Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
 Offline
Posts: 5 325
|
 |
« Reply #278 on: March 02, 2013, 02:28:30 pm » |
|
RONIMO KROZ USPOMENE
Tomislav Drašković: Zbog ljubavi prema Ruskinji nisam postao admiral
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
S diplomom Vojnopomorske akademije u džepu i činom potporučnika na ramenu Tomislav Drašković počeo je karijeru davne 1954. na torpednim čamcima u Puli. Dobrodošlicu u službu poželio mu je zapovjednik divizijuna, poručnik bojnog broda Tihomir Vilović, koji će godinama kasnije dogurati do admirala i biti ađutant maršalu Titu. Plovio je Drašković na školskom jedrenjaku “Jadran“ pod zapovjedništvom čuvenog kapetana Anđelka Medića, kao i na Titovu “Galebu“ po Sredozemlju. Godine 1956. bio je u drugoj generaciji časnika podmorničara školovanih nakon II. svjetskog rata u tadašnjoj Jugoslaviji.
Nakon što je završio specijalizaciju u Vojnopomorskom podmorničkom učilištu u Lenjingradu, te obuku za spašavanje podmorničara u Bakuu i Sevastopolju, 1966. godine našeg je sugovornika komanda divizijuna podmornica odredila za prvog zapovjednika podmornice klase “Heroj“. Bilo je to tehničko čudo sa splitskih navoza, suvremena dizel-električna podmornica, prva samostalno razvijena, konstruirana i građena podmornica u tadašnjoj državi. Kao takav Drašković ušao je u plejadu istaknutih pojednica stogodišnje hrvatske povijesti podmorničarstva.
Bez mrlje u karijeri
Trebao je Drašković biti imenovan zapovjednikom najelitnije vojne jednice, 88. divizijuna podmornica. Uzlazna putanja briljantne mornaričke karijere naglo biva zaustavljena. Drašković je prošao kalvariju nezabilježenu u gotovo 50-godišnjoj povijesti jugoslavenskog vojnog sustava. Prvo je u drugoj polovini 70-ih godina izbačen iz Saveza komunista Jugoslavije. Potom mu je oduzet čin kapetana fregate, te je otpušten iz Ratne mornarice. Na kraju, osobno ga je Tito vratio u službu. Ipak, put prema admiralskom činu bio je zauvijek zaustavljen. O svemu tome za “Spektar“ prvi put za javnost progovara ovaj vitalni 83-godišnji umirovljeni kapetan fregate iz Splita.
- Bilo je to vrijeme kada pravila službe nisu dozvoljavala vojnim licima kontakte sa strancima, pa ni studiranje na civilnim fakultetima. To je bilo potpuno apsurdno i zatupljujuće. U Splitu sam upoznao svoju buduću suprugu Reginu, tada državljanku SSSR-a. U početku smo živjeli nevjenčano i nije htjela prihvatiti jugoslavensko državljanstvo jer bi promjena državljanstva njoj onemogućilo putovanja njezinoj majci u Rigi.
Jednoga dana dobio sam poziv admirala Ive Purišića, tada zapovjednika Vojnopomorske oblasti. Upozorio me je da veza perspektivnog časnika mornarice s državljankom SSSR-a nije poželjna. Naravno, vezu nisam htio prekinuti, niti sam smatrao da išta loše radim. Bio sam siguran u sebe, jer nisam imao niti jednu mrlju u svojem profesionalnom radu. No, karijera je krenula nizbrdo. Nakon što sam 1971. završio Komandno-štabnu akademiju u Divuljama, očekivao sam imenovanje na dužnost zapovjednika 88. divizijuna podmornica, ali postavljen je jedan drugi kolega.
