PALUBA
March 29, 2024, 06:06:59 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Čitajte na Palubi roman "Centar" u nastavcima, autora srpskog podoficira i našeg administratora Kuzme
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Bregalnička bitka  (Read 11169 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« on: June 25, 2011, 09:00:30 pm »

Posle Londonskog mira 30. maja 1913. godine za vreme pregovora sa Srbima oko podele zauzetih teritorija u Makedoniji, Bugari su pristupili grupisanju snaga prema Srbima i Grcima u nameri da reše spor oružanim putem. Prema Srbima grupisali su 4. armiju (komandant general S. Kovačev) i rasporedili u tri grupe: desna grupa, Makedonsko-jedrensko opolčenje (15 bataljona i 9 baterija) general N. Genev na liniji Kitka - selo Pasadžikovo, sa zadatkom da zauzme Carev vrh i Retke buke i obezbeđuje desni bok armije; 7. rilska divizija (bez 3. brigade) i 2. brigada iz 4. preslavske divizije (general G. Todorov) na liniji s. Buneš - Rajčanski rid - Gorica (k. 392), sa prednjim delovima na Zletovskoj reci do ušća u Bregalnicu, a sa zadatkom da zauzme Šarenkovac i Rujan i sadejstvuje centralnoj grupi u prodiranju prema Ovčem polju; centralna grupa, 8. tundžanska divizija i 1. brigada 3. divizije (general D. Kirkov) na položajima oko Štipa od sela Krupišta do ušća Krive Lakavice, sa zadatkom da zauzme Bogoslovec na Ovčem polju; leva grupa, 2. trakijska divizija i 3. brigada 7. divizije (gen. D. Gešov) u rejonu Radoviša i Strumice sa prednjim delovima u dolini Krive Lakavice i prema Valandovu, sa zadatkom da prodre u dolinu Vardara i preseče vezu između Srba i Grka; armijska rezerva 2. brigada 6. divizije, u trenutku napada bila je na maršu od Petriča ka Radovišu. Peta armija (general S. Tošev) nalazila se u rejonu Kjustendila sa zadatkom da sadejstvuje 4. armiji krivorečkim pravcem. Duž demarkacione linije Patarica - Rujen - greben Osogovske planine - Zletovska reka - Bregalnica do ušća Krive Lakavice - greben Plavuša - Dojransko jezero nastali su oružani incidenti. Bugarske komite (oko 400) izvršile su noću 25/26. juna dva neuspela napada na srpske trupe, na Zletovskoj reci i Retkim bukama. Zbog mogućnosti bugarskog iznenadnog napada, srpska Vrhovna komanda privukla je 1. i 3. armiju bliže demarkacionoj liniji, koje su uveče 29. juna bile u rasporedu: 3. armija (komandant general Božidar Janković, načelnik štaba pukovnik Dušan Pešić): kod Đevđelije 2 bataljon 5. pešadijskog puka III poziva; Timočka II (pukovnik Dragutin Milutinović): 1. bataljon 14. pešadijskog puka ispred železničke stanice Udovo; 14. pešadijski puk na maršu kroz Demir-Kapiju ka selu Pepelištu; 13. i 15. pešadijski puk na grebenu Serte od Razvaline Šeobe do sela Dragoeva, sa predstražnim delovima na desnoj obali Krive Lakavice; Drinska I (pukovnik Stevan Hadžić) na položaju selo Testemelci - Suševo - Lozjanski rid - Ježevo (k. 492) - D. i G. Trogerci - Šarenkovac - Rujan (k. 701) sa predstražnim delovima na desnoj obali Bregalnice, a 17. pešadijski puk u rezervi kod sela Srčiova; Moravska I (general Ilija Gojković) u armijskoj rezervi na desnoj obali Svetonikolske reke kod sela Crnilišta; armijska konjica (5 eskadrona iz divizijskih konjičkih pukova) kod Srčiova; 1. armija (komandant prestolonaslednik Aleksandar, načelnik štaba general Petar Bojović); Šumadijska I (pukovnik Božidar Terzić) po pukovima na prostoru Gradište (k. 789), Asanica (k. 875), Gramada (k. 850), a 19. pukom na predstraži, sa 2 bataljona na Crnom vrhu (k. 1115) i 2 bataljona na desnoj obali Zletovske reke; Moravska II (pukovnik Milovan Nedić) na položajima kod Ponikve (k. 1298), s. Blizanci, s. Drenak, sa 1 bataljonom na položaju Retki Buki i divizijskom konjicom na predstraži na desnoj obali Zletovske reke; Dunavska I (pukovnik. Pavle Jurišić): 8. pešadijski puk na prostoru Carev vrh - Kamenita česma, 7. pešadijski puk u Kratovu, 9. pešadijski puk kod Krive Palanke i 18. pešadijski puk na Stracinu; Dunavska II (pukovnik Mihailo Rašić) na položaju kod Stracina, severno od druma Kumanovo - Kriva Palanka, a sa 7. pešadijskim ukom na granici prema Golemom vrhu. Konjička divizija bila je kod sela Barbareva, a Crnogorska divizija i Dobrovoljačka brigada u strategijskoj rezervi u Skoplju. Obostrani predstražni delovi bili su u neposrednom dodiru.