PALUBA
April 25, 2014, 09:04:44 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Novosti, Kako postaviti video sa You Tube na Palubu
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Pages:  [1] 2 3   Go Down
  Print  
Author Topic: Prigušivači  (Read 12710 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« on: October 19, 2011, 07:01:00 pm »

Akustika pucnja

Ono što mi percipiramo kao buku su u stvari valovi zračnog tlaka, koje izaziva neko tijelo koje vibrira u određenom frekventnom spektru. Zvučni valovi su u suštini sastavljeni od stisnutog medija (pozitivni pol vala) i razširenog (negativni pol vala)..
Zvučni val se od izvora širi konstantnom brzinom, odvisno od vrste medija i njegove temperature. Brzina zvuka je srazmijerna sa modulom elastičnosti, a obrnuto srazmijerna  kvadratnom korijenu gustine materije kroz koju se prostire.
Brzina zvuk u vodi je 1440m/sec, u željezu 5000m/sec, a u zraku 343m/sec. To je sve mišljeno na temperaturi 20 stepeni, pri porastu temperature u zraku za 1 stepen brzina zvuka raste za 0,6m/sec.
Radi jednostavnosti da ne bi pominjali pritisak , jačinu i snagu zvuga, bit će dovoljno da pomenemo da se jakost zvuka obično označava decibelima (dB). To je nekakvo mijerilo za fiziološko dijelovanje izvora zvuka na uho, subijektivna jedinica koja se može mijeriti samo indirektno upoređivanjem sa izvorom zvuka, čiju je snagu moguće mijeriti. Uho osjeća linearne promijene snage zvuka kao logaritamske promijene, pa ako su N1 i N2 dvije različite snage zvuka a p1 i p2 odgovarajući pritisci zvuka, uho će osjetiti tu razliku kao promijenu u glasnosti

L= 10lg N1/N2= 20lg p1/p2 u fonima

Ako se snaga zvuka poveća 100 puta uho će tu promijenu osijetiti kao povečanje subijektivne jačine zvuka od 20 fona. Sve subijektivne jačine zvuka koje čoviječje uho može osijetiti nalaze se između 0-130 fona, a minimalna promijena koja se može registrovati je 1 fon.
Pri frekvenciji 1000Hz , 1db je jednak 1 fonu.
Da ponovimo da decibel nije mijerna jednica, već samo broj , kojim se lakše mogu izraziti odnosi među nekim veličinama, npr. šapat 30db, razgovor 60dB , pocanj puške 200 dB..  120 dB je negdje prag bola, posle čega zvuk percipiramo kao boleći osjećaj.
Jačina zvuka ako idemo od izvora, se mijenja i to u teoriji  u obratnoj srazmijeri sa kvadratom razdaljne. Znači ako podvojimo rastojanje, zvuk postaje četiri puta manje jačine.
Recimo ako  smo 1 m od izvora i zaznavamo ga kao 130dB, na dva metra to će biti 124dB, na četiri metra 118 dB, a na 8 m 112dB. Ako bi pojednostavili, da ne uvodimo formule, u ovo slučaju se svakim duplanjem distance smanjuje za 6 dB.
Ako imamo slučaj da nam je poznata jačina zvuka A na udaljenosti X od izvora možemo dosta jednostavno izračunati kolika če biti jačina zvuka A1 na udaljenosti X1

A1= A + 20log( X/X1)

Ako imamo 130dB na 2 m, pitamo se koliko će biti jačina zvuka na 10m.

A1= 130 + log (2/10)= 130-13,9794= 116,021 dB

U praksi se moraju uzimati u obzir, pored smanjenja intenzivnosti zvučnih valova koji se šire sferično i druge parametre koji utiču na dušenje. Kiša, magla snjeg, iako nije tačno određeno, utiču na slabljenje oko 15dB na kilometar.
Neravnomijerno raspoređena vlaga zraku nepovoljno utiču na pravilnost prostiranja zvuka. Nepravilna raspodijela vlage u atmosferi izaziva odbijanje i prelamanje talasa zvuka. Brod u magli, neće čuti zvučni signal drugog broda ako je između  njih dio bez magle. Isto tako brod u vedrini neće čuti zvučne signale drugih brodova u vedrini ako je među njima pojas magle, jer će se valovi zvuka odbijati i lomiti. Rejon čujnosti zvuka kod gađanja puškom može da se kreće u vrlo širokim granicama od 3,5km pa sve do 20 km.
Prostiranje zvuka na površini zemlje isto tako je ometano radi trenja (vegetacija,grmlje, trava) i jakost se smanjuje za 0,1dB na metar.
Na povijanje putanje valova zvuka utiče i vijetar . Ako se giba u pravcu vijetra , val zvuka se povija naniže konkavno okrenut prema gore, te se rejon čujnosti povećava, suprotno protiv vjetra povija se prema gore, pa se rejon čujnosti smanjuje. Utvrđeno je da se zvuk u pravcu vijetra može čuti na pet puta većem odstojanju od izvora zvuka.
Zavisno od promijena temperature zraka sa visinom mijenja se i putanja valova zvuka. U slučaju da temperatura opada sa visinoom, brzina zvuka će se sa njom smanjivati. Prema zakonu prelamanja, putanja vala zvuka če se na izvijesnom odstojanju od izvora odvojiti od zemljine površine i povijati prema vertikali, pa se zvuk u prizemnim slojevima neće čuti, zona čujnosti bit će manja od normalne. Ukoliko postoji inverzija , putanja će se odklanjati od vertikale, a time i zona čujnosti pri zemlji, će biti veća od normalne.
Poznavanje ovih pojava sa vojnog stanovišta je veoma značajno.( zvukono izviđanje, rad prislušnih sprava, zvučna signalna sredstva, upotreba prigušivača..)