Uslijedili su nelagodni razgovori s obavještajnim strukturama koje su se interesirale gdje sam i kako upoznao svoju buduću suprugu. Nakon toga udaljen sam s podmornica i postavljen za nastavnika podmorničarstva u Mornaričko-školskom centru u Lori. Nakon što sam sklopio brak 1974. Organiziran je sastanak partijske organizacije u Mornaričkom centru - prisjeća se Drašković. Na tom sastanku Drašković je isključen iz Saveza komunista.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
- Osnovna poruka tog sastanka održanog ispred 60 članova organizacije bila je da, eto, nisam bio dovoljno “sigurnosno i politički budan“. Odmah je predložena najstroža odluka, a to je isključenje iz partije... - otkriva Drašković detalja svog jedinstvenog slučaja. Slijedio je i drugi udarac. Draškoviću je oduzet čin, te je isključen iz mornarice kojoj je posvetio svoj život. - Na Vojno-disciplinskom sudu u Splitu izrečena mi je kazna za disciplinski prijestup u vidu gubitka čina i prestanka službe u JNA. U jednom trenu našao sam se, praktično, na ulici, bez egzistencije, a ugled mi je zauvijek uništen. Htio sam ploviti na trgovačkim brodovima.
Prikupio sve diplome, u splitskoj Lučkoj kapetaniji dobio sve brevete potrebne za zvanje kapetana duge plovidbe. Ali, kako nisam imao staža, nije lako bilo doći do ukrcaja - prisjetio se Drašković teških trenutaka. Nakon nekoliko mjeseci bez nade uslijedio je ključan trenutak. Na nagovor prijatelja, a nakon svih žalbenih postupaka, Drašković je uputio molbu za pomilovanje. Pismo je došlo ravno na stol vrhovnog zapovjednika, Tita. Na reakciju maršala nije trebalo dugo čekati.
Testiranje ‘Heroja’
- Pismenom odlukom vraćen sam u službu, a odluku je potpisao osobno Tito. Naknadno sam doznao da je Tito vidjevši moju molbu rekao: “Pa to je naš čovjek, odmah ga vraćajte u službu.” U srpnju 1977. primljen sam nazad. Novo radno mjesto bilo je pomoćnik načelnika u splitskom Hidrografskom institutu. No, do kraja službe ostao sam nepodoban, pa nisam ni mogao napredovati dalje od čina kapetana fregate, koji sam nosio punih 17 godina - kaže naš sugovornik.
- Ni dandanas zapravo ne znam zašto mi se sve to dogodilo. Čak su u to vrijeme odnosi Jugoslavije i SSSR-a bili sasvim dobri, a moja je supruga i dobila jugoslavensko državljanstvo, nije pozivana na nekakve informativne razgovore. Čini mi se da su se odluke o meni donosile na bazi nečijih pretpostavki... - razmišlja naglas Drašković. Iz svoje generacije podmorničara, Drašković je bio prvi zapovjednik “Save“, nakon toga ide na specijalizaciju. Zapovjedništvo na “Heroju“ lansiralo ga je u podmorničke legende. “Heroj“ je, za razliku od navedenih podmornica, bio potpuno samostalni proizvod domaćeg znanja i pameti.
- Imenovan sam prvim, probnim komandantom nove podmornice, da s mojom posadom obavimo sva prototipna i primopredajna testiranja prije nego što “Heroj“ bude službeno uvršten u flotu. Zadatak je bio novu podmornicu temeljito testirati, dovesti do limita u svakom mogućem tehničkom smislu i detaljno provjeriti sve ugrađene sustave. Ronili smo u srednjem Jadranu, zaranjali do Jabučke kotline, a najveća dubina do koje smo ronili bila je 190 metara...- prisjetio se nekadašnji podmorničar.- Je li bilo kakvih opasnih situaciju prilikom ispitivanja?
- pitamo.- Jednom zgodom, kada smo ispitivali “Heroja“ u podvodnoj plovidbi, pri najvećoj brzini dogodilo se pucanje oplate podmornice na tornju-mostu. Na dubini od 20 metara, postupno smo povećavali brzinu. Kad je brzinomjer pokazao brzinu od 15 čvorova, začuo se jak prasak... Zbog načina na koji su se slomili i zaglavili komadi stakloplastične oplate razvaljenog mosta, podmornica je dobila pozitivan trim, pramac se naglo uzdigao i za nekoliko sekundi velikom brzinom je probio površinu mora. Kada se podmornica umirila na površini, izIšli smo van i vidjeli smo, dakle, što se dogodilo.
