PALUBA
March 29, 2024, 12:20:39 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 [9] 10 11   Go Down
  Print  
Author Topic: Pioniri vazduhoplovstva  (Read 112243 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #120 on: December 27, 2011, 11:11:45 pm »

Fokker E.III
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


TT karakteristike (Fokker E.IV)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

General characteristics
Posadapilot
Dužina7,46 m
Raspon krila9,75 m
Visina2,89 m
Površina krila16,30 m²
Težina praznog aviona465 kg
Normalna težina723 kg
Pogonska grupa1 × Oberursel U.III  Rotary Engine, 160KS
Performanse
Maksimalna brzina161 km/čas
Krstareća brzina148 km/čas
Vreme leta
Operativni vrhunac4.500 m
Taktički radijus260 km
Brzina penjanja310 m/minut
NaoružanjeMitraljez: 2(3) × 7,92mm LMG 08/15 Spandau

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
LMG 08/15 Spandau za Fokker E.IV

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* sl.11 foke3-1[1].gif (259.39 KB, 1200x1423 - viewed 313 times.)

* sl.12 Fokker E.III.jpg (41.07 KB, 700x305 - viewed 296 times.)

* sl.13 Fokker E.IV[1].jpg (81.25 KB, 700x354 - viewed 263 times.)

* sl.14 LMG 08-15 Spandau za Fokker E.IV.jpg (67.48 KB, 600x407 - viewed 300 times.)

* sl.15 foker E.IV[1].gif (136.31 KB, 1200x883 - viewed 298 times.)
« Last Edit: January 26, 2012, 12:47:15 pm by KUZMA®, Reason: sredjivanje tabele » Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #121 on: January 10, 2012, 12:54:09 am »

Morane-Saulnier Type „G“ i „H“

R a z v o j

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Firma - "Société Anonyme des Aéroplane Morane-Saulnier" je osnovana u Francuskoj 10. oktobra 1911. od strane braća Leon-a i Robert-a Moran u saradnji sa Raymond-om Saulnier.

Léon (1885 -1918) et Robert Morane (1886-1968) & Raymond Saulnier (1881 - 1964)
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kasnije je postala poznata po stvaranju i razvoju niza klasičnih monoplana. Prvi vazduhoplov firme "Moran-Saulnier"  pojavio se krajem 1911. To je jednomotorni jednokrilac sa rotacionim "Gnome" motorom maksimalne snage 50 ks. Kao i kod većine monoplana tog vremena, upravljanje avionom ostvareno je pomoću pokretnih repnih površina. Avion je od strane ekipe "FAM-France Avation Militaire" - Francusko ratno vazduhoplovstv, testiran i prihvaćen za uvođenje u službu pod oznakom "M.S.11".
 
Novi avion se dopao,  ne samo Francuskoj nego je i Carska Rusija pokazala veliki interes za njega i zatražila ugradnju snažnijeg  motora od 80 KS.  Ovi avioni su dobili novu oznaku “M.S. Type G”.
Vlada Rumunije je takođe naručila dva aviona.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Godine 1912. su se pojavili „Morane“ „G" i „H“ koji su dalji razvoj odabrane sheme. “Type G” je bio dvosed, pilot + putnik bili su smješteni u kokpitu na jednom sedištu koje je asociralo na gitaru. “Type H” je imao isti trup, ali jednosed. Glavna razlika između ova dva aviona je raspon krila. Kod  “H” - 9,3 m, a kod “G” iznosi- 10,2 m što je uticalo i na različitu površinu krila- 14 i 16 kvadratnih metara. Otuda i različite pilotažne karakteristike. “H” je bio brži ali sa manjom mogućnošću nošenja tereta. Vizualno, ta razlika se uočava u dodatnih par rebara (na krilu). Često je ta razlika iz daljine zbunjivala posmatrače pa su oznake tih aviona predstavljene kao “Type G” sa 14 ili 16-metarskim rasponom krila.
 

Dizajn ovih monoplana je zajednički za sve rane "Moran-e". Trup pravouglog preseka koji prelazi u rep čineći oštru četvorostarnu kupu na koju su pričvršćene horizontalne i vertikalne repne površine. Okvir trupa je od drvenih letvica. Aeroprofil- obložen platnom. Šavovi prektiveni platnenom trakom kako bi se smanjio otpor vazduha.
 Aerodinamički profil krila je tanak, jako konkavno ispupčen, izrađen je po analogiji pričjeg krila. Konstrukcija krila je takođe drvena. Metalna konstrukcija je na upravljivim repnim površinama koje su takođe obložene platnom.

