Spitfajer - ratna mašina

(1/35) > >>

kosta1961:
Prvi seriski Spitfire je bio spreman za let 15 maja 1938g.Prebačen je u centar za ispitivanje borbenih osobina,drugi je predate fabric Rolls Royce za ispitivanje motora.U jesen iste godine u sred minheske krize,avioni su počeli da dolazile u RAF.Prvi koji su počastvovani da lete na novim mašinama su 66 I 19 Skvadron ,koji su do tada leteli na lovcima Gloster SS 19B Gauntlet.

Prenaoružavanje i obuka na nove lovcima je bila brza ,za mirnodopsko vreme,i do sredine 1939g ugovor o isporuci 310 aviona vojsci  je bio završen.Istovremeno je stupio na snagu novi ugovor o isporuci još 200 aviona.Na pošetku II S.R. u RAF u je bilo  306 Spitfirea u  esadrilama i još  71 koji su bili u pilotskim školama.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Snimak jednog od prvih Spitfire,sa karakteristikama: dve oštrice propelera, ojačano vetrobransko staklo i rezervoar za gorivo, ravan poklopac kabine  i dugačka antena radija. Svi ovi elementi su ili zamenjeni ili poboljšani pre Bitke za Britaniju.

Na početku karijere je bilo problema,na velikim visinama se oružije zaledjivalo,a pri spuštanju bi se staklo pilota zamaglilo,što je dovelo do nekoliko udesa.Bojevo krštenje novi avion je imao  6 septembra 1939g.Piloti 74 skvadrona su bili u patrolnom letu,kada su im iz komande javili da napadnu “neprijateljske bombardere u pratnji lovaca”.U kratkom vazdušnom boju Spitfire su uspeli da obore jedan bombarder i dva lovca,ali su i oni izgubili tri aviona(jedan pilot je poginuo).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Snimak aviona posle izmena 1939 i 1940g. Neke izmene se vide, trokraka elisa ,oklopljen vetrobran velika krivina na poklopcu kabine, ali je zadržao veliku antenu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kabina Mk I
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kasniji modeli Mk I

Medjutim ubrzo je otkriveno da su napali Britanske Blemhajme loji su se u pratnji Harikena  vraćali sa zadatka.Istraga je ustanovila da je najveći krivac za ovaj tragičan incident ,operater na radaru koji je izvestio o naletu neprijateljskih aviona.Mada je imalo uticaja i neiskustvo pilota, i slične siulete nemačkih i britanskih aviona.Medjutim ubrzo su se popravili pa su otobra 1939g oborili jednog Ju-88,i He-111 i novembra jednog He-111.
Spitfajeri su bili suviše dragoceni u to vreme, pa nisu bili uključeni u britanski ekspdicioni korpus,koji se nalazio u Francuskoj.Zbog toga su jako malo učestvovali u duelima sa nemačkim lovcima.Jedan od takvih slučajeva dogodio se 13 januara 1940g kada je probni pilot isprobavao prototip sa topovima od 20mm  Hispano.U krilima su bila 2 topa ,umesto mitraljeza,svaki sa 60 granata.Na visini od 6000m primetio je izvidjača Heinkel 111,koji je uspešno izbegavao britanske lovce.Momentalno je doneo odluku da ga napadne.Približio se Henkelu na 270m da bi ga naciljao,ali je samo jedan top proradio.Ubrzo se i taj zaglavio,ali i ovo malo je pogodilo cilj.Kasnije je pričao” video sam da su otpali neki delovi,a onda je ispao točak iz gondole motora“.Posle su ga dokrajčili držurni lovci.
U medjuvremenu su radili na poboljšanju aviona,pre svega zamene elise,umesto fiksne  dvokrake drvene,postavljena je trokraka metalna promenjivog koraka.U početku su to bile sa dva položaja i ručno su menjani položaji,a kasnije automatske elise sa konstantnom brojem obrtaja.Pojavio se i novi motor sa univeralnom osovinom da primi elise i de Havilland i Rotol.

