PALUBA
March 28, 2024, 12:10:16 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, to može potrajati 24 h, ali je neophodno da novoregistrovani korisnik aktivira svoj nalog koji će dobiti putem e-pošte u navedenom vremenu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Bitka na Drini  (Read 20117 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« on: June 29, 2011, 03:55:56 pm »

Izvor: Vojna enciklopedija

Bitka na Drini (6. septembar — 11. novembar 1914. godine), obuhvata dejstva na balkanskom ratištu u periodu između cerske i kolubarske bitke. Izvođena su na širokom frontu (od Zemuna do Foče); bila su razdvojena po vremenu i prostoru (Srem, Drina, istočna Bosna), ali su imala jedinstvenu operativnu ideju, pa su nazvana po reci na kojoj su se odigravali rešavajući dogadaji. Po upornosti i gubicima, to su najkrvavije borbe srpske vojske u I SR, naročito one oko srednjeg toka Drine, na Gučevu i Mačkovom kamenu.

Obostrana situacija, planovi i grupisanje snaga

Porazom u cerskoj bici propali su planovi Austro-Ugarske o brzom vojnom uspehu prema Srbiji, a njen ugled је poljuljan. General O. Potiorek (u isto vreme komandant Balkanske vojske i 6. armije) težio je da to što pre popravi, pa je odlučio da preduzme novu ofanzivu glavnim snagama preko srednje i donje Drine, a po potrebi i delom snaga preko Save, u momentu očekivanog prelaza srpske vojske preko Save i Dunava. Radi toga grapisao je: 5. armiju (8. i 13. korpus, komandant general L. Frank) na Savi i donjem toku Drine od Sremske Mitrovice do sela Batara; 6. armiju (15. i 16. korpus) u rejonu sela Kozluka, Zvornika, Vlasenice, Ljubovije; za zaštitu istočne Bosne, u rejonu Višegrada i Foče nalazila se 8. brdska brigada (8. bbr) ojačana šuckorom, graničarskim i žandarmerijskim jedinicama, a u Sremu od Mitrovice do Zemuna delovi 2. armije (29. i pola 7. divizije), odred Zeidler (7 bataljona i 4 baterije) i 10 landšturmskih bataljona.

Srpska vojska је posle pobede na Ceru izbila na Drinu i Savu da tu sačeka novu austrougarsku ofanzivu. Preduzete su mere da se ubrza dotur opreme od saveznika (Francuske i Rusije) i pozvani su regruti u centre za obuku radi popune gubitaka u operativnim iedinicama. Međutim, saveznici su zahtevali da Srbi preduzmu ofanzivu preko granice Srbije radi rasterećenja ruskog fronta. Mada taj zahtev nije bio u skladu sa materijalnim mogućnostima, naročito zbog pomanjkanja mostovskog materijala za forsiranje Save i Dunava i oskudice artiljerijske municije, vlada i Vrhovna komanda su ga, s obzirom na zavisnost od saveznika, delimično prihvatile. Po planu Vrhovne komande 1. armija je imala da preduzme ofanzivu u Sremu da bi potukla tamošnje austrougarske snage, odbacila ih istočno od Fruške gore i sprečila njihovo sjedinjenje s glavnim snagama na Drini. Njeno dejstvo imala је da pomogne Timočka I (iz 2. armije), forsiranjem Save u rejonu Sremske Mitrovice. Užička vojska uz sadejstvo crnogorske Sandžačke voiske trebalo je da pređe Drinu i dejstvuje u pravcu Višegrada, Srebrenice i Vlasenice, radi ugrožavanja boka i pozadine austrougarskih snaga na srednjoj Drini, a 2. i 3. armija privremeno da ostanu u odbrani na srednjoj i donjoj Drini, da bi u pogodnom momentu i one prešle u ofanzivu. Po tom planu izvršeno je grapisanje snaga: Braničevski odred - Dunavska II i trupe III poziva, komandant pukovnik Miloš Vasić, na frontu Golubac - Grocka; novoformirana Komanda odbrane Beograda (7. puk I poziva i trupe III poziva), komandant general Mikailo Živković, od Grocke do ušća Kolubare; 1. armija - Šumadijska I, Dunavska I i Konjička divizija, komandant general Petar Bojović, u rejonu Obrenovca, Šapca, Debrca; u njen sastav ušao je i Obrenovački odred (7. puk II poziva i trupe III poziva) koji je držao front od ušća Kolubare do Skele; 2. armija - Moravska I, Kombinovana I, Timočka II, komandant general Stepan Stepanović, držala je front od ušća Drine do Lešnice; 3. armija - Drinska I, Drinska II, Moravska II i odred pukovnika P. Mišića, komandant general Pavle Jurišić - Šturm, od Lešnice do Ljubovije; Užička vojska - Šumadijska II, Užička brigada i Limski odred, komandant general M. Božanović, od Ljubovije do Ustiprače. Crnogorska Sandžačka vojska (1. i 2. sandžačka divizija) komandant serdar Janko Vukotić, na desnoj obali Drine prema Goraždu i Foči.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

« Last Edit: June 29, 2011, 09:11:34 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #1 on: June 29, 2011, 04:01:11 pm »