Kod pucanja iz oružja imamo četiri izvora zvuka
1-   Zvuk mehanizma , naročito kod avtomatskog oružja.
2-   Pucanj na ustima cijevi ili osnovni pucanj.
3-   Balistički (sekundarni) pucanj
4-   Udarac zrna u prepreku

 
« Last Edit: October 19, 2011, 07:09:21 pm by ML » Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #1 on: October 19, 2011, 08:57:56 pm »

 Zvuk mehanizma, zatvarača, udarac udarne igle, a naročito kod automatskog oružja rad zatvarača značajan je izvor zvuka. Ovi zvukovi se uvijek maskirani kod pucanja više oružja, ali su veoma značajni kod oružja sa prigušivačima. Kod ovih mehaničkih zvukova nema baš neke posebne pomoći, uklanjanje te buke riješava se konstrukcijom oružja, kočenjem rada automatike ili upotrebom neautomatskog oružja u specijalnim operacijama.

Pucanj na ustima cijevi.
Barutni gasovi koji iz cijevi izlaze pod velikim pritiskom, odbacuju zračne čestice i izazivaju njihovo zbijanje i osciliranje. Pošto su vrlo velike temperature, miješanjem sa kiseonikom pri izlasku iz cijevi obrazuju smiješu koja eksplodira, što takođe utiče na stvaranje dodatnih oscilacija. Tako stvoreni zvučni talas je sfernog oblika, a središte mu je nekoliko metara od usta cijevi, zbog čega se i zove talas na ustima cijevi. Jačina vala raste sa povečanjem energije njegovog izvora u jedinici vremena, a širenjem se smanjuje pošto nailazi  na sve veči broj čestica zraka.
Ovde treba spomenuti i detonaciju inicjalne kapisle, koja čini visok udio u ukupnoj buci pucnja, Ona nastaje nakon udara igle u kapislu, tako reći u samom ležištu metka, riječ je o oštrom zvuku visoke frekvencije, koji se apsorbira u samom oružju u velikoj mijeri, a umanjuje ga i donekle i upotreba prigušivača.
Ovaj dio pucnja ili prasak uspješno umanjuje upotreba prigušivača pucnja.

Balistički (sekundarni ) pucanj nastaje kada zrno izleti iz cijevi brzinom većom od brzine zvuka, ono prestiže zvučni val nastao opaljenjem metka, udara u zračne čestice i izaziva oscilatorni proces. Ove oscilacije se brzinom zvuka rasprostiru u obliku sfernih valova. Kako zrno na svakoj točki izaziva novi zvučni val to će prvi biti najvećeg radijusa a kasnije se konusno smanjivati, tako da je radijus na vrhu zrna jednak nuli. Na taj način obrazuje konus(Machov konus)čiji je vrh, vrh zrna, a osovina , smijer putanje zrna. Sve oscilacije unutar konusa sudaraju se i uzajamno poništavaju, a samo one na površini nastavljaju da se šire i obrazuju jasno izražen zvučni val. Ovaj val ide uvijek prije val od pucnja na ustima cijevi, pa posmatrač koji se nalazi ispred oružja prvo čuje taj val. Odstojanje ta dva talasa se mijenja zavisno od ugla posmatrača, povečanjem ugla smanjuje se rastojanje i u jednoj točki oni se sliju u jedan pucanj. To je naročito važno znati kod zvukovnog izviđanja, jer se samo na osnovu pucnja na ustima cijevi može tačno odrediti mijesto gađaća.
Na slici se može vidjeti , da se balistički pucanj čuje kada front AP stigne do uha posmatrača(posmatrač je u točki A), u momentu kada se zrno nalazi u točki P. Nama se čini da pucanj dolazi iz tačke B. Međutim ako se ugao posmatrača povećava, znači raste h(AC) u jednom momentu će se poklopiti točke B i O i tada ćemo čuti samo jedan pucanj (sjedinit će se balistički i osnovni pucanj) [ Attachment Invalid Or Does Not Exist ]
Taj zvuk nije moguće pridušiti drukčije već smanjenjem brzine zrna na podzvučnu brzinu, što se može postići smanjenjem barutnog punjenja ili povečanjem mase zrna. Najčešče se koriste oba načina kombinovano. Konstruiše se i serijski municija podzvučnih brzina pogodna za nekonvencionalna dejstva.
Dok je osnovni pucanj frekvencije oko 500Hz, balistički(Machov) koji nastaje kod probijanja zvučnog zida je 5000Hz. Jačina mu je oko 136 do 140dB.
O razbijačima  pucnja kada se koristi nadzvučna municija če biti riječi kasnije.

* 1.gif (2.57 KB. 580x336 - viewed 190 times.)


Zvuk koji nastaje udarom zrna isto tako nije zanemarljiv, pogotovo za metu jer mu daje upozorenje. Ovaj zvuk može da bude izrazito jak pri udaru u metalne predmete, zidove, do mekog zvuka kod udara u zemlju ili živu metu.