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na frontu 3. armije bitka je počela noću 30. juna u 2 časa iznenadnim napadom ojačane bugarske 8. divizije preko Bregalnice na centar i desno krilo Drinske I. Sat kasnije krenula je u napad i 7. divizija  do preko Zletovske reke na levo krilo iste divizije. Pod pritiskom nadmoćnijih snaga, predstražni delovi Drinske I povukli su se na glavni položaj. U povlačenju Bugari su pokušali s konjičkim odeljenjima da odseku predstražne delove, u čemu nisu uspeli. U 2 časa i 30 minuta srpski pukovi su na levom krilu i centru poseli glavni položaj. Na desnom krilu, predstražni bataljon 6. pešadijskog puka, umesto da prihvati prednje delove i stvori vreme glavnini, prešao je u protivnapad i bio razbijen, zbog čega su bugarski 12. i 23. pešadijski puk iznenadili 6. pešadijski puk i prinudili ga da se oko 7 časova povuče na prihvatni položaj, oko 2,5 km pozadi glavnog; napadi delova bugarskog 24. pešadijskog puka na Lozjanski rid i 10. pešadijski puk i delova 12. i 30. pešadijskog puka na Ježevo odbio je 4. pešadijski puk i prinudio Bugare da se oko 10 časova zadrže oko 1 km istočno od srpskih položaja; na Srednji rid, koji nije bio branjen, izbio je bugarski 30. pešadijski puk, zaplenivši 6 topova dveju srpskih baterija u momentu kad su izlazile na položaj. Protivnapadom divizijske rezerve (17. pešadijski puk) i uz podršku divizijskog konjičkog puka zauzet je Srednji rid, povraćena su izgubljena oruđa, a 30. puk odbačen je oko 7 časova i 30 minuta na levu obalu Bregalnice. Napad 7. rilske divizije na Šarenkovac i Rujen odbio je 5. pešadijski puk. - Zbog teške situacije kod Drinske I, komandant 3. armije uputio joj je u pomoć Moravsku I iz armijske rezerve: 16. pešadijski puk preko sela Bogosloveca sa zadatkom da prihvati 6. pešadijski puk, a potom da zajednički povrate izgubljeni položaj; 3. pešadijski puk preko sela Vrsakova da pojača 4. pešadijski puk, a 1. i 2. pešadijski puk preko sela Mustafina u selo Sudik da pojačaju 5. pešadijski puk. Pukovi Moravske I stigli su na položaj između 10 i 12 časova i odmah angažovani. Na desnom krilu, zbog neaktivnosti komandanta 16. pešadijskog puka i velike potresenosti 6. pešadijskog puka, nije povraćen izgubljeni položaj; oba su se puka zadržala na prihvatnom položaju 3. i 4. pešadijski puk izvršili su protivnapad i odbacili Bugare od Lozjanskog rida i Ježeva prema Bregalnici. Popodne su Bugari ponovno napali 4. pešadijski puk bez uspeha, čiji je desni bok oko 17 časova ugrozio i 24. pešadijski puk, ali je on razbijen protivnapadom 4. pešadijskog puka i 2 bataljona 3. pešadijskog puka, uz podršku 3 baterije Drinskog artiljerijskog puka, i odbačen ka Bregalnici. Zahvaljujući dobroj podršci artiljerije, Bugari su u međuvremenu izbili na Šarenkovac, odakle ih 5. pešadijski puk nije uspeo da odbaci ni trima uzastopnim jurišima, ali intervencijom 1. i 2. pešadijskog puka sprečeno je dalje bugarsko nadiranje. Predveče se borba utišala na celom frontu Drinske I i Moravske II. Zbog velike zamorenosti i pretrpljenih gubitaka Bugari noću nisu napadali. Kako je Moravska I ubačena u zonu dejstva Drinske I, komandu nad trupama (3, 4, 6, 16. i 17. pešadijski puk) od Bogosloveca do Srednjeg rida preuzeo je komandant Drinske I, a od Srednjeg rida do Rujna (1, 2. i 5. pešadijski puk) komandant Moravske I. Timočku II napala je bugarska 2. divizija preko sela Garvana i Razvaline Patrika ka Krivolaku. Komandant divizije sa 15. pešadijskim pukom pošao je u susret bugarskom 9. pešadijskom puku, napao ga i zaustavio kod Razvaline Patrika, a potom se povukao na položaj kod Razvaline Šeobe; pošto je pristigao iz Demir-Kapije, 14. pešadijski puk napao je kod sela Pepelišta bugarski 21. pešadijski puk, ali je padom mraka borba prekinuta. Na krajnjem desnom krilu Bugari su sa 2 brigade potisli 1. bataljon  14. pešadijskog puka i 2. bataljona 5. pešadijskog puka III poziva, zauzeli Udovo i Đevđeliju i presekli železničku prugu Solun - Skoplje. Na frontu 1. armije bugarski 26. pešadijski puk 7. divizije i 2. brigada 4. divizije prešli su Zletovsku reku, odbacili predstražne delove Šumadijske I i Moravske II i u toku dana ovladali desnom obalom do linije: selo Drenak - Kala (k. 798). Za to vreme Šumadijska I posela je položaj: selo Barbarevo - Gornji Stubol - Crni vrh, a Moravska II: Ponikva - selo Blizanci - Muškovo. Na Osogovskoj planini 3 bataljona Makedonsko - jedrenskog opolčenja zauzela su Retke buke, koje je branio 1 bataljon 3. pešadijskog puka. Konjička divizija pomagala je delom snaga odbranu levog krila Drinske I na Rujnu, a delom predstražu Šumadijske I. U međuvremenu je Vrhovna komanda odlučila da se bitka produži na liniji 3. armije, a ne na ranije utvrđenim položajima