organizacija stožera (štabova) divizija iz 1828., s nekim dopunama i manjim izmjenama, ostala okosnica ustroja stožera divizija sve do 1945. godine. Nijemci su od 1935. do 1945. godine ustrojili oko 800 različitih divizijskih stožera.
S druge strane, svaki je od tipova i podtipova divizija u deset godina postojanja Wehrmachta doživio niz promjena ustroja. Primjerice, oklopne divizije imale su pet cjelokupnih promjena, a gotovo svake godine su mijenjani pojedini manji dijelovi ustroja. U slučaju pješačkih divizija to znači 35 različitih modela ustroja i još nepregledan broj doslovno svakodnevnih promjena i dopuna ustroja ili prilagodbi.
cilj je novog topica rasprava o organizaciji stožera viših taktičkih odnosno operativnih postrojbi (brigade, divizije, korpusi), pa su poželjne komparacije.
dakle, za početak evo prvog nastavka teksta o stožerima njemačkih divizija, objavljenog 2009. godine.


UDK: 355.311.7:355.311.5(430)”1939/1945”
94(100)”1939/1945”:355.311(430)

Pregledni rad
Primljeno: 3.IV.2009.
Prihvaćeno: 5.V.2009.

Polemos 11 (2008.) 2: 71-92, ISSN 1331-5595

Mario Werhas:
Ustroj divizijskih stožera Njemačke kopnene vojske u Drugom svjetskom ratu

Sažetak
Divizije su najviše taktičke postrojbe stalnog sastava i od njihove pojave sredinom 18. stoljeća pa sve do sredine 20. stoljeća predstavljaju okosnicu izračuna veličine oružanih snaga. Njemačke oružane snage od 1935. do 1945. godine ustrojile su oko osamsto različitih divizijskih stožera. Osnovna intencija ovoga rada je upoznavanje s ustrojem karakterističnih (i najbrojnijih) divizijskih stožera, kroz detaljan opis i objašnjenje svih dužnosti unutar njih. Ne manje bitan je i pokušaj autora da kroz spomenuto opisivanje i objašnjavanje, te prevođenje njemačke vojne terminologije, pruži svoj skroman doprinos ovom, kod nas slabo poznatom i istraživanom dijelu novije vojne povijesti.

Ključne riječi: divizija, divizijski stožer, odjel, stožerni časnik, dočasnik, vojnik

O autoru: Mario Werhas (mario.werhas@morh.hr) viši je stručni savjetnik u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava Ministarstva obrane Republike Hrvatske.


UVOD

Divizija je najviša taktička združena postrojba stalnog sastava, kojom uobičajeno zapovijeda časnik generalskog ranga. Naziv divizija dolazi od francuske riječi division što u doslovnom prijevodu znači podjela, dijeljenje. Divizija se može promatrati kao dvojaka postrojba, s jedne strane divizija u svom ustroju obuhvaća (združuje) sve rodove i struke vojske pod jednim zajedničkim (divizijskim) stožerom, a s druge strane kroz ovaj naziv je naglašena i sama podjela unutar divizije na pojedine rodove i struke, koji su unutar divizijskog okvira svrstani prema rodovima i strukama u postrojbe, a koje su potom združene pod jednim stožerom i čine organski sastav divizije.
Kao taktička postrojba divizija se pojavljuje sredinom 18. stoljeća kada dolazi do velikog brojčanog povećanja vojski, tako da zapovjednici više nisu mogli neposredno  zapovijedati velikim brojem brigada i pukovnija, pa se naziv divizija upotrebljava za označavanje dijela bojnog reda, sastavljenog od većeg broja pukovnija ili brigada, pod zapovjedništvom privremenog zapovjednika. Ove divizije privremenog sastava prvi put se pojavljuju u francuskoj i ruskoj vojsci za vrijeme Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.). Prve divizije stalnog sastava ustrojene su u Francuskoj 1788. godine i nisu imale isti, odnosno jednoobrazni ustroj. Uvođenjem opće vojne obveze u Francuskoj 1793. godine divizije dobivaju jednoobrazni ustroj, a tijekom Francuskih revolucionarnih ratova divizije se afirmiraju kao operativne postrojbe. Na čelu ovih prvih divizija nalazio se obično general ranga generalporučnika (Generalleutnant), koji je kao pomoć u zapovijedanju divizijom imao dodijeljenog jednog osobnog pobočnika, nekoliko tekliča, te nekoliko časnika sa zadacima organizacije marša i bivka za diviziju. Zapovjednik i njemu dodijeljeni pomoćnici predstavljaju zametak ustroja divizijskih stožera (Tomac, 1965.). Divizije u 19., a posebno 20. stoljeću postaju osnova za operativne proračune, tako da se prema broju divizija ocjenjuje i veličina samih oružanih snaga.

1. PREMA DIVIZIJSKOM STOŽERU - POVIJESNA GENEZA NJEMAČKIH DIVIZIJSKIH STOŽERA
Jedna od najvažnijih pouka vojne povijesti sastoji se u tome što u cjelokupnom razvoju vojništva (Heereskunde) postoji neprekinuti lanac razvoja. U različitim vremenskim periodima taj neprekinuti lanac razvoja je tanak, ali nikada potpuno prekinut. S razvojem Landsknechta1 (plaćeničke postrojbe) dostignuta je točka koju većina vojnih povjesničara smatra početkom modernog vojnog ustroja. Počevši od Landsknechta možemo povući neprekinutu crtu razvoja stožera, a i drugih vojnih ustanova, sve do današnjeg vremena.
U stožernom ustroju Landsknechta //vidi bilješku 1. na dnu posta// nalazimo sve osnovne elemente modernih stožernih ustroja. Svaka postrojba Landsknechta imala je osobe zadužene za obavljanje pojedinih dužnosti. Uz zapovjednika postrojbe tu je i glavni časnik postrojbe (Sergeant major), a njegove dužnosti obuhvaćale su administraciju i obuku. Glavni časnik je izdavao naredbe i vodio obuku postrojbe. Uz glavnog časnika postrojbe postojao je još jedan časnik, nazvan – Quartiermeister – “konačarski časnik” - čija je dužnost osiguranje bivka (konačišta) i ishrane za postrojbu. Dok je postrojba bila na pohodu, Quartiermeister je išao ispred same postrojbe radi organizacije bivka, pa je uz spomenute dužnosti dobio i dužnost izviđanja. Na taj način su dužnosti reguliranja hoda, opskrbe i izviđanja postale dio poslova Quartiermeistera.
Prvi stalni stožeri postrojbi osnovani su u pukovnijama vojske Kneževine Brandenburg 1635. godine, koji su kasnije preuzeti u švedsku vojsku Gustava Adolfa, a koji je potom preuzet kao uzor ustroja stožera. Stožeri pukovnija brandenburške vojske sastojali su se od sljedećih časnika: zapovjednik pukovnije, glavni časnik (načelnik stožera), pobočnik za opće poslove (s nekoliko pomoćnika), Quartiermeister (organizacija pohoda, bivka i bojnog reda), pomoćnik Quarteiermeistera (za utvrđivanje i gradnju logora), Auditor (pravna pitanja), vojni blagajnik, vojni svećenik, vojni liječnik i vojni ljekarnik. Sljedeći bitan korak u ustroju stožera je proširivanje dosadašnje uloge Quartiermeistera za vrijeme Fridrika Velikog (1712.-1786.) na operativne i poslove izviđanja (i prikupljanja obavijesti) (von Schellendorff, 1895.).
Nakon katastrofalnog poraza pruske vojske kod Jene 1806. godine, koji je označio prekretnicu u ustroju i filozofiji same vojne organizacije, general Gerhard von Scharnhorst (1755. – 1813.) preuzima dužnost predsjednika povjerenstva za preustroj pruske vojske. Scharnhorst 1808. godine počinje izdavati poznate “Instrukcije” čiji je osnovni cilj bio točno određivanje dužnosti pojedinih časnika u stožeru za vrijeme rata, tako da svaki stožerni časnik zna što se očekuje od njega, a svaki general je bio upoznat s dužnostima stožernih časnika, tako da bi se izbjegli svi nesporazumi ili neslaganja. Isto tako Scharnhorst je brzo shvatio, a i osobno osjetio kod Jene, golemu nadmoćnost ustroja Napoleonove vojske po divizijama, te ju je uveo u prusku vojsku (Fiedler, 1978.).
Od 1809. godine uvedeno je pravilo da su stožerni časnici dodjeljivani postojećim stožerima divizija (isto tako stožerima brigada i korpusa). Pri tome oni nisu dodjeljivani kao pomoćnici zapovjedniku, nego kao dio stožera, na osnovu čega će se kasnije razviti praksa “posebnog položaja” stožernih časnika u odnosu na samog zapovjednika (ovo se u prvom redu odnosi na položaj načelnika stožera postrojbe).
U promatranom periodu (1808. – 1828.) stožeri novoustrojenih divizija organizirani su prema načelima ustroja stožera kao kod drugih postojećih postrojbi (prije svega brigada i korpusa) i sastojali su se od: zapovjednika, stožernog časnika (kao načelnika stožera, dodijeljenog od strane Glavnog stožera s nekoliko pomoćnika) i Quartiermeistera (sa svim ranije opisanim dužnostima i pomoćnicima) (Handbuch, 1968.).
U srpnju 1828. godine general Friedrich von Müffling (1775. – 1851., načelnik Glavnog stožera) izdaje naredbu za ustroj stožera divizija (i ostalih trupnih stožera) i metodama po kojima stožeri moraju obavljati svoje poslove u okviru svoje postrojbe. Prema ovoj naredbi stožeri divizija se dijele na četiri odjela: stožerni (operativni poslovi vođenja), opći (personalni i administrativni poslovi), pravni i intendantski. Ovaj ustroj stožera divizija, s nekim dopunama i manjim izmjenama, ostaje okosnica ustroja stožera divizija sve do 1945. godine (Hitl, 1959.).

