PALUBA
March 19, 2024, 08:58:08 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 ... 472   Go Down
  Print  
Author Topic: Tenk M-84  (Read 2155536 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« on: June 19, 2008, 02:38:06 pm »

Tenk M-84

Mnogi tvrde (sa punim pravom) da tenk M-84 jedan on naših (YU) najambicioznijih projekata u razvoju savremenog naoružanja kod nas, i ako je za izradu tenka M-84 plaćena licensna dokumentacija Sovjetima to ipak nije samo bleda kopija tenka T-72M, po čijoj dokumentaciji je urađen naš prvi prototip tenka, već se na njemu dosta radilo i unapredilo dosta toga.

Projekat tenka M-84 počeo je kod nas da se razvija početkom 1983. godine, tačnije tada smo imali prvih pet prototipova tenka M-84 na kojima su rađeni mnogi testovi, da bi serijska proizvodnja nulte serije tenka počela 1984. godine. Oči javnosti mogle su ga videti prvi put na vojnoj paradi u Beogradu 09.maja 1985. god. Dugo je tenk ljubomorno čuvan pod ciradom i pod stražom kao vojna tajna. Dosta testova prototipa tenka M-84 su rađeni u oblasti Nikinaca (gde se i nalazi vojno-tehnički opitni centar), gde je između ostalog isprobana mogućnost savlađavanja vodene prepreke na dubini od pet (5) metara i dužine do hiljadu (1000) metara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ešalon tenkova M-84 na vojnoj paradi u Beogradu 09. maja 1985.g.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prototip tenka M-84 na ispitivanju savlađivanja vodene prepreke

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prototip tenk M-84 na ispitivanjima u oblasti Nikinaca

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dinamika prozivodnje tenka M-84 od 1984. do 1988. godine

Proizvodna cena tenka je bila 700.000 dolara, od toga učešće rada čini 74%, 18% su materijali i 8% čine uvozne komponente i materijali. Krajem osamdesetih proizvodni kapaciteti su omogućavali 150 vozila godišnje. Ukupni troškovi osvajanja proizvodnje tenka i investicije za osposobljavanje industrijskih kapaciteta vide se is donje tabele:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Troškovi osvajanja proizvodnje tenka M-84 u milionima dolara


Strukturno, M-84 familiju tenkova čine:
Linijski tenk (Main Battle Tank): M-84, M-84A, M-84AB, M-84A4
Navigacijski tenk (Navigation Tank): M-84ABN
Komandni tenk (Command Tank): M-84ABK
Tenk za izvlačenje (Recovery Vehicle): M-84AI i M-84AB

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vizuelne razlike između familije tenkova T-72 - M-84


Koncepcija tenka je standardna, sa upravnim odeljenjem smeštenim u prednji deo vozila, borbenim odeljenjem u sredini i motorno-transmisionim odeljenjem u zadnjem delu oklopnog tela. Tenk ima tri člana posade - vozača, komandira i nišandžiju.


* 1.jpg (49 KB, 640x394 - viewed 1743 times.)

* 2.jpg (40.44 KB, 640x356 - viewed 1689 times.)

* 3.jpg (61.63 KB, 640x508 - viewed 2077 times.)

* 4.jpg (41.93 KB, 620x304 - viewed 1685 times.)

* 5.jpg (34.72 KB, 619x168 - viewed 1618 times.)

* 6.jpg (114.95 KB, 615x410 - viewed 1254 times.)
« Last Edit: January 29, 2010, 08:10:45 am by Broker » Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #1 on: June 19, 2008, 06:07:03 pm »

Mesto vozača (upravno odeljenje) nalazi se u prednjem centralnom delu oklopnog tela. Opremljeno je uređajima za upravljanje tenkom, pločom vozača sa neophodnim instrumentima i prekidačima, uređajima sistema za protivpožarnu zaštitu i sistema za NHB zaštitu. Vozač za osmatranje koristi tri periskopa - glavni TNPO-168V i dva pomoćna TNPA-65. Noću se umesto periskopa TNPO-168V može postaviti pasivni periskop PPV-2. Iznad sedišta vozača nalazi se poklopac kroz koji on ulazi i izlazi iz vozila. U prednjem delu tenka smešteni su još i akumulatori i rezervoari za gorivo.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Mesto vozača tenka

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogled na vozačku instrument tablu (vidi se i leva komanda - poluga)

Borbeno odeljenje - kupola nalazi se u srednjem delu vozila. Nišandžija je smešten u levom delu kupole, a desno od topa nalazi se mesto komandira. Osnovno naoružanje predstavlja top 2A46 sa glatkom cevi kalibra 125 mm. Polje dejstva po pravcu je 360°, a po elevaciji od -6°13' do +13°47'. Top se puni automatski iz obrtnog transportera kapaciteta 22 dvodelna metka, koji je smešten na podu borbenog odeljenja. U slučaju potrebe moguće je i ručno punjenje topa. Brzina gađanja je 8 metaka u minuti sa automatskim punjenjem (samo pri prvom ispaljivanju), odnosno 2 metka u minuti sa ručnim punjenjem. Ukupno se u borbenom kompletu nalaze 42 metka i to tri vrste - kumulativno-obeležavajući, potkalibarno-obeležavajući i trenutno-fugasni.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Borbeno odeljenje tenka Degman - pogled sa k-dirskog na nišandžijino mesto (gotovo isti kao na tenku M-84)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Mesto nišandžije tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Mesto k-dira i nišandžije - slikano sa otvora K-dira tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogled na mesto k-dira tenka (kuvajtska verzija tenka M-84AB)

Osnovni tip municije za borbu protiv tenkova je metak sa potkalibarno-obeležavajućim projektilom BM-9, odnsno BM-12 (naša oznaka M 88). Projektil ima izuzetno veliku početnu brzinu - 1800 m/s, pa zahvaljujući svojoj velikoj kinetičkoj energiji probija oko 350 mm homogenog čeličnog oklopa na daljini od 2000 m. Masa metka je 19,5 kg, a masa projektila 5,67 kg. Prečnik penetratora je 44 mm, dužina 519 mm (545 mm kod BM-12), a masa 3,61 kg.

Metak sa kumulativno-obeležavajućim projektilom koristi se za borbu protiv tenkova i drugih oklopnih vozila na daljinama do 4000 m. Projektil mase 19 kg probija 500 do 550 mm homogenog čeličnog oklopa, a ispaljuje se početnom brzinom od 905 m/s.

Metak sa trenutno-fugasnim projektilom OF-19 efikasan je u borbi protiv utvrđenih objekta, zaklona, žive sile i neoklopljenih vozila. Masa metka je 32 kg, a masa projektila 19 kg, od čega 3,418 kg otpada na eksplozivno punjenje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tenk T-72 sa izloženim projektilima i barutnim punjenjem

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tipovi projektila i barutnog punjenja za tenk M-84 sa TT podacima

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Snimak trenutka odvajanja segmenta potkalibarno-obelezevajuceg projektila M88 neposredno po napustanju cevi topa pri brzini od 1.800 m/s

[attachment=10]
Šema obrtnog transportera municije (prikaz je sa tenka T-72, potpuno isto je i kod tenka M-84)


* 1.jpg (50.63 KB, 550x366 - viewed 938 times.)