Svetonikolske reke, pa je u 16 časova naredila: 1. armija da pređe u napad pravcem Rajčanski rid - Kočani, obezbeđujući levi bok prema Kjustendilu; 3. armija da ostane u odbrani, a da pređe u napad čim se ispolji dejstvo 1. armije; Crnogorska divizija da se prebaci iz Skoplja u Kumanovo; Šumadijska I da uputi 11. pešadijski puk kao pojačanje 3. armiji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sutradan, 1. jula Bugari su na frontu 3. armije nastavili napad. Desno krilo Drinske I, napadnuto s fronta i obuhvaćeno sa desnog boka, povuklo se prema Bogoslovecu. Bugarski napad kod Ježeva i Lozjanskog rida je odbijen. Između 10:30 i 12 časova i 20 minuta pred svim pukovima Drinske I pojavili su se parlamentari sa zahtevom za obustavu neprijateljstava, ali su vraćeni, jer jedinice nisu imale nikakvih uputstava o tome. Oko 16 časova borba je ponovno nastavljena i potrajala je do mraka. Na levom krilu Moravske I razvile su se bliske borbe s obostranim jurišima. Bugari su se uporno branili severozapadno od Rujna. Oko podne 11. pešadijski puk Šumadijske I i 3. puk Konjičke divizije, izvršili su juriš sa severa, a 2. pešadijski puk Moravske I s juga. Kada su srpski streljački strojevi došli na 100 metara, Bugari su istakli bele zastave i obustavili vatru, ali čim su srpske jedinice pošle prema njima oni su je ponovno otvorili. Juriš je nastavljen i Bugari su odbačeni istočno od Rujna. Pored velikog broja mrtvih koje su ostavili, zarobljeno ih je 1200 i zaplenjena baterija 13. pešadijskog puka. Bugari su zatim počeli naglo da odstupaju prema Zletovskoj reci, pred celim frontom Moravske I. Na desnom srpskom krilu bugarska 2. divizija nastavila je napad od Štipa, Razvaline Patrika i Pepelišta, zauzela Dragoevo i prinudila Timočku II da se povuče na položaj Razvalina Šeoba - Orlo bajir. Time je Timočka II bila odvojena od 3. armije. Prva armija je prešla u napad sa Šumadijskom i Moravskom II. Posle ogorčenih borbi Šumadijska I je u trećem jurišu zauzela selo Drenak i odbacila delove 7. divizije na levu obalu Zletovske reke. Prema njenom levom krilu Bugari su uspeli da se održe na Ozrenu (k. 584). U tim borbama Šumadijska I imala je 209 poginulih i 1018 ranjenih što je sa gubicima 11. pešadijskim pukom iznosilo 1920 ljudi. Moravska II sa 1. i 2. pešadijskim pukom napala je 2. brigadu 4. preslavske divizije, ovladala njenim položajem Kalom i izbila desnim krilom do sela Kalništa, a levim na Zletovsku reku. Na levom krilu, njen 3. pešadijski puk i 7. pešadijski puk Dunavske I napadali su ceo dan Retke buke i u 21 čas i 30 minuta noćnim jurišem povratili ih. Makedonsko - jedrensko opolčenje imalo je 483 poginula i ranjena. Istog dana konačno je slomljena napadna moć bugarske 4. armije. Srpska Vrhovna komanda stavila je Crnogorsku diviziju pod komandu 1. armije. Toga dana je Grčka izvestila da prelazi 2. jula u ofanzivu protiv bugarske 2. armije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Po direktivi Vrhovne komande, 3. armija je 2. jula u 6 časova počela nastupanje i s prednjim delovima Drinske I i Moravske I izbila na Bregalnicu od Štipa do sela Krupišta. U 13 časova komandant 3. armije izdao je zapovest za napad na položaje u rejonu Štipa, koji je trebalo da se izvrši jednovremeno sa napadom 1. armije na Rajčanski rid, ali zbog jakog otpora Bugara pred frontom 1. armije, gde su Šumadijska I i Moravska II zaustavljene na desnoj obali Zletovske reke, napad je odložen, mada je 3. pešadijski puk Moravske II sa Retkih buka preko sela Ponikve prodro severno od sela Pasadžikova i ugrozio desni bok bugarskih snaga na Rajčanskom ridu. Da bi olakšali situaciju 4. armije, Bugari su napali jednom brigadom 5. armije Dunavsku I od Rujena (k. 2252) do Karaule Deve Bajira, ali su odbijeni. Na srpskom desnom krilu, posle teških borbi uspeli su da noću 2/3. jula razbiju 14. pešadijski puk Timočke II kod sela Pepelišta i da ga prinude na povlačenje uz Vardar i ka Orlo bajiru, čime su ugrozili desno krilo 3. armije. Pod uticajem izveštaja njenog komandanta, Vrhovna komanda je precenila opasnost po desno krilo 3. armije i uputila mu pojačanja, iz strategijske rezerve Dobrovoljačku brigadu, a iz 1. armije Konjičku diviziju i 2. crnogorsku brigadu, opomenuvši ga da ujedno obrati pažnju na svoje desno krilo i da ga, po potrebi, ojača jednom divizijom, a sa drugom da bude u odbrani prema Štipu. Zbog pretrpljenog neuspeha smenjen je 2. jula pomoćnik bugarskog glavnokomandujućeg, general Mihail Savov, a na njegovo mesto došao je general R. Dimitrijev.

