Pioniri vazduhoplovstva

<< < (30/32) > >>

kosta1961:
PIONIRI PREKOMORSKIH LETOVA- Hubert Latham

Pali su u zaborav svi oni pioniri vazduhoplovstva u svetu ,koji su sa svojim krhkim avionima,hteli da prelete tada teško savladivu prepreku –more.Isprva se mislilo da preko mora i ne može da se leti.

Danas o tome ne razmišljamo ali početkom 20 veka,mora su bila velike prepreke,koja su samo brodovi mogli da savladaju.Danas postoje razna pomagala pilotu,ali onda je pilot bio u otvorenoj neudobnoj kabini sa malo instrumenata,kompasom i kartom na kolenu.Trpeo je vetar i  hladnoću,pokušavajući da se orjentiše .Prva prepreka koju su hteli da savladaju je bio kanal Lamanš.

Zadnji put je pokušan prelet kanala  1785g  i to balonom  koji se neslavno završio.Sledeći put je bilo 1909g i to avionom.

U to vreme je Londonski  časopis Dejli Mejl,koji je mnogo finansiski pomogao razviju vazduhoplovstva,odredio je pored ostralih nagrada, i nagradu od 1000 funti  prvom pilotu koji preleti iz Francuske u Englesku ili obratno.Navodno,ovo je bio politički program,jer se strahovalo od invazije na Englesku iz vazduha.

Pored drugih koji su se spremali, najozbiljniji kandidat je ,po mišljenju stučnjaka,bio Francuz Hubert Latam(Hubert Latham). On je već bio poznata ličnost u vazduhoplovnom svetu,iako je imao samo 26 godina. Na svom avionu ,koji je nazvao po svojoj rodjaci ,Antoanet (Antoinette)  postavio je nekoliko rekorda.26 VII 1909g postavio je svetski rekord daljine i brzine,kada je preleteo 150km za 2 h 13min 9¾sekunde,što je onda prestavljalo veliki uspeh.29  VII 1909 postavio je rekord za visini 155m.Kasnije je postigao i bolji uspeh  u savladavanu visine  1 XII 1909 – 453m, 7 I 1910 – 1000m,7 VI 1910 g – 1384m.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Hubert Latham

Mesto odakle je mislio da izvrši let je bilo Sangat, na francuskoj obali, mestu zvanom Blanc-Nez .Na tom mestu je kanal najuži.Avion je donešen kamionima u delovima i pod budnim okom saradnika gospodina  Levaveser (Levavasseur ) je sklopljen.To je bio Antoanet IV.Na velikoj livadi stare fabrike  gde se stacionirao ,okupljalo se puno ljudi da prisustvuje prvom letu preko kanala.13 VII 1909 je izvršio probni let iznad kopna od  15min. Tada je avion poleteo posle kraćeg zaleta . Bio je burno pozdravljen od okuplenih ljudi.Većina je prvi put videla avion u vazduhu.Preleto ih je nekoliko puta i krenuo na sletanje.Baš tad je zaduvao jak vetar i avion je loše sleteo.Polomljen je stajni trap i iskrivljen propeler.Svi zu zabrinuti da li će moći da krene na put preko mora! Medjutim Latam i Levaveser su ubedjivali novinare da će ubrzo to popraviti.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Avion  Antoinette 1909g

Dok čekaju povoljno vreme Latam i saradnici se odmaraju u obližnjem hotelu ,a  žandarmerija čuva avion.Ubrzo postaju nervozni,a onda 18 VII  iz Britanije dobijaju vesti da se vreme prolepšava.Dogovor sa kapetanom topiljarke ,je da polazak objave isticanjem zastave sa vrha kule na fabrici.

