Raketna Topovnjača Klase "Hamina" Finska

[bmt70]

Finski brzi napadajni brodovi klase Hamina

Brzi napadajni brodovi klase Hamina predstavljaju ogledni primjer lakih ratnih plovnih jedinica, projektiranih u skladu s tehnologijom male zamjetljivosti te s velikom borbenom snagom i suvremenom elektroničkom opremom

Potreba za modernizacijom flote i jačanjem zaštite svog teritorijalnog mora naveli su finsku ratnu mornaricu da pokrene program za osnivanje eskadrona suvremnih ratnih brodova koji bi svojim obilježjima osigurali učinkovito obavljanje povjerenih im zadaća. Eskadron službenog naziva SQ 2000 (Squadron 2000) činiti će dvije vrste manjih ratnih brodova, brze borbene lebdjelice i brzi napadajni brodovi. Lebdjelice su dobile oznaku T 2000, a predviđeno je kako bi se s tom vrstom brodova obavljale borbene zadaće tijekom cijele godine, pa i na zaleđenom moru, unutar finskog arhipelaga. Prototip prve lebdjelice duljine 27,4 metra i brzine više od 50 čvorova isporučen je finskoj ratnoj mornarici potkraj 2000.
Brzi napadajni brodovi bit će zaduženi za ophodne i borbene zadaće u području otvorenog mora. Iako je njihova uloga konvencionalna, projekt im je vrlo zanimljiv, a u njemu je poseban naglasak dan smanjenju obilježja zamjetljivosti. Do sada je izgrađen jedino prototipni brod koji je naručen u prosincu 1996. u brodogradilištu Aker Finnyards ugovorom vrijednim oko 19,9 milijuna dolara, a ušao je u službu u listopadu 1998. Kako je projekt novih brodova razvijen iz projekta finskih brzih napadnih brodova klase Rauma koji su ušli u službu između 1990. i 1992., prototipni brod početno je zvan Rauma 2000 (prema oznaci projekta), no primljen je u službu pod imenom Hamina te će se stoga po njemu zvati i klasa novih brzih napadajnih brodova.

Temeljne odlike

Brzi napadajni brod Hamina neznatno je dulji od svojih prethodnika, brodova klase Rauma, s duljinom preko svega od 50,8 m, dok je širina povećana sa 7,7 na 8,3 m. Standardna istisnina porasla je s 210 na 235 tona. Gaz je također neznatno povećan kako bi se poboljšala pomorstvenost broda, no ostao je ispod 2 m kako bi mu se omogućilo djelovanje u plitkom moru oko finskog arhipelaga. Smještaj za dvadesetjednog člana posade, od kojih su pet časnici, osiguran je uglavnom ispod glavne palube. Časnici i dočasnici imaju jednokrevetne ili dvokrevetne kabine, dok su mornari smješteni u kabinama s oko devet ležajeva.
Kao i kod prethodne klase Rauma, trup broda je izgrađen od aluminijske slitine, no nadgrađe je izvedeno od stakloplastike (staklom ojačani poliester) u sendvič izvedbi s PVC jezgrom. Izborom stakloplastičnog materijala znatno je smanjen radarski odraz jer je stakloplastična struktura propusna za elektromagnetske valove, a dodatno je omogućena bolja balistička zaštita, toplinska izolacija i vatrootpornost. Zapovjedno središte, kormilarnica i radiokabina dodatno su balistički zaštićeni i slojem Kevlara (kompozitni materijal velike tvrdoće). Kako ne bi došlo do elektromagnetske interferencije elektroničkih uređaja zbog elektromagnetskog zračenja vlastitih i neprijateljskih radarskih antena kroz stakloplastiku (što je ozbiljni problem kod stakloplastičnih brodova zbog toga što stakloplastika propušta elektromagnetska zračenja), elektromagnetska kompatibilnost eletroničkih uređaja i njihov nesmetani rad postignut je nanošenjem sloja cinka na stakloplastične stijenke. Ujedno su na svim vratima, otvorima i grotlima postavljene elektroprovodne brtve kako bi se spriječilo propuštanje elektromagnetskog zračenja.
Dodatnom smanjenju radarskog odraza pridonijelo je i to što su stijenke nadgrađa izvedene glatke i ravne bez izbočina ili udubina te su nagnute pod kutem u odnosu na okomitu ravninu, što dovodi do rasprskavanja radarskih zraka te se time bitno smanjuje radarski odraz. Također, sve su stijenke premazane posebnim premazom koji upija radarsko zračenje, razvijenim u finskom poduzeću FY-Composites, a palubna oprema je u velikoj mjeri smještena unutar strukture ili je zatvorena odnosno pokrivena. Smanjenje toplinskog isijavanja omogućeno je odvođenjem ispušnih plinova glavnih i pomoćnih motora podvodnim ispuhovodom, a odvođenje topline sa stijenki nadgrađa i palube osigurano je njihovim hlađenjem uz pomoć sustava za orošavanje. Akustička odlika smanjena je ugradnjom elastičnih temelja na sve važne izvore buke. Konačno, brod je opremljen i sa sustavom za demagnetizaciju kako bi se nadzirale i minimizirale magnetske odlike..