Da bi olakšali situaciju 8. divizije, Bugari su 3. jula produžili napad sa 2. divizijom na položaje Timočke II koja se posle teških borbi održala na glavnom položaju. Zbog toga je komandant 3. armije odustao od nameravanog napada sa Drinskom I i Moravskom I preko Bregalnice, a oko 15 časova naredio je da se Moravska rokira na položaj pozadi Timočke II. Za to vreme 1. armija izvršila je napad na Rajčanski rid: Šumadijskom I prodrla do mraka na 1500 m pred sam greben Rajčanskog rida, a Moravska II izbila je do 4. jula izjutra u tri kolone na liniju selo Buneš - Štalkovica. Napad 3. pešadijskog puka na Pasadžikovo nije uspeo. Konjička divizija ostala je u međuprostoru 1. i 3. armije, održavala vezu između njih i štitila desni bok Šumadijske I. Dunavska I sa položaja Carev vrh - Kalin kamen - Sveta voda odbila je napad 4. divizije, a Dunavska II na položajima Kriva Palanka - selo Crcorija napad 12. divizije.

Petog dana bitke, 4. jula, posle teških noćnih borbi, Bugari su oko 6 časova zauzeli Orlo bajir i potisli na zapad Dobrovoljačku brigadu i 14. pešadijski puk Timočke II. Time je Timočka II dovedena u kritičan položaj zbog čega se povukla na liniju selo Eneševo -  Toplik i završila svoju ulogu u bici. U petodnevnim borbama sa dvostruko nadmoćnijim neprijateljem, ona je izgubila 3470 vojnika i 40 oficira. Zbog povlačenja Timočke II ugrožen je pravac za Veles, koji je Moravska I zatvorila zaposevši položaj Ilanđi (k. 663) - Bogoslovec. Iz Drinske I upućen je 16. pešadijski puk na ušće Svetonikolske reke radi zatvaranja pravca od Testemelaca, a 6. pešadijski puk u Toplik. Treća armija je noću 4/5. jula bila u rasporedu: Moravska I na položaju Ilanđi - Bogoslovec; Drinska I sa 2. crnogorskom brigadom na frontu selo Testemelci - Šarenkovac; Timočka II u prikupljanju kod sela Kočilara. Na frontu 1. armije Šumadijska I je oko 10 časova probila front 7. rilske divizije, zauzela Rajčanski rid i prinudila bugarske snage da odstupe u neredu; Moravska II oko 11 časova ovladala je položajima severozapadno od Rajčanskog rida, i u gonjenju izbila do mraka prednjim delovima na liniju: selo Spančevo - Nivičani, a sa 3. pešadijskim pukomp kod Pasadžikova; Koljička divizija ovladala je bugarskim položajem na grebenu Gorica, produžila gonjenje i uveče se zadržala u reionu sela Spančeva i Sokolaraca. Prema Dunavskoj I i Dunavskoj II Bugari su vršili samo lokalne napade. Zbog neuspeha na desnom krilu 3. armije, srpska Vrhovna komanda nije iskoristila proboj fronta kod bugarske 4. armije na Rajčanskom ridu radi širenja uspeha u pravcu Kočana i Carevog Sela (Delčeva) već je Šumandijsku I prebacila na Ovče polje da bi pojačala 3. armiju.

Da bi olakšala situaciju u Makedoniji, bugarska Vrhovna komanda naredila je tog dana 1. i 3. armiji da pređu u napad na staroj srpsko - bugarskoj granici.