U pola četiri ujutru  ,19 VII  1909g,je svoju pticu odgurao do letilišta,na vrh Blan-Neza ,nekih 500m od obale.Mehaničari su još jednom detaljno pregledali motor.Na moru je francuska torpiljrka Harpon(Le Harpon),ložila svoje kazane,da bi pratila hrabrog pilota.Mnoštvo ljudi se skupilo na obali da prisutvuje istoriskom letu.Vladala je euforija.Konjička policija je morala da ih smiruje.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U 6h i 45 min mehaničari su upalili  motor .Sunce izlazi,nema vetra a magla se razilazi.Nekoliko gledalaca prolazi pored čuvara,ali odmah su vraćeni.Gomila fotografa želi da slika istorisko poletanje.Dok je pilot sedao u letelicu držali su je mehaničari.Kada je dao znak pustili su ga i posle 60m rulanja po travi uzleteo je.Okrenuo se ka moru i preleteo fabriku i svoj hangar.Ubrzo dostigao visinu od 80m.Po napuštanju francuske obale,razvija dugu Francusku trobojku.Hita ka svom cilju -luci Dover.Brzinom od preko 60km/h sustiže torpiljarku,koja ispušta gust dim i gubi se u magli.

Gomila koja je ispratila pilota je nervozno iščekivala pored kabine radiotelegrafista vest da je stigao na drugu obalu Lamanša.Za ovu priliku časopis Deijli Mejl je instalirao antenu na livadi odakle je Latam poleteo,a ista takva antena je nameštena da britaskoj strani.Tamo je postavio britanski časopis l’Hôtel Lord Watten.Na taj način oba časopisa  će imati ekskluzivnu vest.Na  pitanje okupljenih  ,telegrafista odgovara: “mašine dosad još nema“.Gomilu hvata strah,po njihovom mišljenju već  je trebalo da stigne.Posle sat vremena britanci javljaju da aviona još nema.Šta se desilo?

Mašina je letela prema engleskoj obali,a torpiljarka je pokazivala put.Deset kilometara od francuske obale Latam sustiže brod i hteo je da je slika za uspomenu.Baš u tom trenutku motor prestaje da radi.Motori tada nisu bili pouzdani.Ispustio je fotoaparat ,koji je pao u more,i povukao palicu.Klizajući polako se spustio na morsku površinu.Na njegovu sreću to je bilo u neposrednoj blizini torpiljarke,koja mu je odmah pritekla u pomoć.Dok se približavao čamac, Latam je mirno sedeo u avionu , pušio cigaretu i čekao.Ova cigareta je postala istoriska.

Torpiljerka je sirenom pozvala tegljač,koji je išao ispred nje.On se vratio ,vezao letelicu i natovario je na palubu,slomljenih krila i propelera. Preneo je  u luku Kale,gde je i Latam otlovio.Urednik sportskog časopisa Petit Calaisien, A. Lemaire je napisao:

„Nalazio sam se na teglaču Le Calaisien i polako plovili u pravcu Dovera,kada su se začula dva prodorna zvižduka,sirena sa torpilarke.Odmah su okrenuli nazad i na dva ili tri kilometra primetili smo avion lep i veličanstven ali kao da lebdi,polako je dodirnuo vodu.Kada se Harpun približio avionu Antoanet ,pilot je mirno sedeo na svom mestu i pušio.U tom trenutku mu je voda bila do kolena.“
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kada je pao u vodu skvasio se ,pa su mu na brodu pozajmili odelo i tako presvučen u mornara ,sa mornarskom kapicom hladnokrvno se iskrcao pred mnoštvom sveta,koja je bila na doku .Svi su ga zabrinuto gledali pri pomisli na nesreću koje se mogla dogoditi.Morao je da se probija kroz tu svetinu da bi stigao do auta koji ga je čekao.Ubrzo je stigao i teljač sa avionom.Bio je u lošem stanju ,jedino motor nije oštećen.Kada su ga izvukli na obalu svetina je navalila da otkine parče za uspomenu,da ih u tome nisu sprečili žandarmi.Hrabri pilot je sa osmehom na licu ,potvrdio novinarima da je na 10 km od obale otkazao motor.Ipak je bio razočaran.