2. USTROJ DIVIZIJSKIH STOŽERA

Od svih “krupnih” vojnih formacija ustrojenih tijekom deset godina postojanja Wehrmachta (od 16. 3. 1935. do 8. 5. 1945.), divizije zauzimaju prvo i temeljno mjesto u ustroju Njemačke kopnene vojske (Das deutsche Heer). U spomenutom razdoblju ustrojeno je oko osamsto stožera različitih tipova divizija //vidi bilješku 2.// Cijela struktura divizije dijelila se na tri osnovna elementa: divizijski stožer, borbeni dio i pozadinski dio.
Ustroj divizijskih stožera svih tipova divizija načelno je bio isti. Postojalo je nekoliko osnovnih razlika, uglavnom u opskrbnom dijelu, ovisno o tome je li divizija imala pretežno konjski ili motorizirani transport.
Divizijski stožer (Divisionskommando) je bio jedini trupni viši stožer koji je zapovijedao organskim i stalno podčinjenim postrojbama. On je imao izravni nadzor nad podčinjenim postrojbama različitih rodova i struka. Nadalje, on je bio odgovoran za opskrbu, transport, službu veze, sanitetsko i veterinarsko zbrinjavanje podčinjenih postrojbi, te je zbog toga imao posebno ustrojene službe i postrojbe.

2.1. Divizijski zapovjednik - Divisionskommandeur
Divizijski zapovjednik (Divisionskommandeur) je vođa cijele divizije i kao takav je odgovoran za uporabu i planiranje operacija divizije. Divizijski zapovjednik je prije početka rata (i u prvim godinama rata) bio ranga generalporučnika (Generalleutnant), a kasnije isključivo ranga generalbojnika (Generalmajor). Krajem rata mnogo divizijskih zapovjednika je ranga pukovnika i oni zapovijedaju divizijama pod nazivom divizijskih vođa (Divisionsführer), a ne spomenutih divizijskih zapovjednika jer je taj naziv rezerviran isključivo za časnike, zapovjednike divizija, generalskog ranga.
Zapovjednik divizije je kao osobnog pomoćnika imao – personal Ordonnanz für Divisionskommandeur – osobni pobočnik zapovjednika divizije (obično ranga višeg dočasnika), čiji je zadatak bio pomoć zapovjedniku u svim njegovim osobnim poslovima, kao i održavanje veze sa stožerom divizije, kada je zapovjednik izvan njega (Scherzer, 2007.).


Bilješke (fusnote)
1. Landsknecht (Land – zemlja + Knecht – sluga) – plaćeničke postrojbe, prvi put se spominju oko 1480. godine, najveći razvoj i ekspanziju doživljavaju tijekom 16. stoljeća. Osnovane na poticaj Cara Svetog Rimskog Carstva Maksimilijana I, a “otac” Landesknechta je Georg von Frundsberg (1473. – 1528.). Plaćenici su uglavnom dolazili iz Švapske, Alzasa, Flandrije i Porajnja. Bili su ustrojeni u pukovnije od 4000 do čak 10 000 ljudi.
2. U Njemačkoj kopnenoj vojsci postojali su ovi osnovni tipovi divizija: Infanteriedivisionen (pješačke divizije), Gebirgsdivisionen (brdske divizije), Leichtendivisionen poslije Jägerdivisionen (lake, poslije lovačke divizije), Panzerdivisionen (oklopne divizije), Infanteriedivisionen (mot), od 1942. Panzergrenadierdivisionen (pješačke-motorizirane divizije, od 1942. oklopno-grenadirske divizije), Kavalleriedivisionen (konjaničke divizije), Artilleriedivisionen (topničke divizije) i Sicherungsdivisionen (divizije za osiguranje). Najveći broj ustrojenih divizija bile su pješačke divizije – razvrstane u 35 “valova” i mnoštvo različitih tipova. Svaki od spomenutih “valova” razlikovao se po svom ustroju, a time i broju ljudi i opreme, tako da je postojao cijeli niz podvrsta pješačkih divizija, kao što su: grenadirske (Grenadierdivisionen, poslije narodno-grenadirske - Volksgrenadierdivisionen), jurišne (Sturmdivisionen), zračnodesantne (Luftlandinfanteriedivisionen), afričke (Afrikadivisionen), za posebnu uporabu (Division zur besondere Verwendung), domobranske (Landwehrdivisionen), pričuvne (Reservedivisionen), obučne (Ausbildungsdivisionen), dopunske (Feldersatzdivisionen) i tvrđavske (Festungdivisionen). Svaki od spomenutih tipova divizija (i podtipova), tijekom deset godina postojanja Wehrmachta doživio je niz promjena ustroja, primjerice oklopne divizije od prvog ustroja 1935. godine pa do posljednjeg iz 1945. godine, doživio je pet cjelokupnih promjena, a gotovo svake godine su mijenjani pojedini manji dijelovi ustroja. Kod pješačkih divizija to znači konkretno 35 različitih modela ustroja i još nepregledan broj, doslovno svakodnevnih promjena i dopuna ustroja ili prilagodbi pojedinih “valova”, nekom drugom tipu ustroja. Ovdje valja napomenuti da brojka od oko osamsto ustrojenih divizija obuhvaća: dvadesetak pješačkih divizija ustrojenih od osoblja iz Ratnog zrakoplovstva - Luftwaffe-Feld-Divisionen (zrakoplovno-poljske divizije), kasnije preuzete u sastav kopnene vojske kao Infanteriedivisionen (L) – pješačke divizije (L), desetak padobranskih divizija, dvadesetak zrakoplovnih divizija, dvadesetak protuzrakoplovnih divizija, tri mornaričke pješačke divizije, oko petnaestak pomorskih divizija i gotovo 40 divizija Waffen-SS-a. Od ukupnog broja divizija jedan dio je ustrojen i od stranih dragovoljaca, kao što su: Kozačka konjanička divizija (Kosaken-Kavallerie-Division), tri hrvatske pješačke (legionarske) divizije – 369. Infanterie-Division (kroatisch) “Teuffel” (“Vražja”), 373. Infanterie-Division (kroatisch) “Tiger” (“Tigar”) i 392. Infanterie-Division (kroatisch) “Blau” (“Plava”), zatim 250. španjolska pješačka divizija, 162. turkmenistanska pješačka divizija… Od spomenutih skoro 40 divizija Waffen-SS-a, više od polovice su popunjane stranim dragovoljcima (Scherzer, 2007.).
 