* 2.jpg (32.71 KB, 500x388 - viewed 1279 times.)

* 3.jpg (42.07 KB, 575x431 - viewed 945 times.)

* 4.jpg (51.1 KB, 550x366 - viewed 778 times.)

* 5.jpg (48.33 KB, 600x399 - viewed 1574 times.)

* 6.jpg (58.53 KB, 800x548 - viewed 722 times.)

* 7.jpg (26.38 KB, 500x341 - viewed 809 times.)

* 8.jpg (96.14 KB, 619x485 - viewed 1066 times.)

* 9.jpg (19.48 KB, 454x162 - viewed 693 times.)

* 10.jpg (180.64 KB, 669x600 - viewed 981 times.)
« Last Edit: January 29, 2010, 08:16:47 am by Broker » Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #2 on: June 20, 2008, 02:06:26 am »

Na posebnom nosaču sa desna strane topa smešten je spregnuti mitraljez M86 PKT kalibra 7,62 mm. Efikasan domet protiv pojedinačnih ciljeva je 600 m, dok se grupni ciljevi efikasno uništavaju na daljinama do 800 m. Teoretska brzina gađanja mitraljeza je 650-750 metaka u minuti, a praktična 250 met/min. U borbenom kompletu se nalazi 2000 metaka (4 redenika sa po 250 metaka).


PAM - M87

Na tureli komandira tenka postavljen je protivavionski mitraljez M87 NSVT kalibra 12,7 mm. Namenjen je za dejstvo protiv ciljeva u vazduhu na daljinama do 1500 m i ciljeva na zemlji udaljenih do 2000 m. Polje dejstva mitraljeza po pravcu je 360°, a po elevaciji od -5° do +75°. Praktična brzina gađanja je 150 metaka u minuti, teoretska 800 met/min, u borbenom kompletu se nalazi 360 metaka (6 redenika po 60 metaka). Za nišanjenje se koristi kolimatorska nišanska sprava K10-T.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na tenku M-84 primenjen je sistem za upravljanje vatrom SUV-M84, koji je znatno povećao vatrenu moć u odnosu na tenk T-72. Sistem se sastoji od: dnevno-noćne nišanske sprave DNNS-2, komandnog bloka nišandžije (KBN), balističkog računara sa komandnom tablom računara, pojačivačke kutije sa podsistemima za upravljanje, razvodne kutije K-1, žiro bloka, meteorološkog senzora, davača brzine po pravcu, izvršnih delova za vertikalno i horizontalno navođenje, dnevno-noćne sprave komandira DNKS-2 i komandnog bloka komandira.

Glavni deo sistema za upravljanje vatrom je dnevno-noćna nišanska sprava DNNS-2 sa nezavisnom nišanskom linijom i stabilizacijom vidnog polja u obe ravni. Sprava ima tri kanala - dnevni, noćni i laserski. Dnevni kanal uveličava 3x i 7x i ima vidno polje od 20° (pri uvečanju 3x), odnosno 9° (pri uvećanju 7x). Noćni kanal sa pasivnim pojačivačem slike II generacije ima uvećanje 8,5x i vidno polje 5,4°. Laserski daljinomer omogućava merenje daljine u opsegu od 200 do 9995 m.

Računar SUV-a izračunava elemente za gađanje potkalibarnim i kumulativnim projektilima na daljinama od 200 do 4000 m, trenutno-fugasnim projektilima od 200 do 6000 m, spregnutim mitraljezom od 200 do 1500 m.

Sistem za upravljanje vatrom obezbeđuje stabilizaciju topa u obe ravni, sa tačnošću od 0,2 hiljadita po visini, odnosno 0,25 hiljaditih po pravcu. Brzina navođenja topa po pravcu je od 0,07 °/s do 18 °/s, a po elevaciji od 0,05 °/s do 3,6 °/s. Vozaču je omogućeno prinudno okretanje kupole, u slučaju da cev topa blokira njegov otvor za napuštanje vozila.

Komandir za osmatranje koristi dnevno-noćnu komandirsku spravu DNKS-2. Dnevni kanal uvećava 4,9x i ima vidno polje 10°, a noćni kanal sa pojačivačem slike uveličava 4,3x i ima vidno polje 10,9°. Sprava obezbeđuje osmatranje u sektoru 360° po pravcu, -8° do +12° po elevaciji.

Tenk je opremljen i nišanskim spravama za posredno gađanje, mada se jako retko koristi u te svrhe.

Pored nišanskih sprava, za osmatranje se koriste i periskopi - nišandžija ima periskop TNP-165A, a komandir dva periskopa TNP-160 i dva TNPA-65.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radno mesto K-dira tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radno mesto k-dira tenka M-84D (slično kao na tenku M-84AB1)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radno mesto nižandžije tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Šema funkcionisanja SUV-a kod tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Komandni blok nisandzije: 1. prekidac za izbor top / mitraljez 2. taster za izmenu daljine u racunaru 3.preklopnik rezima rada 4. taster za rucno unosenje daljine 5. taster za okidanje lasera 6. prekidac za ukljucenje preticanja 7. okidac topa 8.i 9. DLAN prekidac 10. prekidac za izbor rada (stabilisano-plust.) 11. prekidac za ukljucenje ziroskopa 12. glavni prekidac 13.okidac mitraljeza 14. potenciometri za nulovanje u rezimu STAB. 15. potenciometri za rektifikaciju 16. potenciometri za nulovanje u rezimu POLUSTAB.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Komandna tabla racunara: 1. potenciometar za podesavanje osvetljenosti prednje ploce 2. potenciometar za podesavanje osvetljenosti pokazivaca 3. prekidac za izbor parametara koji se prikazuju u nisanskoj spravi 4. prekidac za izbor vrste unosa temp. i pritis. vazduha u racunar 5. preklopnik za podatak koji zelimo uneti ili procitati 6. pokazivac daljine koja je uneta u racunar 7. pokazivac podataka 8. preklopnik za vrstu municije za koju se racuna balistika 9. preklopnik za rucno unosenje podataka 10. taster opsega 11. prekidac za izbor vrste unosa vetra u sistem 12. prekidac za ukljucenje racunara

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
razmeštaj delova stabilizatora u tenku


* radno mesto k_dira_1.jpg (38.37 KB, 593x386 - viewed 657 times.)

* Radno mesto k-dira tenka M-84D (slično kao na tenku M-84AB1).jpg (126.2 KB, 560x427 - viewed 2999 times.)

* Radno mesto nižandžije tenka M-84.jpg (43.29 KB, 593x386 - viewed 1120 times.)

* Šema funkcionisanja SUV-a kod tenka M-84.jpg (53.63 KB, 600x475 - viewed 1125 times.)

* Komandni blok nisandzije.jpg (44.49 KB, 600x456 - viewed 919 times.)

* tabla racunara.jpg (32.95 KB, 640x377 - viewed 865 times.)

* razmestaj delova stabilizatora u tenku.jpg (133.4 KB, 623x543 - viewed 1352 times.)