Austrougarska ofanziva preko Drine

Zbog zakasnelih priprema i popune, ofanziva je počela tek 8. septembra. Tog dana je austrougarska 5. armija sa 21, 9. i 36. divizijom pokušala prelaz Save i Drine južno od sela Bosuta, kod ušća Drine u Savu i sela Međaši, dok je sa 42. divizijom vršila vatrenu demonstraciju na frontu Amajlije - Glavičice. Snažnim otporom i protivnapadima Moravske I, 5. armija je odbijena uz gubitke od 4 400 ljudi i zbog toga, je, delom rastrojena, ostala na levoj obali Drine od 9. do 12. septembra da bi sačekala uspeh 6. armije i sredila se; 6. armija vršila je prelaz na frontu Kozluk - Ljubovija. Njen 15. korpus (40. i 48. divizija) prelazio je Drinu kod Zvornika, nizvodno od sela Kozluka, a jedna brigada vršila je demonstracije prema Loznici, dok je 16. korpus (1. i 18. divizija) prešao u 3 kolone: na ušću Drinjače, kod Zelinja i Ljubovije. I pored snažnog otpora delova Moravske II i odreda pukovnika Mišića (5 bataljona i 2 baterije) koji je držao front od 35 km (reka Trešnjica - Ljubovija) 6. armija prebacila se  ргеко Drine 8. septembra i učvrstila na desnoj obali između Malog Zvornika i Ljubovije. Vrhovna komanda je odmah uputila Dunavsku II (iz 1. armije), dva puka i jednu bateriju iz Užičke vojske ka Krupnju, s tim da se Dunavska II posle dolaska u Pecku stavi pod komandu 3. armije. Sutradan je 6. armija produžila nadiranje 15. korpusom padinama Gučeva prema Drinskoj I i padinama Boranje prema Moravskoj II, a 16. korpusom južnim padinama Jagodnje prema odredu pukovnika Mišića koji ga je prinudio da se povuče na greben planine Jagodnja - Šanac. Zbog toga je komandant 3. armije povukao svoje levo krilo na greben Boranja – Jagodnja - Sokolska planina. I pored snažnog otpora srpskih trupa, 15. i 16. korpus su 10. septembra ovladali skoro celim grebenom Boranje i Jagodnje, zadobili oslonac za dejstvo pravcem Krupanj - Zavlaka, i primorali 3. armiju da povuče levo krilo na Iiniju Kostajnik - Mramor (k. 548) – Rožanj - Proslop, čime je situacija 3. armije postala vrlo ozbiljna. Da bi sprečila dalji prodor 6. armije, srpska Vrhovna komanda naredila je komandantu 1. armije da Dunavsku I uputi ka Valjevu, a komandantu 2. armije da uputi Kombinovanu diviziju preko sela Zavlake radi zaštite boka 3. armije, Timočku II da prikupi na Vidojevici i proširi front do ušća Jadra, a Timočku I da prikupi oko sela Dublja. U toku 12. septembra Štab 6. armije dao je zamorenom 16. korpusu odmor, dok je bezuspešno napadao levim krilom 15. korpusa na Gučevo, a desnim zauzeo Biljeg (k. 705) i ovladao celim grebenom Boranje. Zbog toga je komandant 3. armije uputio Dunavsku II (pristigla u Pecku 11. septembra) na Mramor. Sutradan je 3. armija uspešno odbila napade 6. armije, ali je 5. armija, posle izvršene popune ponovno počela prelazak preko Drine i Save, proširujući front prelaza i prema 3. armiji. Njena 42. divizija prešla je Drinu kod sela Batara i, pored svih pokušaja Drinske II da je odbaci na levu obalu, učvrstila se na desnoj obali. Time je ugrožen desni bok 3. i levi bok 2. агmije, pa je komandant 3. armije uputio Kombinovanu diviziju od sela Zavlake u pravcu Loznice radi zaštite doline Jadra. Produžujući napade 14. septembra, 6. armija ih je sasredila prema Rožnju, Mamutovcu, Kostajniku i u rejonu Loznice, ali je odbijena. Međutim 5. armija produžila je prelaz preko Drine: 42. divizija prebacila je i ostatak svojih delova; 36. divizija pokušala je da pređe kod Samurovića ade, ali je odbijena, dok je 21. divizija obrazovala mostobran u Parašnici.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Posle ovlađivanja 6. armiie grebenom Gučeva, Boranje, Jagodnje i Sokolske planine, i delimičnim prelazom Drine sa 5. armijom, general Potiorek stvorio je novi plan, po kojem je 5. armija imala da produži frontalno nadiranje ka dolini Jadra i u Mačvu; 6. armija da nadire obuhvatajući srpske snage s juga ka dolini Jadra, a Kombinovani korpus (formiran od 29. divizije, jedne brigade 7. divizije, 41. brigade i 104. landšturmske brigade) sa severa, od Mitrovice ka Šapcu. Srpska Vrhovna komanda prateći razvoj situacije, odlučila je: da sa 2. i 3. armijom brani i dalje dosadašnji front, a 1. armija (Dunavska I i II, Kombinovana i Ljubovijski odred) da iz rejona Pecke pređe u ofanzivu i napadne u bok i pozadinu neprijateljeve snage koje bi nadirale ka Krupnju, Zavlaci i Osečini (Kombinovana divizija ostala je i dalje u sastavu 3. armije zbog događaja na Gučevu i kod Loznice).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U toku 15. septembra austrougarska 5. i srpska 2. armija prikupile su snage, uz međusobne lokalne akcije, dok su se na frontu srpske 3. i austrougarske 6. armije odigravale ogorčene borbe sa težištem u rejonu Loznice i Krupnja. Levo krilo 15. korpusa dejstvovalo je ka Loznici da bi 42. divizija lakše debušovala iz mostobrana kod Batara ka dolini Jadra, što je Kombinovana divizija onemogućila napadom. Drinska I uspela je da povrati vis Biljeg, a napadi Moravske II zaustavili su napredovanje desnog krila 15. korpusa prema Kostajniku. U rejonu Krupnja, Ljubovijski odred, odred Mišića i Dunavska II napadima su primorali desno krilo 16. korpusa da se povuče na Miletinu (k. 915) i Petkovo brdo (Petrov vis) i potom posle pada mraka zauzeli položaj Šanac - Ravno brdo – Rožanj – Proslop - Bare. Zbog opasnosti za desno krilo 3. armije sa pravca Loznice, Vrhovna komanda naredila je 1. armiji da sa Dunavskom I i II i Ljubovijskim odredom napadne sutradan od Rožnja preko Sokolske planine u bok i pozadinu neprijateljevih snaga, a 2. armiji da uputi Šumadijsku I ka Tekerišu.
Izjutra, 16. septembra, počeo je napad 1. armije koji se zbog snažnog otpora vrlo sporo razvijao. Dunavska II izbila je pred liniju Miletina - Kulina (k. 881), a Dunavska I levim krilom do pod vis Dugo i zauzela selo Donju Ljuboviđu; 3. armija je vodila teške odbrambene borbe na celom frontu, ali je bila prinuđena da Drinsku II povuče od sela Šora (Lipnički Šor) na položaje kod sela G. Dobrića, dok je odred Mišića bio odbačen sa Šanca na Milutinov grob. Zbog velikih gubitaka 16. korpus se povukao noću 16/17. septembra na liniju Kriva jela - Košutnja stopa - Šanac, a desnim krilom na desnu obalu potoka Gračanice. Za to vreme 2. armija je protivnapadima Moravske I sprečila debušovanje 21. divizije iz Parašnice, ali je 9. divizija prešla Drinu kod sela Crnobarskog Salaša, a Kombinovani korpus Savu kod sela Jarka.

U toku 17. septembra 1. armija produžila je napad na 16, a 3. armija na 15. korpus. Posle teških borbi 16. korpus povukao se sa Šanca na Mačkov kamen i povio desno krilo na Javornik, a 15. korpus na greben Gučeva i Boranje. Oba korpusa su pristupila utvrđivanju. Za to vreme su delovi 2. i 3. armije osujetili pokušaje divizija 5. armije da debušuju iz mostobrana kod sela Šora, Salaša i Parašnice. Međutim, Kombinovani korpus potisnuo je delove Konjičke divizije iz sela Drenovca i Ševarica, ali je, zadržan na liniji sela Mačvanski Pričinović - sela Uzveće, pristiglom Timočkom I iz armijske rezerve. Na traženje komandanta 2. armije, Vrhovna komanda stavila mu je na raspolaganje Šumadijsku I. Zbog slabe izvidačke i obaveštajne službe, i netačnih izveštaja komandanata 1. i 3. armije, Vrhovna komanda imala je predstavu da se 6. armija u neredu povlači ргеко Drine, pa је za 18. septembar naredila da 1. armija pređe u gonjenje izmeđn Drine i Košutnje stope ka Zvorniku, a 3. armija preko Gučeva i Boranje, s težištem ka ušću Radaljske reke. Ali, tog dana umesto gonjenja došlo je do vrlo teških i ogorčenih borbi na planinskom grebenu, које su produžene do 24. septembra. Težište borbi 1. armije bilo je na Jagodnji, naročito na Mačkovom kamenu koji je samo 21. septembra prelazio četiri puta iz ruke u ruku. Konačno su Austrijanci 22. septembra ovladali Mačkovim kamenom, i tamo zatekli 2 000 mrtvih od kojih 1 200 Austrijanaca. Posle toga Dunavska II povukla se na položaj Mišakovac (Mijakovac) - Milutinov grob, Dunavska I na Šanac - Obodnjik, a Ljubovijski odred na Đermanovića gaj - Nemića kamen. Kod 3. armije borbe su vođene na Boranji i Gučevu oko Turskog groba, Biljega, Kulišta i Crnog vrha do 25. septembra, kad ie armija prešla u odbranu, čime je bila završena srpska protivofanziva.