Slika-4.jpg
Re: Prigušivači
* Slika-4.jpg (60.05 KB, 600x347 - viewed 198 times.)
« Last Edit: October 21, 2011, 06:35:55 am by ML » Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #2 on: October 20, 2011, 07:24:47 pm »

Prigušivač
Prigušivač od svih buka izazvanih oružjem dijeluje samo na utišanje osnovnog pucnja odnosno pucnja na ustima cijevi.
Iako je u vojsci postojala želja i činjeni pokušaji upotrebe nečujnog oružja, u Napoleonovim ratovima to su bile Girandonijeve zračne puške, http://www.paluba.info/smf/index.php?topic=12119.0 , kojima su jedinice naoružane tim oružjem  izvodile zasjede, atentate, prepade i druge oblike nekonvencijonalnog načina ratavanja, takav način ratovanja je smatran nečastan i nedostojan vojnika, tako da su postojali i snažni odpori uvođenju takvog tipa naoružanja.
Tako je za razliku večine inovacija kojima je prethodila vojna upotreba, kod prigušivača pucnja to išlo obratnim redom. Prvi su  za prigušivač  bili zainteresovani lovci, on bi im u slučaju promašaja pružio  priliku za ponovni pokušaj, naime utišano oružje ne bi poplašilo divljač.
Od tih želja do stvarnosti bio je dugačak put koji su utirali novi izumi, pre svega upotreba bezdimnih baruta i razvijanje teorije o dinamici barutnih plinova.
Treba znati da na ustima cijevi kod strijelnog oružja vlada pritisak od 200kg/cm2 i da je temperatura barutnih gasova oko 1000 stupnjeva.
 Prvi pokušaji su učinjeni 1900g, patentirali su ga Alfred Capy i Reade Washington. Taj prigušivač je ostao na nivou patenta, iako da je stvarno izrađen, vijerojatno bi odradio svoju svrhu. To je bio nastavak na ustima cijevi koji je prelazio u ekspanzionu komoru. Prolaskom zrna pod pritiskom barutnih gasova komora se zatvarala i barutni gasovi bi ohlađeni i pod smanjenim pritiskom ekspandirali u atmosferu, dok se pritisci ne izjednače. To je regulisala opruga. Naprava je izgledala otprilike slična ovom patentu.

* prigušivač.gif (10.73 KB. 600x206 - viewed 449 times.)

Nešto slično gdje kuglica zatvara izlaz gasova, postoji i danas. Kuglica na mijesto zatvaranja dolazi sistemom ejektora, tlak u ekspanzijskom dijelu se zatim kontrolisano smanjuje.
Ali prvi zaista uspješan i funkcjonalan prigušivač je izum sina poznatog Maxima (tvorca prvog djelotvornog mitraljeza) On je stvorio prigušivač koji se u raznim varijacijama upotrebljava sve do danas. On je shvatio da barutne gasove treba što više usporiti pri izlazu iz cijevi, ohladiti, tako da nadzirano ističu iz cijevi odnosno prigušivača. Konstrukcijski prigušivač se sastoji od cijevi izrađene od metala razdijeljene na više komora sa pregradama oblikovanim da izazivaju turbulentno kretanje barutnih gasovi hlađenje,čime je proticanje upadalo velikom brzinom. Pokazao se kao izuzetno uspješan ali je bio glomazan i zaklanjao je vidno polje gađača. To je kasnije ispravio komstrukcijom ekcentričnog prigušivača, koji je imao imao u dijelu bliže cijevi veliku ekspanzijsku komoru, a na nu su se nastavljale pregrade u kojima se  stvaralo turbulentno strujanje gasova. Prigušivač je bio opremljen i otvorima u pregradama radi ravnomijernijeg ispuštanja barutnih gasova.
Doživio je veliki uspjeh. To se dešavalo od 1908 do 1910g. Buku pucnja je smanjio negdje za 30 decibela. Treba znati da je to logaritamska veličina, otprilike 100X manje.( razina buke pri ispaljenju pištoljskog metka 9mm Para je 166dB)

* Priguš max.gif (7.11 KB. 600x198 - viewed 187 times.)

* prigoš Max-1.gif (6.35 KB. 250x249 - viewed 631 times.)

* Slika-2.jpg (21.17 KB. 200x67 - viewed 636 times.)

« Last Edit: October 27, 2011, 06:20:35 pm by ML » Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #3 on: October 21, 2011, 08:33:57 pm »

Nepopularnost u vojski dovela je do upotrebe po posebnom postupku, usvojen je tek kao pomoć pri obuci vojnika prilikom gađanja. To je bio prigušivač za američku pušku Springfield M1903. Prvi zapis o koriščenju prigušivača od strane vojske je ekspedicija Black Jack Pershinga u pokušaju da uhvati Poncho Villu. Tada su bili opremljeni sad vije M 1903 opremljene sa Maximovim prigušivačem.

* M-1903 sa prigušivačem.jpg (27.99 KB. 504x87 - viewed 252 times.)

Nekako u isto vrijeme, kako je sazrijelo vrijeme za taj pronalazak i patenti se množe.
Tako je npr. već 1909 patentiran prigušivač sa spiralnom zavojnicom P.Klau-a, koja stvara kružno kretanje barutnih gasova koji se u prigušivaču efikasno hlade i ekspandiraju, smanjujuči tako pritisak na izlazu.

* klau-spiralni.gif (7.2 KB. 547x104 - viewed 179 times.)