* PAM M87 NSVT.jpg (52.6 KB, 612x96 - viewed 595 times.)
« Last Edit: December 12, 2011, 01:44:58 pm by Broker » Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #3 on: June 20, 2008, 03:49:48 am »

U zadnjem delu oklopnog tela tenka M-84 nalazi se motor V46-6 snage 573,7 kW. Kod modela M-84A ugrađen je snažniji motor V46-TK snage 735 kW (1000 ks), čime je pokretljivost znatno poboljšana. Motor je četvorotaktni, 12-cilindrični, turboprehranjivani, višegorivi, a hladi se tečnošću. Mase je 1080 kg i zajedno sa pratećim uređajima zauzima 2,84 m3. Na pređenih 100 km troši 260 do 450 litara goriva, što znači da tenk sa jednim punjenjem goriva može da pređe 460 do 700 km. Za lako startovanje u zimskim uslovima motor je opremljen grejačem koji se uključuje pri spoljnim temperaturama nižim od +5 °C.

Transmisija je mehanička, sa planetarnim menjačima koji imaju hidraulično upravljanje. Menjači imaju 7 stepeni prenosa za kretanje napred i jedan za nazad.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Motor sa transmisijom tenka M-84 u Pakistanu na popravci

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Unapređen motor tenka M-84 u remontnom zavodu u Čačku

Gusenice su metalne, široke su 580 mm, imaju 96 članaka spojenih gumeno-metalnim šarnirima. Sa svake strane nalazi se po šest potpornih točkova i po tri točka nosača gusenica. Pogonski točak je pozadi, a lenjivac napred. Oslanjanje je pomoću torzionih vratila, sa hidrauličnim amortizerima na prvom, drugom i šestom oslonom točku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Starija verzija gusenica bez gumenih šarnira

M-84 je tenk standardne koncepcije i veoma niske siluete što ga čini izuzetno teškom metom. Sa maksimalnom visinom od 2.19 m.
Telo tenka je sastavljeno od varenih višeslojnih oklopnih ploča. Ova vrsta oklopna se popularno naziva sendvič oklop zato što se oklopne ploče sastoje iz više slojeva različitih materijala koji treba da pruže dodatnu zaštitu od dejstva različitih tipova protivoklopnih sredstava. Najčešće se u sendvič oklop ugrađuje keramički sloj koji smanjuje efekte dejstva kumulativnih projektila kao i drugi nemetali koji oklop čine elastičnijim.

Oklopne ploče na prednjem delu tenka postavljene su pod velikim uglom čime je povećanja efikasnost postojećeg oklopa. Postavljanje ploča pod velikim uglom takođe povećava mogućnost rikošeta neprijateljskog projektila, a samim tim smanjuje mogućnost uništenja tenka. Prednja gornja ploča je višeslojna, debljine 231 mm. Na njoj se nalazi rebrasta površina uokvirena V ramom koja pruža delimičnu zaštitu vozaču od blata i vode prilikom vožnje po raskvašenom zemljištu, dok je donja prednja oklopna ploča dodatno zaštićena dozerskim nožem koji ne samo da povećava oklopnu zaštitu tenka već mu omogućava da se samostalno ukopa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tenk M-84AB1 sa primetno poboljšanom oklopnom zaštitom, a tu su i gusenice sa gumeno-metalnim šarnirima

Bočne strane tenka napravljene su od homogenih oklopnih ploča debljine 80 mm napred i 70 mm pozadi i imaju izuzetno malu površinu, iako pod nepovoljnim uglom, a hodni deo je delimično zaštićen šarnirano vezanim kumulativnim zavesama (ekranima) od čvrste gume. Kumulativna zavesa pruža zaštitu od kumulativnih projektila tako što prevremeno aktivira kumulativni mlaz i neutrališe kumulativni efekat prilikom udara projektila u oklop tenka. Ukupni ekvivalent oklopne zaštite tela tenka je između 550-600 mm homogenog oklopa.

Kupola je napravljena od livenog homogenog pancirnog čelika čiji je čeoni oklop debljine 410 mm. Kod modela M-84A u kupolu je sa čeone strane, uliven segment od nemetala debljine 130 mm, što dodatno uvećava zaštitna svojstva oklopa do 700 mm homogenog oklopa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
M-84 oklopljen reaktivnim oklopom "KAO M-99"

Iako je razvoj zapocet pocetkom devedesetih projekat eksplozivnog reaktivnog oklopa je dovrsen tek avgusta 1998.. god. i dobija oznaku KAO M-99. Po svojim karakteristikama slican je ruskim i ukrajinskim resenjima dodatnog oklopa prve generacije "Kontakt". KAO M-99 je modularan, dimenzija 152x305x65mm, mase 6kg od cega je 350g eksploziva. U zavisnosti od tipa projektila, napadnog ugla, rastojanja ERA od osnovnog oklopa i dr. faktora, redukuje probojnost kinetickih projektila oko 25%, a kumulativnih i do 80%.


U tenk M-84 ugrađen je veliki broj pomoćnih i specijalnih uređaja: uređaj za stvaranje dimne zavese ubrizgavanjem dizel goriva u izduvnu cev motora, dvanaest bacača dimnih kutija, sistem za kolektivnu NHB zaštitu, radiološko-hemijski detektor DRHT, komplet za dekontaminaciju, protivpožarni uređaj sa 14 senzora, komplet za podvodnu vožnju (omogućava savlađivanje vodenih prepreka dubine 5 m, širine 1000 m, brzine toka 1,5 m/s), VHF radio uređaj dometa 20 km (15 km kada je tenk u pokretu), interfon, uređaj za samoukopavanje, uređaj za komprinovani vazduh.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Bacači dimnih kutija


* Motor sa transmisijom tenka M-84 u Pakistanu na popravci_1.jpg (28.47 KB, 500x326 - viewed 1096 times.)

* Unapređen motor tenka M-84 u remontnom zavodu u Čačku_2.jpg (47.63 KB, 500x334 - viewed 2462 times.)

* Starija verzija gusenica bez gumenih šarnira_3.jpg (87.84 KB, 640x423 - viewed 1320 times.)

* Tenk M-84AB1 sa primetno poboljšanom_4.jpg (29.72 KB, 500x375 - viewed 1410 times.)

* M-84 oklopljen reaktivnim oklopom_5.jpg (61.46 KB, 640x502 - viewed 949 times.)