nastavak slijedi
 


* generalfeldmaršal_Karl_von_Muffling.jpg (78.39 KB, 464x600 - viewed 142 times.)
« Last Edit: April 19, 2011, 01:53:46 am by kontraAdmiral1 » Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #1 on: April 22, 2011, 03:13:05 am »

nastavak

2.2. Vodeći (operativni) odjel – Führungsabteilung

Führungsabteilung – vodeći (operativni) odjel – na čelu operativnog odjela nalazio se Ia – erster Generalstabsoffizier // U današnjim stožerima tu funkciju obavlja G-3 (operativni časnik)// - prvi stožerni (operativni) časnik (rang potpukovnika ili bojnika glavnostožerne struke – Oberstleutnant i.G. ili Major i.G.), koji je ujedno obavljao i dužnost načelnika stožera divizije.
U opis njegovih poslova ulazili su sljedeći zadaci: izrada zapovjedi, taktički nadzor nad postrojbama divizije, obuka, organizacija transporta i protuzračne zaštite, evaluacija stanja, prezentacija svih borbenih opcija zapovjedniku divizije i zamjena zapovjednika divizije u situaciji kada potonji nije u mogućnosti obavljati zapovjednu dužnost.
Operativni časnik (Ia) je kao pomoćnika imao - erster Ordonnanzoffizier – O1 (prvi pobočnik za operativne poslove, ranga satnika glavnostožerne struke – Hauptmann i.G.), koji je osim pomoći operativnom časniku u njegovim poslovima, obavljao i sljedeće poslove: priprema ratnih karata, vođenje ratnog dnevnika divizije, vođenje evidencije o ustroju i jačini svih divizijskih postrojbi i komunikacija sa susjednim divizijama. Kao tehnička pomoć prvom operativnom časniku i njegovom pobočniku za operativne poslove pridodaju se: Schreiber (zugleich für Scherenfernrohr) pisar, koji je ujedno zadužen za dalekozor za motrenje (ranga višeg dočasnika) i Schreiber und Zeichner – pisar i crtač (rang nižeg dočasnika).
Od 1941. godine uvodi se funkcija vierter Ordonnanzoffizier – O4 (četvrti pobočnik za operativne poslove, ranga satnika glavnostožerne struke), koji je preuzeo vođenje dijela poslova prvog pobočnika za operativne poslove. Konkretno, četvrti pobočnik je vodio sve poslove i evidencije oko ustroja divizije, zatim poslove vezane uz komunikaciju sa susjednim postrojbama, te vođenje ratnog dnevnika divizije.
Sljedeća novina je uvođenje časnika za kemijsku obranu (Ia/Gas), koji je bio ranga bojnika ili satnika kemijske struke. Njegov je osnovni zadatak bila priprema postrojbe za obranu od napada bojnim otrovima, ali i organizacija maskiranja pokreta i položaja dimnim zavjesama i nadzor nad rukovanjem kemijskim pripravcima koji se koriste unutar divizije.
Posljednja promjena u ovom razdoblju odnosila se na uvođenje funkcije erster Schreiber (prvog pisara), ranga nižeg vojnog službenika, koji preuzima vođenje svih administrativnih poslova za Ia i njegove pomoćnike.
Krajem 1941. godine u brdskim divizijama se uvodi funkcija Sachbearbeiter für Gebirgsfragen – stručnog suradnika za pitanja brdskog ratovanja, ranga bojnika ili satnika brdskih postrojbi. To je u pravilu bio časnik rekonvalescent s iskustvom brdskog ratovanja, koji je savjetovao Ia u svim pitanjima operativne primjene brdskih postrojbi.
U oklopnim i oklopno-grenadirskim divizijama 1943. godine uvodi se funkcija Schirrmeister (Fz) // (Fz) – Feldzeug – poljska (vojna) oprema // – časnika zaduženog za tehničku opremu u operativnom odjelu. Taj časnik je bio ranga poručnika ili natporučnika tehničke struke, s glavnom zadaćom nadzora nad tehničkom ispravnosti uređaja i sve ostale opreme kojom se koristio operativni odjel u svakodnevnim poslovima. Ova funkcija je uvedena samo u spomenutim stožerima divizijama zato što su oni u svakodnevnim aktivnostima upotrebljavali puno više tehničkih sredstava nego stožeri pješačkih divizija (to se u prvom redu odnosi na sredstva veze).
Drugi dio operativnog odjela je Ic – dritter Generalstabsoffizier //U današnjim stožerima tu funkciju obavlja G-2 (obavještajni časnik) // – treći stožerni časnik (ranga satnika glavnostožerne struke – Hauptmann i.G.) zadužen je za obavještajne poslove. U opis njegovih poslova ulazili su sljedeći zadaci: prikupljanje podataka o neprijateljskim postrojbama (ustroj, jačina, pokreti), praćenje neprijateljskog radio, telefonskog i poštanskog prometa, organizacija špijunskih mreža i sabotaža, praćenje neprijateljske propagande, naredbe za infiltraciju i izviđanje te ispitivanja zarobljenika. Treći stožerni časnik bio je glavni savjetnik prvom stožernom časniku (Ia) u svim pitanjima vezanim za djelovanje ili procjenu budućeg djelovanja neprijatelja. Ic je u izvanrednim okolnostima (odsutnost zbog bolesti, ranjavanja ili pogibije) mijenjao Ia, a u svakodnevnom radu Ic je bio podčinjen Ia.
Obavještajni časnik je kao pomoćnika imao: dritter Ordonnanzoffizier – O3 (treći pobočnik za obavještajne poslove, ranga natporučnika glavnostožerne struke – Oberleutnant i.G.) čiji je osnovni zadatak bio vođenje karata o neprijatelju (raspored neprijateljskih snaga nasuprot divizije, neprijateljska minska polja, opskrbni putovi i lokacija neprijateljskih skladišta, parkova i depoa) i pregled (prema potrebi i prevođenje) zarobljenih zapovijedi, opće vojne dokumentacije, vojnih pravila, uputa i slično.
Upravo u svrhu pregleda i prijevoda neprijateljskih dokumenata O3 je kao pomoćnike imao dodijeljena dva prevoditelja (Dolmetscher) ranga nižih časnika – specijalista (Sonderoffizier – časnici za posebne zadatke). Za vođenje administrativnih poslova Ic je na raspolaganju imao tri pisara (Schreiber).
Pod neposrednim zapovjedništvom O3 nalazila se: Divisionskartenstelle (divizijska kartografska postaja, zapovjednik ranga natporučnika), koja se sastojala od tiskarskog voda (Druckereizug – opremljenog tiskarskim uređajima) i voda za izradu karata (Kartenerstellungszug – oprema za mapiranje na terenu). Na taj način divizijski stožer je uvijek imao na raspolaganju svježe i upotrebljive vojne karte.
Tijekom 1944. godine uvodi se potpuno nova funkcija u Operativnom odjelu – Nationalsozialistischer Führungsoffizier (NSFO) – nacional-socijalistički rukovodeći časnik, ranga satnika ili bojnika. Glavna zadaća ovoga časnika bila je praćenje političkog stanja u diviziji, organizacija političkih događaja i politički rad među pripadnicima divizije. NSFO je bio odgovoran neposredno zapovjedniku divizije, a ne načelniku Operativnog odjela (Ia), iako se nalazio u sklopu Operativnog odjela.
Kao specijalni savjetnici Ia (operativnog časnika) u pitanjima uporabe njima podčinjenih postrojbi, u diviziji su postojale sljedeće funkcije: divizijski topnički vođa (Divisions-Artillerieführer) istodobno zapovjednik divizijske topničke pukovnije, u svim pitanjima uporabe topništva. Zatim divizijski inženjerijski vođa (Divisions-Pionierführer), istodobno zapovjednik inženjerijske bojne divizije, u pitanjima uporabe inženjerije i divizijski vođa službe veze (Divisions-Nachrichtenführer), istodobno zapovjednik divizijske bojne veze, u svim pitanjima uporabe postrojbi veze.