Stajni trap se sastoji od dva biciklistička točka (u prvim serijama) na metalnoj osovini koja je cevima spojena sa trupom. Ugrađeni su i gumeni amortizeri koji omogućavaju udobnije sletanje.
Prenos komandi za upravljanje vršeno je pomoću volana koji je povezan konopcima ojačanim  žicom, na repne površine. Ovi "Moran-i", kao i svi naredni imali su dva rezervoara za gorivo.
Prvi je bio smešten neposredno iza motora i imao je poseban rezervoar za ulje, drugi - iza kokpita. Elisa tipa "Integral" bila je spakovana u drveni sanduk, a njeno montiranje i priprema aviona za let trajala je oko 10 minuta.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nastavlja se:


* morane_saunier_logo_350[1].jpg (15.56 KB, 350x236 - viewed 381 times.)

* Léon Morane, and Raymond Saulnier, 1913.jpg (47.81 KB, 500x359 - viewed 160 times.)

* 01 Morane-Saulnier Type G.jpg (151.95 KB, 1000x628 - viewed 175 times.)

* 02 Morane-Saulnier Type G.jpg (40.71 KB, 500x304 - viewed 155 times.)

* 03 Morane-Saulnier Type H.jpg (24.01 KB, 500x311 - viewed 177 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #122 on: January 10, 2012, 02:04:19 am »

nastavak

Prvim dužim letom ovog aviona smatra se let fabričkog pilota  Maurice Tabyuta iz Pariza u Pau. Javnosti je taj let prikazan sa takvom pompom koja se mogla uporediti sa vešću oko prvog leta Gagarina u kosmos.
Drugi veliki uspeh "Moran-Saulnier" bio je let Pariz - Madrid, realizovan u istoj toj 1911. godini.
Godine 1912. u Tunisu pilot Roland Garros na avionu "Moran-Saulnier" postaviće rekord leta na visini 5.610 metara.
Mora se istaći  da je ovaj pionir vazduhoplovstva  učinio mnogo za razvoj vazduhoplova sa oznakom "M.S." i time im stvorio prilično veliki ugled u svetu.

Godine 1913. u Velikoj Britaniji, engleski pilot Gustav Hamel leteći na "Moran H" sa serijskim brojem 482 osvojio je "Cup Air Derby", ostvarivši  brzinu od 122,3 km / h. Rezultat ovog uspeha ogleda se u tome što je nakon leta avion prebačen u Centralnu letačku školu RAC - "Royal Air Corps".
Ubrzo nakon toga, 23.septembra, Roland Garros na "Moran G"  sa motorom  "Gnome" od 60 KS  preleteo je Sredozemno more. Polazeći od San Rafael  leteo je 740 km za 8 sati, te bezbedno sleteo u Bizerte. 14. januara 1914. Pilot Mark Purpa je izvršio etapno letenje na relaciji Kairo-Kartum-Kairo dugo 4.400 km i uspešno završio 3. februara.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Tako značajan napredak aviona  doveo je do toga da je vazduhoplovna firma Gremaha White, koja se nalazi u Hendonu, kupila licencu za proizvodnju aviona, tipa "Moran-Saulnier" Type N. Pre rata tu je proizvedeno i dostavljeno u RFC ukupno 34 aparata za obuku pilota. Ukupan broj izgrađenih u Francuskoj, "Moran" tipa H i G je 94 aparata. Potonje verzije koje su građene su dve verzije – “GA” i “GB”, a odlikuju se po različitim motorima - "Ron" od  80 KS na prvom  i "Gnome" od 80 KS na drugom tipu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Upotreba i proizvodnja aviona "Moran" proširila se i na Rusiju. Za njihovu  proizvodnju angažovano je  nekoliko domaćih preduzeća. Dakle, firma izvesnog V.V. Slusarenko, koja je pred rat evakuirana  iz Rige u St. Petersburg, već u periodu 1916 - 1917 godine izrađivala je 5 do 15 aparata mesečno, varijanti “G” i “H”. Mali broj ovih varijanti izgrađen u firmi u A.A. Porokhovshchikov, takođe u St. Petersburgu,. Osim toga, 1915.u Saint-Petersburg, firma V.A. Lebedev dobila je porudžbinu za proizvodnju 60 "Moran", ali je realizovala samo polovinu od ove porudžbine.
Najmoćnija  proizvodnja ruskih "Moran" odvijala u  firmi "Dux" u Moskvi. Njen vlasnik je naturalizovani nemački građanin Y.A. Muller, koji je s početkom rata promenio prezime u Brežnjev. Fabrika pod njegovim upravljanjem, primenila je neke zapadne tehnologije u izradi, a dakakoi  zapadnu produktivnost, koja je udvostručila predratnu proizvodnju na 10-12 aparata mesečno, a jedna trećina od njih su bili upravo "Morani" varijante G, H i L. Nakon otpočinjanja borbe započeta proizvodnja naglo je porasla.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Moskvski zavod talijanskog konstruktora Mosca proizvodi u proseku pet aviona mesečno, to su bili avionic "Neupor" i "Morane" tipa G i H. Tokom 1916, Mosca počinje proizvodnja aviona sopstvene konstrukcije - "Mosca MB," što u stvari nije ništa drugo do modifikovani "Moran". Ipak je najveći broj "Moran" G do početka rata proizveden je u postrojenjima fabrike A.A. Anatra u Odesi.
U Rusiji je pre rata na "Moran" avionima izvršeno niz letova na daljinu.. Najveći i najpoznatiji od njih – realizovali su francuski piloti Brindezhon de Molyneux, jedan od tih letova je  iz Pariza u Moskvu i prelet A.A. Vasiliev, L. Singleton i L.A. Galanchikovoy iz Moskve u Pariz, poduzete tokom 1913. Važno je istaći da je na dan 11. jula 1914. izveden poznati let P.N. Nesterova iz Moskve u St. Petersburg za 5 sati, na aparatu "Moran" G.
"Moran" tipa G i H, u Rusiji su označavani sopstvenim kodnim oznakama:  "Ž16M" i "Ž14M", a pojavljuje se i skraćeni naziv "Morž".
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