* Bacači dimnih kutija_6.jpg (85.45 KB, 640x423 - viewed 683 times.)
« Last Edit: May 08, 2010, 11:35:19 am by Broker » Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #4 on: June 20, 2008, 04:03:57 am »

Iz prakse

Savladavanje vodene prepreke tenka M-84


Da bi tenk M-84 savladao vodenu prepreku (npr.reku) sa dubinom od 5 metara i dužine do 1000 metara neophodne su na tenku određene pripreme za taj manevar, ali pre svega na predviđnoj trasi manerva prvo stupaju na scenu ronioci koji vrše ispitivanje dna rečnog korita. Kada se nađe mesto koje ima stabilno i čvrsto dno bez blata, mulja i sl. što nije lako, treba izvršiti ispitivanja da li će dno ostati stabilno posle prelaska npr.voda tenkova što iznosi tri (3) tenka u staroj formaciji, odnosno u postojećoj tj.sadašnjoj četiri (4), takođe i obala sa obe strane reke mora biti stabilna i čvrsta, samo podsećanja radi tenk M-84 je težak preko 42 tone. Pored ispitivanja dna rečnog korita i njihovih obala gde je predviđen manevra na tom mestu reka mora biti “mirna”, gornja granica je do 1.5 m/s brzine toka, takođe meteorološka prognoza za predviđeni dan manerva mora glasiti – bez vetra i padavina, još bi napomenio da se ovaj menevar nikada ne radi po uslovima slabe vidljivosti i naravno nikada po mraku tj. noću. Danas već postoje određena potencijalna mesta za prelaz, zašto potencijalna – uvek se pri svakom ponovljenom manervu pristupa ponovnom ispitivanju, razlog je jednostavan, uvek dno rečnog korita može biti izmenjeno zaslugom majke prirode, iznenadni nanos mulja i sl. Kao što vidite treba dosta toga da se “složi” da bi se savlađivanje vodene prepreke obavio uspešno, ovde grešake nisu poželjne te ih skoro i nema jer veoma lako mogu biti sa kobnim završetkom.
Posada tenka mora biti odlično obučena i uvežbana, drugo vozač mora da bude visoko obučen, hladne glave jer je on za ovaj manevar i najodgovorniji i navažniji činilac posade. Pošto je ovde zastupljen timski rad, kao i u mnogim drugim rodovima ne treba puno objašnjavati da su od posebne važnosti i dobri međuljudski odnosi posade.
Prvo se elementi tenka dovode u marševski položaj, to podrazumeva da nišandžija zakoči kupolu ručnom kočnicom, tako da se kupola ne može pomerati po pravcu (azimutu), potom zajedno k-dir i nišandžija postavljaju marševsku kočnicu topa, koja ne dozvoljava pomeranje cevi topa po visini (elevaciji). Dalje što posada radi - premazuje tenk na mestima gde eventualno može da prodre voda sa specijalnom mašću koja zadržava prodor vode, naravno sa ovom mašću se ne “zapušavaju rupe” već se ona nanosi na spojevima npr.oko poklopaca za ulaz –izlaz posade, poklopac za automatsko izbacivanje danceta, poklopca sanduka za alat itd. Na usta cevi topa se navlači gumena navlaka, kao i na meteo senzor. Potom se na nišandžijin poklopac otvora za ulaz-uzlaz (dalje u tekstu luk) postavlja cev koja ima ulogu da omogući posadi dotok vazduha. Svaki član posade ima prsluk, masku koja je spojena sa bocom kiseonika. Na odvodu izduvnih gasova iz motora (dalje auspuh) se montira tj. zašrafljuje poseban dodatak sa klapnama koji ima ulogu da voda ne prodre u uzduvni sistem i sam tim u motor, što bi dovelo do prestanka njegovog rada. Iz tog razloga prilikom ovog manerva poseban mentalni (psihički) pritisak trpi vozač jer ne sme da dozvoli prestanak rada motora kada je tenk pod vodom. Prilikom savlađivanja vodene prepreke prisutni su ekipa od četiri ronioca sa gumenim čamcem, hitna pomoć kao i tenk za izvlačenje (dalje TZI). Bez obzira koja formacija vrši manevar savlađivanja, celim manervom komanduje direktno k-dant bataljona te je on na stalnoj direknoj vezi sa vozačem tenka koji tada koristi tkz. spoljnu vezu. Pošto vozač praktično ne vidi “oči” su mu u ovom slučaju žiroskop koji se nalazi sa njegove leve strane te po komandama k-danta vrši korekcije ako je tenk sišao sa idealne putanje prelaska. Prelazak se vrši u prvom stepenu prenosa, i najmanji broj obrtaja motora se sa standarnih 800 u minutu diže na 1600 o/m, to se vrši ručnim gasom koji se fiksira na željene obrtaje i tim se gašenje motora pod vodom svodi na minimum, drugo pod tolikim “lerom” izduvni gasovi postižu dovoljan pritisak da guraju klapne na auspuhu te voda ne može da prodre u izduvni sistem. Zašto je još od posebne važnosti da se motor ne ugasi, motor se ne može startovati pod vodom, dalje na dubini od pet metara niko od članova posade zbog pritiska vode ne može da otvori luk, ali ako bi se desilo da se motor nekim slučajem ugasi onda u vodu ulazi TZI i ronioci. Ronioci imaju zadatak da zakače sajlu na tenk da bi TZI mogao da ga izvuče na obalu. Kod nas su se dešavale ovakve “nezgode” uglavnom kada je ta naredba stizala od jednog visokog oficira koji je neplanski naredio da vozač ugasi motor kada je tenk bio na sred reke da se da bi video efikasnost izvlačenja. Poznato mi je da se jednom desilo gašenje motora na tenku T-72 (moj dobar drug i kolega je bio k-dir na tom tenku), ali ronioci i TZI su obavili dobro svoj posao.Inače procedure savlađivanje vodene prepreke na dubini od pet metara su istovetne kod tenkova M-84 i T-72.

Tenk M-84 bez ikakve pripreme prelazi vodenu prepreku dubine 1.2 metra, sa pripremom od 5 minuta 1.8 metara.
Na žalost posle prvih ratnih dejstva 91` god. pa na dalje sa tenkova M-84 i T-72 mnogo opreme za savlađivanje vodene prepreke je pokradena od strane RVO, tako da su negde polovinom 94`god. mnoge OMJ razdužile ovu opremu koja je preostala. Nadam se da će se ovih 250 tenkova ponovo zadužiti kompletnu opremu za podvodnju vožnju jer je šteta ne iskoristiti kada već postoji mogućnost.
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #5 on: June 20, 2008, 04:28:42 am »

Iskustva sa strelišta

Bojevo gađanje iz spregnutog mitraljeza M-86 (PKT) 7.62 mm, protiv avionskog mitaljeza M-87 (PAM) – NSV 12.7 mm i topa 2A46, kalibra 125 mm

Pravi tenkista tek možete postati pošto omirišete dim baruta po opaljenju topovskog projektila. Bojevo gađanje ide tek po zvaršetku pojedinačne obuke članova posade:

-komandir tenka koji pored svog radnog mesta mora da jako dobro poznaje ceo tenk, njegove sisteme, sklopove kao i njihovu funkcionalnost u određenim tj. datim uslovima - znači po automatizmu dobija i VES nišandzije (za šta se naravno obučava zajeno sa nišandžijama) da bi potom završio obuku za vozača te potom polaže da bi dobio i VES vozača tenka itd...

-nišandzija, koji detaljno uči sistem upravljanje vatre (SUV), punjenje topa u poluautomatskom i ručnom modu, takođe gađanje u ručnom režimu rada SUV-a npr. bez računara itd...

-vozač uči vožnju tenka, koja je bukvalno lakša od vožnje automobila - ne znam sa čim bih mogao da uporedim da bi stekli sliku koliko je jednostavno voziti tenk M-84, pored vožnje tenka vozač mora znati o svim aditivima koji idu u tenk, takođe o temperaturi i pritisku ulja i rashladne tečnosti tj. antifriza itd...