Prva velika opreracija u kojoj su učestvovali Spitfajeri je bilo povlačenje saveznila iz Denkerka,ali je  Bitka za Britaniju bila prva bitka gde su se pokazali dostojni neprijatelskih aviona.
Zadatak Lufftvafea je bio da u toku leta i jeseni 1940g ,potpuno ovladaju britanskim nebom,da bi se vojska nesmetano iskcala na ostrva.Za ovaj plan Nemci su izdvojili 1490 bombardera,831 lovca,232 jurišna aviona i 242 raznih tipova aviona .
Za odbranu su Britanci tada imali 704 aviona.Harikena -373 , Spitfajera – 247 , i 84 noćnih lovaca Blenheim,i Boulton Paul Defiant.Plan je bio da Harikeni napadaju bombardere,a Spitfire lovce.U to vreme su se pojavili avioni sa topovima.Oni su pored dva topa ,u svakom krilu po jedan,zadržali mitraljeze Wikers  ,po dva u svakom krilu.Svi problemi sa topovima ,kojih je u početku bilo,su supešno otklonjeni.Avioni sa topovima u krilima su dobili oznaku –B(top od 20mm i četiri mitraljeza 7,7mm),dok oni sa mitraljezima dobijaju oznaku-A(8 mitraljeza 7,7mm sa 300metaka po oružju) kojih je do avgustu 1940g isporučeno 30 .
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

kosta1961:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Najopasniji protivnik Sitfajeru u Bitci za Britaniju,svakako je bio Messesmit Bf 109 E3/E4.Nemački avion je bio bolji u penjanju,brži je bio u pikiranju,ali je bio lošiji u horizontalnim manevrima.Minimalni radijus Bf 109 je bio 270m,a za Spitfire 212m,do 4500m visine Spirfire je bio brži ,ali preko toga Bf 109 je bio brži.Pilotiranje na Spitu je bilo jednostavnije i manje fizički zahtevno.Sve ovo je pokazivalo da su  avioni približnih performansi i da pobedu odnose obučeniji i iskusniji piloti.Zato su nemački piloti sa iskusvom ,koje su stekli Španiji ,Poljskoj,i Francuskoj,imali visok broj vazdušnih pobeda.Ali i motor Merlin sa gravitacionim karburatorom je ponekad u manevrima znao da  zastane,i da dovede do kratkotrajnog zastoja motora.Me 109 je imao direktno ubrizgavanje i nije imao taj problem.Od avgusta do novembra 1940g ,Sitfajeri su oborili 180Bf 109,ali su izgubili 219 aviona.Medjutim sasvim je drugačiji rezulatat kada se bore sa drugim nemačkim avionima,naprimer sa Bf 110 , ili bombarderima.Najbolji primer je uspeh 234 eskadrile 4 setembra,kada su oborili 14 Bf 110 i jednog Do-17, a da nisu izgubili ni jedan avion.
Ukupno su Nemci izgubili 1733 aviona,ali nisu uspeli u svom naumu.Britanci su dobrom organizacijom pravili dovoljno aviona da pokriju sve gubitke,čak i da povećaju broj.Imali su i dobru službu za rano otkrivanje neprijatelja i dobro organizovanu mrežu aerodroma.Naime, napadali su nemačke avione piloti jedne eskarile kada su dolazili na ostrvo,a druge kada su se vraćali.Najveći problem Britanaca je bio u nedovoljnom broju pilota,pa su angažovali sve koje su našli,Poljake,Amerikance,iz svojih kolonija.
U julu 1940g na jedan Spitfajer je postavljen nov motor Merlin 12 od 1140 KS. i oklopljeno sedište pilota.Ovakav avion je dobio oznaku Spitfire II.Sa ovim motorom se povećala brzina penjanja i visina leta za skoro 1000m.Avion se sem ovih izmena po ničemu nije razlikovao od svog predhodnika.Ubrzo je počela seriska proizvodnja,i on je stigao da učestvuje u završnim bitkama u odbrani Britanije.Osobena karakteristika ovog motora je bio otvor na desnoj strani poklopca motora,ispod koje je bio pirotehnički starter motora Hoffman.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Spitfire Mk IIB