Na dan 5. jula 3. armija sa Moravskom I, Drinskom I i 2. crnogorskom brigadom ostala je na položajima od prethodnog dana; Šumadijska I nalazila se na maršu ka Ovčem polju gde je stigla 6. jula u 2 časa. U toku dana borbu je vodio samo 6. pešadijski puk kod Toplika odakle je prinuđen da se povuče na ušće Svetonikolske reke, gde je ušao u sastav Moravske I. Prva armija preduzela je gonjenje: sa 2. brigadom Konjičke divizije u pravcu Kočana, koja je ubrzo zaustavljena jakom artiljerijskom vatrom od sela Trkanja; Moravskom II u tri kolone do položaja sela Nivičani - Leški -  Jastrebnik; Crnogorskom divizijom (1, 3. i 4. brigada) preko Pasadžikova ka Jastrebniku; Dunavska I zauzela je Kitku; Dunavska II ostala je na ranijim položajima. Upućene snage u gonjenje nisu bile dovoljne, što je Bugarima omogućilo da se srede i ponovo organizuju odbranu istočno od Kočana na položajima Crni kamen - selo Kalimanci.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sutradan, 6. jula, Konjička divizija zauzela je Kočane i selo Orizari i prednjim delovima izbila na Bregalnicu gde je zadržana vatrom sa položaja Crni kamen; Moravska II izbila je desnom kolonom na vis severno od Orizara, srednjom na kosu severno od Kočana, a levom kod sela Bezikova; Crnogorska divizija preko sela Preseke na položaje kod Bezikova. Odred Dunavske I jačine 2 bataljona prodro je sa Kitke prema jugu do sela Nebojana. I ovog dana je komandant 3. armije odustao od napada, zaključivši pogrešno iz pokreta 2. trakijske divizije, koja je pomerena iz sela Dragoeva prema Štipu, da se Bugari koncentrišu za napad. Ovim je propuštena prilika da se nanese otsudan poraz 8. i 2. diviziji Bugara.

Pretposlednjeg dana bitke, 7. jula, Šumadijska I ubačena je u prvu liniju na front selo Čardaklija - D. Balvan. Da bi joj napravila mesto, Drinska I povukla je levo krilo sa Ježeva u rezervu kod selo Krivog Dola; 2. crnogorska brigada ostala je u rejonu Šarenkovca; Moravska I sa desnom kolonom (1. i 2. pešadijski puk) zadržala se na prostoru Toplika, a levom (6. i 16. pešadijski puk) na ušću Svetonikolske reke; Dobrovoljačka brigada, nastupajući od Gradskog, zauzela je Krivolak; Timočka II ostala je na popuni i odmoru kod sela Kočilara. Oko podne Bugari su počeli napuštati položaje oko Štipa. Komandant 3. armije nije iskoristio ni tu priliku da pređe u napad, pa mu je to Vrhovna komanda predveče izričito naredila, s tim da će napad armije pomagati Moravska II pravcem selo Terzeli -  Koševo, a ostale snage 1. armije da će ga obezbediti prema Bugarima istočno od Kočana. Zbog toga je komandant 1. armije pomerio Moravsku II od Kočana na liniju selo Češinovo - Podlog. Crnogorska divizija sa 1. brigadom smenila je Moravsku II na visovima oko Bezikova, a sa 3. i 4. brigadom držala je visove oko Dulice. Konjička divizija prikupljala se kod sela Vrbice i Sokolaraca radi obezbeđenja levog boka 3. armije; Dunavska I sa ranijih položaja vršila je demonstrativne napade radi privezivanja bugarskih snaga koje su se rokirale prema Dunavskoj II. Bugari su zauzeli Golemi vrh, na levom krilu Dunavske II, koja se posle neuspelog protivnapada povukla na Čupino brdo. Taj uspeh Bugara došao je kasno, jer je 4. armija bila u punom povlačenju.

Konačno, 8. jula, izvršen je napad na štipske položaje koje su bugarske jedinice već bile napustile. Moravska I izbila je između Bregalnice i donjeg toka Krive lakavice, gde se zadržala sa prednjim delovima na liniji selo Hadži Redžepli - Baltalija; Drinska I na levu obalu Duboke reke na putu Štip - Radoviš; Šumadijska I na položaje selo Karapetrovci - Šašavarlija; 2. crnogorska brigada na položaj selo Šašavarlija - Nikoman; armijska konjica na Madensku reku; Timočka II ostala je kod sela Kočilara; Moravska II na položaju selo Kučičino - Teranci - Zrnovci; Konjička divizija u rejonu Sokolaraca; Crnogorska divizija držala je položaje od sela Istibanje, preko Bezikova do Dulice; Dunavska I ostala je na ranijim položajima, a Dunavska II na položaju Kiselica - Čupino brdo. Zbog bugarskog prodora u rejonu Pirota, Vrhovna komanda je u toku noći naredila da se Drinska I odmah uputi u Veles, Šumadijska I u Kumanovo, a ostale snage da produže gonjenje. Sutradan su jedinice 3. armije produžile pokrete, ali nisu došle u dodir sa Bugarima. Bitka je bila završena.