Potom se teži da se posada uklopi u jednu složnu celinu te i da tako radi što je glavni recept za uspešnu posadu. U tenku postoji radio uređaj koji obezbeđuje vezu imeđu članova posade, ona funkcioniše tako što svaki član posade ima svoj šlemafon (kapu) u kojoj su kod ušnih školjki smešteni zvučnici i mikrofoni takozvani laringofoni koji se zatežu da bi se “priljubili” na predeo vrata gde su glasne žice, svaki šlemafon je priključen na upravljačku kutiju veze i tako se ostvaruje unutrašnja veza imeđu članova posade. Šlemafon je takođe i izolator buke tako da se dosta dobro čuje i pored jako glasnog i neprijatnog brujanja motora te raznih drugih neprijatnih zvukova koji proizvodi tenk prilikom njegovog kretanja. Komunikacija u tenku je jako važna. Na tenku M-84 u predelu iza otvora komandira tenka postoji takozvani spoljni priključak za vezu i on služi za komandira odeljenja pešadije koji se sa zadnje strane tenka popne gde ga čeka priključen šlemafon i to je jedan od načina komunikacije između pešadije i posade tenka kada su na liniji. Kao što sam napomenuo održavanje radio veze u tenku je dosta bitno. Nebrojano puta sam bio svedok da zbog ne razumevanja posade nišandzija opali top i pri tome se vozač i komandir dosta dobro ugruvaju (zbog trzaja topa po opaljenju), bilo je tu i plave šminke oko očiju te podliva na drugim delovima tela, naravno epilog ovoakvih nesporazuma uglavnom nisu kobni, tako da su ovakvi slučajevi postali dobar povod za šalu.

Prvo posada ide na lokalno strelište koja zadovoljava uslove gađanja iz AP-a. Na tom strelištu se novopečeni komandiri i nišandžije prvi put susreću sa bojevom municijom i dejstvuje se iz spregnutog mitraljeza PKT-a kalibra 7.62 mm, samo sa jednim tenkom. Prvo se gađa tako što je tenk nepokretan, znači iz mesta, kada se tu ispune norme prelazi se na sledće gađanje isto iz mitraljeza PKT-a ali sada se tenk kreće te se puca kada tenk na kratko zastane, potom ide gađanje iz pokreta. Sve se ovo ponovi samo noću. Kada na primer četa uspešno završi gađanje na lokalnom strelištu, tj. ispuni zadate norme, ide se na veće strelište, mi smo uglavnom koristili strelište u selu Međa.

Verujem da ste čulu za ovo strelište u blizini Niša, dosta je poznato. Na strelištu Međa se da tako kažem generalno uvežbava pucanje iz PKT-a kao i iz topa sa umetnutom cevi od 12.7 mm. Na strelištu Međa postoje saobraćajnice koje dozvoljavaju da se izvede vežba – tenkovski vod u napadu – znači tri odnosno četiri tenka kreću sa osnovne linije gde se po završetku smene sa zadnje strane tenka penje nišandžija koji nosi svoj redenik jer se dobija ograničen broj metaka sa kojim treba da se obori (pogodi) najmanje 70% zadatih meta minimalno, ali se to gotovo uvek bude dosta bolje. Gađaju se mete koje se iznenada pojavljuju te nišandžija tu vežba i moć zapažanja, takođe se gađaju mete koje su u pokretu i tu se upotrebljava preklopnik pod nazivom – preticanje. Kao što ime kaže dovoljno je uključiti preklopnik preticanje i SUV radi u modu za gađanje meta u pokretu a da pri tome nišandžija ne mora da vrši korekciju vatre već je dovoljno da po laserovanju (tj. merenju daljine) pokrtne mete, prati pokretan cilj najviše do dve sekunde i računar ima daljinu a praćenjem je dobio i brzinu mete tako da on uradi celu korekciji vatre te je dovoljno nanišaniti po sredini i omašaja nema. Veterani tenkisti naravno ne koriste ovaj preklopnik.

Kada se završi gađanje na strelištu Međa jako brzo se ide na sada kod nas najveće strelište Pasuljanske livade (isto jako čuveno strelište).

Ovo strelište omogućava da se izvede u celosti vežda –tenkovski vod u napadu – i da se pri tome koristi isključivo bojeva municija, kako za mitraljeze PKT, PAM tako i za veličanstveni tenkovski top od 125 mm.



Fenomen “prvog metka”


Moram ovde da se malo pozabavim čuvenim fenomenom “prvog metka”. Opšte je poznato - dok se ne ispali prvi metak postoji kod svakog izvršioca gađanja jedna vrsta napetosti i nervoze. Što je kalibar veći utoliko je i napetost veća, takođe ako je velika vremenska distance izmeđe gađanju taj neprijatan osećaj je jači.
Jasno se može videti neposredno pred bojevo gađanje učestale odlaske na kratku nuždu, znojenje dlanova, mnogi žvaću žvaku ili ne vade cigaretu iz usta. Ima i onih koji krišom pokušavaju da tu napetost maskiraju alkoholom, ali kada se to primeti, isti odmah može da uzme svoju opremu i da pređe u ne tako popularnu mehanizovanu pešadiju. Još jedna stvar je zanimljiva, možete da imate ispaljenih i preko trista granata, svaki put pre prvog opaljenja kod svakoga se skupi veliki naboj, nervoze, napetosti i adrenalina, čim se opali prvi projektil sve nestane u bukvalno jednoj sekundi. Pošto pojedine kolege znam bolje nego svoje najrođenije razgovarali smo i o ovom fenomenu. Mogli su se čuti različiti komentari. Od toga da smo veterani te postoji neka vrsta straha da nekim slučajem ne omašimo metu i samim tim doživimo pad autoriteta kod regruta a i kod naših predpostavljenih. Opet pojedini stariji zastavnici imaju teoriju da ipak negde u podsvesti svima stoji da se radi o ubojnom sretstvu te da je to najnormalnija reakcija. Ja lično mislim da ima i jednog i drugog, najbitnije je da ne dozvolite da vam ovakvo osećanje ne poremeti koncentraciju tj. da je pod vašom punom kontrolom.


Prvi dan se gađa iz topa pri čemu je tenk u mestu, daljina cilja je oko 2 kilometra, kao meta se postavi nešto veličine siluete tenka i naravno gađanje je neposredno. Ovaj prvi hitac iz topa metu pogode od ukupno 50 regruta njih 47 do 48, a neretko se desi se da pogode svi. Omašaji koji se dese nisu toliko drastični, radi se o omašaju najviše do pola metra, inače posledica omašaja je samo ljudski faktor tj. nekotrola napetosti koju sam pominjao u gornjem delu teksta. I tako dolazi kod pojedinaca do toga da ne nanišane dovoljno precizno, jednostavno su nestrpljivi i izvrše opaljenje u smislu da što pre “završim posao”. Inače kod potpuno ispravnog SUV-a, bukvalno za nepunih pola sata obuke svako bi mogao da bude uspešan kod ovog gađanja. Ovim hoću da naglasim da je upravljanje SUV-om bukvalno dečija igra, ali samo pod uslovom da je 100% ispravan. Prvo gađanje iz topa uglavnom se izvršava sa kumulativno-obelezavajućim projektilom, oznake 3BK14M, početne brzine 905 m/s, i težine od 19 kg.