Za to vreme na frontu 2. armije Kombinovani korpus zauzeo je 19. septembra selo Mačvanski Pričinović i selo Uzveće i produžio nadiranje na zapad, ali je protivnapadom pristigle Šumadijske I i Timočke I odbačen ka selu Pričinoviću i Uzveću, gde su obe strane 20. septembra prešle u odbranu. Da bi izbegao stabilizaciju fronta i pasivnost 5. armije, Potiorek je od 23. do 25. septembra ulagao krajnje napore i sa 8. i Kombinovanim korpusom izveo više napada. ali su rezultati bili samo lokalnog značaja. I posle tog neuspeha on se nije pomirio sa zastojem 5. armije, pa je sa 8. i Kombinovanim korpusom (pošto ih je prethodno ojačao delovima 13. коrpusa i snagama iz Srema) pokušavao sve do 4. oktobra, bez obzira na gubitke, da omogući nastupanje 5. armije. Ali, u tome niје uspeo i prešao je u odbranu na celom frontu, u neposrednom, a mestimično i tesnom dodiru sa srpskim snagama na liniji: Ljubovija - Sokolska planina – Jagodnja – Boranja – Gučevo - donji tok Drine do ušća u Savu – Sava – Parašnica - selo Ravnje - selo Zasavica - selo Noćaj - selo Uzveće - selo Pričinović - Tolića polje, gde su se obe strane zadržale sve do 24. oktobra. Gubici su obostrano bili vrlo veliki, naročito u Austrijanaca. Ne raspolaže se podacima o ukupnim srpskim gubicima, ali u pojedinim pukovima oni su bili 50% od celokupnog ljudstva, a Dunavska I je samo u borbama za Mačkov kamen izgubila 107 oficira i 5 585 vojnika. Pored gubitaka, u srpskoj vojsci osećalo se pomanjkanje opreme, naročito artiljerijske municije. Pojedine divizije ostale su samo sa 20 - 200 granata. Zbog toga su se obe strane počele ukopavati na dostignutim linijama, da bi dobile vremena za popunu ljudstvom i materijalom. U tom vremenu obe strane vršile su povremeno lokalne napade radi ispravke fronta, nanošenja gubitaka, iscrpenja i stvaranja povoljnih uslova za rešenje bitke u svoju korist. Tada se u srpskoj vojsci prvi put primenjuje rovovska vojna, približavanje austrougarskim rovovima približnicama da bi se izbegla jaka artiljerijska vatra, napuštanje prednjih rovova i organizacija zaklona na zadnjem nagibu i dr.

Užička i Sandžačka vojska prešle su Drinu 11 - 15. septembra i potiskujući u istočnoj Bosni 8. brdsku brigadu, Sandžačka vojska izbila je 25. septembra s prednjim delovima na Jahorinu i do sela Pala, gde je jačim otporom bila zadržana; Užička brigada je zauzela Srebrenicu 17. septembra, ali je protivnapadom 24. septembra primorana da je napusti; Šumadijska II presekla je 26. septembra komunikaciju Sarajevo - Vlasenica u rejonu Glasinca i ozbiljno ugrozila pozadinu austrougarske 6. armije.

U međuvremenu Potiorek je sa glavnog fronta na Drini prebacio 13. brdsku brigadu u Vlasenicu, 5 bataljona i 2 baterije u Kladanj, od kojih je sa 27. landšturmskim pukom obrazovan odred Karpellus, iz Sarajeva 2 bataljona i 1 bateriju u Olovo (odred Hauser) i 3. brigadu (5 bataljona i 10 topova) iz Avtovca u Kalinovik. Sve te snage stavljene su pod komandu generala F. Andrijana, koji je 5. oktobra prešao u napad: sa 8. brigadom od Vlasenice na Ploču, sa 13. brigadom na Igrište i odredom Karpellus obuhvatno prema Han-Pijesku. U ogorčenim borbama Užička vojska je 8. oktobra prešla u odbranu sa Šumadijskom II na liniji Vratar – Babljak - Vigova gora (k. 1293); Limskim odredom Paklenak - selo Šenkovići, sa Užičkom brigadom (Srebreničkim odredom) u rejonu Srebrenice, a s ostatkom na desnoj obali Drine u rejonu Bajine Bašte i Rogatice; Sandžačka vojska zadržala se na liniji: Kula - Markovo brdo - selo Prača. Naišavši na jak otpor, general Andrijan je obustavio dalje napade.

« Last Edit: June 29, 2011, 04:11:57 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #2 on: June 29, 2011, 04:03:32 pm »

Austrougarska ofanziva u istočnoj Bosni

Period zatišja na Drini iskoristio je Potiorek za popunu i pregrupisavanje snaga i proterivanje Užičke i Sandžačke vojske iz istočne Bosne. Za to vreme određena je 18. divizija (5, 8, 13. i 17. brigada) i novoformirana 50. divizija (3, 15. i 16. brigada). Operacije su počele 18. oktobra sa 18. divizijom iz rejona Han-Pijeska i 50. divizijom iz rejona Romanije, i vođene su u neprekidnim ogorčenim borbama do 22. oktobra. Prvog dana 18. divizija zauzela je Puhovac, Golo brdo i Stupe, a sutradan 50. divizija bez otpora visoravan Romanije. Teške borbe razvile su se oko visova Stupe i Kitka (k. 1194), a 20. oktobra delovi Šumadijske II, Limskog odreda i Sandžačke vojske izvršile su protivnapad na odseku Kitak – Stupe - selo Bandin Odžak i 21. oktobra doveli centar austrougarskog rasporeda u kritičan položaj. Ali, istog dana je 18. divizija, napadajući u tri kolone, potisla Crnogorce sa Šiljave glave i Skrajnika (k. 1022) na Markovo brdo i Čengić brdo, a Kolašinska brigada odstupila je bez neprijateljevog pritiska preko Vijenca ka reci Prači. Noću 21/22. oktobra Sandžačka vojska odstupila je na liniji sedlo Jabuka -  Hranjen planina i tako otkrila levo krilo Limskog odreda. Zbog povlačenja Sandžačke vojske, i Užička vojska počela je povlačenje noću 22/23. oktobra i prebacila se noću 23/24. oktobra s poslednjim delovima na desnu obalu Drine. Posle toga su 18. i 50. divizija vraćene u sastav 6. armije.

Produženje austrougarske ofanzive

Plan za produženje ofanzive predviđao je dejstvo 6. armije sa 13. i 15. korpusom frontalno, a 16. korpusom obuhvatno s juga, preko Ljubovije i Pecke, i 5. armijom (8. i Kombinovani korpus) obuhvatno sa severa, radi uništenja srpskih snaga u dolini Jadra i u Mačvi. Operacije je počela 5. armija 24. oktobra da bi do 6. novembra stvorila povoljnije uslove za napad 6. armije, predviđen za taj dan.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pod pritiskom 5. armije, srpska 2. armija povukla se 27. oktobra iz sela Ravnja i od Parašnice na položaj selo Radenković - Banovo Polje - Crna Bara. Na novom položaju njen desni bok i pozadina bili su neposredno ugroženi, pa je srpska Vrhovna komanda naredila 3. armiji i delu 1. armije da napadnu neprijateljeve snage na Gučevu. Napad je izvršen 28. oktobra, ali nije uspeo. Zbog toga kao i zbog velike oskudice u artiljerijskoj municiji odobreno je 2. armiji da se noću 30/31. oktobra povuče na liniju Savski potes – Dobrić – Culjković - Kosovac (k. 185) – Рагlog – Čokešina - Vidojevica, gde je Timočka II ponovno ušla u sastav 3. armije. Povlačenje je izvršeno nezapaženo od neprijatelja. Zadržavana slabijim delovima, izbila je 5. armija ispred glavnog položaja 2. armije tek 5. novembra. Za ojačanje 2. armije Vrhovna komanda uputila je noću 5/6. novembra Dunavsku II (iz 1. armije).

