Da se vratimo Heydi koji je uspješno stigao na cilj. Tamo ga je legitimisala RCMP i posle provjere dokumenata ga pustila dalje, međutim samo malo kasnije kada je stigao do svetionika zaustavljen je od strane poručnika Piers-a( vođe kopnenih snaga u operaciji). Znajući o kome se radi Piers ga je praveći se nevješt upitao, ko je i šta radi ovde. Heyda mu je odgovorio da je bivši radnik Royal Canadian Engineers, koji se pridružio Northern Electric Company. On je pokušao ubijediti Piers-a da radi na izgradnji protivpodmorničkog sistema za borbu protiv njemačkih podmornica na Atlantiku. Imao je odpust iz kanadske armije (odpusno pismo), osobnu kartu, zahvalnicu od zapovjednika mornarice za njegov rad, kanadske i američke novčanice, kompas- tipa uradi sam i njemačku čokoladu koju je isporučivao njemački Crveni Krst. Kompromitirajuči je bio falsifikat podpisa zapovjednika mornarice, naopak datum emisije novčanica, kao i njemačka čokolada.
Otkriven Heyda je rekao ko je zapravo i više nije progovorio ni riječi. Zadovoljio je zahtjeve Ženevske konvencije koja ne traži više informacija od zarobljenog neprijatelja. Telofonski je obavjestio RCPM , koji su preuzeli zarobljenika i nakon tri dana opet se našao sa drugovima u Bowmanwillu. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Čekajući na signal podmornica U 536 izronila je noću 26.septembra.Drugi časnik i ložač su trebali ići na obalu da prihvate bijegunce, gumenjakom sa izvanbrodskim motorom, koji su dobili specijalno za ovaj zadatak. Omislili su si i kape podložene olovom, koje su trebale poslužiti kao oružje u slučaju da sretnu nepozvanu osobu. Ukoliko sretnu nekog nepoželjnog, skinuli bi kapu kao znak pristojnosti, i zavaravši žrtvu s kapom je udarili preko čeljusti.Viđen je bio signal sa obale, ali kako se nije ponovio, zapovijednik na njega nije odgovorijo.
Dok su još ispitivali Heyda, operator na radaru je zamijetio odraz koji bi mogao biti njemačka podmornica. Piers je o odkriću odmah izvjesto brodove.
Zapovjednik HMCS Rimouskog je trebao uči u zalijev po gore opisanom postupku i pokušati zarobiti podmornicu. Ako bi akcija bila uspješna trebao je upaliti sva svjetla na brodu.
Jedan engleski oficir koji je govorio njemački, pokušao je uspostaviti vezu sa podmornicom, pozivajući je da priđe bliže. Poruka nije poslana na pravoj frekvenciji, a nije ni bila ispravna. To i svjetlosni signal je izazvalo sumnju kod zapovjednika podmornice i on je odlučio da zaroni i udalji se od obale. Ubrzo nakon toga legao je na dno, dubina je bila 30m i naredio da se obustave sve aktivnosti na podmornici koje generiraju zvuk.
Ne mogavši odrediti tačnu poziciju brodovi su pokušali uništiti podmornicu,izbacujući ,dio noći,dubinske bombe. One su bile bezuspješne i podmornica je pretrpjela samo mala oštećenja. Zapovjednik podmornice je čekao da napad prestane, pa je pomjerio podmornicu u sredinu zalijeva na dubinu 40m. Predveče narednog dana zaliv je bio miran, nije bilo ni traga od brodova. Podmornica je napustila zalijev i prolazeći kraj Ile de Miscou, na izlazi iz zaliva , zakačila je ribarsku mrežu. Posada, kasnije angažovana, da oslobodi mrežu je vidjela da su se ostaci ribarske mreže zakačili za torenj podmornice.