 
Nastavlja se



* 01 Roland Garros.jpg (42.08 KB, 350x471 - viewed 149 times.)

* 02 Morane-Saulnier, Schneider Trophy Race 1914.jpg (76.1 KB, 750x461 - viewed 169 times.)

* 03 Morane-Saulnier Type G.jpg (55.02 KB, 750x310 - viewed 162 times.)

* 04 Morane-Saulnier Type G.jpg (58.7 KB, 650x274 - viewed 172 times.)

* 05 Morane-Saulnier Type, showing Hotchkiss mg and Garros deflector system.jpg (26.74 KB, 500x355 - viewed 174 times.)
« Last Edit: January 10, 2012, 02:09:33 am by Љуба » Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #123 on: January 10, 2012, 05:39:06 pm »

nastavak:

Kratak opis

Avion "Morane" G je proizveden u dve verzije, s tom razlikom, vezanom za površinu krila: ". 14-metara" naspram "16-metara kvadratnih", kao i nešto većom brzinom i manjim kapacitetom u odnosu na varijanu “H”.
Profil krila aviona je veoma tanak, jako ispupčena površina, koja u svemu podseća na profil krila neke veće ptice. Ovaj aeroprofil je veoma pogodan kod manjih brzina leta jer stvara dovoljno uzgona za održavanje letnosti, samim tim produžava vreme ostajanja u vazduhu.
Okviri repnih – upravljajućih površina imali su okvir, od  lakim metalnih cevi presvučenih platnom.
Stajni trap je opisan, kao savremen sa obezbeđenom amortizacijom “tvrdih” sletanja. Točkovi sa žicama u kasnijim serijama zamenjeni su felnama punog profila.
O motorima je bilo reče, al da ponovim. Ugrađivana su dva tipa motora. To su rotacioni motori, vazduhom hlađeni. Na osovinu radilice, postavlja se elisa, pa se celi motor vrti sa radilicom. Ovo je bilo revolucionarno rešenje u odnosu na prve linjske i V motore. Ovim je rešen problem hlađenja cilindara. Rotacioni motori ostali su dugo u primeni, kada sui h potisli klasični zvezdasti motori, gde je pogon korišten za okretanje elise. Potisnuti vazduh korišten je za hlađenje motora i drugih uređaja.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na jednokrilacu "Morane" G postojala su dva rezervoara goriva,  prednji je bio podijeljen u dva dela – jedan za ulje a drugi za benzin. Iza kokpita bio smješten dodatni rezervoar za gorivo. Potreban pritisak vazduha obezbeđivao je kompresor na motoru, koji je ujedno vršio ubrizgavanje goriva u karburator.
Potisak je obezbeđivala visoko kvalitetna drvena elisa “Integral”, koja je dobila naziv, po matematičkom metodu izrade lopatica. Čuvala se u posbno zapakovanom sanduku, kako se ne bi nepotrebno izlagala atmosferskom uticaju.
"Morane" G smatra se jednosedom, iako veličine kabine omogućuje i smeštaj dva člana posade. Instrumentalna table nije naročito bogata. Sastojala se od tahometra, i dvija instrumenta za prikazivanje pritiska i temperature ulja.
Do početka rata, avioni ovog tipa bili su pokriveni platnom svelte krem boje, koje nakon impregnacije postaje žute boje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Taktičko tehnički podaci:
VarijantaType G
Raspon krila, м10,20
Dužina, м6,70
Visina, м2,10
Površina krila, м216,00
Masa, кg
Praznog aviona508
Normalna poletna610
Tip motora1 rotacioni “Rhone”
Snaga, KS1 х 60
Maksimalna brzina , км/ч115
Krstareća brzina , км/ч92
Vreme ostajanja u vazduhu, ч.мин1.30
Maksimalna brzina uzdizanja, м/мин100
Praktični vrhunac leta, м4.000
Posada1
Naoružanje:Jedan / dva 7,7-мм mitraljeza