Za to vreme i austrougarska 6. armija izvršila je pripreme za napad. Srpska 2. armija (Šumadijska I, Timočka I i Moravska I) bila je na položajima selo Mišar - selo Jevremovac - selo Culjković - selo Čokešina; prema njoj je bila austrougarska 5. armija sa 8. korpusom na liniji selo Ribari - selo Dobrić i Kombinovanim korpusom u tesnom dodiru južno od Šapca; 3. armija (Timočka II, Drinska II, Kombinovana i Drinska I) na položajima Vidojevica (k. 378) -  Carigrad - Kostajnik; 1. armija (Moravska II, Dunavska I, Ljubovijski odred, a Dunavska II pripremala se za odlazak u sastav 2. armije) na položajima Kostajnik – Obodnjik - Ljubovija. Prema njoj je bila austrougarska 6. armija: sa 16. korpusom kod Ljubovije za dejstvo u pravcu Pecke i Valjeva, 4. brdska brigada prema Rogačici, 15. korpusom na grebenu Jagodnje, Boranje i Gučeva, a 13. korpusom od Kulišta do ušća r. Štire u Drinu.

Izjutra 6. novembra posle snažne artiljerijske pripreme, austro-ugarske armije počele su opšti napad. Toga dana je austrougarska 6. armija snažnim dejstvom prinudila prednje delove 1. i 3. armije na povlačenje, dok je 2. armija odbila napade austrougarske 5. armije. Sutradan je 6. armija potisla 1. armiju na liniju Stolice – Krupanj – Velež - Dugo, čime je bio ugrožen pravac Ljubovija – Pecka - Valjevo. Zbog toga srpska Vrhovna komanda vratila je Dunavsku II u sastav 1. armije da sa Ljubovijskim odredom zatvori pravac Pecka - Valjevo, a 3. armiji naredila da se noću 7/8. novembra povuče na liniju: Kumovac - Jarebička crkva - Aranđelov grob. Osmog novembra 3. armija je pod zaštitom slabijih delova izbila na određene položaje, dok se 1. armija noću 8. novembra povukla na liniju: Čulište (k. 460) – Kulina -Tornička bobija (k. 1303). Povlačenjem 1. armije ugrožen je pravac Krupanj - selo Zavlaka i levi bok 3. armije, pa je zbog toga Vrhovna komanda naredila da 2. armija povuče desno krilo na desnu obalu reke Dobrave sa naslonom na planinu Cer preko sela Slatine; 3. armija na liniju: Kosanin grad - selo Zavlaka - Bastavsko brdo, a 1. armija na liniju: Soldatovića konaci - Petkovo brdo - Bare. Povlačenje armija izvršeno je 9. novembra uz snažan pritisak austrougarskih trupa, koje su toga dana izbile na liniju: Kumovac - selo Jarebice - selo Zavlaka - Kulište, dok je 16. korpus snažno napadao levo krilo 1. armije na pravcu Pecka - Valjevo. Situacija srpske vojske bivala je svakim danom sve teža, a naročito zbog jakog pritiska na mišarske položaje na desnom krilu 2. armije, čime se jedino uočavala austrougarska težnja i za obuhvatom desnog krila. Zbog toga, kao i zbog lošeg materijalnog stanja, naročito pomanjkanja artiljerijske municije, Vrhovna komanda je 9. novembra odlučila da ne primi bitku, već je naredila da se armije povuku: 2. armija (sa konjičkom divizijom) na liniju: selo Suvo Selo - selo Veliki Bošnjak (selo Draginje) – Stolice - k. 280 (k. 291) -  reka Tamnava (izvorni deo) sa zadatkom zaštite pravaca Koceljevo -  Valjevo i Banjani – Ub - Lazarevac; 3. armija na liniju: selo Crniljevo - Jankov vis - Kik k. 333 (k. 334) sa zadatkom odbrane pravca Osečina - Valjevo, a 1. armija na liniju: Kik – Brezjak - Bare radi zaštite pravaca Pecka - Valjevo i Pecka - Osečina. Povlačenje je poćelo 10. novembra, praćeno energičnim gonjenjem 5. armije: Kombinovanim korpusom ka Banjanima, 8. korpusom ka Koceljevu, a 6. armijom koncentrično ka Valjevu (13. korpusom preko Tekeriša, 15. korpusom preko Zavlake i 16. korpusom preko Pecke). Povlačenje srpskih armija, pored snažnog neprijateljevog pritiska ometale su i mase izbeglica koje su se kretale sa trupama. Zbog toga je Vrhovna komanda 11. novembra naredila da se vojska povuče: 2. armija na liniju Ub - Blizanski visovi - k. 366 (Posovo brdo); 3. armija k.357 – Jautina - Martinović k. 469 (k. 466) – Kamenica -  k. 393, s tim da Obrenovački odred obezbedi desni bok armije na frontu Obrenovac – Skela - Ub; 1. armija Jolina (Jelina) breza - Sovački kik, s tim što je pod njenu komandu stavljen Rogatički odred (odred pukovnika Mišića) na Debelom brdu, a Užička vojska na Šargan. Povlačenjem na te položaje 12. novembra, završcna je bitka na Drini posle koje je počela kolubarska bitka.

Iako se posle teških borbi srpska vojska morala povući, umanjila je u velikoj meri upornim otporom ofanzivnu moć austrougarske vojske, što joj je, kasnije, olakšalo pobedu u kolubarskoj bici. Gubici: austrougarski 50% od prvobitnog brojnog stanja za period 8. septembra do 23. oktobra (poginulih, ranjenih i zarobljenih) dok za srpsku vojsku nema podataka, već su dati ukupno sa kolubarskom bitkom.

Logged
mali od palube
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 376



« Reply #3 on: June 29, 2011, 08:54:07 pm »

Što se tiče srpskih gubitaka, ja sam naleteo na podatak da je bilo između 15000-20000...
Na Wikipediji je broj od 18500 (što se uklapa), mada ona i nije tako pouzdana...
Nisam pročitao tekst od početka do kraja (evo sada ću Embarrassed), ali mi se po kartama čini da je u pitanju Vojna Enciklopedija (ili se varam).
U svakom slučaju bravo za temu...
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #4 on: September 24, 2011, 12:32:19 pm »

Nekoliko fotografija iz perioda 6. septembar — 11. novembar 1914. godine, poznatijeg bitka na Drini.

Fotografija vojnog sveštenika Šukovića. Možda jedna od najpoznatijih fotografija tog perioda, na kojoj se vidi trećepozivac pri straži koju drži na mostu u Dobrunu (Bosna), septembra meseca 1914. godine. Vojnik je pod improvizovanom stržarom napravljenom od kreveta.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Srpski rovovi, oktobra meseca 1914. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* trećepozivac, sptembar 1914.jpg (110.29 KB, 624x900 - viewed 607 times.)

* srpski rovovi, oktobar 1914.jpg (124.64 KB, 1076x700 - viewed 826 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #5 on: September 24, 2011, 06:49:32 pm »

Trećepozivci se čiste od vašiju, septembra 1914. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



Trećepozivac čuva stražu na Drini, septembra 1914. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* trećepozivci.jpg (195.79 KB, 1090x688 - viewed 1496 times.)