Spifaer Mk I  sa motorom Merlin II je napravljen u količini od 1566 aviona,Mk II sa motorom Merlin XII , kojije pravljen od avgusta 1940 do februara 1941g ,je napravljen u 920 aparata (Proizvedeno je 750 Mk II A (Mark IIA),i 170 Mk IIB ). Pored ovih u to vreme je postojao i Mk II C ,koji je služio da traži oborene pilote koji su pali u more.Model Mk I je prodat je Portugaliji,Grčkoj,i Turskoj ukupno 59 komada.Poljska i Estonija seu bile zainteresovane za kupovinu ali do toga nije došlo.
Na osnovu Spitfirea Mk I je napravljen specijalni avion izvidjač,koji je bio u stanju da se provuče kroz jaku protivavionsku odbranu  neprijatelja.Glavni adut ovih izvidjača je velika brzina leta.Naime još pre rata su postojale ideje o brzom nenaoružanom ,visokoletećem Foto – izvidjaču.Ideja je bila da oni lete toliko visoko i brzo da su neuhvatljivi za protivničku PVO.Oni su pravljeni od standardnih aviona,stim da su skinuli svo naoružanje i radio stanicu,hermetički su zatvorili  i poravnali sve spojeve,ispolirali oplatu,povećali snagu motra.U početku su izvidjački avioni nosili oznake Mk I PR  A,B,C,D,E,F,G.Kasnije su dobili promenili nazive,na primer tip B je postao PR III,D je postao PR IV,E je postao PR V...dok tip A i B nisu dobili nove nazive.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izgled kabine na izvidjačkim avionima
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
PR I Francuska 1939g.

Jedno odelenje ovih izvidjača je bilo krajem 1939g u Francuskoj,i ulazili su veoma duboko u Nemačku teritiruju.Oni su leteli brzo za to vreme i prilično visoko tako da su do pada Francuske samo dva aviona izgubljena.

U jesen 1940g ispitivan je Spitfajer kojem su dodate razne inovacije Mk III .
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prvo ,oklopljeno je sve vitalno,prednje neprobojno staklo je bilo uklopleno u predni deo kabine,ne narušavajuči erodinamiku aviona(bilo je zajedno sa čeonim delom vetrobrana),ojačanje strukture trupa,veći rezervoar,zašiljenu kapu elise.Imao je motor Merlin XX od 1250 ks,i uvlačivi repni točak.Ali ono najvažnije da je prvi put primenjeno tako zvano – univerzalno krilo( tip c),koje je omogućavalo brzu zamenu oružija u krilima.Krila su bila nešto izmenjena i smanjen razmah na 9,3m.Zbog novog motora povećani su hladnjaci za ulje i glikol.Zbog pomeranja težišta,stajni trap je pomeren 5 sm napred.Bile su tri varijante,ili 8 mitraljeza,ili 2 topa i 4 mitraljeza,ili 4 topa.Ovaj model je kasnije bio uzor za razne druge varijante Spitfirea.