Prave se i kombinacije sa više komora, gdje su u kombinaciji prazne komore i komore sa spiralama, prigušivač sa pregradama konusnog oblika, u kojima se strujanje gasova preusmjerava u bočne zidove prigušivača gdje se hlade ..
Međutim ISR nije doveo do masovne uporebe prigušivača ( razbijača pucnja kod nadzvučnih brzina zrna). Upotrebljavan je uglavnom kao razbijač od strane američkih i britanskih snajperista.
Između dva rata vladalo je zatišje, uprkos prednosti koje su pokazali tijekom upotrebe, izuzevši SSSR- koji ga sve više upotrebljava u jedinicama NKVD-a.
II SR donosi promijene i sve se više upotrebljavaju u specijalnim oblicima borbenih dijelovanja. Pojavljuju se kao montažni tako i integralni sistemi za prigušivanje ( integralni sistem je kada je prigušivač već sastavni dio oružja.
Britanci su za potrebe svojih specijalnih jedinica uglavnom upotrebljavali integralne sisteme, koje su već 1942, kod napada na Diep, koristili u većem broju( automat Sten Mk 2S). Razvili su integralni prigušeni pištolj Welrod i legendarni prigušeni karabin De Lisle.
Pošto su oružja interesantna ukratko će biti predstavljena.

* Welrod.jpg (23.65 KB. 553x380 - viewed 96 times.)

* firearms_smg_sten_silencer_horiz.jpg (23.62 KB. 350x91 - viewed 618 times.)


* 300px-De_Lisle_Rifle.jpg (3.78 KB, 300x119 - viewed 608 times.)
Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #4 on: October 21, 2011, 08:40:18 pm »

Welrod
Je integralno prigušeni pištolj nastao u Britaniji početkom II SR za specijalne jedinice. Smatra se jednim od najtiših prigušenih oružja ikad napravljenim, što pokazuje i duga istorija njegove upotrebe.
Korišten je od strane SAS-a, SOE, komandosa, američke OSS  i od strane pripadnika otpora u nekim zapadnoevropskim zemljama. Nakon IISR korišten je u Koreji, Vijetnamu, Falklandima, a po neprovijerenim podacima i u Sjevernoj Irskoj,a i tokom Pustnjske oluje od strane Britanskih specijalnih snaga.
Koristi od takvog oružja su više nego očite. Upotrebljavao se npr. za likvidacije, tiho odstranjivanje neprijateljskih stražara.. Zbog svoje konstrukcije i malog dometa, a i načina punjenja, nije upotrebljavan u druge svrhe.
Obični prigušivači na polu-automatskim pištoljima su bili dobro poznati, ali je tu postojao veliki nedostatak, naime tu je preovlađujuća bila buka tokom pražnjenja pištolja, što se negativno odražavalo u tajnim dejstvima noću i mirnoj okolici.
Kod Welroda mehanička buka nije postojala, pištolj nije zamišljen kao automatsko oružje, iako se punio sa 8 metaka. Svaki metak se ručno ubacivao u cijev obrtno čepnim zatvaračem.
Prototip se pojavljuje u drugoj polovici 1942g, testiran je 1943.
Kao i sva oružja on je imao svog prethodnika Model-1, kod koga je zatvarač bio sličan zatvaraču Mauser K98. Magazin se nije mogao odvojiti jer je bio fiksan i punio se odozgo kod otvorenog zatvarača. Koristio je podzvučnu municiju 0,32 ACP.

* Model_1(4).jpg (43.88 KB. 600x272 - viewed 54 times.)

Ono što mi obično mislimo pod Welrod je model MK II i MK IIA. Prizvodio se u kalibru 9mm i 0,32ACP. Punio se je sa 8 metaka, iako je preporuka da se puni sa 5 radi sigurnijeg potiskivanja metka u cijev. Punio se svaki metak posebno, obrtno čepnim zatvaračem. Pištolj je bio kompaktne izrade i težio je prazana 1090g. Dužina oružja je bila 310mm, a dužina same cijevi 95mm.

* prigušivač Max.jpg (68.19 KB. 600x226 - viewed 44 times.)

Prigušivač je konstruisan tako da su na kraju cijevi otvori kroz koje gasovi prvo ekspandiraju, i kasnije preko rupica ulaze u tijelo prigušivača. Svrha rupica je da se izbijegne nadzvučna brzina projektila i da se smanji protok i poboljša hlađenje plinova u prigušivaču, koji se sastoji od 18 komora, sa bušenim pregradama i podmetačima između njih. Kalibar 0.32 ACP je rađen podzvučni tako da rupice na cijevi-ventilacija služi samo za usporenje barutnih gasova. Osim toga u prigušivaču su se nalazile i tri brtve( prvo kožne kasnije gumene) Brtve su kod ugradnje još neprobijene i tek kod prvog ispaljenja se formira otvor.

* Welrod_Tube_Cut_Open_With_Projectile.jpg (76.88 KB. 600x304 - viewed 78 times.)

* Welrod%20mkll.jpg (60.51 KB. 580x507 - viewed 32 times.)

Da se ne bi opet spominjali decibeli dolje je avdio snimak rada mehaničkih dijelova i pucnja, pa se može uporediti. 1-okretanje zatvarača, 2-povlačenje nazad,3 klizanje zatvarača prema naprijed,4-pucanj, 5 zvuk plinova koji polako pod pritiskom izlaze iz prigušivača.

* Sound%20Wave1b.gif (12.06 KB. 579x296 - viewed 28 times.)