Iako je ovo bio neuspeh,mnogi su smatrali za veliki podvig jer se pokazalo da može da se leti iznad mora.Svakako je prvi koji je sleteo na vodu  i prvi avijatičar kojeg su spasili na moru.

Latam se nije predavao ,govorio je novinarima :”Nisam imao sreće ovaj put,ali kanal će biti poražen,ja ću nastaviti,ja ću uspeti „ . 27 jula 1909 g je pokušao ponovo,ali ovog pute ne zbog nagrade,već da pokaže da je sposoban da preleti Lamanš.Pre dva dana  Blerio(Louis Bleriot)  je već preleteo kanal.

Avion je nešto izmenjen za ovu priliku, ima nov motor ,to je bio Antoanet VII.Krenuo je u 6h ujutru,ovog puta je napravio dva kruga iznad polja,i usmerio letelicu ka luci Dover.Preleto je obalu ,gde se skupilo deset hiljada ljudi koji su hteli da isprate popularnog avijatičara,na visini od neverovatnih 200m.Ubrzo se izgubio u magli.Ovaj put ga je pratilo pet francuskih torpiljarki.

I u Doveru se skupilo dosta ljudi da dočeka “farncusku pticu“, iako je padala kiša.Kada se avion pojavio kroz kišu oduševljenje je bilo ogromno.Leteo je već 20 minuta i svaki trenutak je trebalo da sleti.Kada je bio na nekih 500m od obale avion je nagnuo i skliznuo u more.Posmatrači su zanemeli.Motorni čamci  iz luke su poleteli da pomognu avijatičaru,a sa mora, francuske torpiljarke.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

I po drugi put su mornari spasili Latama,samo ovaj put Britanci .Imao je posekotinu na čelu i nosu pa mu je celo lice bilo krvavo.Dok su mu lekari previjali ranu ,motorni čamac engleskog ratnog broda Rasel je odvukao ostatke aviona u luku.Predpostavlja se da je motor stao zbog kratkog spoja nastalog zbog kiše.Leteo je brže od Blerioa i stigao bi u Kale za 25 minuta.

Medjtim dugo se pričalo da je on namerno ometen da izvrši ovaj let.Ipak francurski aeroklub (l’Aéroclub de France) mu je podigao lep spomenik 1922g u Blanc-Nez,pored obale La Mansha.U svečanom otvaranju spomenika je učestvovao i Luj Blerio.

Latam je poginuo 1912g u lovu na bizone u Africi.

Pogledajte  http://www.bleriot-plage.com/statique/cour-artistes/Latham-Hubert.pdf  gde je ceo poduhvat objašnjen u slikama.



MOTORISTA:

kosta1961:
Dvostruki prelet Atlantika

Posle II S.R. malo je ostalo rekorda koje je trebalo osvojiti.Ali nekoliko Engleza je 26 avgusta 1952g. Izvelo do tada nevidjeni let,prelet Atlantskog okeana dva puta u toku jednog dana.
Za taj podvig zasližna je bila i fabrika English Electric  koja je konstruisala avion Kambera (Canberra ),mlazni vojni avion.To je bio prva generacija lakih bombardera na mlazni pogon izradjen u Britaniji.Do kraja pedesetih je napravljen u velikom broju,a zbog svojih performansi je bio tražen u svetu.Mogao je da leti na većoj visini od svih tadašnjih srednjih bombardera,1957g je dostigao 21,430 m.Pored toga bio je brži od tadašnjih mlaznih presretača,a znatno brži  od klipnih koje su još uvek imale mnoge države.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Avion neposredno posle obaranja rekorda

Ovaj avion se pokazao kao veoma prilagodljiv ,pa je korišćen i kao taktički bombarder,kao izvidjač ili za elektonsko izvidjanje.Leteo je u skoro svim savremenim ratovima a poslednji je otpisan iz RAF-a  2006g.SAD je otkupio licencu i proizvodio ga pod imenom Martin B-57,gde je doživeo brojne modifikacije i varijante.Poslednja dva još lete ,i to kao meteorološki avion za NASA,a jedan za pružanje elektronskih komunikacija (Battlefield Airborne Communications Node or BACN).