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 01 Morane-Saulnier Type G u Ruskoj armiji.jpg (49.31 KB, 700x322 - viewed 150 times.)

* 02 Morane-Saulnier Type G.gif (158.93 KB, 1200x1061 - viewed 174 times.)

* 03 Morane-Saulnier Type H.jpg (115.96 KB, 580x845 - viewed 162 times.)

* 04 MORANE-SAULNIER TYPE H.jpg (46.79 KB, 500x332 - viewed 143 times.)

* 05 Morane-Saulnier Type G.jpg (169.19 KB, 1775x1138 - viewed 170 times.)
« Last Edit: January 26, 2012, 12:56:07 pm by KUZMA®, Reason: sredjivanje tabele » Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #124 on: January 16, 2012, 04:31:09 pm »

Société Anonyme des Aéroplane Morane-Saulnier

Predstavljam osnivače ove firme.
Morane Léon rođen 11. aprila 1885  Parizu, umro od “španske groznice” oktobra 1918. Prvi je pilot koji još 1910.,leteo brže od (100 km/č), a poznat je i po tome što je prvi leteo avionom na 2.000m. Njegov brat Morane  Robert, rođen je 1886, u Parizu, a živeo je do 28 avgusta 1968. Obojica su se bavila letenjem, tako su iz te strasti za avionima, upoznali inžinjera Raymond Saulnier sa kojim su 10. oktobra 1911. osnovali zajedničku firmu “Société Anonyme des Aeroplanes Morane Saulnier”  koja se skraćeno zvala “Morane- Saulnier.”
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Robert and Léon Morane, c.1912

Ako su braća Morane bili vrsni piloti, onda je   je Soulnier bio vrstan inžinjer. Još u 1914. je konstruisao uređaj za dejstvo mitraljeza kroz polje elise. To još nije bio sinhronizator, već su to bili metalni odbojnici koji su skretali zrna, kako ista ne bi oštetila elisu! Doista je bio talentovani inženjer, Raymond Saulnier bio i vidovit, dao je neka rešenja u avio industriji, koja su bila i 50 godina ispred svog vremena. Uvek je ispoljavao ljubazannost i odvao utisak čoveka vispoke inteligencije. Raymond Saulnier je pokazivao i sklonost ka umetnosti. Bavio se muzikom, slikarstvom, istorijom i književnošću, pa čak i medicinom. Radne sposobnosti, pamćenje i znatiželja učinili su ga izvanredno veštim u svim aspektima života. Od kada je penzionisan pa sve do svoje smrti 1964, živeo je u središtu umetnosti u New Orleansu,. Doživeo je 83 godine uspešnog života. Kao vodeći inžinjer u firmi “Morane Saulnier” učestvovao je u mnogim projektima. Da spomenem da je samo u posleratnom period (WWII). u dve decenije rada projektovao preko 30 prototipova i izradio preko 1.000 aviona.
Tekst i crtež Jacques NOETINGER

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Raymond Saulnier ostaće upamćen i po prvom mlaznom poslovnom avionu. Bio je to avion pod oznakom “Morane-Saulnier MS.760 Paris” iz 1959.godine, koji je kasnije prerađen i za vojne potrebe. Ovaj avion je bio uzor za izradu jednog američkog jurišnika A-6, a posebno EA-6B Provler aviona za elektronska i protivelektronska dejstva

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* morane_bleriot_750[1].jpg (47.35 KB, 750x478 - viewed 164 times.)