2.3. Opskrbni odjel – Quartiermeisterabteilung

Quartiermeisterabteilung – opskrbni odjel – na čelu opskrbnog odjela nalazio se Ib – zweiter Generalstabsoffizier // U današnjim stožerima G-4 (logistički časnik). // – drugi glavnostožerni (opskrbni) časnik (ranga bojnika glavnostožerne struke – Major i.G.). Zadaci opskrbnog časnika u diviziji bili su sljedeći: koordinacija opskrbe čitave divizije, rješavanje svih pitanja vezanih uz dobavu i podjelu hrane, streljiva, pogonskih materijala, pričuvnih dijelova, itd. Zatim evakuacija ranjenika i zarobljenika u pozadinu, praćenje kretanja popune, nadzor zaliha, nadzor izgradnje privremenih ili stalnih objekata, prometna regulacija i protuzračna zaštita pozadinskih dijelova divizije.
Opskrbni časnik (Ib) je kao pomoćnika imao – zweiter Ordonnanzoffizier – O2 (drugi pobočnik za opskrbne poslove, ranga satnika glavnostožerne struke – Haupmann i.G.). Osnovni zadaci pobočnika za opskrbne poslove bili su pomoć Ib u rješavanju svih nabrojenih zadaća, a njegova posebna zadaća bio je nadzor funkcioniranja opskrbnog prometa unutar divizije.
Sljedeći časnik u opskrbnom odjelu bio je Ib/Kfz – Sachbearbeiter für Kraftfahrwesen– časnik stručni suradnik za motorizaciju, ranga satnika tehničke struke. Njegovi poslovi obuhvaćali su sljedeće: svi poslovi vezani uz popunu, zamjenu i rukovanje s motornim vozilima, pričuvnim dijelovima, gumama i gorivom. Isto tako organizacija službe održavanja vozila u diviziji, uporaba postrojbi za održavanje i opskrbu unutar divizije, regulacija prometa unutar divizije i nadzor prometa na području divizije.
Od 1941. godine u divizijama se ukida funkcija Ib/Kfz (časnika za motorizaciju) i uvodi se Divisionsingenieur (V – fünfter Generalstabsoffizeir) – divizijski inženjer, peti glavnostožerni časnik, ranga bojnika tehničke struke. On je preuzeo sve poslove koje je prije obavljao Ib/Kfz, međutim, zbog sve većeg broja (i različitih tipova i namjena) vozila u diviziji, osobito u oklopnim i oklopno-grenadirskim, zadaci održavanja vozila postajali su sve složeniji i više ih nije mogla obavljati samo jedna osoba. Iz tih razloga divizijski inženjer dobiva pomoćnika u rangu vojnog službenika (tehničke struke) – Beamter des techn. Dienstes (K)7 i dva pisara u rangu nižih dočasnika tehničke struke.
U oklopnim i oklopno-grenadirskim divizijama se 1943. godine umjesto divizijskog inženjera uvodi funkcija Divisionskraftfahroffizier (V – fünfter Generalstabsoffizeir)– divizijski časnik za vozila, peti glavnostožerni časnik, ranga bojnika tehničke struke, s istim djelokrugom rada kao i divizijski inženjer. Umjesto dotadašnjeg jednog pomoćnika dobiva pomoćnika u rangu satnika tehničke struke (za organizaciju održavanja) – Offizier d. Kfz. Parktruppe i pomoćnika u rangu poručnika tehničke struke za organizaciju evakuacije pokvarenih vozila u pozadinu te prihvat i raspored novih vozila unutar divizije – Offizier d. Kfz. Parktruppe z.b.V. Umjesto prijašnja dva, sada ima tri pisara za vođenje administrativnih poslova, od kojih je jedan niži dočasnik, a dva vojnici.
Od 1944. godine i u ostalim tipovima divizija uvodi se funkcija Divisionskraftfahroffizier (V – fünfter Generalstabsoffizeir) – divizijski časnik za vozila, peti glavnostožerni časnik (umjesto dotadašnjeg divizijskog inženjera) ranga bojnika tehničke struke ili vojnog službenika tehničke struke. Za razliku od oklopnih i oklopno-grenadirskih divizija, ovdje časnik za vozila ima samo jednog pomoćnog časnika za vozila (Hilfsoffizier für Kraftfahr), ranga satnika tehničke struke, zaduženog za organizaciju i nadzor nad održavanjem vozila. Za obavljanje administrativnih poslova ima dodijeljena dva pisara ranga jednog nižeg dočasnika i jednog vojnika.
Sljedeći pomoćnik opskrbnog časnika (Ib) je Ib/WuG – Sachbearbeiter für Waffen und Geräte – časnik, stručni suradnik za oružje i opremu. Časnik za oružje i opremu je bio u rangu satnika tehničke struke, a u opisu njegovih poslova je bilo staranje o popuni, zamjeni i popravcima svih vrsta oružja, streljiva i opreme, uključivo inženjerijske, sanitetske, veterinarske opreme i sredstva veze. Isto tako vodio je brigu o sakupljanju, evidenciji i otpremanju u pozadinu zarobljenog oružja i opreme, organizaciji središta za raspored streljiva, testiranju novih oružja i streljiva i sveukupnom nadzoru nad rukovanjem s oružjem i opremom. Ib/WuG je za provedbu svojih zadaća imao dva pomoćnika, i to: Fachbearbeiter für Munition und Gaswesen (suradnik za streljivo i kemijska sredstva, ranga natporučnika tehničke struke, čija je zadaća organizacija skladištenja, popune i rasporeda streljiva i kemijskih sredstva) i Fachbearbeiter für Infanterie-und Artillerie-Gerät (suradnik za pješačku i topničku opremu, ranga natporučnika tehničke struke, koji skrbi o organizaciji skladištenja, popune i rasporeda pješačke i topničke opreme).
Ib/WuG (časnik za oružje i opremu) osim spomenutih stručnih suradnika imao je još i sljedeće pomoćnike: Waffenrevisor (oružni revizor, ranga vojnog službenika tehničke struke), sa zadatkom vođenja popisa naoružanja i nadzora nad periodičnim pregledima naoružanja. Isto tako, radi nadzora nad tehničkom ispravnošću opreme, Ib/WuG je imao na raspolaganju nekoliko Schirrmeistera – specijalista za nadzor nad ispravnošću opreme, ranga viših dočasnika. Prije, i na samom početku rata, u dijelu pod nadzorom Ib/WuG postojali su sljedeći specijalisti: Schirrmeister (K) – specijalist za nadzor ispravnosti vozila, ranga višeg dočasnika, Feuerwerker – specijalist zadužen za nadzor nad ubojnim sredstvima, ranga višeg dočasnika i Funkmeister – specijalist zadužen za nadzor ispravnosti sredstava veze, ranga višeg dočasnika.
U dijelu pod nadzorom Ib/WuG 1941. godine uvode se sljedeće promjene: mijenja se naziv Funkmeister (specijalist zadužen za nadzor ispravnosti sredstava veze) u Schirrmeister (F) s istim djelokrugom djelatnosti, a uvodi se nova funkcija Schirrmeister (Fz) – specijalist za nadzor nad ispravnošću opće vojne opreme, ranga višeg dočasnika.
Za obradu administrativnih poslova vezanih uz djelokrug Ib/WuG dodjeljuje mu se nekoliko pisara, i to u prvo vrijeme četiri, ranga vojnika, zatim šest, od čega dva niža dočasnika i četiri vojnika u oklopnim i motoriziranim (kasnije oklopno-grenadirskim) divizijama, a u ostalima je broj smanjen na tri pisara od čega je jedan niži dočasnik. Od 1943. godine uvodi se funkcija pisara zaduženog za praćenje uputa za ratni ustroj i uputa za opremanje postrojbe, te praćenje borbenih pravila – Schreiber für KStN, KAN und Vorschriften.10
Pomoćnik Ib (opskrbnog časnika) za intendantske poslove je Divisionsintendant (IVa) – divizijski intendant, ranga stožernog intendanta (Stabsintendant). U djelokrugu poslova divizijskog intendanta su: opskrba, popuna i raspored namirnica, odjeće i obuće za kompletni sastav divizije, opskrba, popuna i raspored hrane za životinje, organizacija rada intendantskih skladišta, organizacija prometa intendantskih sredstava unutar divizije i uporaba intendantskih postrojbi divizije. Divizijski intendant je za provedbu svojih zadaća imao dva pomoćnika u rangu intendantskih savjetnika (Intendanturrat), a za obavljanje administrativnih poslova iz svoga djelokruga imao je dodijeljena dva pisara (Schreiber) ranga jednog nižeg dočasnika i jednog vojnika.
Pod ingerencijom divizijskog intendanta bila je Divisionsfeldkasse (IVz) - divizijska poljska blagajna, koju je vodio vojni službenik ranga višeg blagajnika (Oberzahlmeister). Divizijski blagajnik je vodio i nadzirao sve financijske poslove unutar divizije, i to: prijem novčanih sredstava, isplate plaća pripadnicima divizije, obračun i isplate troškova i odobravanje sredstava za kupnju na terenu. Divizijska blagajna se dijelila na Rechnungsstelle (proračunsko mjesto – izračun svih rashoda divizije) i Feldkasse (poljsku blagajnu – pohrana i čuvanje gotovog novca). Divizijski blagajnik je za pomoćnike imao jednog blagajnika Zahlmeister - Rechnungsführer, ranga vojnog službenika (zaduženog za obračun i vođenje troškova) i jednog vojnika. Od 1941. godine ukida se mjesto blagajnika (Zahlmeistera), a mjesto pisara, koje je do tada bilo ranga vojnika, postaje ranga nižeg dočasnika i on preuzima sve poslove ukinutog blagajnika. Najveća izmjena nastupa iste godine kada divizijski blagajnik izlazi iz sastava intendanture i premješta se u sastav zapovjedništva stana divizije.
Dio opskrbnog odjela je i Divisionsarzt (IVb) – divizijski liječnik, ranga višeg poljskog liječnika (Oberfeldarzt). Divizijski liječnik se brinuo o organizaciji pružanja prve pomoći na samoj bojišnici, nadzoru previjališta, evakuaciji ranjenika u pozadinu, popuni i rasporedu sanitetskih sredstava i opreme, provođenju higijenskih mjera u postrojbama i uporabi sanitetskih postrojbi divizije. Divizijski liječnik je imao osobnog pomoćnika – personal Ordonnanz für Divisionsarzt (osobni pomoćnik divizijskog liječnika, ranga vojnika), koji je bio zadužen za dio administrativnih poslova i istodobno je bio osobni vozač divizijskog liječnika. Funkcija osobnog pomoćnika divizijskog liječnika ukinuta je 1943. godine.
Glavni pomoćnik divizijskog liječnika bio je Adjutant – Sanitätsoffizier (pobočnik– sanitetski časnik, ranga višeg liječnika – Oberarzt). Poslovi sanitetskog pobočnika divizijskog liječnika obuhvaćali su sve poslove oko organizacije trupnih previjališta pri postrojbama divizije, brigu o njihovoj popuni sanitetskim materijalom, te stomatološku skrb. Isto tako postojala je funkcija Sanitätsunteroffizier – Drogist (sanitetski dočasnik – ljekarnik) ranga višeg dočasnika, zaduženog za brigu o popuni i raspodjeli lijekova unutar divizije. Za obavljanje administrativnih poslova divizijskom liječniku je stajao na raspolaganju jedan pisar (Sanitätsunteroffizier – Schreiber) ranga nižeg dočasnika sanitetske struke. Tijekom 1941. godine uvodi se funkcija Sanitätsunteroffizier – erster Schreiber (sanitetski dočasnik – prvi pisar) ranga višeg dočasnika sanitetske struke, a za vođenje administrativnih poslova divizijskog liječnika. Od 1944. godine se ukida funkcija prvog pisara – sanitetskog dočasnika. Ta funkcija ostaje samo u oklopnim i oklopno-grenadirskim divizijama.
Kao dio opskrbnog odjela (Ib) bio je Divisionsveterinär (IVc) – divizijski veterinar, ranga stožernog veterinara (Stabsveterinär). U opis poslova divizijskog veterinara ulazili su: briga oko ozlijeđenih konja i njihova evakuacija u pozadinu, nadzor popune konjima, veterinarska cijepljenja i druge zaštitne mjere (osobito zimi), nadzor mesa i proizvoda od mesa i uporaba veterinarske postrojbe u diviziji. Divizijski veterinar je imao osobnog pomoćnika – personal Ordonnanz für Divisionsveterinär (osobni pomoćnik divizijskog veterinara, ranga vojnika), koji obavlja dio administrativnih poslova za divizijskog veterinara. Divizijski veterinar je kao glavnog pomoćnika imao Adjutant – Veterinäroffizier (pobočnik – veterinarski časnik, ranga višeg veterinara– Oberveterinär). Njegovi zadaci su bili: organizacija prihvata ozlijeđenih konja i prva pomoć, briga o popuni i raspodjeli veterinarskih medikamenata i nadzor nad popunom i uporabom veterinarskih sredstava. Za obavljanje administrativnih poslova divizijskom veterinaru je dodijeljen jedan pisar, ranga nižeg dočasnika. Od 1944. godine ukida se funkcija osobnog pomoćnika divizijskog veterinara. U oklopnim i oklopno-grenadirskim divizijama nije postojala funkcija divizijskog veterinara.
Posljednja funkcija u opskrbnom odjelu bio je Feldpostmeister – poljski načelnik vojne pošte (Feldpost), ranga višeg vojnopoštanskog službenika. Načelnik vojne pošte je bio zadužen za prikupljanje i otpremanje pošte iz divizije, a isto tako i prijem i raspodjelu pošte koja dolazi u diviziju. Kao pomoćnike načelnik vojne pošte divizije imao je dva niža vojnopoštanska službenika.