Avion kojim je oboren rekord je  bio Canberra  B5 (reg.br VX185) ,on je ustvari prototip druge generacije ovih aviona,imao je gorivo u krilima i motore Avon R.A.7 .(Inače ovaj avion je pre prepravke u verziju B5 ,bio  drugi prototip verzije  P.R.3)  On je iz RAFa prebačen u fabriku English Electric radi prepravke na novu verziju.Posle prepravke i ispitivanja avion je ostao oko godinu dana kod njih ,i tada se rodila odeja o preletu Atlantika u oba smera za jedan dan. Roland Beamont je bio test pilot ove firme i voleo je uzdudljive demonstrativne letove.
Piloti koji su upravljali su bili Roland  Beamont-prvi pilot ,Peter Hillwood-drugi pilot, Dennis Watson-navigator.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Roland Beamont
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Peter Hillwood

Dvanaestorici novinara koji su se okupili na aerodromu u Aldergrovu (Aldergrove -Ireland)dan pre leta ,Beamont je izjavio:
„Biću otvoren,idemo da postignemo rekord.Nadam se da će mo skratiti vreme letenja prema zapadu,koji smo postigli u avgustu,za desetak minuta.Ukoliko nam sreća bude naklonjena nećemo utrošiti ni puna četiri časa.“
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Posada Kanbere se sprema da obori rekord 26 avgusta 1952g

Novinari su bili zbunjeni,nisu mogli da shvate da se za let na tu daljinu mogu meriti minuti.Ovo nije prvi put da leti ova posada sa ovim avionom preko Atlantika,avgusta 1952g oni su za 4h i 18min preleteli u zapadnom pravcu.Leteli su od Irske do Njufaundlenda.

Poslednji noćni  meteorološki izveštaj  je prognozirao da će se avion  boriti  sa čeonim vetrom od 160km/h.Ali to ih nije uplašilo,pa su još pre svanuća mehaničari zagrevali Rols Rojs motore na avionu.Nisu gubili nadu da će oboriti rekord u letu na zapad.Smatrali su da će im trebati četiri i po časa,a za nazad samo nešto više od tri časa,i da će razviti brzinuod 900km/h.

Rekord brzine za let u istočnom pravcu preko Atlantika dotada je držala posada nemačkog aviona koji je 1938g leteo iz Njujorka za Berlin brzinom od 320km/h.Pri kraju 2 S.R. je britanski Moskito preleteo Atlantik u istočnom pravcu brzinom od 720 km/h,ali ovaj rekord nije zvanično priznat.Zbog toga su za ovaj let bili prisutni zastupnici Federacije medjunarodnog vazduhoplovstva.Oni su ,da bi sve bilo regularno , zapečatili motore svojim oznakama.

Jutro je bilo bez oblaka i potpuno jasno,i avion je poleteo u 6h i 34min.Piloti se posle poletanja nisu javljali.Polako je rasla zabrinutost,da im se nije nešto desilo! A onda je stigla vest preko radija da su uspešno sleteli  na aerodrom Gander(Gander -Canada)na Njufaundledu.Uspeli su da lete  brzinom od 750km/h i sa time su postigli rekord u letu prema zapadu.

Odmarali su se dva sata i krenuli nazad.Sada su svi verovali da će i rekord u letu prema istoku biti potučen.Tako se i desilo.Avion je posle četiri sata i 25min leta,sleteo na aerodrom u Irskoj leteći ovog puta brzinom od 880km/h.