* trećepozivac_septembar 1914.jpg (154.38 KB, 1101x682 - viewed 1159 times.)
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #6 on: September 01, 2014, 07:48:09 pm »

Boj na Mačkovom kamenu

Delovi iz knjige "Bitka na Drini - Mačkov kamen, Gučevo, Mačva ..." autora dr.Slobodana V. Ristanovića

Sve borbe koje su vođene tokom druge AU ofanzive na Srbiju u jesen 1914. ili ti tokom “Bitke na Drini” kako se ovaj period vojnih operacija još naziva, od početka septembra do početka novembra, na položajima: Osmanovo brdo, Gojsavica, Lipnik brdo, Obodnik, Đermanovića gaj, Čavčići, Užinalište, Perunika, Rujevačka rudina, Veleš i Ždrelo; na samom grebenu planine Jagodnje (Mačkov kamen-923m, Košutnja stopa-939m i dr.) na pozadinskim položajima na liniji: Miokovac-Velika njiva-Mišakovac-Milutinov grob-Mramor, “objedinjeno i personificirano” poznate su pod imenom borbe na Mačkovom kamenu.  

Mačkov kamen, pošumljeni vis na planini Jagodnji, stešnjen između dva potoka – Ćumuranom i Velikom rekom, sa veoma strmim, teško prohodnim stranama, predstavlja usku gredu na kojoj se za borbu jedva može razviti jedan puk a napadali su ga tri srpska puka u prvoj liniji, dva u rezeri i dva u obilasku, protiv dve AU brigade, kasnije ukupno pet.

“Drinski mostobran“ koji sprečava neprijatelja koji iz Bosne napada preko reke Drine činio je planinski venac: Cer sa Vidojevicom-Gučevo-Boranja-Jagodnja-Sokoske planine. Centralno mesto u tom mostobranu imala je planina Jagodnja na kojoj se nalazi i položaj Mačkov kamen. Planina Jagodnja je prirodna veza između Boranje i Gučeva sa jedne i Sokolskih planina, proslopa i planinske grede Medvednik, sa druge strane. Ona zatvara sve pravce koji polaze iz doline reke Drine sa prostora Ljubovija-M.Zvornik prema Krupnju i dalje preko doline reke Jadar ka Zavlaci i Osečini a odatle ka Valjevu, najvažnijem centru i raskrsnici puteva severozapadne Srbije. Na celoj dužini „Drinskog mostobrana“ Mačkov kamen je pored Gučeva, od svih ostalih vrhova najmanje udaljen od reke Drine i kao takav čvorna tačka, ispadni ugao celog planinskog masiva - prirodnog mostobrana.  

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Foto spomen kosturnice: Panoramio "З. Пејовић - Мачков камен - Помен на старе борбе за крајеве родне..."

- Vrhovna komanda je 15. septembra telegrafski obavestila Ministarstvo vojske o stanju trupa, koje se već nedelju dana neprekidno bore da zaustave neprijateljsku ofanzivu.

” .... Trupa operativne vojske trpe najveće oskudice u odelu, obući i logorskoj spremi. Kako za vreme mira nije ništa prinovljeno od odećne spreme, one su morale ući u ovaj rat sa ostacima i otpacima iz minulih ratova. Ogroman broj obveznika ratuje u svom – seljačkomodelu koje je dotrajalo; često puta u samim gaćama i košulji, bez ikakvog vojničkog obeležja, tako da ih protivnik i ne smatra za borce iz stroja i strelja ih od reda, kada mu padnu šaka. Ima pukova, koji polubosi prelaze forsiranim marševima ogromna odstojanja i potpuno bosi stupaju u borbu.
 
Rad Ministarstva vojnog na snabdevanju vojske odelom i obućom nije do danas dao nikakve rezultate, doturanje iz pozadine apsolutno je ništavno ...

Sada kad je nastupila jesenja sezona sa svim nepogodama, koje one sobom nose, ova krajnja oskudica u odelu, obući i logorskoj spremi može imati najfatalnije posledice i ozbiljno kompromitovati operativne sposobnosti naše vojske. Prešla je potreba, a se bez ikakvog daljeg odlaganja preduzmu najefikasnije mere, da se vojska što pre snabde odelom i obućom ma na koji način i ma po koju cenu to bilo. Obzirima štednje ne može nikako biti mesta, kada je u pitanju operativna moć vojske.

Ja sam učinio sve što je u mojoj vlasti i naredio sam, da se na vojištu odmah otkupi putem rekvizicije sa naknadom sva gotova odećna sprema, koja po svom kroju, materiji i solidnosti izrade može poslužiti za potrebe vojske, kao: koporani, gunjevi, grudnjaci, pamuklije, čakšire, šajkače, opanci i čarape i da se u isto vreme zaključi sa proizvođačima tih artikala pogodba za dalju proizvodnju istih.

Ministarstvo vojno sa svoje strane trebalo bi da odmah preduzmke slične mere na teritoriji, koja je pod njegovom vlašću.
Ponavljam, da je situacija, odnosno odećne sprema, vrlo kritična i da ne treba prezati ni od krajnjih mera, da se ovom nesnosnom stanju jednom učini kraj.”



-Komandant 3.armije general Pavle Jurišić Šturm obavestio je 16. septembra Vrhovnu komandu o stanju na ovome frontu:

” Na frontu ove armije već osam dana vodi se borba, bez smene i bez odmora, trupe se nalaze mahom u dobrom borbenom poretku. Svi izveštaji tvrde, da je iscrpljenost kod trupa došla do najvećeg stepena. Novi napori zahtevaju nove i sveže trupe, ali njih nema, pošto je do sada sve upotrebljeno i dopune utrošene.

Kod trupa ima velikih gubitaka, a naročito u starešinama, zbog čega je brojni sastav pojedinih jedinica jako reduciran. Kod artiljerijske municije preporučuje se štednja, a brdske i haubičke gotovo nema. Na frontu Gučevo-Kostajnik brdske baterije stajale su bez dejstva onda, kad je njihova pomoć bila najpotrebnija. Ova okolnost pred neprijateljem, koji ozbiljno raspolaže sa municijom, vrlo rđavo dejstvuje na vojnike.

Iz ovih razloga neophodno je da ova armija u daljim operacijama što jače bude potpomognuta sadejstvom susednih armija ...
(dalje se opisuje stanje na raznim položajima na frontu 3. armije)”

-O zbivanjima u pozadini fronta i krajnjem levom krilu srpskih trupa i o osvajaju Mačkovog kamena, živa svedočenja ostavio je u svom ”Dnevniku” Pavle Popović, književni istoričar i kritičar, tada na službi u štabu Dunavske divizije I:

Ponedeljak 1. septembar (po starom kalendaru)
.... Preko Jautine prevlačene haubice; posluga: ”Teraj ga u ..... , udri dešnjaka rudnog, udri” - (Pre toga prešli preko reke bez ćuprije. Kao na Pčinji. Mi prešli preko balvana.) – Maršššš ...”
Tri četvrt na 12. Gola Glava, blizu vrha. Rasturili se. Dole Gliša na reci a gore grupice: sudstvo u jednoj seljačkoj kući. Ja, Jova, Šile i drugoj.
Oko 3 u Kamenici. Ništa. Dve tri kuće. Krivo. Prljavo. I to sresko mesto! – Tu pričanje o zverstvima Austrijanaca. – Jedna baba priča kako su joj muža zaklali ...
Celog puta zbegovi. Juče ona lepa učiteljica bosa. Danas baba i deca na dugačkim volovskim kolima, iz Jadra i Šapca. – Ceo svet sad beži, cela granica. Niko ne sme više da ostane.
Od Kamenice vanredni put za Valjevo do Pričevića. Tu opeet Šapčani pričaju o grozotama. I put vanredni do Stava ...
Pred veče, Stave. Sklop dve reke: Obnice i (Klabučinska reka). Pukovi oko nas: VIII artiljerijski ...