Koga interesuje dobro je obrađeno na http://www.timelapse.dk/index.php



Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 8 395


« Reply #5 on: October 22, 2011, 10:04:46 am »

Можда ти ово може користити:


* Prigusivacrs.jpg (204.71 KB. 900x1338 - viewed 100 times.)



* Prigusivac_0001rs.jpg (221.29 KB. 900x1349 - viewed 350 times.)

Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #6 on: October 22, 2011, 06:17:27 pm »

Hvala@ Džomba. Tematika je opširna, pa je prvo tipo neke istorije. Same prigušivače bi ostavi za kraj. Isto tako se dvoumim gdje svrstati ruske tihe pištolje, jer je kod njih sasvim drugi sistem( zatvaranje gasova u samoj čauri, npr.7,62-ММ  МСП "ГРОЗА") koji se baš ne može svrstati u prigušivače, mislim da bi ih trebalo staviti u drugi topic.Neću ni žurit,jer ču sve skupa još jednom presložit, pa sam zahvalan za svaku primijedbu i prijedlog.


Karabin De Lisle

* 800px-De_Lisle_Rifle.jpg (15.01 KB. 800x317 - viewed 30 times.)

Isto razvijen za potrebe specijalnih snaga. Početkom II SR pokazala se potreba za izradu oružja, koje može onesposobiti protivnika, relativno tiho i na daljinama 50-100m.
Dizajner je bio Williem De Lisle. Mehanizam za okidanje zatvarač i kundak su potekli od karabina Lee- Enfield Mk.III , cijev je bila od automata Thompson, a magazin je bio standardni okvir pištolja M1911. Treba napomenuti da je veoma uspješan prototip izrađen u kalibru 0.22, ali pošto je zahtjevan ubojitiji metak, kasnije je izrađen u kalibru 0.45 ACP. Taj pištoljski metak nije trebao nikakve modifikacije jer je već u osnovnoj izvedbi imao podzvučne brzine, a i lako je bio dobavljiv.
Svoju kasniju popularnost može da zahvali pre svega integralnom prigušivaču, koji je predstavljao modifikaciju Maximovog dizajna. Imao je dve ekspanzijske komore i invovativnim jednostavnim spiralnim difuzionim sistemom u kojem je 13 duraluminijskih pregrada, koje su bile pričvrćene na dvije uzdužne šipke, paralelno sa izlaznim otvorom. Da je prigušivač bio efikasan, treba zahvaliti i dosta velikom volumenu prigušivača. Kao što se zna pritisak se smanjuje širenjem i hlađenjem, a ovde su izdatno upotrebljena oba principa.

* deLisle_drg1.gif (41.64 KB. 704x479 - viewed 29 times.)

* deLisle_drg2.gif (46.48 KB. 706x499 - viewed 26 times.)

Puzanj je bio prigušen do te mijere a je više buke proizvodilo pražnjenje i punjenje oružja. Smatra se jednim od najtiših dosad napravljenih karabina.
Znači koristio je metak 0.45ACP koji je na izlazu iz cijevi imao brzinu od 260m/sec.
Učinkovit domet je bio negdje do 185m, a maksimalni domet 365m.
Težina praznog oružja je bila 3,74kg, dužina 894mm, a dužina cijevi 210mm.
Brzina pucanja je bila 20-30 metaka u minuti.
Postoji i verzija sa sklopivim kundakom.

* De_Lisle_Carbine_Folding_Stock.jpg (31.84 KB. 500x130 - viewed 23 times.)

<object width="640" height="385"> <param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/AMei19G_hqA&fs=1&start="></param> <param name="allowFullScreen" value="true"></param> <embed src="http://www.youtube.com/v/AMei19G_hqA&fs=1&start=" type="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="640" height="385" wmode="transparent"></embed></object>

Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 8 395


« Reply #7 on: October 22, 2011, 08:08:23 pm »

Ти руски пиштољи и оружја спадају у пригушена оружја и немају класичан пригушивач. Гађао сам из тог пиштоља. Баш се ништа не чује. Само се чује ударац пројектила у мету.

Код њих барутни гасови не излазе из оружја већ остају заробљени у чаури. Метак изгледа као и сваки други метак калибра 7,62Х39 (има и варијанта у калибру 7,62Х63). У чаури, при дну, се налази мања количина барута (или неког експлозива), знатно мање него у стандардном местку, али довољно да избаци зрно  брзином од око 270м/2 тако да на 100м буде врло убојито. Изнад барута се налази једна врста чеп са клипом усмереним према зрну. Између клипа и зрна, пре него се барут активира, је празан простор. Када се барут активира и претвори у гас, он нагло потискује клип ка  зрна. Клип механички удара зрно које затим под инерцијом иде кроз цев, излеће из ње и потом лети ка циљу. Клип се заустави у суженом делу чауре ("грлићу") задржавајући сав барут у самој чаури. Када се испали метак и чаура извади, на месту где је стајало зрно уочљиво се види клип. На овај начин је потпуно неутралисан примарни пуцањ, као и секундарни јер пројектил има подзвучну брзину. Пиштољ се пуни са два метка на преклоп (као познати пиштољи типа "Дилингер"). Затврање пиштоља се једва чује и то непосредно уз сам пиштољ. Једино није неутралисан звук удара зрна и циљ. Када се у тишини гађа дрвена мета врло јасно се чује када зрно удари, чак и на 100м даљине.

   
Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #8 on: October 23, 2011, 08:30:13 am »

Ionako će sve trebat presložit pa da se nadovežem na prilog @Džombe. Prvi put čujem iskustva od čovijeka koji je pucao iz ovakvih oružja.