Zvanično vreme preleta Atlantika u oba smera je bilo 10h i 3 min 29,28 sek.Srednja brzina je bila 663km/h.Razdaljina 6669 km.
Oko 500 ljudi je očekivalo da vidi kraj ovog rekordnog leta.Piloti koji su izvršili ovaj let bili su prvi koji su u jednom danu preleteli Atlantik u oba pravca.Oni su doručkovali u Evropi,ručali u Americi a popodnevni čaj popili opet u Evropi.Iz Amerike su poneli jednu veliku svežu ribu ,koju su pojeli za večeru u aerodromskoj kantini.


kosta1961:
Ovaj avion je 1954g poslat u BAC Warton da bi bio prepravljen u B(I)8 treću generaciju ovih aviona .Ova verzija je imala potpuno drugačiji prednji deo sa kabinom,pa je tako na ovom avionu ona uklonjena.Nju je kupio Science Museum a kasnije je prodata  East Fortune Museum, Scotland. 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kabina verzije B5 u muzeju

Nov avion VX 185 je prebačen  u Aircraft & Armament Experimental Establishment (A&AEE) 1955g.Tamo je bio do 1958g kada ga prebacuju u Shorts in Belfast (RAF Aldergrove) gde na njemu razvijaju P.R.9  verziju.Sledeće godine ga prebacuju  u RAF St Athan,odatle 1961g u BAC Filton gde je 1964g doživeo havariju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Canberra iz sastava RAF-a na aerodromu Batajnica 1954g(iz knjige JRV 1942-1992 od B.B.Dimitrijevića)

kosta1961:
Pioniri prekomorskih letova-Let preko Sredozemnog mora

Početkom dvadesetog veka je nastajala avijacija,a konstruktori aviona i piloti su se trudili da pokažu šta mogu njihovi avioni.Prelet preko vodene površine se smatrao hrabrim delom,jer nije bilo mogućnosti da sleti ,ako zakaže motor.Neki šefovi država,a pre svega vojska ,su primetili mogućnosti avijacije u nekom budućem sukobu,pa su davali nagrade za smele poduhvate.
Medjutim ,za naredni poduhvat nikad nije raspisana nikakva nagrada,jer niko nije mislio da je to moguće.
Pilot Roland Garos je sa svojim avionom „Morane Saulnijer G „ hteo da pokaže da je i to izvodljivo,i nije očekovao nikakvu nagradu ili priznanje.

Nekoliko reči  o ovom izuzetnom čoveku,sportisti,i pilotu.Po njemu je i nazvan čuveni turnir i stadion,mada on nikada nije aktivno igrao tenis.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

On je bio veoma skroman i  nije rušio rekord za rekordom u avijaciji da bi pobudio divljenje.Nije mu ništa bilo neprijatnije od guranja mase oko njega i njegovog aparata. Prilikom vazdušne utakmice Pariz – Rim,posle sletanja ,masa  od njega zahtevala autogram,Garos se sklonio, a ranije je zamolio svog prijatelja,koji je ličio na njega da se potpisuje umesto njega. Trudio se da ljude upozna sa avijacijom,i u tom  cilju je napisao  nekoliko članaka i rasprava.Inače sportom je počeo da se bavi, jer se  kao mali razboleo pa su mu lekari savetovali da postane sportista.Bavio se bicilkizmom i imao je velikih uspeha,a kao svestani sportista osnovao je fudbalski klub u srednjoj školi.U to vreme upoznao je i čoveka sa naših prostora,koji je kasnije postao slavan pilot ,Bjelovučića.