Utorak 2. septembar (po starom kalendaru)
Stave. Ustali u 7 .... Razgovor na telefonu da ćemo ući u borbu, ali cela divizija ....
Opet pucnjava odmah od jutros.
Vojnici kašlju jutros. Sad peva jedan od njih vrlo lepo. Prolazimo peške kroz IX i VIII puk. Aeroplan.
12. (sati). Pred Peckom. Prolazi Bojović i St.Hadžić (komandant 1.armije i načelnik) u automobilu ranije. Sad prestolonaslednik sa Kajafom.
Zbegovi s Drine: evo mesec (?) dana, potucaju se po njivama, nejač. (Daće bog). ”Živela srpska vojska”. Suze, strah.
Pecka. U dolini. Čaršija i dućani. Bele kuće i dvokatnice.
Sanduk mrtvački na ulici. Užasnim štampanim slovima napisano: V.Ribnikar. Kaže Leko: poginuo Darko, pa Vladislav Ribnikar tri dana docnije (Vladislav Ribnikar, vlasnik ”Politike” i brat mu Darko, kao rezervni kapetani srpske vojske poginuli su u dva dana: Darko 31. avgusta, a Vladislav 1. septembra 1914. po starom kalendaru).
2 sata. Pratnja V.Ribnikara. Soba mala, prazna sasvim. Na patosu otkriven sanduk kao čamac. Poklopac: nacrtan krst i slova, bela na plavoj osnovi. Tri žene u jednom ćošku u crno i seljačko. Brišu nos rukom. Jedan žandarm u opancima donosi čašu vina. Pop mlad, bradat, čita. Posipa (sanduk) zemljom iz fišeka. Žene se saginju, kleknu, ljube ikonu i njega. Pop (mu) drži govor kao junaku. Vlada prljav, suro odelo, otkrivena bluza, rana u vrh pupka, gologlav, brci nedovoljno izbrijani.
10 minuta docnije jedno strašno seljačko ”Svjati bože”  kroz ulicu, pratnja njegova.
U to dolazi IX puk i peva.
Na previjalište IV pešadijskog puka. Puno ranjenika ... Dve devojke previjaju, pa ne umeju. Lekara nema, a ranjenici nagrću. Načelnik stanice evakuira teško ranjene na volovska kola, lake peške za Stave.
Od 3 sata u komisiji za opanke. Kod one žene opančarke. 19 pari opanaka po 12-15 dinara. Raketić: skupo. Divizijar: ”Hoćeš da ti uzmu Austrijanci”, da joj se uzme po 5 dinara. Ona plače. Raketić: ”Šta ću, naredio je”. Ja je odbranio.
Kod drugog opančara. Uzeli 250i nešto pari. Ja u komisiji. Goveđi opanci dobri, nalbolji od buta i leđa; rđavi od vrata itd. Bivolji ne valjaju. Mali. Radili tu do 7 u veče.
Planina, planina. Put kaljav. Komora. Odvojismo se jednim putićem kroz kukuruzr, preko razvaljene ograde, pored jedne kuće. Nigde sela, samo po koja kuća ili vajat za seno.
Rožanj. Koji? Veliki ili mali? Sve strašno. Šuma. Kroz šumu mrtvi Madžari.
Miletina strana. Pred njom previjalište VIII puka.
Divizijsko zavojište. Nadežda (Nadežda Petrović, slikarka a onda bolničarka). Major Kosta, pop, potporučnik Vasić, koji nas uputi ovamo.
Vencem ka diviziji. Vidim rasprskavanje šrapnela, beli dimovi, jako se čuej mitraljez i topovi i puščana (vatra). ali sve slabije.
U pola 1 našao sam štab. (Tu su) major i Jovičić ...
U 4 zapovest da krenem dalje za komandantom. polazak. Nekoliko tovarnih konja sa našim šatorima, jean vod IX puka kao lična straža komandantova, ordonansi i mi. Kiša sipi, put se odužio, jedan bataljon IV prekobrojnog (puka) pošao s nama. Gadan put i kaljav, inače podzidan. Idemo sat i više, iako rekli četvrt (sata). Došli na Brankovac. Videli drinu uz put. Gojković grozničav.
Celo vreme od 4 do 6 strašan krkljanac tamo. Faktički ključa. Osvajaju Mačkov kamen. Pogoci direktno pred našim šatorima. Lud zvuk. Mitraljez. Strašno.
S Bralovićem kod komandanta. On na jednoj kladi pred baterijom. Nervozan. Miče usnama. Šalje me na telefon u kuću, gde je puno oficira, da javim nek pale vatre čim osvoje, po dve naporedo, i posle da vidim situaciju (IX puk II poziva izbio na ivicu Mačkovog kamena). Vidi se sve lepo kako padaju njhovi šrapneli. Vidi se jedna vatra. Sve to na brdu Mačkov kamen.
Đorđe (Princ Đorđe Karađorđević) ranjen. Traži komandanta; on neće da ide.
Ide Radoje L(azić) njemu. Priča: benavi se, ne da da mu se izvadi kuršum.
Artiljerija naša prestala. Javljaju oko 1 da je mačkov kamen osvojen, ali na njemu još ima nepriajtelja. Dobrosav: da je tri puta jurišao i oni se drže.
Magla. Noć. Šatori ... Vatra.
Utišalo se. Ni njihova artiljerija se ne čuje.

Nedelja 7. septembar (po starom kalendaru)
Jutro. Ustao u 6.
Kod dr Dragoslava na zavojištu. Kapetan Milorad Marković, moj đak, Pavlov drug, iz IX puka, ranjen dum-dum metkom u nogu. Za Pecku (upućen).
Đorđa evakuišu (na) nosilima (u) Krupanj.
Vratio (sam) se. Jedna šifrovana depeša. – Došao Stojanović. – Naređenje da se donese Operaciski dnevnik.
Došao Branko Jagodić, ide s bataljonom.
Jednako puškaranje. Sad i top ...
Danas pre podne, jedan kaplar Nemac iz Češke. Ispituju ga u našem šatoru. Tu je i komandant, koji pun pitanja kao pitalica V(uka) Vrč(evića). On: da su tu svega tri bataljona njihova i da su Mađari rđavi vojnici.
Jednako puškaranje. Opet na mahove ključa.
Oko 4 opet Atanacković puca iz tih topova (II poziv).
Sunce od 2 sahata. Dotle magla i kiša. Dođe u civilu neki Sreta Pop(ović), činovnik u penziji. 5-og je došao iz Beograda, juče bio u Valjevu, noćio, jutros peške sam dovde. Traži dva sina u IV prekobrojnom (puku), koji je baš tada ulazio u borbu (Dragoš Popović potporučnik i njegov brat, poginuli oboje). – Situacija rđava. IX puk popustio. Radoje napred na telefonu hoće da IV prekobrojni (puk) uđe u borbu. – ”Majku mu, jaki ovi Austrijanci. trogodišnji rok službe, dobri strelci, pa se drže”. – Opet šišti i jako biju Atanackovićevi topovi, šššš. Prasak. – A ono ključanje jest ključanje, ali strašno veliko i jako. A ovaj prasak topova, kao na paradama, ali jako.
6. sati. Naši izbijaju na proplanak Mačkovog kamena. Vasić: da to nisu naši, jer to protiv svake taktike, to glupi ljudi, ko goni neprijatelja, nego treba da stoji i puca. S telefona: da V prekobrojni puk vrši juriš. Vasić: ”Tako se ne vrši juriš”.
Borba počela kada je ja gledao oko 5 sati. Proplanak, livadica, pred kladom i baterijom našom. Naredba Vučk(ović): ”100 metar desno, major Ilija” .... Posle, kad naši osuše sve desno, onda juriš V prekobrojnog (puka) na proplanak. On: ”Vasić neće da strelja zarobljenike, jer neće odgovornost za to, hoće da je human. A treba ubiti, jer to familije čuju, pa prave presiju na vladu. Ne treba razgovarati s Dunavskom divizijom II poziva; oni sve: rđavo, i pričaju ko je ranjen”. Treba stegnuti srce.
Borba izgleda smešno. Dva plava brda (to po zalasku sunca) Mačkov kamen i Košutnja stopa (sve ovde neka zoologija, jer tamo Krmačino brdo). Pred njima nizak greben, Nešino brdo. Tu naši divizioni I i III, tu Horstig, Blagojević, Pindža. Oni gađaju Košutovo brdo. Šumovita su oba – i mačije i košutino. Šuma iza nas, tu baterija II poziva. Livada pred nama. U levo kosa i drum. Desno kosa i šuma.
Najzad, pred 7: zauzet Mačkov kamen, javlja telefon.
Milivoje u malopređašnjem razgovoru: ”E sad bih te častio da ima čime.”