Tiha vatrena oružja bez prigušivača
Pošto prigušivač znatno poveća gabarite pištolja i uopšte oružja, a od oružja za likvidacije se traže i manji gabariti trebalo se pristupiti drugom sistemu ušutkavanja pucnja.
Ideja je rođena u SSSR-u u toku II SR. Pionir na tom polju je Gurevič. Princip utišavanja pucnja se nije zasnivao na prigušivaču, več na specijalnoj municiji, koja je posle aktivacije zadržala barutne gasove. Prvi sistem je bio zamišljen kao metak, koji je imao hidraulični cilindar, koji je imao dvostruku ulogu služio je kao hidraulični klip, koji je gurao tekučinu, a sa njom i zrno prema ustima cijevi, i zadaču zatvaranja produkta izgorjevanja u čauri.
Volumen tekučine je odgovarao volumenu cijevi.

* 1250494544_ammo_gurevichs.jpg (32.69 KB. 310x161 - viewed 577 times.)

Time se je osiguravao potpuno bešuman pucanj. Postojao je samo vizuelni efekt u obliku spreja. Nedostaci su bili u velikom gubitku energije radi preljevanja tekućine, kao i pomenuti sprej koji je demaskirao gađaća.
Kasnije je razvoj, bešumnog metka išao u pravcu konstrukcije klipa u samom metku koji je gurao zrno i davao mu potrebnu početnu brzinu cca 180m/sec, a kada bi stigao do krajnjeg položaja zablokirao bi izlaz barutnih gasova.
Oko 50 godina IY Srechin je na zahtjev KGB razvio posebno bešumno oružje prikriveno kao tabakera. Kod tako malog oružja nije bilo umijesno uopšte razmišljati o prigušivaču. Ovdje je došao u obzir samo specijalni metak, u kojem će posle pucnja ostati zatvoreni barutni gasovi. Oružje-tabakera je bila kompaktna i imala je tri cijevi.
Na tabakeri su se vidjeli samo otvori. Metak je bio kalibra 7,62 mm a sama municija je bila SP-1. Međutim do masovne proizvodnje ove municije nije došlo.

* pistpatr7_62x42sp3.jpg (9.32 KB. 250x151 - viewed 572 times.)

Umijesto njega bila je izrađena municija SP-2, na istom prinncipu. Metak je bio dugačak 42mm, maksimalnog promijera 10,5mm, a zrno kal. 7.62 je imalo dužinu 31mm i težinu 6,2g. Kod ispaljivanja iz cijevi 26mm, na udaljenosti 15m imao je odstupanja koja ne prelaze 4cm. Početna brzina zrna je bila 180m/s.

* SP-2.jpg (7.49 KB. 300x108 - viewed 569 times.)

To su bile rane 50g., a već 60-70g usvojeni su neki neautomatski pištolji, sa dvije cijevi razvijeni za novu municiju. Sa tim su naoružane jedinice KGB, kao i jedinice za specijalne operacije
Jedan od prvih pištolja sad vije cijevi S4M se pojavio 1965g. On koristi specijalnu municiju SP-3. Zrno je imalo težinu od 8g,  kalibar 7,62 i na udaljenosti 25m bušilo je čelični lim od 2mm. Punio se preklapanjem kao lovačke puške.
Korišten je od strane KGB i za organizovanje napada u Srednjoj Americi.

* 2005100710.jpg (21.45 KB. 300x220 - viewed 568 times.)

* sp3.jpg (12.14 KB. 350x153 - viewed 571 times.)





Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #9 on: October 23, 2011, 08:57:40 am »

Sličan je i pištolj , ali savršeniji, MSP nazvan Гроза, razvijan je 60 godina. Proizveden u tvornici oružja Tula. 1972g usvojen je kao naoružanje KGB i specijalnih jedinica. Koristi patrone SP-3. Metak je izvana identičan sa metkom AK-47.
On ima po vertikali dvije cijevi isto kao i prethodnik. To je malo i kompaktno oružje, priređeno za tihe likvidacije.
Korišten je u Afganistanu i Srednjoj Americi.
Jedini nedostatak je uočen kod patrone, a to je prilično tankih stijena i može doći do pucanja iste.
Pištolj je dugačak 115mm, cijev je duljine 66mm, težina praznog pištolja je 530g, a upotreba je limitirana na 25m.(daljina na kojoj je bio ubojit)

* phoca_thumb_l_6.jpg (201.16 KB. 550x480 - viewed 29 times.)

* phoca_thumb_l_4.jpg (177.61 KB. 563x480 - viewed 26 times.)

* phoca_thumb_l_5.jpg (151.46 KB. 485x480 - viewed 22 times.)

* phoca_thumb_l_2.jpg (58.73 KB. 170x480 - viewed 20 times.)

* phoca_thumb_l_1.jpg (155.78 KB. 440x480 - viewed 14 times.)





Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #10 on: October 23, 2011, 09:31:58 am »

Patrona MP-3 nije zadovoljavala kriterije za konstrukciju potrebnu  oružje sistema self –loading. To je bilo problematično pre svega zbog klipa koji je ostajao ispružen ispred patrone. Trebalo je napraviti novi metak koji će poslije ispaljenja zadržati iste gabarite.
To je bio metak SP-4, 7,62. Potpuno je drugčijek dizajna. Zrno se nalazi u čauri, izza njega je klip, koji se kod ispaljenja kada odradi potiskivanje zrna, zabravi na vrhu čaure zadržavajući gasove.