2.4. Personalni odjel (pobočništvo) – Adjutantur

Adjutantur – pobočništvo (personalni odjel) – na čelu personalnog odjela nalazio se IIa – Divisions-Adjutant // U današnjim stožerima funkcija G-1 (personalni časnik) // (divizijski pobočnik, ranga bojnika). Djelokrug poslova divizijskog pobočnika obuhvaćao je: sva pitanja zamjene i popune vojnicima, dočasnicima i časnicima, te osobna pitanja vojnika, dočasnika i časnika, kao što su promaknuća, prijedlozi za odlikovanja i prijedlozi za stegovne mjere. Isto tako vođenje osobnika vojnika, dočasnika, vojnih službenika i časnika u diviziji.
Divizijski pobočnik je kao pomoćnika imao Registrator – Beamter (službenika za vođenje popisa, ranga nižeg vojnog službenika upravne struke), koji je vodio popise i liste vojnika, dočasnika, vojnih službenika i časnika prema njihovom rasporedu unutar divizije, prema rodovima i strukama, liste gubitaka (ranjeni, poginuli i nestali) i cjelokupnu pismohranu divizije. Za obavljanje administrativnih poslova na raspolaganju IIa stajala su dva pisara, ranga nižeg dočasnika i vojnika.
Od 1941. godine uvodi se funkcija erster Schreiber (prvog pisara), ranga višeg dočasnika, koji je preuzeo vođenje dijela popisa. Tijekom 1943. godine uvodi se mjesto još jednog pisara, ranga nižeg dočasnika, kao daljnja pomoć u obavljanju administrativno-personalnih poslova divizije.
Sljedeći dio personalnog odjela je Divisionsgericht (III) - divizijski sud na čelu kojega je bio Divisionsjustizbeamter (divizijski sudski službenik, ranga ratno-sudskog savjetnika – Kriegsgerichtsrat). Divizijski sudski službenik bio je zadužen za sva pravna i stegovna pitanja za vojnike, dočasnike i časnike do čina satnika. // Protiv časnika viših od čina satnika stegovne postupke su vodili viši vojni sudovi. // On je pripremao i vodio stegovne postupke, dok je kaznu izricao zapovjednik divizije. Kazne koje je mogao predlagati divizijski sudski službenik kretale su se od privremenog oduzimanja čina, upućivanja u kažnjeničku postrojbu, a za osobito teške povrede vojne stege i smrtnu kaznu.
Divizijski sudski službenik imao je pomoćnika u obliku Urkundsbeamter der Militärgerichtsgeschäfts – službenika za dokumentiranje vojno-sudskih poslova, ranga vojnog službenika pravne struke, čiji je zadak bio vođenje pismohrane svih stegovnih postupaka i priprema dokumentacije za stegovne postupke pred višim vojnim sudskim instancama. Kao pomoć u obavljanju administrativnih poslova, divizijski sudski službenik imao je dva pisara ranga jednog nižeg dočasnika i jednog vojnika.
Dio personalnog odjela (pobočništva) bili su i Divisionspfarrer (IVd) – vojni svećenici i to: Divisionspfarrer (kath.) – katolički divizijski svećenik i Divisionspfarrer (ev.) – protestantski divizijski svećenik. Osnovni poslovi divizijskih svećenika bili su priprema i vođenje vjerskih obreda i staranje za osobno dušobrižništvo vojnika, dočasnika, vojnih službenika i časnika. Svaki od navedenih svećenika imao je jednog pomoćnika u obliku crkvenjaka: katoličkog - Küster (kath.) i protestantskog - Küster (ev.). Osim pomoći svećenicima, jedan od crkvenjaka obavljao je opće administrativne poslove za vojne svećenike, a drugi je bio zadužen za vojna groblja (Schreiber für Militärgräber).
Posljednji dio personalnog odjela (pobočništva) je Kommandant des Stabsquartier – zapovjednik divizijskog stana. Zapovjednik divizijskog stana ranga je satnika (Hauptmann) i u kasnijem razdoblju rata obično časnik rekonvalescent. Opis njegovih poslova je uključivao brigu oko opskrbe samog stožera, neposredno osiguranje i sve druge logističke poslove (npr. organizacija smještaja, kretanja…) za stožer divizije.
Zapovjednik divizijskog stana je imao zamjenika u rangu nadnarednika (Oberfeldwebel) i jednog pomoćnika za financijske poslove, blagajnika (Zahlmeister), koji je vodio neposrednu nabavu za stožer i brinuo o financijama cjelokupnog stožera divizije. Tijekom 1941. godine uvode se sljedeće promjene: mjesto zamjenika zapovjednika divizijskog stana se podiže za jedan čin i tu funkciju sada obavlja glavni narednik (Hauptfeldwebel), dok se mjesto blagajnika ukida, a umjesto njega se uvodi mjesto pisara za obavljanje administrativnih poslova za zapovjednika stana, ranga nižeg dočasnika. Financije stožera se spajaju s ostalim divizijskim financijama i cijela divizijska poljska blagajna (Divisionsfeldkasse – IVz) s ranije opisanim zadaćama i funkcijama iz opskrbnog odjela (Ib) prelazi pod ingerenciju zapovjednika divizijskog stana.
Samo zapovjedništvo divizijskog stana (Kommandantur der Stabsquartier) sastojalo se od pet osnovnih dijelova. Prvi dio je Ordonannzkommandos – pobočničko odjeljenje, na čelu kojeg se nalazio Führer des Ordonannzkommandos (vođa pobočničkog odjeljenja, ranga nadnarednika, koji je istovremeno bio “Gasunteroffizier” – kemijski dočasnik za stožer divizije, a poslije je naziv promijenjen u “Gerätunteroffizier” – dočasnik za održavanje opreme u opskrbnom (Ib) i personalnom odjelu (Adjutantur) divizijskog stožera. Samo pobočničko odjeljenje se sastojalo od deset vojnika, od kojih je jedan bio vozač - Fahrer (koji su dodjeljivani prema potrebi za obavljanje različitih poslova u divizijskom stanu), jednog pisara (ranga vojnika) za obavljanje različitih administrativnih poslova i dva vojna kuhara (Feldköche) za pripremu obroka za stožer divizije, ranga vojnika, od kojih je jedan bio i vozač.
Od 1941. godine se u pobočničkom odjeljenju uvodi funkcija Unteroffizier für Gepäck (zugleich für Waffen und Gerät) – dočasnik za tovar (istovremeno za oružje i opremu), koji je vodio brigu oko osobne prtljage svih osoba u stožeru, a isto tako oko oružja i druge opreme koja je bila raspoređena u stožeru divizije. Samo pobočničko odjeljenje se povećava na 14 vojnika, od kojih dva pričuvna pisara (Reserve Schreiber) i dva vozača. Nadalje uvodi se funkcija Feldkochunteroffizier (dočasnika kuhara, ranga nižeg dočasnika) koji je imao dodijeljena tri kuhara za pripremu obroka za stožer divizije, od kojih su dvojica bili i vozači. Zatim su ustrojena mjesta krojača (Schneider) i obućara (Schuhmacher) za potrebe održavanja obuće i odjeće stožera divizije, ranga vojnika. U oklopnim i motoriziranim divizijama pobočničko odjeljenje ima 12 vojnika, a krojač i obućar su obučeni i za vozače.
