Da i ja nešto napišem jer sam po VES-u bio operater na Maljutki.
Sustav je jednostavan i pomalo primitivan i SVE ovisi o operateru, pa je obuka vrlo važna.
Zato ću malo i o njoj, iako je u moje doba bila dosta manjkava...
Sama raketa ima dosta slabe manevarske mogućnosti, pa se lanser mora što točnije postaviti u smjeru očekivanog nailaska neprijatelja.
Polovica transportnog kontejnera služi kao lansirna podloga. Iskopa se rupa u obliku podloge, tom zemljom ispuni podloga i preokrene u rupu i još fiksira za zemlju pomoću klinova i remenčića s prednje i zadnje strane radi stabilnosti.
Princip gađanja je takav da se raketa veći dio putanje vodi na visini "dvije visine cilja" (da bi se izbjegle prepreke na terenu) i tek pred kraj spušta prvo na visinu cilja i zatim na sam cilj.
Zbog toga je važno točno znati vrijeme leta rakete i samu udaljenost do cilja.
Stoga je među prvim stvarima na obuci napamet naučiti vrijeme leta raketa u koracima po 500m.
A među prvim stvarima u praktičnoj obuci je "štoperica".
Doslovno se dobije štoperica i trenira se što točnije brojati sekunde.
Znači bitno je početi što točnije brojati sekunde od starta rakete da bi se postigla pravilna putanja i da se ne bi prebacio cilj, a to je vjerojatno malo teže dok si u borbenim uvjetima, pa je puno vjerojatnije da se operater u stvarnim uvjetima ne bi zamarao pravilnom putanjom rakete.
Nakon toga se prelazi na trenažer.
Mi smo imali još od JNA neke prastare trenažera gdje ganjaš točkicu u kvadratić koji stoji ili se miče, nešto vrlo primitivno ko prve videoigrice na konzolama koje su se spajale na TV.
Sve je to služilo da se dobije osjećaj o reakciji rakete na komade pulta.
Oni koji su u tome bolji postaju operater, a ostali poslužitelji koji tegle rakete
.
BTW, nema teorije da jedan poslužitelj vuče dvije rakete.. to je teško ko vrag
.
Tek kasnije na završnoj obuci imali smo moderniji trenažer koji su napravili ne FER-u u Zagrebu.
To je već bila grafika u boji sa 20-ak scenarija cilja, različite daljine, pokretni cilj i sl...
Kažem da je obuka bila manjkava jer npr. nitko nikad nam nije pokazao kako provjeriti napon baterije pulta i slično...
Rakete su priča za sebe...velik postotak otkaza i kvarova.
Da li su loše skladištene ili stare ili loše proizvedene, ne znam; ali instruktor nam je pričao da je on u JNA imao 8! otkaza rakete na gađanju.
I ja sam na kraju imao bojevo gađanje, jer sam imao najbolje rezultate na trenažeru.
Donijeli su dvije rakete, na jednoj je bilo napuklo krilce, pa smo uzeli drugu.
No i ta je otkazala. Ustvari startni motor je odradio, ali jedna od dvije mlaznice je ostala zatvorena.
Opaljenje motora nije izbacilo gumeni čep iz mlaznice.
Zato je raketa startala pod kutem od 45 stupnjeva od smjera lansera, upalio se i putni motor, ali raketu se nije moglo vratiti na putanju zbog prije navedene loše sposobnosti manevriranja.
Da ne spominjem da sam skoro pobio zapovjedništvo koji su se lijepo smjestili lijevo ispred položaja, da gledaju gađanje. Prošišalo im je iznad glave
.
Još jedan minus je dosta vidljiv traser koji je doslovno magnezijska baklja i svijetli ko vatromet, pa je dosta uočljiva.
Uz to što je dosta vidljiva, raketa leti dosta sporo, pa ju je u teoriji i moguće izbjeći.
Plus strana je da je otporno na svaku vrstu ometanja.