Po broju angažovanih snaga, vremenu trajanja i prostranstvu na kojem se vodila, Bregalnička bitka je preteča velikih bitaka Prvog svetskog rata. Ona je rešila ishod Drugog balkanskog rata, ali bi operativni i strategijski rezultati bili znatno veći da su Srbi svoju pobedu energično iskoristili, zašto su postojali svi operativni uslovi. Gubici: srpski 16 200 (poginulih i ranjenih) od čega samo 11 350 u 3. armiji; bugarski oko 25 000. Sem tih gubitaka obe strane pretrpele su osetne gubitke od kolere, a u Srba naročito Drinska I, Moravska I i II,  Timočka II i Crnogorska divizija. Koleru su Bugari preneli od Turaka.

Izvor: Vojna enciklopedija


* 30061913.jpg (119.88 KB, 591x768 - viewed 1139 times.)

* obostrana dejstva 01071913.jpg (105.52 KB, 583x768 - viewed 742 times.)

* obostrana dejstva od 2 do 5 jula 1913.jpg (109.88 KB, 588x768 - viewed 974 times.)

* obostrana dejstva od 6 do 8 jula 1913.jpg (114.46 KB, 579x768 - viewed 633 times.)
Logged
dobri covek
mornar
*
Offline Offline

Posts: 20


« Reply #1 on: July 16, 2011, 10:37:53 pm »

Samo da napomenem: vrucine su bile, pretpostavljam, paklene. U tom delu Makedonije, julske vrucine znaju da budu i ... (jula 1985.g. zabelezeno je da je bilo 46,5 u hladu, ali to je stvarno bila nezgodna godina). Sva brda su gola, tek tu i tamo po neko, uglavnom bademovo drvo. Lozjanski rid i Jezevo brdo su uglavnom gola i vrlo strma brda. (UBR  - uzgrd budi receno - Jezevo brdo je najvece nalaziste bazalta u Evropi, bar tako kazu). Probao sam, u julu 2007.godine da se uz njih popnem, uspeo sam uz veoma veliki trud. Jedva sam gore sebe izneo, a zamislite da nosite svu tadasnju opremu i da vas gore cekaju bajoneti. Inace, tragovi rovova se vide i dan danas, ima ih i na samom grebenu Lozjanskog rida, a na Jezevom brdu su unisteni kamenolom.

Nesto malo vegetacije ima u dolinama Bregalnice i Lakavice, oko same reke. U najbolje vreme, u julu je reka bila siroka do 50m, duboka do pola metra.

I pored najveceg truda, ne mogu da se setim ni jednog izvora, ali znam da selo Susevo (ispod Lozjanskog rida), ima nekoliko bunara. Snabdevanje vodom je ocigledno bilo iz reke, barem za Bugarsku stranu.

Kada smo radili neke osmatracnice za potrebe vezbi po tom delu Makedonije, ne retko smo nalazili na plitko sahranjene srpske i bugarske vojnike. Ovo je narocito bilo izrazeno na prostoru poligona Krivolak, gde su, bar kako su nam govorili lokalni seljaci, borbe bile posebno ostre. Ajde, da napomenem, da nikako nisam mogao da odredim za koga su navijali. Grin

Vecina ostataka poginulih je pokupljena iz privremenih grobnica i sahranjena na bregu koji se naziva Kalenica, iznad same kasarne. Tu je, prilozima vojnika podoficira i oficira iz tadasnjeg stipskog garnizona, kao i prilozima gradjana podignuta spomen kosturnica.
Kada su Bugari okupirali grad 1941.g. spomen kosturnica je srusena.
Posle rata, kosti iz kosturnice su pokupljene, pa u buradima sahranjene u blizini temelja grobljanske crkve na novom groblju kod banje Kezovice (Cepreganova crkva, kako je zovu u gradu.)
Danas se na mestu gde su burad zakopana nalazi sut od porusenih starih spomenika i razno drugo djubre. Ni najstariji radnici na stipskom groblju nisu znali da mi pokazu mesto.

Ovo sam napisao da se ne zaboravi, a podaci su proverljivi. Ja ih znam, posto sam stipski zet, a i ziveo sam nekih 13 godina u tom lepom gradu.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #2 on: July 16, 2011, 11:09:48 pm »

Ево три шеме битке по етапама преузетим из књиге Сава Скока "Други балкански рат", кеига друга, издаље Виноисторисјког института, Београд 1975.године

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Brekalnicka bitkarz.jpg (320.96 KB, 900x1243 - viewed 1048 times.)

* Brekalnicka bitka 1rz.jpg (298.77 KB, 900x1249 - viewed 1099 times.)

* Brekalnicka bitka_0001rz.jpg (289.09 KB, 900x1245 - viewed 898 times.)
Logged
gocemk
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 636


« Reply #3 on: August 21, 2011, 09:03:48 pm »

Можемо рећи значи да је један од првих битака у 20. веку где су биолошког оружја  индиректно се користи, у то време Турци су користили да напусти контаминиране хране или воде са крв из  болесних људи.
Logged
Huddle
mornar
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 35



« Reply #4 on: August 08, 2014, 09:50:27 pm »

Поздрав свима,

нов сам на Форуму, па ћу да вас само поздравим кратко, а онда напишем нешто о једном не баш толико познатом делу Брегалничке битке (коју, иако сам новинар, и то - спортски, изучавам мало детаљније у склопу сопственог информисања како бих на прави начин могао да приступим писању једног романа о српској војсци од 1912. до 1918).