Sljedeća promjena u pobočničkom odjeljenju nastupa 1943. godine (u oklopnim i oklopno-grenadirskim divizijama, kada se broj vojnika smanjuje sa 12 na 8 (od kojih jedan vozač), a u ostalim tipovima divizija (1944. godine) od ranijih 14 vojnika smanjuje se na 10 vojnika, od kojih dva vozača i dva pričuvna pisara. U oklopnim i oklopno-grenadirskim divizijama uz postojećeg pisara u pobočničkom odjeljenju, uvodi se još jedan pisar.
Drugi dio zapovjedništva stana divizije je Führer des Verpflegungstrosses – vođa komore stožera divizije, ranga poručnika (Leutnant), koji je vodio brigu o svim zalihama i popunama zaliha stožera divizije (hrane, obuće, odjeće, potrošnog materijala, streljiva…). On je za pomoćnika imao jednog dočasnika (ranga nižeg dočasnika) i jednoga vojnika, ujedno vozača.
Od 1941. godine vođa komore za pomoćnike dobiva Führer des Verpflegungstrosses II (2. vođa komore stožera divizije, ranga višeg dočasnika, koji preuzima brigu oko rasporeda zaliha) i Führer des Verpflegungstrosses z. b. V. (vođa komora stožera divizije za posebnu uporabu, ranga višeg dočasnika, zaduženog za brigu oko zaliha streljiva u divizijskoj komori). Ova promjena se odnosila na sve tipove divizija, osim oklopnih i motoriziranih, gdje vođa komore stožera divizije dobiva (uz postojećeg dočasnika i vojnika) još jednog vojnika kao pomoć u obavljanju svojih poslova. Posljednja promjena u dijelu komore divizijskog stožera uvodi se 1944. godine (osim za oklopne i oklopno-grenadirske divizije) ukidanjem funkcije vođe komore stožera divizije za posebnu uporabu, čije poslove preuzima 2. vođa komore stožera divizije.
Treći dio zapovjedništva stana divizije je Führer des Gepäcktrosses – vođa tovarne komore stožera divizije, ranga poručnika, koji je vodio brigu o transportu sredstava unutar pojedinih dijelova stožera divizije (osobito pogonskih sredstva), kao pomoćnika je imao jednog nižeg dočasnika. Do 1941. godine pod njim su bili krojač (Schneider) i obućar (Schuhmacher), koji su poslije prešli u sastav pobočničkog odjeljenja. Od 1941. godine vođa prtljažne komore stožera divizije dobiva Kraftfahrzeugstaffel – odred za organizaciju transporta goriva i maziva. Zapovjednik odreda je bio viši dočasnik, koji je imao dva pomoćnika: prvog za motorizaciju i transport pogonskih sredstva (Fachbearbeiter für Kraftfahrdienst und Betriebsstofftransport), ranga nižeg dočasnika i drugog za službu pripravnosti vozila (Fachbearbeiter für Bereitschaftsdienst), ranga nižeg dočasnika. Zapovjednik odreda za organizaciju transporta goriva i maziva je prema potrebi tražio angažiranje vozila iz logističkih postrojbi divizije za obavljanje svojih zadataka. Zadnjom promjenom iz 1944. godine ukida se funkcija pomoćnika za pripravnost vozila u odredu za organizaciju transporta goriva i maziva.
Četvrti dio zapovjedništva stana divizije je Führer des Kraftwagengruppe – vođa motorizirane skupine, ranga poručnika. Osnovni zadaci motorizirane skupine su svakodnevni poslovi prijevoza, održavanja tekličke veze i smještaja u vozilima svih dijelova divizijskog stožera. Motorizirana skupina zapovjedništva stana divizije organizirana je u tri dijela: prvi dio je bio Kraftwagenfahrerstaffel (odred vozača) na čelu kojega je bio nadnarednik (Oberfeldwebel), a činilo ga je 20 vozača ranga vojnika. Od 1941. godine odred vozača je povećan sa 20 na 30 vozača, da bi 1944. godine bio smanjen na 23 vozača, ranga vojnika.
//Prvo je odred vozača imao na raspolaganju sljedeća vozila: dva laka terenska osobna vozila, sedam srednjih terenskih osobnih vozila, jedno teško terensko osobno vozilo, dva laka stožerna autobusa, jedan srednji stožerni autobus, četiri laka kamiona i tri srednja kamiona. Sukladno s povećanjem broja vozača dolazi i do promjene broja vozila u odredu: pet lakih terenskih osobnih vozila, devet srednjih terenskih osobnih vozila, jedno teško terensko osobno vozilo, pet lakih kamiona, sedam srednjih kamiona, dva laka stožerna autobusa i jedan srednji stožerni autobus. Od 1944. broj vozila u odredu vozača bio je sljedeći: šest lakih terenskih osobnih vozila, četiri srednja terenska osobna vozila, jedanaest lakih kamiona i dva srednja kamiona.//
Drugi dio motorizirane skupine je bio Kraftradmelderstaffel (odred motociklista tekliča), koji je predvodio nadnarednik. Glavni zadatak motociklista tekliča je bio održavanje unutarnje tekličke veze između dijelova stožera, a isto tako i održavanje veze između stožera divizije i svih njemu podčinjenih postrojbi na terenu, od pozadine do bojišnice. Zapovjednik odreda motociklista je imao zamjenika u činu narednika i 40 motociklista, razvrstanih u sedam skupina. Na čelu svake skupine nalazio se niži dočasnik (kao zapovjednik skupine) i u prve dvije skupine po četiri motociklista, ranga vojnika, a u druge četiri skupine po pet motociklista, ranga vojnika. Također je u odred motociklista ulazila još jedna skupina od pet motociklista s motociklima s prikolicom.
Tijekom 1943. godine dolazi do masivnog smanjivanja odreda motociklista, i to u oklopnim i oklopno-grenadirskim divizijama na jednog zapovjednika (ranga nižeg časnika) i šest motociklista (motocikli s prikolicom), dok u ostalim tipovima divizija imamo jednog zapovjednika odreda motociklista (ranga višeg dočasnika) i četiri skupine motociklista od po jednog zapovjednika (ranga nižeg dočasnika) i četiri motociklista ranga vojnika. Dakle, ukupno 20 motociklista. Međutim, motociklistički odred ovih divizijskih stožera dobiva tri laka osobna terenska vozila s pripadajućim vozačima (jedan niži dočasnik i dva vojnika), koji ustrojavaju posebnu skupinu unutar motociklističkog odreda.
Treći dio motorizirane skupine (ustrojen od 1941. godine) je Kraftfahrzeug Instandsetzungstrupp – odjeljenje za održavanje vozila. Budući da je sve više vozila i motocikala bilo angažirano u stožerima divizija, nametnula se potreba ustrojavanja postrojbe za njihovo održavanje. Na čelu odjeljenja za //osnovno// održavanje vozila nalazio se Schirrmeister (K) – niži dočasnik, tehničke struke, koji je kao pomoćnike imao tri mehaničara (Motorenschlosser) ranga vojnika. Na raspolaganju su imali jedan motocikl s prikolicom i jedno lako osobno vozilo za prijevoz pričuvnih dijelova i alata.
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #2 on: April 22, 2011, 03:41:40 am »