* 36633922.jpg (179.38 KB, 1024x768 - viewed 623 times.)
« Last Edit: September 01, 2014, 07:56:35 pm by Zaslon » Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #7 on: September 03, 2014, 07:45:16 pm »

O žestini borbi na Mačkovom kamenu govore i sledeća svedočenja, Luke Stevića, seljaka iz rađevskog sela Mojković (rodno selo mog oca) i Nadežede Petrović, bolničarke i poznate slikarke.

Svedočenje Luka Stević, seljak iz rađevskog sela Mojković.

“ .... Već se rasviće. Čuje se žagor Švaba i neka pesma. Idu u masi. Posle desetak minuta izbiše njihove patrole iz šume, pa pucaju na naše trećepozivce, koji se taktički povlače. Švabe su za njima, kreću se u pravcu naših vojnika koji leže zamaskirani na pedesetak metara iza topova tećepozivaca. Patrole njihove su išle na nekoliko mesta po dubini. Jedan napred, na 10-15 metara – drugi, treći i tako redom, po 6-7 vojnika. Razmak izmeću patrola bio je 50-100 metara.

Gledamo ih kako nam prilaze sve bliže i bliže. Čekamo da komandir prvi opali. Nestrpljenje je strašno. Patrole nam priđoše na dvadesetak metara. Mi smo bili tako dobro zamaskirani da nisu mogli da nas primete. Ja sam već ranije bio dobio zadatak da tučem livadu između Karađorđevog šanca i šume. Top čeka napunjen kartečom. Odstojanje je bilo tako blisko da je karteč mogao najbolje da ih pomlati.

One patrole, videći da odstupaju trećepozivci, gegajući uzbrdo, pođu nepromišljeno zanjima. Nisu ni sanjali da ih ovamo čeka pešadija 4. puka I poziva. kad su videli naše puške bilo je kasno. Vojnici su im podviknuli: ”Puške dole!”. Švabe su odbacile oružje. Tako smo zarobili na onoj kosi sve patrole, a da nismo ni metka opalili. Ni jedan neprijateljski vojnik nije se vratio da ispriča svome puku šta se na bregu nalazi. Švabe su zbog išle komotno. Posle desetak minuta već se pojaviše njihovi prvi borbeni redovi. Gledam ja, a iz one velike šume izlazi jedan red Švaba, pa drugi, treći, četvrti, peti, šesti ... ”Uh, uh, majku im ...” – šapću vojnici.

Idu Švabe tako dok ne priđe onaj njihov prvi red do na jedno dvadesetak metara. Onda ti grunu puška našeg komandira. Posle ovog signala kao pod komandu riknu naš plotun, a vojnici su već ranije nanišanili svaki svoju žrtvu. Iza prvog odjeknu i drugi plotun. Onda ja raspalim kartečom. Nikad do tada, a ni docnije ya 12 godina, koliko sam ukupno proveo u ratovima, nisam video takvih prizora. Gleam svojim očima kako naši topovi prosto oduvaju sa kose one jadne austrijske vojnike. Tada naša pešadija ustane te iz stojećeg stava počne da dokusuruje one žive Švabe koji su još bili na livadi. U nepriajteljskim redovima prava panika. Vojnici ne znaju na koju će stranu da odstupe. Trče u krug, levo-desno. Sve tako dok nisu izginuli. Samo je mali broj Švaba sa te livade uspeo da pobegne. Inače, svi su ostali tu, isprevrtani jedan preko drugog.

I tako smo išli iz borbe u borbu. Najzad stigosmo do Mačkovog kamena. Švabe su kidisale sa svih strana na ovaj vrh. Mi smo ih odbijali. Opet su ispred nas bili trećepozivci i opet su odstupali. Topove smo namestili ispod samog brda na jednoj kosi. Trebalo je da ih iznenadimo kartečom. Po starom običaju Švabe su išle za trećepozivcima, kao da su pošli u jagode. Na jedno opaučimo po njima iz topova. Učinili su to i moji drugovi pored ostalih topova. Pešadija ispred nas je popustila. prošli su mimo nas. Ja sam tukao bez predaha, i levo i desno, i uzduž i popreko. Vidim, Švabe uspeše da zarobe top na levoj strani. Artiljerci druga dva topa gurnuše u ambis, ispod nas. šta ću, kud ću, mislim a vidim da se, što se ono kaže, mora mreti. Ali nikad nisam želeo da prodam jevtino svoju kožu. Tada reših sa pomoćnicima da prebacim rukama top malo niže. To i učinismo. Švabe su išle prema našem topu ne očekujući da ćemo mi curiknuti. Kada smo to učinili nisu ni pušku opalili na nas, zevajući od čuda i verovatno misleći da smo poludeli. A kada se mi namestismo, počesmo da gruvamo. Nišanim ti tako ja na njih kroz cev. Pa udri, udri, udri. Pokolj smo od njih napravili. Nisam više granate tempirao na karteč, već na perkusiju. A Švabe ti stuknuše. Videše to naši trećepozivci i ostala vojska pa krenuše. Švabe okrenule leđa pa beže li beže. Nekako uspesmo da odbranimo i drugi naš top. Vojnici izvukoše i one iz ambisa.

Kada se bitka završi mene predložiše za Karađorđevu zvezdu. Predlože i jednog oficira iz puka. Kada komandir upita ko je da se oficiru dodeli Karađorđeva zvezda neka istupi napred, istupi samo nekoliko oficira. A ko je Luku Stevića, upita ponovi komandant. Umesto odgovora ceo stroj koraknu napred .... “  



Među borcima bila je kao bolničarka tada već poznata slikarka Nadežda Petrović. Njeno pismo od 12. septembra 1914. (25. septembra po novom kalendaru) pravi je svedok ratne situacije koja je tada vlada na Mačkovom kamenu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nadežda Petrović

“.... Mi smo ovde imali za prvih šest dana nadčovečanske marševe iz Srema čak na Jagodnju planinu (severozapadno od Krupnja), a ovde četiri dana takav nadolazak ranjenika (oko 4000) da mi se krv u mozgu poče usiravati. Borbe su bile užasne i očakne i s naše strane, a očajni otpor Austrijanaca dovodio je naše do besnila. Pa posle šest dana uspeha i napredovanja preko Rožnja, Milutinovog groba, Miletina brda, gazeći preko jaruga i uvala i strmina preplavljenih ranjenih naših i ausrijskih Srba i Slovena, zaustavismo se na Jagodnji, na koti 915. Brankovac, preko Mačkovog kamena.