* Raymond Saulnier umetnička impresija.jpg (71.81 KB, 700x520 - viewed 153 times.)

* Morane-Saulnier MS.760 Paris.jpg (252.47 KB, 800x424 - viewed 141 times.)

* Raymond Saulnier in 1957.jpg (52.28 KB, 350x451 - viewed 154 times.)

* 100yrs[1].jpg (44.91 KB, 636x443 - viewed 180 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #125 on: January 16, 2012, 10:34:05 pm »

Oznake nemačkih aviona tokom PSR-a.

Svi nemački avioni su tokom PSR-a imali posebne oznake koje su se sastojale od:

1. Imena proizvođača
2. Slovne oznake, koja je označavala o kojoj se vrsti letelice radi
3. Rimskog broja, koji je označavao verziju letelice

Na primer: Fokker E III, Pfalz E III ili Siemens-Schuckert E III. U početku je slovo D korišteno samo za lovce dvokrilce, da bi se krajem rata koristilo za sve jednosede lovce. Tako je Fokker E V, "preimenovan" u Fokker D VIII.

A - nenaoružani izviđački avion.
B - izviđački dvosed u kojem izviđač sedi ispred pilota.
C - izviđački dvosed u kojem izviđač sedi iza pilota.
CL - brzi višenamenski dvosed.
D - "Doppeldecker", dvokrilac, kasnije generalno lovac.
E - "Eindecker", jednokrilac.
Dr - "Dreidecker", trokrilac.
G - "Grosskampfflugzeug", bombarder.
J - jurišni avion.
K - Kampfflugzeug", bombarder, kasnije se koristilo samo G
R - "Riesenflugzeug", bombarder velikog dometa.
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #126 on: January 19, 2012, 01:35:33 am »

Хвала "MOTORISTA" за преглед ознака немачких авиона.

Идемо даље!

Naš član “Profa” radi maketu aviona "Albatros D.III Oeffag 253", pa sam našao za shodno da obradim ovaj avion.


Kako i sam kaže „......austrijsku verziju poznatog nemačkog lovca Albatros D.III, Oeffag 253, pogotovo što je leteo i u našem vazduhoplovstvu……” uzeo sam kao motiv, za predstavljanje.

Evo šta kaže, maketarska literatura:

Najpopularniji lovaci u vazduhoplovstvu Austro-Ugarske “Luftfahrtruppe” bile su različite verzije dobro poznatog Albatros D. III, koji po nemačkoj licenci proizvođeni u Oesterreichische Flugzeugfabrik AG.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Došli su u vreme kada je njegov predhodnik Brandenburg DI "star strutter" morao ustuknuti pred nadmoćnijim (savremenijim) italijanskim lovcima. Srećom za austijance Oeffag je na originalnom lovacu izvršio potrebne modifikacije,a  koje su ga učinile još moćnijim i upotrebljivijim. Modifikacije se odnose na intervencijama na  trupu, kako bi se mogli ugraditi moćniji motori. Oni su uz odličnu konstrukciju davali novi vid manevarbilnosti u vazduhu i ravnopravno učešće na nebu zaraćenih strana. Licenca je dobijena 1916.godine, a uz nju i dozvola za sopstevenim unapređenjima od strane firme Oefab. Proizvodni pogoni nalazili su se nedaleko od Beča u gradu Winer-Neustadt.
Kada su prvi Albatrosi D. III (Oef) dospeli na front tokom juna1917. odmah su sa oduševljenjem prihvaćeni od pilota, koji su do tada imali neki inferioran položaj u vazdušnim borbama sa italijanima. U odnosu na svog predhodnika, u lovačkim jedinicama, “Brandenburg DI”, novi Albatrosi su brže penjali i pokazali sposobnost oštrih manevara.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Početni tipovi ovih lovaca bili su pogonjeni sa motorima Daimler  od 185 KS, koji su razvijali nešto vise od 170 km/č, da bi kasnije ugrađivani jači motori, tako da je zadnja modifikacija “Oeffag 253”  posedovala motor Daimler od 225 KS. Lovci sa ovim motorima pojavili su se u jedinicama tokom maja 1918. I dali svoj doprinos borbi u vazduhu.
Učinjeni su zahvati na konstrukciji trupa, tako što bi u zimskim uslovima bio postavljen, neki vid oklopa na motorima, kako bi se sprečio negativni uticaj niskih temperature.
Austrijski inžeinjeri izradili su i aerodinamičnu kapu za elisu, i time dobili povećanje brzine za oko 14 km/č.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Po pitanju modifikacije krila izvršene su intervencije na povećanju aeroprofila donjeg krila. Sve ove intervencije, doprinele su boljim letnim karakteristikama, ali stabilnosti i pouzdanosti aviona.
Pomenuta fabrika u Winer-Neustadt proizvela je od 1917. Pa do kraja rata ukupno 526 aviona svih varijanti Albatros D.III
Međutim, ratna dejstva na kopnu nisu pratila napredak u avio industriji, pa je ovaj izvanredan avion pripadao gubitničkoj strani.