U toku dana se gađa iz mitraljeza PAM-a NSV-a oznake M-87 kalibra 12.7 mm, koji je fiksiran na postolju kod komandirskog otvora tj. luka zvanom komandirska turelica (turela), uglavnom se gađa meta razdaljine 800 do 1000 metara na zemlji, nekada i dalje, a odabir zrna za ovo gađanje je uglavnom obeležavajuće, što daje mogućnost izvršiocu gađanja da brzo izvrši korekcija vatre a da pri tome ne koristi nišan. Inače pored optičke nišanske sprave K10-T, gađa se tj. nišani se mehaničkim nišanom. Gađanje simulira metu koja se nalazi na zemlji, i ako je ovo protivavionski mtraljez (PAM) on je izuzetno efikasan i na ciljeve koje su na zemlji, daljine čak i do 2000 metara .
Ovo gađanje koje dolazi neposreno posle gađanja iz topa, istoga dana, dođe da tako kažem kao prava “poslastica”.

Sutrašnji dan je dosta važan i pošto su regruti opalili svoju prvu granatu u logoru se oseća velika euforija, jedna neopisiva pozitivna atmosfera, novopečene nišandžije odmah okače čin razvodnika te se šepure (prave se važni) po logoru jer su postali pravi tenkisti. Stanem tako sa strane kod poljske kantine u logoru i slušam oduševljene novopečene tenkiste koji su taj dan imali svoje vatreno krštenje. Kao grupa generala koja diskutuje o nekom važnom pitanju, naravno centralna tema je tenk M-84, milina ih je i gledati i slušati. Naravno da cela atmosvera ponese i nas starije jer je to takođe i naš uspeh ali ga ostavljamo po strani tj. ne ispoljavamo ga.

Zadnji dan vezba tenkovski vod u napadu koji ovako teče. Sa osnovne linije krenu tri denka odnosno četiri, svaki tenk ima svoju zasebnu stazi i poseban program kako se mete pojavljuju. Prvo idu mete koje se gađaju PKT-om, naravno u ovom slučaju u pronalaženju meta učestvuje cela posada tenka, s`tim da komandir ima najviše prostora za osmatranje te je navođenje na mete uglavnom od komandira, ali se može desiti da vozač prvi ugleda metu i sredstvom veze navede nišandžiju na cilj. Kod komandira postoji sistem da nišandžiju automatski navedem na cilj tako što sa svojom spravom za osmatranje DNKS ugledam cilj te preduzmem komande i ono u šta ja gledam okretanjem kupole u tom pravcu u vidno polje nišandžije se pojavi meta. Ovo navođenje se retko radi jer mi je mnogo lakše i brže da nišandžiji objasnim gde se nalazi cilj. Na žalost, buka, dim (od barutnih gasova), vibracije, napetost, vrućina, skučen prostor itd. kod pojedinih nišandžija izazovu stanje izgubljenosti i totalne dezorientacije, to se može dosta lako uočiti i onda mi ništa drugo ne preostaje nego da ga putem sistema preduzimanja komandi navedem na cilj. Kada se pređe oko 70 do 80% puta u vidno polje imamo metu siluete tenka koja se gađa granatom kada je tenk u pokretu, u zavisnosti od staze rastojanje je od 1.5 KM do 2 – 2.3 KM. Takođe kao kod ispaljenog prvog projektila uspešnost pogodaka je jako visok, a omašaji su jako retki. Odabir zrna za ovo topovsko gađanje pada na kumulativno-obeležavajući ili trenutno-fugasni projektil.

Na samom kraju vozač zaustavlja tenk te izdajem komandu da napustimo tenk da bi izvršili gađanje sa automatski pištoljem M84, kalibra 7,65 x 17 mm, popularno zvan Škorpion, s`tim da nišandžija gađa i iz AP-a M-70 AB2.
Po završenom gađanju posade vraćamo se na svoja mesta, vozač okreće tenk i vraćamo se nazad na osnovnu liniju.

Ovako izgleda bojevo gađanje i vežba tenkovski vod u napadu. Odmah nakon završetka gađanja i po zvaničnom čitanju rezultata pojedinačnog gađanja, tenkovska četa ili bataljon u zavisnosti ko učestvuje u vežbi dobijamo i generalnu ocenu koja koliko ja pamtim nije bila niža od jake četvorke, što se tretira kao veliki uspeh.

Po završenom gađanju se odmah uspostavlja čelična disciplina iz jednostavnog razloga, tehniku treba doterani te navesti na vučni voz, a iskustva su pokazala da se po završetku ovakvih gađanja oslobodi dosta euforije te se jako lako zanemare propisi i ta “opijenost” euforijom uspeha može da dovede do toga da se desi nesreća samo zbog velike opuštenosti i nepoštovanja opštih odredbi propisa mera bezbednosti. Naravano sada pravim mladim tenkistima je ovo malo čudno, a nama prilično neprijatno, ali pošto su ulozi visoki ovo je neophodno odraditi.

Po stizanju u matičnu kasarnu i ako umorni od maršovanja, putaa i logorovanja, obavezno se mora izvršiti popuna tehnike sa gorivom, potom idemo na zasluženi odmor ali samo do sutra, jer preostaje veliki posao čišćenja cevi topa. Prvo se više dana radi debakarizacija cevi, jer na svakom projektili (osim podkalibarnih, ali njima se ne gađa u ovom slučaju) postoje bakarni prstenovi koji imaju zadatak da obezbede da granata u cevi topa “ne šeta” već da bude fiksirana te da po opaljenju dobije dobro početno usmerenje, po izlasku projektila pošto su bakarni prstenovi relativno meki oni ostaju na zidovima topa tako dok se ne uradi debakarizacija cev topa je crveno-narandžaste boje. Cev topa se čisti više dana specijalnom hemikalijom koja rzgriza bakar, ipak ovo sada bivšim regrutima a sada novim tenkistima ne pada teško - jer kada se sve sumira – ipak ovo jedinstveno iskustvo se itekako isplati.
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #6 on: June 20, 2008, 05:14:18 am »

Maskiranje tenka

Verovatno znate da je maskiranje jedno od jako važnih elemenata u borenim uslovima. Dosta puta dobrim maskiranjem se može sakriti čitava tenkovska četa, a da pri tome ista bude za nekoliko minuta spremna za dejstvo. Maskiranje je naviše dominiralo u ratu 1999. godine.
Sve u svemu NATO čelnici su bili prosto zapanjeni kada je na snagu stupilo primirje, te kada su naše OMJ počele da izlaze iz svojih zamaskiranih položaja. NATO pakt je bilo ubeđen da je veći deo OMJ VJ bio pogođen u avio napadima.