Prije posljednjeg nastavka mali galerijski predah. Na donjoj je slici stožer 10. pješačke divizije
Stab der Division in Markowo //Sovjetski Savez// im Juni 1942:V.l.n.r.: Oblt. Fürst Castell-Rüdenhausen, Hptm. Dr. Alststötter (Ic), Major von Scheliha (IIa), Major i.G. Inhofer (Ia), Stabarzt Dr. Triebig, Major Hauß.
Više o toj i ostalim divizijama (te općenito o Wehrmachtu):
http://www.lexikon-der-wehrmacht.de/Gliederungen/Infanteriedivisionen/10ID-R.htm
(Čini mi se da je taj sajt dušu dao za ljubitelje njemačke oružane sile, koji, naravno, znaju njemački.)


* 10ID-6.jpg (34.08 KB, 283x296 - viewed 408 times.)
« Last Edit: April 22, 2011, 03:49:44 am by kontraAdmiral1 » Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 150



« Reply #3 on: April 22, 2011, 06:33:31 am »

Zanimljiv materijal, zanimljiv i ulaz u stab; izvodjac je mozda bio u Grckoj.
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #4 on: April 22, 2011, 12:34:40 pm »

Zanimljiv materijal, zanimljiv i ulaz u stab; izvodjac je mozda bio u Grckoj.

Jadrane, koja/kakva Grčka: mislite na fotografiju?
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #5 on: April 22, 2011, 12:46:34 pm »

Meni je u dosad prenesenom tekstu Marija Werhasa „Ustroj divizijskih stožera Njemačke kopnene vojske u Drugom svjetskom ratu tekstu“ (iz koga sam izbacio pozivanja na literaturu – reference, te dio bilježaka) osobito zanimljivo kako se pod Operativnim odjelom nalazila divizijska kartografska postaja, koja se sastojala od tiskarskog voda (Druckereizug – opremljenog tiskarskim uređajima) i voda za izradu karata, kako bi divizijski stožer „uvijek imao na raspolaganju svježe i upotrebljive vojne karte“.
Jesu li i ostale tadašnje velike vojske (američka, sovjetska, francuska…) imale divizijske tvornice zemljovida?
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #6 on: April 22, 2011, 12:51:15 pm »

Posljedni nastavak počinjemo ovom fotografijom, vidjet će se zašto.
U potpisu slike preuzete s navedene stranice Leksikona Wehrmachta stoji: "Einmarsch der Division am 29. September 1940 in Regensburg. Hier das Musikkorps der AR 10." (Ovo AR zasigurno znači Artiljerijska Regimenta)


* 10ID-8.jpg (56.32 KB, 430x294 - viewed 470 times.)
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #7 on: April 22, 2011, 12:59:08 pm »

Evo i trećeg, posljednjeg dijela članka, u kome mi se zaključak čini malo tanak. Premda sam i u ovoj temi laik, te iako se autor ograničio naslovom, možda bi bilo dobro da je, među ostalim, u završnom dijelu stavio koju rečenicu usporedbe sa stožerima  drugih tadašnjih vojski.



Peti dio zapovjedništva stana divizije je Stabswache – stožerna straža, zadužena za neposredno osiguranje stožera divizije. Na čelu stožerne straže nalazio se narednik ili podnarednik, a sama straža je brojala 14 vojnika podijeljenih u dvije skupine po šest vojnika (zapovjednik niži dočasnik i pet vojnika s jednom lakom strojnicom) te Entfernungsmessmann (vojnik za mjerenje daljine) i Waffenmeistergehilfe (pomoćni oružar, ranga vojnika). Od 1941. godine se ukida funkcija vojnika za mjerenje daljine (Entfernungsmessmann), a umjesto njega se uvodi teklič (Melder). Nova promjena dolazi 1944. godine kada se stožerne straže sastoje od nižeg dočasnika i osam vojnika (dvije lake strojnice, četiri automata i četiri puške) i pomoćnog oružara (Waffenmeistergehilfe) ranga vojnika.
Od 1944. godine pri Personalnom odjelu (Adjutantur) ustrojava se Divisions Musikkorps - divizijska glazba.18 //Do 1944. godine svaka pukovnija je imala svoju vojnu glazbu. Ustrojavanjem divizijske vojne glazbe, vojne glazbe pri pukovnijama se ukidaju.// Na čelu divizijske glazbe nalazio se Musikmeister – načelnik divizijske glazbe, koji je kao pomoćnika imao Musikkorpsführer – vođu glazbe (orkestra), ranga višeg dočasnika. Sam orkestar brojao je 36 glazbenika, od toga 11 ranga nižeg dočasnika i 25 glazbenika (Musiker) ranga vojnika.

3. ZAKLJUČAK - USPOREDBA VELIČINE DIVIZIJSKIH STOŽERA TIJEKOM RATA

Divizijski stožeri Njemačke kopnene vojske u razdoblju od službenog osnivanja Wehrmachta 1935. godine, pa gotovo do kraja 1941. godine imaju sljedeći brojčani sastav: 16 časnika, 14 vojnih službenika, 17 dočasnika i 90 vojnika. Ukupno je stožer divizije imao 137 ljudi, od tog broja samo oko 30 časnika, vojnih službenika, dočasnika i vojnika obavljalo je poslove operativnog vođenja divizije, koja je ukupno brojala 17.734 čovjeka. // Pješačke divizije I. vala (aktivne) imale su ukupno: 534 časnika, 102 vojna službenika, 2701 dočasnika i 14.397 vojnika. Postotno 67,1 % ljudstva je angažirano u borbenom dijelu, a 32,9 % u pozadinskom dijelu divizije. //
Krajem 1941. godine u stožerima divizija dolazi do povećanja brojnog sastava, u prvom redu zbog povećanja složenosti poslova i složenosti izvođenja operacija. Stožer divizije 1941. godine ima sljedeće brojno stanje: 21 časnik, 12 vojnih službenika, 40 dočasnika i 113 vojnika, ukupno 186 ljudi. Kao što se može vidjeti iz usporedbe brojnog stanja divizijskih stožera, dolazi do povećanja broja časnika, velikog povećanja broja dočasnika i povećanja broja vojnika angažiranih na poslovima u stožeru divizije. Velik dio poslova u stožeru divizije obavljaju upravo dočasnici i vojnici. Oni obavljaju najveći dio redovnih poslova i može se reći da su najzaslužniji za svakodnevno funkcioniranje stožera divizije.
Posljednjim velikim preustrojem divizija i divizijskih stožera iz travnja 1944. godine dolazi do smanjenja brojnog sastava stožera divizija. Stožer divizije 1944. godine ima sljedeće brojno stanja: 22 časnika, 10 vojnih službenika, 30 dočasnika i 71 vojnik, ukupno 133 čovjeka. // Pješačke divizije “Novog tipa” (Neue Art) 1944. godine imaju: 333 časnika, 70 vojnih službenika, 2164 dočasnika i 11 660 vojnika, ukupno: 12.772 čovjeka. Postotno 77,9 % ljudstva je angažirano u borbenom dijelu, a 22,1 % u pozadinskom dijelu divizije. // Do spomenutog smanjenja brojnog stanja divizijskih stožera dolazi iz dva osnovna razloga: prvi je opće smanjenje brojnog stanja divizije (17.734 vojnika početkom rata na 12.772 vojnika krajem rata), a drugi su razlog veliki gubici (osobito u dočasnicima) tijekom rata, što je naravno i temeljni razlog za smanjivanje općeg broja vojnika u diviziji.
Jedina konstanta tijekom cijelog rata jest da u diviziji imamo samo jedan položaj generalskog ranga – zapovjednika divizije. Kada uzmemo u obzir da za operativno vođenje divizije (ukupnog brojnog stanja od 12 do 17 tisuća vojnika) imamo jednog časnika ranga generala i 30-ak časnika i dočasnika, koji operativno vode (u ratnim uvjetima) cjelokupnu diviziju, dolazimo do zaključka da se samo ozbiljnim vojnim školovanjem, temeljitom obukom, osobnom odgovornošću i disciplinom, moglo doći do takvog stožernog sustava u kojem je toliko malo (časnika i dočasnika) na kvalitetan i profesionalan način moglo operativno voditi i svakodnevno se brinuti za toliko puno vojnika.