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/R4luOs1Ue-o?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>
<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/vTq8F17ymGo?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>



 

Taktičko-tehničke karakteristike

Albatros D-III (Oeffag)
•   Tip-Vrsta: lovac / izviđač
•   Nacionalno porklo: Austro-Ugarska
•   Proizvođač: Oesterreichische Flugzeugfabrik AG (Oeffag)
•   Ušao je u službu: 1917
•   Primarni korisnik: KuKLFT
•   Pogonska grupa:
o   Serija 53: Austro-Daimler, 185 KS (138 kW) 6 cilindrični motor, sa tečnim hlađenjem
o   Serija 153: Austro-Daimler, 200 KS (149 kW) 6 cilindrični motor, sa tečnim hlađenjem
o   Serija 253: Austro-Daimler, 225 KS (168 kW) 6 cilindrični motor, sa tečnim hlađenjem

•   Raspon krila: 13,97 m
•   Dužina: 7,97 m
•   Visina: 3,30 m
•   Težina: 1.088 kg
•   Maksimalna brzina: od 174 do 202 km / č
•   Vreme ostajanja u vazduhu: 4 sata
•   Posada: 1
•   Naoružanje: 2 × sinhronizovana- fiksna, mitraljeza kalibra 0.315  (8 mm) Schwarzlose M7/12 (piloti su se žalili na slabije tehničke karakteristike ovih mitraljeza u odnosu na originalne nemačke 7,92mm LMG 08/15 Spandau)
  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Schwarzlose M7/12 machine guns

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Jedan broj ovih lovaca od raspada Austro-Ugarske Monarhije, otišao je u Mađarsku i Jugoslaviju. Jugosloveni su ga koristili u graničnom sukobu s Italijom, a Mađari - u ratu s Rumunijom.


* D.III.jpg (462.24 KB, 1690x950 - viewed 148 times.)

* oeffagd3-8[1].jpg (76.39 KB, 750x535 - viewed 146 times.)

* oeffagd3-9[1].jpg (61.58 KB, 750x445 - viewed 158 times.)

* oeffagd3-10[1].jpg (70.71 KB, 850x554 - viewed 169 times.)

* oeffagd3-1[1].gif (141.84 KB, 1200x1438 - viewed 168 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #127 on: January 19, 2012, 01:41:48 am »

Još nekoliko skica ovog aviona:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 53_27b[1].jpg (71.73 KB, 790x405 - viewed 159 times.)

* 53_27c[1].jpg (63.96 KB, 790x368 - viewed 152 times.)

* Albatros D.III 53.27.jpg (68.84 KB, 790x412 - viewed 165 times.)

* Schwarzlose M7-12 machine guns.jpg (70.17 KB, 500x345 - viewed 166 times.)

* TT - karakteristike.png (392.8 KB, 826x710 - viewed 162 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #128 on: January 19, 2012, 08:44:26 am »

Austrougarski Albatrosi

Licencu za proizvodnju aviona tipa Albatros u Austrougarskoj dobija firma Oeffag. Pre toga su svi proizvođači letelica u ovoj državi dobili brojne kodove, a ovoj fabrici je zapao broj 5. Isto tako je avion Albatros dobio svoj broj, to jest broj 3.