* sp-4_shema.jpg (7.69 KB. 327x135 - viewed 531 times.)

* sp-4.jpg (5.68 KB. 107x350 - viewed 20 times.)

Taj metak je omogučio, do sada vrlo kompleksnu zadaću izrade bešumnih revolvera.
Prvi se u ranim 80 godinama pojavio pištolj 6P28, sa automatskim punjenjem. Njegov jedinstveni dizajn omogućuje naoružavanje specijalnih jedinica tihim oružjem odmah  spremnim za upotrebu. Kako nema prigušivača, malih je gabarita i ugodan za nošenje.
1983 usvojen je od posebnih jedinica KGB i specialaca.
Težina pištolja je 700g, odnosno sa municijom 800g, dužina 170mm, dužina cijevi 35mm, početna brzina zrna 200m/s, kapacitet magazina 6 metaka

* 2005100708.jpg (11.76 KB. 300x177 - viewed 532 times.)

* 2005100714.jpg (15.04 KB. 300x237 - viewed 530 times.)

Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #11 on: October 23, 2011, 03:52:32 pm »

Nova municija je dozvolila izradu bešumnih revolvera. Do tada je to bilo praktički nemoguće jer je uvijek postojao zazor između cijevi i bubnja, gdje su prolazili gasovi.
Izuzetak je revolver Nagant M-1895, zbog specifičnosti njegovog riješenja. Kod njega bi se prilikom opaljenja potpuno zatvorio prostor između bubnja i cijevi zbog pritiska barutnih gasova. Na njemu su eksperimentisali i brača Mitin, koji su 1929 dobili revolver sa lokalizacijom baruutnih gasova.

* revolver brače Mitin.jpg (39.14 KB. 310x170 - viewed 528 times.)

Nova municija je to omogućila bez velikih zapleta. 1996 je izrađen revolver OTS-38, koji je koristio municiju SP-4. Ovoj je bio zadnji rad IgoraY. Stechina. Na pogled izgleda kao kompaktan klasičan revolver, ali ima svoje specifičnosti. Cijev je sa donje strane bubnja, tako mu je smanjen trzaj i poboljšana tačnost oružja. Iznad cijevi je laserski pokazivač koji je integriran u revolver. Revolver je praktički nečujan, buka je do nivoa buke metalnih pokretnih dijelova.
2002 godine je uveden u naoružanje.
Revolver je malih dimenzija, svega 191mm. Kalibar je 7,62., metak SP-4. Tžina samog revolvera je o,82kg.

* 1250494483_oc38s.jpg (40.75 KB. 310x186 - viewed 528 times.)

* 1250494510_oc38ls.jpg (37.99 KB. 310x179 - viewed 518 times.)


Treba spomenuti i nož za specijalce NRS-4, kojem je standardna oprema i vatreno oružje, on u ručki ima cijev sa okidačkim mehanizmom, koja koristi bešumnu municiju. Cijev je kalibra 7,62, za municiju SP-4 i AC-3. Za punjenje cijev se vadi iz ručke, puni i vraća nazad u komoru koja se nalazi u ručki. Na ručki je i okidač, osigurač i u ručki okidački mehanizam. Na rasponu 25m zrno probija 2mm čelične ploče.

* big.jpg (30.04 KB. 440x283 - viewed 521 times.)

* big1.jpg (29.4 KB. 440x276 - viewed 527 times.)

Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #12 on: October 23, 2011, 06:42:40 pm »

Da se vratim na prigušivače.
Nijemci  su za razliku od Britanaca koji su koristili integralno prigušeno oružje, koristili razne vrsta demontažnih prigušivača, kako za pištolje tako i puške.
Za karabin K 98K su koristili uglavnom demontažni prigušivač HUB-23. Težio je o.5kg i bio dugačak 180mm. Sa prigušivačem i podzvučnom municijom Nahpatrone, početna brzina je pala na 220m/sec , a efikasni domet se smanjio na 300m. Ova kombinacija je često korištena u specijalnim jedinicama Branderburgers i od strane snajpera.
Na slikama ispod su dva tipa prigušivača, koji su rabljeni na K 98K, ovaj potonji sa koničnim komorama.
Iste prigušivače su upotrebljavali i na poluavtomatskim puškama Walther.
Zavisno od municije upotrebljavani su kao prigušivači i kao razbijači pucnja.

* Schalldampfera.jpg (18.58 KB. 228x500 - viewed 52 times.)

* K-98.gif (16.2 KB. 600x202 - viewed 61 times.)

* BUNDES~1.JPG (184.74 KB. 799x512 - viewed 50 times.)

Najpoznatiji pištolji koji su koristili prigušivače bili su Luger P-08 i CZ P-27.
Luger je imao prigušivač kod koga su komore bile ispunjene spužvastim materialom, kroz koje je prolazilo zrno. Prigušivač je na kraju imao gumenu pregradu sa izrezima kroz koje je otvarajući je prolazilo zrno. Nedostatak je da su se i spužvasti material i guma morali često mijenjati nakon relativno malog broja ispaljenih metaka.
Kod Lugera je poznata bučnost automatike, ali to je riješeno podzvučnim metkom 9mm Para, tako da pritisak gasova nije bio dovoljan za pokretanje automatike.
Kako to zvuči sa automatikom vidi se na videu. <object width="640" height="385"> <param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/Upc39in2cIA&fs=1&start="></param> <param name="allowFullScreen" value="true"></param> <embed src="http://www.youtube.com/v/Upc39in2cIA&fs=1&start=" type="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="640" height="385" wmode="transparent"></embed></object> Češče se je naročito od strane Gestapoa koristio češki CZ P-27, kojem je cijev produžena za 50mm i ojačana prstenom, za montažu Škodinog prigušivača.
Škodin prigušivač je zasnovan na Maximovom  principu sa više komora i jednom većom.