Tijekom noći Schauenburg je sa podmornicom izronio na površinu.ali je izronivši opazio tri razarača i ribaricu oko 300m ispred sebe. Kanadski ratni brodovi su ga odmah zamijetili ,i podmornica je naglo zaronila i legla na dno duž obale. Posle dva sata napada dubinskim bombama, kanadski brodovi su odustali , a podmornica je izronila i nastavila put prema Cabot Straitu.
Taj zadnji napad se dogodio noću 27/28 sptembar .
Za vrijeme ovih napada, posada je bila ozbiljno načeta radi dugog boravka pod vodom, i zatrovana onečiščenim vazduhom. Schauenburg je kasnije izjavio da mu je jedini cilj bio dovesti podmornicu 600milja južnije, daleko od zone dejstva neprijateljske avijacije, jer su neophodno trebali odmor na površini, da oprave kvarove, a i za rehabilitaciju posade.
5. oktobra Schauenburg je obavijesti komandu da je akcija propala.
Kada je podmornica stigla u Cabot Straits ugledali su razarač koji im je ležao na kursu.
Vidjevši dobru priliku za napad Schauenburg je na razarač ispalio tri torpeda, od kojih su sva tri promašila. Kontranapad nije usljedio pa je U-536 nastavila na otvoreno more.
Podmornica je nastavila krstrenje u potrazi za plijenom, ali nije imala sreće i 20 novembra sjevernoistočno od Azora potopljena je dubinskim bombama izbačenim sa britanske fregate HMS Nene i kanadskih korveta HMCS Snowberry i HMCS Calgary.
Poginulo je 38 članova posade, a spašeno je 17 uključno sa zapovjednikom.
Tu treba napomenuti da postoji i druga verzija koja je produkt ispitivanja preživjelih sa podmornice U 536.Tako preme dokumentima, koji su napisani na osnovu ispitivanja preživjelih, ima odstupanja.
Uglavnom podmornica je 26.sept. prišla obali povremeno i na 200m. Zapovijednik je proučavao obalu i zaključio da su karte dosta zastarjele,što je bilo od vitalnog značaja jer je položaj prihvata određen obijektom, kojih je sad bilo više na obali.Posmatrajući obalu osmotrio su signal, za koji je mislio da je poslan od bijegunaca, ali pošto se nije ponovio, postao je oprezan i nije odgovorijo.
Rano u noći , Schaunburg je odlučio da izađe iz zaljeva Chaleur,kako bi napunio baterije. Neposredno prije uranjanja on je vidjeo nekoliko ratnih brodova u blizini.
Vidjeo je korvetu koja je zauzela položaj na točci gdje je bio predviđen susret, sa bijeguncima, i šest ratnih brodova, koji su bili udaljeni. U zalijevu su zamijetili razarač i jednu korvetu. Nakon toga zapovijednik je nastavio posmatranje na periskopskoj dubini. Nakon nekoliko sati korveta je smijenjena od drugog broda i postalo je jasno da su planovi nijemaca odkriveni.
U-536 je 27. septembra ležala na dnu. Schauenburg se odlučio da odustane od zadatka, smatrajući da je njegova dužnost pre svega sigurnost podmornice. Pošto je ocijenio da ratni brodovi nisu mogli napasti podmornicu u plitkim vodama zalijeva, bez rizika da i oni budu oštećeni od dubiskih bombi., on je sačekao u plitkoj vodi, uprkos činjenici da su dva ratna broda patrolirala u zalijevu. Bio je svjestan da bi bio napadnut čim bi zašao u dublje vode.27/28 napustio je zaliv roneći na dubini 20m. Bio je zamijećen i eksplozije dubinskih bombi su se čule ali u daljini. Podmornica nije bila oštećena.
korištene su intrnet strane:
http://web.archive.org/web/20080108064305/http://www.mnq-nmq.org/english/vivez/impacts/operation.htmhttp://www.uboatarchive.net/U-536INT.htmhttp://en.wikipedia.org/wiki/HMCS_Rimouski_(K121)
http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Kiebitz