kosta1961:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Vazduhoplovstvo je naručilo 1000 ovih aviona.U januaru 1941g fabrika je bila spremna da krene u proizvodnju Mk III ,ali u to vreme  Rolls-Royce je predstavio svoj novi motor Merlin 45 od 1440ks.Na jednom Mk II je postavljen taj motor i pokazalo se da ima slične osobine kao i Mk III.To je komandi RAF a bilo dovoljno, jer su hitno bili potrebni bolji avioni.Da se krenula proizvodnja Mk III, neizbržno bi dišlo do pada proizvodnje dok se fabrike ne uhodaju.Tako da do pokretanja proizvodnje Mk III nije došlo.Pored toga u februaru 1941g pojavio se Spitfire Mk V, koji se od Mk II razlikovao po većen hladnjaku za ulje,koji je imao zaobljeni oblik.
Drugi prototip Mk III , je poslužio da se ispita novi motor Griffon II B,i on je dobio oznaku Mk IV .Na osnovu njega je napravljen izvidjač PR IV,ali sa motorom Merlin 46,koji se razlikuje od svog predhodnika po popumpi za gorivo koja je omogućavala veću snagu na većim visinama. U 1941g se pojavio specijalni avion za aerofoto izvidjanje,dobio je oznaku P.R. IV (Photografic Reconnaissance),i razlikovao se od ostalih po konstrikciji  krila.U napadnoj ivici krila se nalazio dodatni rezervoar koji je bio sastavni deo rezeroara u trupu,i znatno je povećao količinu goriva.Ukupno je mogao na ponese 1037 L goriva,što je oko 2,5 puta više nego kod standardnog Mk I. Tako da je mogao da dostigne do nemačkog grada Štetin,do Tulona u Francuskoj,ili da dosegne sever Norveške.U levom krilu je imao i rezervoar za ulje od 63,7L.Iza pilota se nalaze dve vertikalne kamere F.24 i F. 8 pored toga imao je okrugli poklopac kabine bez oklopnog stakla,posebne dodatke na poklopcu kabine ,tako da pilot ima bilji pogled na dole.Aprila 1941g je pilot narednik V. Morgan pokazao šta avion može.Poleteo je sa aerodroma blizu Okforda i odleteo do Djenove,gde je snimio vojna postrojenja i posle 7 č. sleteo u Britaniju.Ukupno je napravljeno 229  PR IV.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pošto nije imao radiostanicu,nije imao jarbol za antenu i samu antenu,kao i otvore za izlaz metka na krilu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
A model sa motorom Griffon  je kasnije dobio oznaku Mk XX.(u početku kao Mk IV/XX)
Mk V  je nastao na bazi Mk I/Mk II stim da su upotrebljena neka rešenja sa Mk III i nešto izmenjenim motorom Merlin XX.Ispitivanja su pokazala da se avion ponaša kako je predvidjeno, ali je proizvodnja motora ,zbog složenosti,zaostala.Zato je upotrebljen Merlin 45 (1470ks),razvijenim od Merlina XII ,ali sa jednostepenim kopresorom. Postavljeno je i univerzalno krilo,koje se pojavilo na MK III,a promenom bubnjastog  redenika sa trakastim ,povećala se količina granata za top sa 60 na 120 za svaki.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

nastavice se..

kosta1961:
U martu se već Mk V pojavljuje u eskarilama,gde su piloti ocenili da ima veliku brzinu(597km/h) i dobar je u manevrima,tako da je dostojan protivnik novom Me 109F.U proleće 1941g ,svi avioni koji su bili u eskadrilama ,Mk I, i Mk II,su dobili nove motore Merlin 45,i na taj način postali Mk V.Sa ovim avionom nije mogao da se meri onaj kojeg je u eskadrilama na početku rata bilo najviše,Harrican.Sa pojavom Mk V, Harrican je dobio drugorazrednu ulogu,za noćnu patrolu,ili pozadinske zadatke.Spitfire Mk V je od tada postao osnovni dnevni lovac u RAF u.U 1941g je ovaj avion dobio odbacive rezervoare,priljubljeni ispod trupa od 136L i 205L.Povećavao se i oklop ,i to toliko da je morao da se pomera stajni trap na modelu Mk V C.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovaj model je napravljen u 6479 primeraka,ali ono što ga je odlikovalo je broj podvarijanti.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izgled vetrobrana kabine na Spitfireu.