Po završetku škole zaposlio se i sav novac,koji je uštedeo, uložio u jedan mali avion,”Demoazel Santos- Dimon“.Sa njim je pokušao da nauči da leti ,ali se na prvom pokušaju sudario sa Moris Klemanom.U to vreme si mogao i sam da učiš letenje,ako si imao avion.Nabavio je nov  i uspešno savladao letenje,toliko da je učestvovao u raznim vazduhoplovnim takmičenjima i aeromitinzima.Tako je 23  VI 1912g učestvovao na aeromitingu  u Aspern kod Beča,i tamo sa svojim smelim letenjem oduševio publiku ali i slavnog američkog pilota Džon Majzeta,koji mu je ponudio da nastupaju zajedno po Americi.O ovoj turneji po Americi  Garos je pričao:

„Ovakve turneje su moguće jedino u Americi,živeli smo kao nomadi ,pravim cirkuskim životom.Bilo nas je osam pilota i čitava armja pomoćnika koji su vršili tačno odredjenu dužnost.Naravno imali smo teretni voz koji nas je vozio od mesta do mesta,teretne vagone za avione,koji nisu bili rastavljani,specijalan vagon za opremu,vagon restoran i troje spavaćih kola.Kada bi stigli u neko mesto,u kojem bi Amerikancima prvi put pokazali avion i letenje,postavili bi ogroman šator na sajmištu.To ima svaki američki grad i to je prostrano ravno zemljište na kojem se odrzavaju skupovi izložbe,konjske trke.Negde smo ostajali par dana a negde i po dve nedelje.Nekoliko dana pre načeg dolaska već bi bile istaknute reklame,sa programom i sa četiri mrtvačke glave u svakom uglu.Naime ,Amerikanci su se najviše intresovali za nesreće koje su se dešavale na letovima.Novine koje su pisale o našoj turneji su sa najvećim uživanjem opisali o smrtnim udesima i mrtvacima.Na primer ,nisu pisali "Pilot Simon je izveo divan let" već-"Pilot Simon je izveo smrtno- opasan let".Kada sam ja imao udes sa avionom novine su pisale "Garos je pružio ruku smrti".A kada bi pisali o sledećoj predstavi  nisu zaboravljali da napišu "Nije isključeno da će se pri izvodjenjima dogoditi smrtne nesreće".Ulaznice nismo nikad vraćali ali ako bi bilo loše vreme i nismo smeli da uzletimo,Jenkiji su zahtevali da za svoje pare nešto da i vide.Kada bi saznali da odbijamo ,onda bi najdivlji medju njima izvlačili svoje revolvere,i pretili prvo avionima a onda i pilotima.I oštro su pucali! Naši programi su uvek imale i neku senzacionalne tačke,trke aviona i automobila na primer.Ili kako su zvali- Borba Garosa sa rogatom marvom,gde sam ja treba da se spustim toliko nisko da uplašim životinje.Kada bi se razbežale u divljem trku,gledaoci su bili izvan sebe od radosti.“

Iz SAD su otišli u Meksiko gde je  su njihovoj vojsci pokazali mogućnosti aviona.Čak su učestvovali  na vežbi gde je vojska na njih pucala ćorcima a avijatičari su ih  gadjali  pomarandžama.
Inače ko može neka pronadje film kod nas preveden kao" Doživljaji Valde Pepera",koji opisuje kako su avijatičari posle 1 S.R. zaradjivali za život baš na ovakav način.
Po izbijanju rata 1914g prijavio se u avijaciju,gde je prvo vršio izvidjačke letove i bombardovanja  a kasnije se posvetio lovačkom avionu.On je prvi postavio mitraljez ispred pilota koji gadja kroz elisu.U martu 1915g je sa svojim izumom lovcem jednosedom  oborio prvi avion,a za osamnaest dana još tri.

Nažalost ,zarobljen je 18 IV 1915g i pao u zarobljeništvu ,gde je bio sve do II 1918 kada je uspeo da pobegne.Kada se vratio vojna uprava je napravila grešku i poslala ga na front umesto da je ušestvovao u razvoju aviona.Z a tri godine se način ratovanja  puno izmenio,tako da 5 X 1918g poginuo kod Vuzjea,kada je ostalo samo pet nedelja do kraja rata.