[bmt70]

Propulzija

Temelj pogonskog postrojenja čine dva dizelska motora MTU 16V 538 TB93 ukupne snage 5520 kW (7400 KS) koji preko reduktora Valmet M1HC-420ES+300 pokreću dva vodomlazna propulzora KaMeWa 90SII. Najveća brzina plovidbe je 32 čvora, dok je doplov pri brzini od 30 čv 500 nm, a autonomnost sedam dana. Ugradnjom vodomlaznih propulzora osigurana je dobra upravljivost, ali i manja akustična odlika. Uz to, vodomlazni propulzori omogućuju manju potrošnju goriva pri brzinama iznad 20 čv, lagano održavanje te sigurnu plovidbu u plićacima bez bojazni da dođe do njihovog oštećenja, jer su smješteni iznad osnovice broda što kod ugradnje brodskih vijaka ne bi bilo moguće. Opskrba električnom energijom brodskih sustava osigurava se preka dva dizelska generatora Scania 11DSJGM 241. Kako bi se povećala sposobnost preživljavanja propulzijskog sustava u slučaju oštećenja broda, brod Hamina ima dvije strojarnice odijeljene vodonepropusnom pregradom u kojima je ugrađen po jedan dizelov motor, jedan dizelov generator i jedna rasklopna ploča.

Naoružanje

Brzi napadni brod Hamina iznimno je snažno naoružan. Glavno protubrodsko naoružanje čine četiri projektila Saab RBS 15SF koji su smješteni u dva dvostruka spremnika na krmi broda, a postoji mogućnost dodatnog postavljanja još jednog spremnika na svakom postolju. Niskoleteći projektil RBS 15SF ima duljinu 4,35 m, promjer tijela 0,5 m, raspon krila 1,4 m (u sklopljenom stanju raspon je 0,85 m) i masu 780 kg (bez startnih raketa 620 kg) te doseg 150 km pri brzini 0,8 Macha. U nosu projektila nalazi se radar za samonavođenje Celsiustech 9GR400 koji radi u J frekvencijskom području i vrlo je otporan na ometanje. Iza njega je dio s elektroničkom opremom koja uključuje autopilot i radarski visinomjer, a zatim slijedi središnji dio projektila s bojnom glavom mase 200 kg s oko 70 kg eksploziva i spremnikom goriva. Nakon lansiranja i odvajanja startnih motora, projektil se penje i usmjerava prema cilju, zatim se spušta na unaprijed programiranu visinu krstarenja od oko 300 m koja mu omogućuje prelet otoka. Slijedi spuštanje na oko 20 m i uključivanje radara koji zatim zahvaća cilj, nakon čega se projektil ponovno spušta na visinu od oko 5 do 7 m i leti prema cilju u koji udara na visini od 2 do 4 metra.
Za protuzračnu zaštitu služe šestocijevni lanser Matra Sadral za projektile Mistral i pramčani top Bofors 40/70 Mk 2 kalibra 40 mm koji ujedno može poslužiti za blisku protubrodsku borbu. Brzina paljbe topa Bofors 40/70, koji je smješten u posebnoj izvedenoj kupoli male zamjetljivosti, iznosi 300 hitaca u minuti, a najveći doseg 12 km. Polje djelovanja po smjeru moguće je u punom krugu, a po elevaciji od -9 do 85 stupnjeva.
Lanser za projektile Mistral postavljen je na krovu nadgrađa iza zapovjednog mosta. Projektil Mistral ima IC (toplinsko) pasivno samonavođenje s programiranim procesorom selekcije signala cilja, a opremljen je s dodirnim i aktivnim laserskim blizinskim upaljačem. Raketni pogon na kruto gorivo omogućuje mu brzinu do 2,5 Macha, uz vodoravni domet od 300 m do 6000 m, odnosno okomiti domet od 5 do 4500 m. Projektili su dugi 1,86 m (spremnici su dugi 2 m), masa je 19 kg (sa spremnikom 24 kg), od čega 3 kg otpada na rasprskavajuću bojnu glavu mase 2,95 kg. U njoj se nalazi 1600 kuglica (od tungstena) te kontaktni i laserski blizinski upaljač.
Umjesto lansera Matra Sadral na krov nadgrađa može se postaviti i dvocijevni top Sako 23/87 kalibra 23 mm.
Za blisku protubrodsku borbu kao i zadaće privođenja služe dvije teške strojnice kalibra 12,7 mm koje su postavljene sa svake strane dimnjaka na krovu nadgrađa.
Za protupodmorničku zaštitu ugrađena su četiri devetocijevna lansera protupodmorničkih projektila Saab Elma LLS-920 dometa 300 m, a između raketnih lansera za projektile RBS 15SF postavljen je par tračnica koje služe za polaganje morskih mina.