Na primer,za dejstva sa malih visina je 1942g konstruisan Spirfire LF V(Low altitude Fighter).On je imao skraćena krila na krajevima(clipped wing),koja su mu omogućavala veću brzinu i bolje manevrisanje na malim visinama,a motor Merlin 45M(svi motori konstruisani za male visine su imali oznaku M) ,posebno razvijen za male visine, je razvijao najveću snagu na 1000m.Krila su skraćena skidanjem špicastih krajeva,i razmah je bio 9,8m,čime se pored povećanja brzine ,smanjio inercijalni moment krila,i povećala upravljivost oko uzdužne ose.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Spirfire LF V

Napravljena varijanta HF V za velike visine,sa motorom Merin 46,koji je avionu omogućavao najbolje osobine na visinama od 7000-8000m.
Za pustinjske uslove je konstruisam Mk V TROP.sa velikim filterom “VOKS“na prednjoj  strani trupa ,dajući mu specifičan izgled,i smanjujući brzinu za 8%.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pored ovoga je mogao da nosi jednu bombu od 113kg,na krilima,ili jednu od227kg pod trupom.Imao je i mogućnost da nosi odbacive rezervoare ispod trupa od 523L i 796L.

kosta1961:
Spitfire Mk V je ratovao na svim frontovima u II S.R. od Atlantika do Kine.Pored Britanije i njenih dominiona,ove avione su imali SAD,Turska,Italija,Portugalija,Jugoslavija i Egipat.U proleće 1943g poslato je u Sovjetski Savez 143 aviona.Prvo su učestvovali u odbrani naftnih polja u Baku,a kasnije u većim bitkama nad SSSR-om.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ukupno je napravljeno 94 Mk VA,3923 Mk VB i 2447 Mk VC.Kasnije su neki od ovih prepravljani kao avioni za male visine L.F.V ,sa skraćenim krilima i motorom Merin 45M.