Како је ово тема о Брегалничкој битки, ево малог осврта не на главне снаге, не на чувени Гвоздени пук или неке друге борбе које су се тих дана водиле, већ следи прича и незнаним јунацима из Тимочке дивизије другог позива, коју су чинили људи од 31. до 38. године сврстани у три пука - 13. пук (Неготинци), 14. пук (Књажевчани) и 15. пук (Параћинци)



У оквиру Треће армије, Тимочка дивизија другог позива (скраћено Тимочка 2) била је на првој одбрамбеној линији јужног обода нашег војног распореда (линија Рујан (тт. 701) - Јежево (тт. 492) - Лозјански рид - гребен Конечке планине)

Е, сад... то многима не значи баш много, али просто замислите да у судару две огромне армије на самом десном крилу, на југу, стоји тек једна дивизија српске војске. Баш Тимочка 2. Непријатеља је ту било више. Баш више.


Први дан Брегалничке битке (30. јун 2013.)
Бугари нису успели баш у потпуности да материјализују свој напад без формалне објаве рата, предстраже су углавном урадиле своје, али не и код делова 15. пука Тимочке дивизије II на Кривој Лакавици, које су бугарски комити успели да ликвидирају хладним оружјем.

Стратешки посматрано, иако су се главни делови армија сукобили северније од положаја на коме је била Тимочка 2, наспрам ње је дошла тзв. Радовишко-струмичка група бугарске 4. армије (у њој је било 32 батаљона пешадије, 14 батерија артиљерије и 5 ескадрона коњице), а задатак јој је био да улети у долину Вардара, пресече везу између српске и грчке војске, а и да онда крене на север и бочно удари центар наших главних снага (тзв. овчепољска група).

Наспрам тих бројних Бугара нашла су се три српска пука (девет батаљона). А Бугари су хтели и њих да обухвате, како би их уништили. Тада је нарочито био импресиван форсирани марш 14. пука (мобилисан у Књажевцу), који је од зоре до раног поподнева прешао 40 километара по великој врућини и лошим сеоским путевима, не би ли на Пепелишком пољу наши војници зауставили тај покушај обухвата и, како кажу војни историчари, толико се добро борили да је "Бугаре мрак спасао", а притом су сва три команданта батаљона 14. пука (Обрадовић, Ракелић (треба га памтити) и Мурић) била рањена.

Тај удар на десно крило Тимочке 2, онемогућио је да се у дело спроведе слање ове дивизије северније, у помоћ Дринској првог позива, а који је требало да се изведе у виду напада према Штипу.

Тимочка 2 је, са пуковником Драгутином Милутиновићем на челу, прешла потом у дефанзиву, поседајући линију на гребену: Крст (к. 494) - Штиркаљево (тт 710) - карауле Шеоба (к. 360) - Орла баир (тт 535) - Пепелиште. Бугари јесу овладали долином Вардара јужно одатле, раздвојили српску и грчку војску, али потпуно погрешном проценом, користећи исувише велике снаге за такав подухват, а притом не успевши да озбиљније уздрмају малобројнијег ривала, развученом на фронту дугачком 30 и више километара.


Други дан Брегалничке битке (1. јул 1913.)
Тимочка 2 је желела да крене у противнапад на лево бугарско крило наспрам себе, али су Бугари били бржи - рано су пошли на лево крило ове српске дивизије другог позива, желећи да га обухвате, одбаце на југ и тиме га одсеку од Дринске дивизије, која је била северније, а заправо, посматрано на мапи, била у јужном делу централне српске формације.

Ситуација је постала све критичнија када је напад знатно бројнијих снага Бугара овладао пределима које су били лево крило Тимочке 2, а притом ни на десном није била сјајна ситуација, јер су јединице биле исувише избачене унапред ка непријатељу, а иза леђа им је била река Вардар.

А онда, мало и среће. Пошто су Тимочани остали на скраћеном делу фронта, а прилично добро утврђени на линији гребена и уз одличан рад своје артиљерије, Бугари не само да се нису усудили да наставе напад преко брисаног простора, већ су поподне послали своје представнике да се изјасне о наводном примирју, што је једно време заиста и потрајало, сасвим довољно да се Тимочка 2 присабере, а нарочито на угроженом левом крилу - одакле је непријатељ и буквално нестао, јер је позван да оде на други део фронта као испомоћ.


Трећи дан Брегалничке битке (2. јул)
Увиђајући јако тежак положај Тимочана, главнокомандујући, Војвода Путник, послао је Тимочкој 2 и помоћ - 3.000 добровољаца из резерве, притом одлучивши да одустане од напада преко Брегалнице (својеврстан противнапад након почетне офанзиве Бугара) и да део Дринске 1 демонстративним нападима одвлачи пажњу непријатељу, како би се Тимочанима олакшала ситуација.