Elektronička oprema

Za nadzor morske površine ugrađen je radar Signaal Scout koji radi u I frekvencijskom opsegu, dok je navigacijski radar Raytheon Arpa. Radar Signaal Scout posebno je projektiran tako da ima malu vjerojatnost otkrivanja od neprijateljskih uređaja kojima se otkriva radarsko zračenje (Electronic Support Measures, ESM) s obzirom da je njegova izlazna snaga 0,001 W, dok kod konvencionalnih radara ona iznosi 20 kW. Antena mu je duga 1,8 m, a brzina vrtnje iznosi joj 24 okr/min. Cilj poprečnog presjeka 1 m2 može otkriti na udaljenosti od 5,5 nm, dok cilj presjeka 100 m2 može otkriti na udaljenosti od 24 nm.
Upravljanje paljbom obavlja se putem antene radara Bofors Electronic 9LV 225 koji radi u J frekvencijskom području. Upravljanje topničkom paljbom obavlja se putem sustava Saab Dynamics EOS-400. Usklađivanje međusobnog djelovanja svih elektroničkih i oružnih sustava osigurano je zapovjednim sustavom Signaal TACTICOS. Njime se ujedno pohranjuju, povezuju i obrađuju sve informacije iz različitih sustava te generiraju potrebni zapovijedni signali za započinjanje prikladnog djelovanja.
Na brod su ugrađena i dva tegljena sonara; Simrad Subsea Toadfish visoke frekvencije s bočnim motrenjem i Finnyards Sonac/PCA male frekvencije. Za otkrivanje radarskih signala služi ESM sustav MEL Matilda, dok je za pasivnu elektroničku zaštitu postavljen lanser CelsiusTech Philax koji služi za izbacivanje chaffova (elementarni pasivni reflektori izrađeni najčešće od vrlo tankih niti od najlona ili stakloplastike koje su metalizirane tankim slojem dobro vodljiva metala) ili IC (toplinskih) mamaca.

Zaključak

Nakon uspješnih prototipnih ispitivanja prvog broda iz klase, finska ratna mornarica je u srpnju 2001. ugovorom vrijednim 18,3 milijuna dolara naručila drugu plovnu jedinicu koja bi trebala biti isporučena u travnju 2003. Iako je početno bila planirana izgradnja osam plovnih jedinica klase Hamina, za sada se zbog istodobnog naručivanja četiri lebdjelice T 2000 neće naručivati nove plovne jedinice. Ti će brodovi zamijeniti dva zastarjela ophodna broda klase Ruissalo i dva ophodna broda klase Rihtniemi koji su primljeni u službu potkraj pedesetih godina. Nova flota finskih brodova Squadron 2000 (dva brza napadajna broda klase Hamina i četiri lebdjelice T 2000) trebala bi biti spremna za djelovanje do 2006.

[bmt70]

 Članak je preuzet iz časopisa Hrvatski bojnik, broj 82, april 2002. godine ...... Slike Nisu .... Po zahtjevu Moderatora Radeta ovo svečano objavljujem !

[Rade]

Koji si ti... lik.

[ORIĆAREB]

Ove Finske topovnjače mi pare kao da su ih gradili ovi "inovatori" u Libiji što krstare sa onim vozilima po
Libijskim atostradama (naravno šalim se). Lijepe slike, ali malo odudaraju od onoga što smo navikli zvati
brodom. Ali su zato moćne.....

[bmt70]

Evo jos jedan crtez Hamine........