Rusi su 1942 godine došli do jednig Spitfire Mk VB i pomno ga ispitali .Evo šta su napisali u izveštaju –“Tehnički opis № 193 i № 214 konstrukcuja i naoružanje lovca Spitfire V B“
1.Trup aviona se može smatrati kao trup savremenih lovačkih aviona,koji sa poklopcem kabine čini usku aerodinamičnu formu,nevelikih gabarita.
2. Nedostatak je odsustvo otvora za ventilaciju kabine,i ispupčenja od zakovica i vijaka na trupu,koje povećavaju otpor vazduha.
3.Konstruktivno ,trup je napravljen jednostavno.Tanka oplata i olakšana rebra daju laganu a jaku konstrukciju,no nije racionalna za izradu i u eksploataciji.U proizvodnji je teško na tako tanku oplatu napraviti da bude glatka,a u ekspoloataciji dolazi do udubljenja i do probijana.
4.Primećuje se i jednostavna izrada centoplana krila i glavnin nosača ,i način spajanja krilaca.
5.Nemogućnost izrade trupa iz delova,nije racionalna za masovnu proizvodnju.
6.Krilo je tipično ,sa jednom glavnom ramenjačom,koja trpi sva opterećenja.Pomoćna ramenjača služi da ukruti krilo spajajući ga sa trupom i kao oslonac za krilca i flapsove.
7.Jaki lim kojim su krila pokrivena sa glavnom ramenjačom čini zatvorenu konstrukciju veoma otpornu na opterećenja.
8.Zahvaljujući što je glavna ramenjača postavljena na 26,8% od prednje ivice krila ,maksimano se iskorištava debljina glavne ramenjače, tako da se u krilo može smestiti točak stajnog trpa.
9.Eliptično krilo je dobro ,jer  u poredjenju sa kvadratnim i trapeznim krilima,smanjuje negativne aerodinamičke sile, a nije previše koplikovano za izradu.Krilo sa duplom krivinom pravi probleme pri izradi kojih nema sa ravnim krilom.Fabrika je pravila prednju ivicu krila iz jednog dela ,prvo iste debljine ,a onda ih savijala i stanjivala po osi.
10.Glavna ramenjača je izradjena od cevi kvadratnog preseka,spajana teleskopski,što omogućava da trpi velika opterećenja,medjutim znatno usložnjava izradu.To je glavni razlog zašto se ovako ne izradjuje glavna ramenjača na drugim avionima.
11. Konstrukcija krila omogućavaju da Spitfire ima lakša krila od drugih savremenih aviona,ali je zato koplikovana izrada i neudobna su za ekspoataciju.Nepostoji spajanje krila po delovima,nemogućnost skidanja oplate krila i nedostatak otvora kako bi se ušlo u krilo,i jako tanka oplata izmedju glavne i pomoćne ramenjače(0,6mm).
12.Učvršćivanje panela krila vijcima za drvena rebra i ramenjaču je jednostavno i lako za proizvodnju.
Naoružanje Spitfirea Mk VB se sastoji od dva topa Hispano od 20mm i četiri mitraljeza Brouving  od 7,69mm,sva oružija su pucala van kriga elise.Izlaz cevi mitraljeza ,koji se nalazi na napadnoj ivici krila,zatvara se sa dva sloja platna, da se umanji otpor vazduha.Prvi metak je to probijao.
Iz ovog opisa se zaključuje da naoružanje Spitfirea Mk VB ,ni po jačini vatre,ni po tehničkim mogućnostima( mesto gde se nalazi,municija,moći probijanja) , ne spada u najbolje lovačke avione.Oklop za pilota i vitalnih delova je slab,tako da ne pruža zaštitu ni od malokalibarskih oružija,a kamoli od velikokalibarskih.Medjutim sistem oružija ima nekoliko tehničkih osobenosti.
1.   Upravljanje vatrom i municijom se obavlja pneumatski.
2.   Prednji uredjaj  za postavljanje mitraljeza se reguliše sa dvojnim eksentrom.
3.   Upotreba kolimatorskog nišana povećava efikasnost mitraljeza.


U junu 1941g se pojavio nemački stratosferski izvidjač  Junkers Ju 86P,koji je leteo na visini od 14000m.PVO nije mogla da ga dostigne i to je stvaralo nervozu u britanskoj komandi.Improvizovani  HF V nije predstavljao ozbilju prenju.Morali su da naprave nov avion koji bi Nemce sprečio da nesmetano lete.Glavni konstruktor Džoj Smit je 16 juna objavio da je Supermarin napravio novi avion na bazi Spitfirea (Mk VB).Glavni deo je novi  visinski motor Merlin 47 sa dvostepenim kopresorom i četvorokrakom elisom Rotol.Razmah krila je povečan na 12,25m,zahvaljujući triuglastim krajevima krila.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kabina je hermetički zatvorena,a avion je dobio oznaku HF VI .
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
HF VI

On nije uspeo da dostigne 14000m ,a ostale performanse su iste kao kod Mk V.Iako avion nije mogao da presretne Junkers (i problema sa hermetičnosti kabine)ipak je napravljena serija od 100 ovih aviona.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kabina Mk VI

Ni sledeći model HF VII (pojavio se aprila 1942g)nije pravljen u velikoj seriji,samo 140 aviona.Imao je novi motor Merlin 60 sa dvostepenim brzinskim kopresorom,kabinu pod pritiskom i zašiljena krila. Imaoje dodatni  rezevoar u krilima,oklopljen poklopac kabine,uvlačiv repni točak.Snažniji motor je tražio i bolje hladjenje ,pa je hladnjak za ulje spojen sa još jednim hladnjakom ispod levog krila.Kasnije je dobio izašiljeno kormilo pravca.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Spitfire HF VII

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page