Borbe vođene na tom položaju bili su više no ogorčene i očajne, borbe za istrebljenje. Svi komandanti četa, komandanti bataljona, vodnici, 5 komandanata pukova, 5 potpukovnika iz IX, IV prekobrojnog, IV prvog  i drugog poziva i 64 oficira iz XVIII puka puka izginulo je i smrtno ranjeno, a vojnika upravo je ostalo polovina od svojih pukova. Ima četa koje su ostale od 450 ljudi na 120. Ranjenika, kao što rekoh, imali smo na 4000 i ja mišljah poludeću od jada i čuda. Imala sam krizu nervnu tako da kada su nam bili doneli 20 oficirateško ranjenih i ja ih smestila u velikom šatoru, bejah skamenjena. A kada otpočeh da ih pojim čajem, njihov jauk razdrobi mi srce pa padoh kraj jednog od njih na kolena sa čašom čaja u čežnji da ga pojim, nemogući da se savladam, otpočela sam očajno plakati, tako da su me siromasi oni sami tešili, a jedan od njih milujući mi rukom po rukavu, sam se gušio u suzama govoreći: „Hrabro gospođice Nadežda, daće Bog, istrajaćemo, pobediđemo, osvetiće nas oni koji tamo ostadoše“.  Kroz suze jauknuh: Gospode, zar ne vidite, izginusmo svi. Bože, što kazni ovako našu naciju. Trenuci su bili doista strašni.

Kada smo stigli popodne pod Mačkov kamen, nismo četiri dana ni legali niti mogli jesti. Doneše nam prvo kraljevića Đorđa teško ranjenog, pa zatim jednog po jednog oficira. Na stotine vojnika. Ni jedan rat naš prošli ne pruži nam ovoliko jada i strahota ... Ali kad Mačkov kamen padne, ipak ipak posle sviju napora naših, u ruke Austrijancima, i moradosmo se povući a pretila nam je opasnost da nas zarobe naročito zavojište, jer smo bili suviše blizu njih. Morali smo oficire sve što pre evakuisati za Pecku-Valjevo ... Silnih poznanika ovde ispratih do večne kuće.

Mačkov kamen je postao drugi Govedarnik. IV prekobrojni i IX puk ostali su potpuno bez oficira i komandira. Naš brat Vlada sjajno se pokazao u ovim borbama. Njegov komandant mi ga hvalio rakavši mi: „Možete se i vi i mi s njme ponositi“. Ranjen je i on lako u levu ruku, on će se svakako posle nekoliko dana vratiti u komandu. Bio je junačan i hrabar, hvale ga svi.

Sada prihranjujemo i evakuišemo ranjenike i kupimo ih po jarugama. Rana ima užasnih sve iz dum-dum tako da se zgražavamo. Austrijanci meću dum-dum čak i u mitraljeze, a u puške pola dum-dum, pola običnih metaka, od 8mm – mnogo krupnijih metaka od naših.

Ja izdržavam umor prilično ....“  
       
 

Velike gubitke imale su obe strane na Mačkovom kamenu. Evo nekih podataka. Dunavksa divizija I poziva imala je 5.772 vojnika izbačena iz stroja a Dunavska divizija II poziva 2.246 vojnika, ukupno obe divizije 8.018 ljudi poginulo ili ranjeno na Mačkovom kamenu. Od 14. septembra do povlačenja sa Mačkovog kamena 22. septembra, za osam dana borbi na ovim položajima, obe divizije imale su 11.490 vojnika i oficira izbačenih iz stroja.

Nesrazmerno veliki gubici bili su i u oficirskom kadru – samo Dunavska divizija I izgubila je 118 oficira, od koji 5 komandanata pukova i 17 komandanata bataljona. Njen XVIII puk I izgubio je 34 oficira, od ukupno 58 koliko ih je imao; IV prekobrojni puk – 30 oficira, među kojima komandant puka i 3 komandanta bataljona; IV puk I – 10 oficira, među kojima komandant puka i komandant bataljona; VIII puk I – 13 oficira, među kojima komandant puka i komandant bataljona; IX puk I – 31 oficir, među kojima komandant puka  i 3 komandata bataljona; V prekobrojni puk takođe je imao dosta gubitaka, među kojima komandat puka i 3 komandata bataljona.  



* np.JPG (71.6 KB, 425x599 - viewed 362 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #8 on: September 04, 2014, 08:05:50 pm »

Ако се не варам фељтон са овим текстовима излази управо у "Политици".
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #9 on: September 04, 2014, 08:37:40 pm »

@dzumba

Pa sad sam pogledao, možda nema sve na sajtu nego samo u štampanom izdanju ... našao sam na sajtu tekst unuka osnivača "Politike" Da­vo­rina Dar­ka Rib­ni­kara, o svojim slavnim pretcima. Lepo da bar neko piše o tome u ove dane velike stogodišnjice, koja se po meni ne obeležava baš kako bi to neki drugi narodi radili ali neću o tome nije ni vreme ni mesto.

Ja sam skoro kupio gore navedenu knjigu u Tekerišu pa iz nje pišem, ima od istog autora i Cerska bitka kao i Kolubarska ali su me ove borbe na Drini detaljnije interesovale, jer su po meni u istoriografskoj građi kod nas nepravedno zapostavljene, a i nisam imao knjigu sa osvrtom samo na ove borbe. Eto da propitate ljude na ulici o borbama na Mačkovom kamenu (koje su koliko toliko poznate većini) kada su se odvijale, u kom periodu rata da l' bi 30% znalo da pogodi?!?
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #10 on: September 05, 2014, 06:32:37 am »

Quote
Nesrazmerno veliki gubici bili su i u oficirskom kadru – samo Dunavska divizija I izgubila je 118 oficira, od koji 5 komandanata pukova i 17 komandanata bataljona. Njen XVIII puk I izgubio je 34 oficira, od ukupno 58 koliko ih je imao; IV prekobrojni puk – 30 oficira, među kojima komandant puka i 3 komandanta bataljona; IV puk I – 10 oficira, među kojima komandant puka i komandant bataljona; VIII puk I – 13 oficira, među kojima komandant puka i komandant bataljona; IX puk I – 31 oficir, među kojima komandant puka  i 3 komandata bataljona; V prekobrojni puk takođe je imao dosta gubitaka, među kojima komandat puka i 3 komandata bataljona.  



 Ovo su pravi oficiri i komandanti. Ovi su kao u filmu komandovali "zamnom" a ne "napred". Šteta što od njih nisu učili
neki koji su kasnije došli. Ovi su znali štaj čast i obraz. Nebi ih trebalo zaboraviti koa što smo i uradili. Sećamo ih se uglavnom kao
statističkih podataka. Da je sreće ulice bi nosile njihova imena a ne imena nekih..... pravilo pravilo pravilo pravilo
« Last Edit: September 05, 2014, 02:18:22 pm by Bozo13 » Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #11 on: September 05, 2014, 06:33:18 pm »

Да, аутор фељтона у "Политици" је Слободан Ристановић.
Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #12 on: September 05, 2014, 07:31:07 pm »

Koliko je u angažiranim snagama uopće bilo Švaba? Koliko sam imao prilike pročitati iz literature nije ih baš bilo u velikom broju.
Logged
wermez
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 847



« Reply #13 on: September 05, 2014, 08:17:16 pm »

Dragoslav Mihajlovic u "Cizmasima" opisuje kako su Austrijanci vodili bitke kad su vecinu vojske cinili Cesi, Slovaci, Srbi, Hrvati...
Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #14 on: September 05, 2014, 08:45:41 pm »

Dragoslav Mihajlovic u "Cizmasima" opisuje kako su Austrijanci vodili bitke kad su vecinu vojske cinili Cesi, Slovaci, Srbi, Hrvati...
Zato i kažem. Gledajući brojeve korpusa, divizija i pukovnija vidim da su iz Praga, Zagreba, Otočca, Nagy-Varada, Bjelovara, Karlovca,  Siska, Osijeka, Budimpešte, Temišvara, Litomjerzice, Sarajeva i Mostara.
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.039 seconds with 23 queries.