Prvi Albatrosi proizvedeni u fabrici Oeffag su bili verzije D.II. Od 20 naručenih letelica, 4. decembra 1916,  proizvedeno je samo 16, kada se proizvodnja prebacuje na verziju D.III. Zvanična oznaka u LFT-u je bila Albatros D.II ( Oef) Bauart 53.

Istog datuma je naručena i serija od 30 letelica D.III, koje dobijaju zvaničnu oznaku Albatros D.III ( Oef) Bauart 53.2. Do jula meseca 1917 Oeffag proizvodi 34 letelice ovog tipa, 4 su bile zamena za neisporučene D.II, a tokom leta još jednu seriju od 11 aviona ove verzije, što ukupno čini 45 letelica.

Obe Oeffagove verzije ( serije 53 i 53.2), D.II i D.III, su imale isti motor Austro-Daimler BA 18000, od 185 KS.

Sledeća serija je bila označena kao Albatros D.III ( Oef) Bauart 153, a izrađena je ukupno 281 letelica u 4 kompleta. Ova serija je koristila motor Austro-Daimler BA 19000 od 200/210 KS. Prvi komplet od 61 letelice je naručen 3. februara 1917, a isporučen do septembra iste godine, drugi komplet od 50 letelica je naručen tokom jula 1917, a predat tokom septembra. Treći komplet od 100 letelica je naručen tokom septembra, a isporučen od novembra 1917 do marta 1918, dok je četvrti, od 70 letelica, naručen tokom marta 1918 i isporučen do jula iste godine.

Poslednja serija je bila Albatros D.III ( Oef) Bauart 253 sa motorom Austro-Daimler BA 23000 od 225 KS. Naručena su bila 234 aviona, 10.05.1918, od kojih je 230 isporučeno, dok 4 nisu bila završena do kraja rata.

Sve letelice LFT-a su na trupu nosile brojčanu oznaku, koja se sastojala od broja serije i broja letelice u seriji, na primer: na slici ispod vidimo prvi Albatros D.III serije 253.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* Oefd3.jpg (37.76 KB, 479x260 - viewed 166 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #129 on: January 22, 2012, 11:52:56 pm »

NAJUSPEŠNIJI PILOT AUSTROUGARSKOG VAZDUHOPLOVSTVA

Godwin Brumowski

Godwin Brumovski (Brumowski Godwin ) ( 26.jul 1889 , Wadowice - 3. jun 1936 , Schiphol ) - najuspešniji pilot as u Austro-Ugarskoj . Tokom I. svetskog rata. Пostigao 35 potvrđenih i 8 nepotvrđenih vazdušnih pobeda.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Godwin Brumovski rođen 26. jula 1889 u gradu Wadowice , koji je bio u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Rođen je u vojničkoj porodici, koja je uticala da se i sam opredeli za vojni poziv. Upisao se na Vojnu akademiju u Tehnički smer u gradu Mödling , gde je diplomirao 18.avgusta 1910 . Po završetku akademije Brumovski je unapređen u poručnika , a za prvu službu mu je određen 29. artiljerijski puk.
S početkom Velikog rata (I svetskog rata) Brumovski je unaprijeđen u čin  poručnika . U prvoj godini rata je služio na Istočnom frontu u 6. Artiljerijskom divizionu. Već se u ovoj ulozi istakao kao sposoban oficir i zaslužio dva ordena.Tako je u julu 1915 je bio premešten radi obuke za vazduhoplovnog izviđača u Chernivtsi, u 1. Squadron  carskog vazduhoplovstva (der kaiserliche und königliche Luftfahrtruppen).
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Obuku je uspešno završio, među najboljim u klasi i nastavio je obavljanje izviđačkih zadataka na Istočnom frontu, prema Rusiji. Izviđačke zadatke Brumowski je obavljao na avionu Albatros B.I. Bio je je veoma cenjen, te je zaslužio epitet, „jedan od najuspešnih“
 