LET PREKO SREDOZEMNOG MORA

Ovaj let je prvo hteo da izvede francuski  poručnik Bag.Hteo je da preleti iz Francuske u Afriku,5 III 1911g je iz Nice krenuo sa namerom da sleti na Korziku,ali ga je vetar skrenuo i jedva je našao jedno malo ostrvo Trigoli u Gogonskol  arhipelagu.Sledeći put je krenuo iz Nice sa namerom da sleti u Bizertu.Poleteo je 8 VI 1911g i više se o njemu nije čulo,Sredozemno more je sačuvalo tajnu.

Garos je let od južne Francuske do Afrike  izveo 23 IX 1913g.Iako je vazduhoplovstvo uznapredovalo niko nije očekivao ovaj let.Kada je svojim prijateljima rekao šta namerava, zabezeknuti  su pokušali da ga odgovore.Ali on se hladnokrvno,sa puno planiranja,i metodično pripremao za ovaj let.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Krenuo je iz San-Rafaela u svojem avionu” Morane-Saulnier „ u 5h i 50 minuta,računao je da mu za 800km treba  oko pet i po časova ,ali je poneo goriva za sedam i po časova leta.Četvrt sata posle poletanja ugledao je Korziku,leteo je na visini od 1500m.Počeo je da ga hvata san iako mu je bilo jako hladno.Iz dremeža  je poskočio jer je u motoru nešto puklo.Motor je počeo neravnomerno da radi a na metalnom poklopcu iznad njega video je malu rupu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nešto u motoru mora da je puklo i izabačeno kroz poklopac.Ipak rad motora se uravnotežio i on je nastavio da radi i nije izgubio ništa od svoje snage.Let preko planina na ostrvu Sardinija je bio veoma težak,avion je jedva leteo brzinom 100km/h.Kada je stigao iznad glavnog mesta Sardinije,izračunao je da je leteo trajao sat vremena duže od planiranog.Smatrao je da mu je ostalo goriva za još dva i po sata leta.Prva misao mu je bila –što više štedeti benzin.Zato se popeo na 2500m i na toj visini smanjio priliv benzina na najmanju moguću meru.Leteo je iznad oblaka a afričko sunce mu je sijalo pravo  u oči.Imao je odličan kompas ali ,po njegovim rečima ,nije ga upotrebljavao,već je leteo pravo ka suncu.Već sat vremena nije video nikakvo kopno,i bočele su da ga more misli. Šta ako ga vetar nosi u pogrešnu stranu,šta ako ima jak čeoni vetar.U motoru mora da je pukao neki nevažan deo ,čim i dalje radi.Po stanju goriva u rezervoaru morao bi da stigne za sat vremena.

Atada je kroz oblake ugledao tri tačkice,i odmah prepoznao torpiljerke koje su išle ka Africi.Spustio se nisko iznad njih, a one su punom parom krenule u njegovom pravcu.Primetio je kopno ispred sebe i samopouzdanje mu se popravilo.Napisao je :“imao sam još deset litara benzina,ali nisam više sumljao da ću prispeti na kopno,ako ne sa avionom ono bar plivajući,što bi u svakom slučaju bila lakrdija“.Spustio se nedaleko od Tunisa,gde ga je čekala gomila ljudi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Medju vojnicima  koji su mu pomagali,našao se i jedan mehaničar .Otkrili su   šta je sa motorom,pukla je jedan od opruga na ventilu.Motor je šest sati radio bez te opruge.
Generalni guverner mu je priredio večeru,dok su vojnici popravljali motor.Garos je hteo da odleti isto veče za Bizertu,ali loše je proračunao vreme i u toku leta ga je uhvatio mrak.Morao  je da sleti po mraku na šest kilometera od aerodroma,i to zahvaljujući  vatrama koje su upalili pored jedne poštanske stanice.

Za ovaj let je odlikovan francuskom Legijom časti.


Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

[*] Previous page