Али, али... Нити је тај демонстративни напад успео (премало људи, преспоро рокирање, и то пред бугарском артиљеријом, која је сама решила тај посао, избацивши из строја око 300 српских војника), нити су се главне снаге спојиле са Тимочанима, који су просто били предалеко и и даље одсечени, нити су Бугари седели скрштених руку док је наспрам њих "непријатељ дремао", бар у јужнијем делу те централне, овчепољске групе српске војске.

Код Тимочке 2 је постајало све опасније и све драматичније. Са једне стране, није се знало где ће Бугари ударити, због немогућности извиђања, а са друге противнапад Тимочана на сопственом левом крилу донео је привидну радост, због повраћаја у посед једног од битнијих положаја том приликом. Јер, Бугари са којима су се сукобили - нису послушали наређење своје команде да подједнаким снагама нападну оба крила одсечене српске Тимочке дивизије другог позива, већ су главнину својих снага усмерили левом страном, у десни бок положаја које су бранили Тимочани. Када су наши видели шта се спрема и шта отпочиње, упутили су на то, своје десно крило, приспеле добровољце, али је већ било касно. Касно и по времену, и по добу дана.

На тај, истурени и изоловани 14. пук, стуштила су се три бугарска пука, и то у ноћном нападу. Три јуриша су одбијена, а када се укључила и резерва у виду бугарских других ешалона, који су кренули уз звуке своје химне, дошло је борбе прса у прса. Без муниције, српски војници су се бранили бомбама и бајонетима, вод брдских топова је картечом тукао по Бугарима и то све док цела посада, са поручником Гавриловићем као претпостављеним, није изгинула бранећи топове.

Вишесатна борба је била страшна и кобна, више од 1.000 војника 14. пука је изгинуло, па је остатак морао да се повуче на врх Орла Баир (Орлов Баир, или по нашки, Орлов Врх). Исто се десило и добровољачком батаљону.

На Орловом Врху, окупљени око рањеног мајора Јована Ракелића, било је тек толико војника 14. пука да се формира батаљон од шест чета.


Четврти дан Брегалничке битке (3. јул 1913.)
Шест пукова бугарске војске је кренуло да докрајчи Тимочку дивизију другог позива. Центар и лево крило Тимочана су се на својим положајима јучанки држали, па су Бугари током поподнева послали јаче снаге на другу страну десетак километара дугачког фронта, како би уздрмано десно крило Тимочке 2 докрајчили и тако кренули у победу на том делу Брегалничке битке.

Три пука су кренула на утврђене српске положаје на Орловом Врху, одакле их је једна артиљеријска батерија немилосрдно тукла. Али, ситуација није била повољна: наспрам укупно нешто више од два пука српске војске, било је седам пукова бугарске војске, па је пуковник Милутиновић тражио или појачање или "неће моћи бити издржан ноћни напад непријатеља". Одговорено му је "да се држи до последњег човека". Тако је и било.

Бугари су целе ноћи нападали левом страном, у већ десетковано десно крило Тимочке дивизије другог позива, јуришали, на крају је рањени мајор Ракелић са телефонистима, инжињерцима (пионориско одељење) и жандармима кренуо да брани један изгубљени положај. Били су покошени пушчаном, артиљеријском и митраљеском ватром, али су се они који су остали неким чудом живи - борили. И борили. И борили.

Свега 400-тинак Срба је преживело бој на Орловом Баиру, одакле су се у зору повукли, али притом остваривши главни задатак команде - непријатељ је довољно дуго задржан да се у средишњем делу Брегалничке битке извоју важне победе за коначан тријумф. Остатак Тимочке 2 се без нових контаката са непријатељем повукао, уз извршени задатак, јер су Бугари били шокирани и преморани дневном и ноћном битком са тако малобројним, а тако жилавим Србима.

Девет месеци касније, највероватније приликом санације терена, на самом врху врха Орловог Врха, пронађено је много лешева једне и друге војске. Да цитирам за крај историчаре:

"... на темену Орла баира нађено је око 200 лешева српских и бугарских војника, од којих знатан број у стојећем ставу узајамно прободени бајонетима, што најречитије говори о драми која се те ноћи одиграла на овом положају".
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #5 on: August 09, 2014, 06:03:27 pm »

Quote
на темену Орла баира нађено је око 200 лешева српских и бугарских војника, од којих знатан број у стојећем ставу узајамно прободени бајонетима, што најречитије говори о драми која се те ноћи одиграла на овом положају"

Историчари, кад описују победе умеју да буду "песнички" расположени, односно да претерују у опису нађеног стања после битака. Немогуће је да девет месеци остану лешеви у стојећем ставу. Могуће је да су се војници у борби, у трку узајамно проболи бајонетима и тако пали на тло. Њихов положај на тлу може указивати на чињеницу да су се узајамно проболи у стојеће ставу.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.029 seconds with 22 queries.