LITERATURA

GRAĐA:

OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 21 (Kommando Infanterie Division) od 1. 10. 1937., dopuna od 1. 5. 1940., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 23 (Kommando Infanterie Division (mot)) od 1. 10. 1937., dopuna od 28. 8. 1940., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 51 (Kommando Panzer Division) od 1. 10. 1937., dopuna od 28. 8. 1940., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 21 (Kommando Infanterie Division) od 1. 2. 1941., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 23 (Kommando Infanterie Division (mot)) od 1. 2. 1941., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 51 (Kommando Panzer Division) od 1. 2. 1941., dopuna od 1. 11. 1941., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 21 (Kommando Infanterie Division, Kommando Gebirgs Division, Kommando leichten Division) od 1. 11. 1941., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 51a (Kommando Panzer Division, Kommando Panzergrenadier Division) od 1. 12. 1943., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.
OKH (Oberkommando des Heeres) KStN 21n (Kommando Infanterie Division n.A. 44, Kommando Gebirgs Division n.A. 44, Kommando Jäger Division n.A. 44) od 1. 4. 1944., Organisations-Abteilung, H 1/2, Generalstab des Heeres, Records of Headquarters German Army High Command (OKH), Microcopy No. T-78, Roll No. 391, Nacional Archives and Records Administration (NARA), Washington.

KNJIGE:
Fiedler, Siegfried (1978.) Grundriss der Militär-und Kriegsgeschichte Dritter Band – Napoleon gegen Preussen. München: Bernard & Graefe Verlag.
Handbuch zur deutschen Militärgeschichte 1648. – 1939. (1968.) Hrsg. Hans Meier-Welcker, Frankfurt/M: Bernard & Graefe Verlag.
Hitl, J. D. (1959.) Vojni štabovi. Beograd: Vojnoizdavački zavod JNA “Vojno delo”.
Reinhardt, Hellmuth (1954.) Size and composition of divisional and higher staffs in the German Army. USAEHD Foreign Military Studies No. P-139.
Von Schellendorff, Paul (1895.) Der Dienst der Generalstabes. Berlin: Militär-Verlag.
Scherzer, Veit (2007.) Deutsche Truppen im Zweiten Weltkrieg – Formationsgeschichte des Heeres und des Ersatzheeres 1939.-1945. Band 1, Teilband A. Ranis: Scherzers Militaer – Verlag.
Tomac, Petar (1965.) Francuski revolucionarni i Napoleonovi ratovi. Beograd: Vojnoizdavački zavod JNA “Vojno delo”.


  
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #8 on: April 22, 2011, 01:19:19 pm »

(Članak bi bio prohodniji da su objavljene i sheme koje su u tome radu objavljenom u časopisu Polemos, ali ni jedan Bozo13 nije ih mogao prebaciti)
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #9 on: April 22, 2011, 01:37:00 pm »

Ma kako nije mogao, zaboravio 
Izvinjavam se.

LPB

Slike:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* Snap1.jpg (108.44 KB, 1095x824 - viewed 277 times.)

* Snap2.jpg (166.07 KB, 958x1150 - viewed 224 times.)

* Snap3.jpg (243.7 KB, 891x1291 - viewed 268 times.)
Logged
kontraAdmiral1
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 292



« Reply #10 on: April 22, 2011, 04:22:29 pm »

Eto, Božo13, koji je najmanje u rangu divizijskog inženjera //Divisionsingenieura (V – fünfter Generalstabsoffizeir)// može, ali zaboravi Wink
Logged
Prvačić
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 300


« Reply #11 on: April 17, 2021, 03:04:53 pm »


Kao taktička postrojba divizija se pojavljuje sredinom 18. stoljeća kada dolazi do velikog brojčanog povećanja vojski, tako da zapovjednici više nisu mogli neposredno  zapovijedati velikim brojem brigada i pukovnija, pa se naziv divizija upotrebljava za označavanje dijela bojnog reda, sastavljenog od većeg broja pukovnija ili brigada, pod zapovjedništvom privremenog zapovjednika. Ove divizije privremenog sastava prvi put se pojavljuju u francuskoj i ruskoj vojsci za vrijeme Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.). Prve divizije stalnog sastava ustrojene su u Francuskoj 1788. godine i nisu imale isti, odnosno jednoobrazni ustroj. Uvođenjem opće vojne obveze u Francuskoj 1793. godine divizije dobivaju jednoobrazni ustroj, a tijekom Francuskih revolucionarnih ratova divizije se afirmiraju kao operativne postrojbe. Na čelu ovih prvih divizija nalazio se obično general ranga generalporučnika (Generalleutnant), koji je kao pomoć u zapovijedanju divizijom imao dodijeljenog jednog osobnog pobočnika, nekoliko tekliča, te nekoliko časnika sa zadacima organizacije marša i bivka za diviziju.

Poslije poraza u Sedmogodišnjem ratu Francuzi su pokrenuli niz značajnih vojni reformi. Neke su sprovedene u djelo do revolucije 1789., a neke su ostale na nivou teoretski razrađenih koncepata.
Od naoružanja uvedena je puška Mle1777 i Gribovalova artiljerija.
Razvijen je koncept divizije kao združene taktičke jedinice stalnog sastava. Koja je imala u sebi niže jedinice svih rodova. I ranije su postojale divizije, ali su to bili privremeni sastavi različite snage, što je autor teme već napisao. I ne samo da su Francuzi uveli divizije kao združene taktičke jedinice stalnog sastava, već su sve pješadijske divizije bile iste. Bar po formaciji.
Za komandovanje tim divizijama uveden je ŠTAB, sa propisanom formacijom i jasno određenim dužnostima. I prije su postojali organi koji su vržili neke poslove štaba, ali se njihov sastav razlikovao od slučaja do slučaja. I o tome je autor pisao. A kod Francuza su svi štabovi divizija (bar po formaciji) bili isti. Zahvaljujući takvoj formaciji svaka divizija je mogla samostalno da dejstvuje. To je omogućavalo ostvarenje one napoleonove izreke "odvojeno marševati, a zajedno se tući".
Razvijena je i nova taktika napadnih kolona, umjesto dotadašnje linijske.






Prvi stalni stožeri postrojbi osnovani su u pukovnijama vojske Kneževine Brandenburg 1635. godine, koji su kasnije preuzeti u švedsku vojsku Gustava Adolfa, a koji je potom preuzet kao uzor ustroja stožera.

Gustav Adolf II je 1635. nije bio više među živima.

https://en.wikipedia.org/wiki/Gustavus_Adolphus_of_Sweden


O štabovima je VIZ objavio pristojnu knjigu: HITL - VOJNI ŠTABOVI Vojnoizdavački zavod JNA Beograd 1959.

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.04 seconds with 23 queries.