* luger4.jpg (35.5 KB. 640x263 - viewed 143 times.)

* CZ P-27.jpg (24.21 KB. 700x339 - viewed 42 times.)

Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #13 on: October 24, 2011, 08:43:23 pm »

Rusi su u II SR ratu poprilično imali u upotrebi razbijače pucnja, koje su uglavnom upotrebljavali u snajperskim dejstvima.  Ti razbijači pucnja su u kombinaciji sa podzvučnom municijom postajali efikasni prigušivači, naime ruska vojna industrija je proizvodila podzvučnu municiju u kal 7,62x54mmR.
Najviše upotrebljavan u ratu je bio legendarni »Bramit« prema zamisli braće Mitin.
Upotrebljavan je za puške Mosin-Nagant i kasnije sa poluavtomatskom puškom SVT-40.
Korišten je sa manjim modifikacijama u dvije verzije. U prvoj verziji, koja se montirala bajonet sistemom sa stezalicom bio je podjeljen na dva dijela, od kojih je svaki imao rupice za odvod barutnih gasova i dvije gumene pregrade koje su mogle izdržati do stotinjak opaljenje. Gumice se jednostavno mijenjalo odvijanjem dijela prigušivača.

* 6_4.gif (4.92 KB. 500x180 - viewed 13 times.)

Zrno bi prvo prolazilo kroz otvor na pregradi 10 gdje bi se između pregrade 10 i zadnjeg dijela tijela prigušivača 9, gdje su se hladili i izlazili na otvor na rupice 6 na zadnjem dijelu, izza pregrade bi gasovi oslabljenog pritiska opet ekspandirali i hladili izlazeći takođe na rupice 6 na prednjem dijelu. Ova prva komora je gumenim pregradama podijeljena na dva dijela. Gumene pregrade smanjuju protok plina pri prolazu zrna. Ista takva pregrada se nalazi na prednjem dijelu prigušivača.
Imali su i složeniju i dijelotvorniju varijantu razbijača pucnja-prigušivača, zavisno od upotrebljene municije gdje je prigušivač kao prvi samo podijeljen na više komora sa 9 gumica, koje su u jednoj verziji bile zatvorene a u drugoj boljoj su imale rupe nešto manje od prečnika zrna. Razmaci su se smanjivali prema prednjem dijelu prigušivača, tako da su na kraju bile manje komore( to je radi upadanja pritiska barutnih gasova) Isti takav prigušivač je korišten za revolver Nagan, koga ču pomenuti malo niže.

* 6_5.gif (2.39 KB. 300x62 - viewed 550 times.)

* 6_6.gif (2.18 KB. 300x58 - viewed 542 times.)


Ovdje je još isti sistem za SVT-40.

* SVT-40.gif (2.87 KB. 300x100 - viewed 554 times.)


Logged
ML
Stručni saradnik za more i pomorstvo
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 339



« Reply #14 on: October 24, 2011, 09:20:24 pm »

Kod Rusa obavezno treba pomenuti i revolver Nagant M-1895 sa prigušivačem. Iako je na njemu već 1929 vršen pokus i izrađen prototip sa sistemom zabravljivanja gasova ( braća Mitin), za njega je sa puno više uspjeha, a i masovno upotrebljavan običan prigušivač tipa Bramit.
Ako se izbace američke holivudske variante revolvera sa prigušivačima, tu treba spomenuti i dude na ustima cijevu, takve stvari ne postoje. Jedini revolver koji se mogao utišati bio je pomenuti Nagant.
Kod tog revolvera dolazilo je prilikom opaljenja do brtvljenja između cijevi i bubnja tako da nije bilo oticanja barutnih gasova, a time i dijela buke koju taj prolaz generira.
Kod tog revolvera je to riješeno tako, ne radi prigušivača (god. 1895) već radi boljeg iskoristka barutnih gasova. Trebao je i poseban metak gdje zrno nije virilo iz čaure i čaura je bila za 2mm duža od bubnja.

* 300px-7,62_x_38R.jpg (5.86 KB. 300x249 - viewed 529 times.)
Prilikom zapinjanja okidača, bubanj se okrenuo i nalegao na početak cijevi. Dio čaure bi ušao u cijev i prilikom opaljenja potpuno zatvorio prostor između bibnja i cijevi.
To je vidljivo na donja dva presijeka.

* 3.jpg (165.93 KB. 1232x781 - viewed 28 times.)

* 4.jpg (195.75 KB. 1233x779 - viewed 260 times.)


Prigušivač se montirao na cijev bajonet priključkom. Rabljena je varianta sa više komora sa pregradama od tvrde gume sa otvorima za prolaz zrna i pregrade su postavljene gušće prema ustima prigušivača. Municija za revolver se serijski proizvodila podzvučne brzine tako da nije bilo potrebno adaptirati

* shooting-ua_pistol.jpg (22.66 KB. 798x309 - viewed 31 times.)

* 3314005.jpg (113.2 KB. 320x240 - viewed 527 times.)

Logged
Pages:  [1] 2 3   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.126 seconds with 40 queries.