Zbog neke manje greške u skapanju materijala, stakloplastična oplata mosta “rascvjetala se“ i polomila pod hidrodinamičkim silama uzrokovanim maskimalnom brzinom podmornice u podvodnoj plovidbi - prepričava pomorac Drašković najozbiljniji incident s testiranja „Heroja“. Otkriva nam i jedan raritetan podatak: u 40 godina plovidbe podmornica bivše države nije se dogodio niti jedan incident sa smrtnim ishodom podmorničara. Drašković je gotovo godinu dana temeljito ispitivao “Heroja“.
Odradio je s tom podmornicom i prva torpedna gađanja, prije nego što je P-821 službeno uvršten u Flotnu listu JRM 1968. - U sljedeće 23 godine aktivne službe nakon mog odlaska, “Heroj“ je imao ukupno 726 plovidbenih dana, čak 910 ronjenja i prešao je ukupno 46.659 nautičkih milja, što je ekvivalent plovidbi dva puta oko zemaljske kugle. Najviše eksploatirana podmornica bivše mornarice - kaže Drašković o svom čedu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Turistička atrakcija
U Splitu i široj okolici, kaže nam Drašković, danas živi oko 130 bivših podmorničara. Prava je šteta, kaže, što se u zadnjih 20 godina nisu okupili. - Pokušali smo u Splitu osnovati udrugu podmorničara, ali nismo htjeli da nas se optuži da smo nekakvi jugonostalgičari, ili već tko zna šta... Međutim, zaboravilo se da je Split kolijevka suvremenog podmorničarstva istočne obale Jadrana.
U Splitu su se gradile podmornice, u Splitu su se podmorničari školovali, živjeli, u Splitu je bilo akumulirano golemo tehničko znanje koje je uspjelo izgraditi podmornicu, zasigurno najsloženiji stroj koji čovjek može napraviti. Čak ne postoji ni spomenik splitskim podmorničarima, ili izložena podmornica koja bi bila velika atrakcija. Vidite, u Vojnom muzeju u Pivki Slovenci su izložili podmornicu koju su dobili od Crnogoraca. Ta podmornica postala je turistička atrakcija prvog reda.
Proizlazi da Slovenija ima veću tradiciju podmorničarstva nego Hrvatska u čijim su se brodogradilištima gradile i u čijim u lukama bile vezane podmornice - priča stari i iskusni podmorničar. - Bila su to uzbudljiva vremena. Neponovljiva. Bez obzira na to što mi je grubo zaustavljen uspon u karijeri, ni s kim se ne bih mijenjao. Iako desetljećima već nisam pokraj podmornica, nastavio sam s njima živjeti druženjem sa svojim podmorničarima. Zajedno ronimo kroz uspomene... - sjetno kaže
Bili smo sila
» U Tivtu mnogi posjetitelji danas žele vidjeti i doživjeti podmornicu “Heroj“, impozantan 50,4 metara dug, 4,7 metara širok i 9,75 metara visok ratni brod težak 706 tona. - Srećom, podmornica nije isječena, već je odlučeno da se pretvori u spomenik u Tivtu, odnosno u turističkoj luci Porto Montenegro. Ovaj ratni brod, koji je u svoje je vrijeme bio izuzetno moderne koncepcije, razvio je Brodarski institut iz Zagreba, s glavnim projektantom, inženjerom Žarkom Feđom Alujevićem. Sjećam se porinuća “Heroja“... Bocu šampanjca o pramac razbio je admiral Mate Jerković, tada zapovjednik JRM-a, a novu podmornicu pozdravile su i sirene brodova u splitskoj luci... Bili smo sila - kaže nam Drašković o prohujalom vremenu i brodu koji je ostavio dubok trag u njegovu životu.
Autor : Denis Krnić
Izvor : SD
|