Uređaj za samoukopavanje i izradu zaklona

Gledano očima vojnika teren BiH (period 92-95) je kao stvoren za tenk M-84 ili T-72 i njihovo dejstvo. Ali po nekim tenkistima ni BiH nije bio dobar teren za tenk, navodilo se da je teren dosta brdsko-planinski (što je tačno) te je to bio nedostatak zbog relativno malog opsega elevacije cevi topa. Ali da li postoje idealni uslovi? Ja mislim da ne!
Tenk M-84 ima sistem za samoukopavanje i izradu zaklona, znači ukopava se, te kopa sam sebi zaklon. Pošto se izabere gde će biti položaj tj. linija vatre (glavna i rezervna), pristupa se samoukopavanju i pravljenju zaklona. Gledajući sa prednje strane tenka gde se nalazi kosa ploča, odviju se dva velika vijka koje drže takozvani ralicu. Po odvijanju vijaka ralica padne na zemlju pod kosinom. Ako je bezbedno komandir tenka stane u pravcu gde se planira ukopavanje tenka, te navodi vozača. Ovaj manevar ukopavanja tenka se vrši tako što komandir navodi vozača, ali kada nije bezbedno za komandira jer se nalazi na otvorenom prostoru ovaj manevar iskusniji vozač može da izvede i sam bez navođenja.
U zavisnosti od tipa zemlje tj. njene čvrstine i homogenosti gde se tenk ukopava zavisi za koji vremenski period će ukopavanje biti završeno. Ako bi uzeli za reper zemljište koje je čvrsto i izuzetno homogeno vozač po komandama komanira ukopa tenk za najviše 30 do 40 minuta – znači govorimo o najgorim uslovima rada, u idealnim uslovima tenk sebi može napraviti zaklon, znači izvršiti samoukopavanje i za desetak minuta. Što se tiče komandi koje komandir izdaje vozaču one nisu putem glasa, tako nešto ne bi bilo moguće jer od buke rada motora vozač ne bi ništa čuo. Zato postoje tačno utvrđene komande koje se mogu izdavati gestikulacijom ruku ili isto tako postoje jako slične komande (gotovo iste) samo što se one izdaju sa dva mala barjaka, crvene i bele boje. Naravno komande gestikulacijom ruku nisu prisutne samo u ovom slučaju nego i u drgim slučajevima kada nema drugih alternative da posada ostvari glasovnu komunikaciju. Primer – posda tenkova je pored ili na tenku, motori rade, znači buka je – komandir čete treba da izda zadatke komandirima. Jedino kako može da nas pozove je da izda komandu gestikulacijom ruku. Npr. gestikulacija “zbor starešina” je podignuta desna ruka iznad glave i u zglobu šake sa ispruženim kažiprstom pravi krugove u smeru sekundare na satu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Samoukopavanje tenka M-84

Znači tenk sam sebi kopa jedan veliki rov gde će on da bude smešten, dubina tog velikog rova iznosi negde da su spoj tela i kupole tenka u nivou površine zemlje i na kraju sa prednje strane ide i grudobran, gotovo identično kao i rov za pešadinca ali mnogo većih gabarita.
Poučen iskustvom ja sam praktikovao da kopam zaklon (da tenk samoukopavam) dublje od propisanog, kada je tenk trebao da dejstvuje on je morao da izađe iz svog zaklona tačnije da se popne na grudobran, ali samo na nekoliko sekundi dok se ne izvrši opaljenje topa, da bi po povratku u zaklon bio mnogo (gotovo 80%) bezbedanji od drugih. Ovo iskustvo sam stekao na “grešci” mog dobrog kolege, koja se kasnije ispotavila da je bila opravdana. Na jednoj zajedničkoj vežbi sa helikopterskom jedinicom Gazela, mi smo trebali da se ukopamo a oni (pilot i operator helikoptera Gazela) su simulirali napad na nas. Premda je kolega njegovom “greškom” ukopao tenk dublje od propisanog u simulaciji operatori na helikopterima su rekli da tenk mog kolege nisu pogodili, u stvari drugi tenkovi su bili toliko izloženi vatri da su operatori pre dejstva mogli da im pročitaju brojeve na kupoli te da kasnije izveste o svom pogodku, premda tenk mog kolege nisu uspeli da indetifikuju prema broju, njihov izveštaj je bio sledeći, jedan tenk koji se nalazio između tenkova pod brojevima 21**3 i pod brojem 22**7 nije pogođen. Ovo “besplatno” iskustvo mi je dalo za pravo da kasnije kada mi je samoukopavanje tenka i pravljenje zaklona bilo mnogo potrebnije nego na vežbi sa helikopterima, to radim na “pogrešan” način, koji je davao odlične rezultate, dok su pojedini ljubimci udžbenika (koji je uglavnom pisan u mirnodopskim uslovima) po hladnim noćima spavali ispod tenka na hladnoj zemlji gde je tenk samukopan u zaklonu, ja sam sa svojom posadom potpuno bezbedno spavao u toplom tenku u nešto dubljem zaklonu. Ovo na žalost nije jedina greška u priručniku za tenk M-84.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
K-dir tenka M-84AB izdaje komande sa zastavicama (barjacima)


Dimne kutije

Naravno ovo nije sve od mogućnosti koje poseduje tenk M-84 što se tiče maskiranja. Na kupoli tenka se jasno mogu videti bacači dimnih kutija. Ukupno na tenku ima 12 bacaca dimnih kutija. One stvaraju dimnu zavesu 150 metara ispred tenka, širine 15-20 m do maksimalnih 70-110 m. Dimna kutija počinje sa svojim dejstvom od 10 do 12 sekundi posle lansiranja (ispaljenja kutije) a dejstvuje (ispušta dim) 3,5 do 5 minuta. Pet (5) ležišta dimnih kutija se nalaze sa desne strane kupole u odnosu na cev topa, a sedam (7) sa leve strane, gledajući iz tenka. Kod tenka T-72 dimne kutije su ravnomerno raspoređene znači sa po šest (6) bacača dimnih kutija sa svake strane. Lansiranje dimnih kutija vrši nišandžija po naredbi k-dira tenka. Levo od nišandžije na postoji komandna tabla za lansiranje dimnih kutija. Prilikom ispaljivanja tj. lansiranja dimnih kutija mora se voditi računa koliko brzo duva vetar te u kom pravcu duva. Da bi se dimna kutija što preciznije ispalila na predviđeno mesto, pre opaljenja (lansiranja) nišandžija može da navede kupolu tako da mu tačno bacač dimne kutije bude u najpovoljnijem položaju, drugo sve zavisi koliko dimnih kutija još ima i u kojim bacačima se one nalaze. Inače svi znamo da maljutka vođena rukom iskusnog operatora može biti jako kobna po tenk, ali ako se tenk nalazi u dimnoj zavesi maljutka je gotovo neupotrebljiva te je bezopasna za tenk i posadu. To takođe važi za Zolju, Osu i druga protivoklopna sredstva, naravno ovde ne ubrajam protivtenkovske nagzne mine za koje postoji drugi način da ih tenk izbegne.


Stvaranje dimne zavese bez dimnih kutija

Da naslov je potpuno u redu, tenk M-84 može da stvori jako gustu dimnu zavesu i bez upoterebe dimnih kutija. To u ovom slučaju radi vozač preko preklopnika TDI/BMC.
Kako to sve funkcioniše. Jako jednostavno i jako efikasno. Lično više volim stvaranje dimne zavese sa preklopnikom TDI nego sa dimnim kutijama. Znači kada vozač uključi preklopnik TDI (mora ga držati sve vreme dok ispušta dim) velika količina nafte se kocentriše (ubrizgava) u izduvnoj cevi motora koja se na kraju naravno završava auspuhom, te se u njoj vrši sagorevanje velike količine prenatrpane nafte, koja i ne sagoreva do samog kraja već joj je zadatak da napravi što gušći dim. Pošto je u izduvnom sistemu velika količina nafte najslikovitije ću objasniti taj proceš ako uporedite kada npr.lokomotiva dizelka prilikom polaska da gas da bi krenula i povukla celu kopmpoziciju i naravno sebe, na auspuhu izlazi dosta crnog dima, nešto slično se događa i u komori izduvne cevi tenka, ali to se može pomnožiti sa 100 puta, jer ima mnogo više nafte koja kako pomenuh i ne sgoreva potpuno što rezultira mnogo većoj količini jako belog i gustog dima. Znači prilikom sagoreveanja tj. žarenja velike količine nafte dolazi do stvaranja jako gustog i belog dima. U tom trenutku potrošnja nafte kod tenka je neverovatnih 10 litara u jednoj sekundi. Dim naravno na kraju izlazi kroz auspuh u atmosfesru. Znači dovoljno je da na mestu gde hoćete da vam tenk “nestane” u dimnoj zavesi, vozač napravi nekoliko krugova blokirajući jednu gusenicu a pri tome držeći pomenuti preklopnik TDI i tenk će “nestati” u velikom gustom belom dimu. Isto jako efikasno kada treba brzo da se maskirate. Naravno ovo maskiranje može poslužiti i pešadiji koja bi trebala da bude uz tenk ili drugom oklopnom vozilu koja nema ovu mogućnost. Čisto podesećanja radi, tenku M-84 pogonska goriva mogu biti nafta odnosno D1 i D2, običan benzin, mlazna goriva odnosno kerozin ili mešavina ovih goriva. Pri tome tenk stvaranje dimne zavese ne može izvesti ako mu je pogon na benzin, kerozin ili mešavina istih goriva, već samo ako je pogonsko gorivo čista nafta odnosno D1 ili D2, koje je i osnovno pogonsko gorivo tenka M-84.

____________

U ovom topicu Tenk M-84 korišćeno je više izvora, dok su neki delovi autorski.

Izvori:
-Srpski oklop
-Naoružanje Paraćin
-MC VTD
-Vikipedija


* Samoukopavanje tenka M-84_1.jpg (66.94 KB, 572x566 - viewed 1502 times.)

* K-dir tenka M-84AB_2.jpg (39.87 KB, 450x619 - viewed 1533 times.)
« Last Edit: May 08, 2010, 11:40:23 am by Broker » Logged
FF
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 929


« Reply #7 on: June 20, 2008, 05:52:48 am »

Svaka čast.

Quote

Ešalon tenkova M-84 na vojnoj paradi u Beogradu 09. maja 1985.g.

Nisam stručnjak, ali mislim da je ovo T-72, a ne M-84.
Logged
Duki
Počasni član foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 868



« Reply #8 on: June 20, 2008, 09:46:39 am »

Link do galerije tenka M-84 na našem forumu
https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,619.0.html
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #9 on: June 20, 2008, 02:57:15 pm »

Hvala.

I ako mnoge stvari ukazuju da su ovo tenkovi T-72, ipak je reč o tenku M-84. Slika je dosta mutna i nejasna, ali se ipak može dosta dobro videti razlika između nišanskih sprava kod tenka M-84 i T-72. U ovom slučaju se vidi da je u pitanju tada nova nišanska sprava DNNS-2 (dnevo-noćna nišanska sprava 2) koja je ugrađivana na M-84.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
DNNS-2

Malo je čudno što ova nulta serija ima četiri rebra kod vozačevog luka (ispod vozačevog otvora, u obliku slova V), po pravilu nulta serija to ne bi trebala da ima.

Ima tu još dosta nejasnoća, ne u vezi ove slike nego uopšte.


* dnns-2.jpg (56.66 KB, 636x392 - viewed 671 times.)
« Last Edit: May 08, 2010, 11:45:26 am by Broker » Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #10 on: July 09, 2008, 03:33:55 pm »

FF evo stiže mala ispravka, ovo na slici sigurno jeste tenk M-84, ali gledajući Vojnu paradu 09.05.1985. godine u Beogradu uočio sam i tenkove T-72, tako da je bilo i jednih i drugih, da li su išli mešano ili je išla četa (ili bataljon) četvorki pa dvojki, ili je to bilo mešano to stvarno ne znam. Uglavnom bilo i jednih i drugih.
Logged
crki
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 257



« Reply #11 on: July 09, 2008, 05:04:21 pm »

Kako je u tenku leti,da li ima posebno hlađenje za posadu?
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #12 on: July 09, 2008, 05:37:16 pm »

Vruće baš mnogo vruće, naručito kada je tenk dugo izložen na suncu (ugreje se čelik), i kada se dejstvuje, bilo iz topa ili iz PKT-a. Svaki član posade ima po jedan ventilator, postoji i jedan centralni venrilator nadpritiska ali njemi nije funkcija da hladi već da izjednači pritisak prilikom opaljenja topa. Znači po jedan mali ventilator:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radno mesto nišandžije, tu je obeležen njegov ventilator

Sada pored toga možeš i otvoriti poklopac, ili ga držati pritvorenim, važi za k-dira i nišandžiju, jer vozačev mora biti zatvoren zbog njegove bezbednosti, da mu ne bi cev počupala glavu prilikom električnog okretanja kupole.

Ja sam to sve malo kako se to kaže budžio, umesto jednog imao sam tri ventilatora i još neke sitnice radi lakšeg života i rada na terenu Wink. Npr. imao sam na svom tenku ugrađen auto radio-kasetofon.


* vetilator_2.jpg (65.44 KB, 594x355 - viewed 684 times.)
« Last Edit: May 08, 2010, 11:42:38 am by Broker » Logged
crki
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 257



« Reply #13 on: July 09, 2008, 08:47:43 pm »

A tenkovi koji su izvoženi za Kuvajt,da li su oni imali samo te ‚‚ventilatore" ili je nešto ugrađivano posebno.Gledao sam na Tv da amerikanci u svojim vozilima u Iraku-Avganistanu imaju klimu,ili je to samo za publiku ?
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #14 on: July 10, 2008, 12:21:47 am »

Imaju, tenkovi M-84 AB1 (oni su izvezeni za Kuvajt) imaju nešto slično klima uređaju (zove se uređaj za podešavanje vazduha) za svakog člana posade, koji spusti temperaturu u tenku i po 20 stepeni, te je onda jako prijatno unutar tenka. Nisam probao, samo čitao o tom uređaju.
Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 ... 472   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.037 seconds with 22 queries.