Hroničar je dalje, opisao jedan događaj koji se i danas ovako citira:
„12. aprila 1916. Jindra i Brumowski, zajedno sa još sedam austrougarskih aviona vršili bombardovanje ruskih položaja na očigled cara Nikolaja II. U toj akciji on je srušio dva od sedam ruskih aviona Morane-Saulnier „Parasol“, koji su poleteli da bi sprečili ovu bombardersku akciju“.
Ne mešamo se u istorijske činjenice, samo je još trebalo da nam hroničar navede i sa kojim naoružanjem na svom avionu je ovo Brumowski odradio, jer standardni Albatros B.I nije bio naoružan.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Njegova treća vazdušna  pobeda odigrala se već  2. maja iste godine. I ovog puta je stradao jedan Morane-Saulnier „P“.
Nakon toga, on je Brumowski je upućen na obuku za lovačka dejstva, je posedovao neosporan talenat za ovu dužnost. U ovom periodu uočeni su prvi problemi sa vidom, tako da je dobio jedan „monokl“ kako bi otklonio-ublažio ovaj problem. Trećeg jula 1916. Brumowski se vraća na letačku dužnost, sada kao „diplomirani“ lovac.
 U decembru iste godine dodijeljen je u Flik 12., koji se nalazio na Italijanskom frontu. Već 3. decembra Brumovski,sada u pavom lovcu tipa Hansa-Brandenburg D.I , postiže svoju četvrtu pobedu. Stradao je jedan saveznički Caproni Ca I.  Naredna ona (jedna od najvažnijih) peta pobeda učinjena je 2.decembara 1917. Kada je uz učešće jož dva aviona uspeo da obori italijanski bombarder Farman. Tada je stekao titulu „Vazdušnog asa“
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U februaru 1917.  formiran je jedinica FLIK 41J, bila je to prva čisto lovačka jedinica u austro-ugarskom vazduhoplovstvu., a njen komandant postaće,  upravo Godwin Brumowski.
Pre preuzimanja ove dužnosti Brumowski je od 19. do 27.marta  te godine, proveo u 24.lovačkoj eskadrili nemačkog vazduhoplovstva (Jagdstaffel 24) gde je izučavao lovačku taktiku od iskusnijih nemačkih kolega. Ovde je upoznao i najvećeg lovačkog asa, Manfred von Richthofen - Red Baron. Po povratku u svoju jedinicu, kažu da je koristio šemu bojenja prekopiranu od “Crvenog Barona”.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 

Nastavlja se


* Godwin_Brumowski[1].jpg (45.77 KB, 502x699 - viewed 154 times.)

* brumowski_4[1].jpg (59.24 KB, 512x363 - viewed 142 times.)

* Albatros D.I sa mitraljzom.jpg (95.02 KB, 946x418 - viewed 148 times.)

* 175_26[1].jpg (62.26 KB, 786x413 - viewed 159 times.)

* albatros-d-3-153-45[1].jpg (52 KB, 1024x445 - viewed 164 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #130 on: January 23, 2012, 12:10:43 am »

nastavak

U aprilu je preuzeo komandu nad  Flik 41J , i ostao na toj dužnosti do pred kraj rata. Od maja do juna, 1917, Brumovski postigao četiri potvrđene i dve nepotvrđenih pobede, a od 10. do 198.avgusta - još 12 potvrđenih i šest nepotvrđenih pobeda, čime je wegov skor iznosio:  21 potvrđene(priznate)  i osam nepotvrđenih (verovatnih) vazdušnih pobeda.
Svo ovo vreme Brumovski je leteo na starom lovcu Hansa-Brandenburg D.I koji je bio dominatni lovački aparat KuK vazduhoplovstva, mada je leteo i naostalim avionima u pomenutom vazduhoplovstvu.
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Treba pomenuti Österreichische Aviatik DI - prvi Austro-Ugarski proizvedeni lovac. Od kraja avgusta, Brumovski je  počeo uglavnom da letina Albatros D. III .
Kako je rat odmicao, savezničke vazdušne snage su narasle i kvantitativno, ali su uvođenjem novih aviona dobijale i na kvalitetu. 1.februar 1918. biće zabeležen u biografiji Brumowskog kao jedan od najtežiha pilotskih dana. Naime, istoričari kažu da je on  tog dana imao neravnopravnu borbu sa sedam (po nekima osam) italijanskih (po nekima engleskih) lovaca. U neravnopravnoj borbi, bravuroznim letenjem Brumowski je i pored silnih oštećenja na svom Abatrosu D.III (153.52) uspeo da izbegne smrt. Doveo je avion u blizinu aerodroma Passarella i izvrši prinudno sletanje. Avion je doživeo havariju, prevrnuo se, a Brumowski je prošao bez ozbiljnih povreda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 

Do početka meseca juna 1918, ostvario je 31 potvrđenu pobjedu, a posljednjih četiri do konačnog borja od 35 imao je tokom zadnje austo-ugarske ofanzive, bitke na reci Piave.

 
Kao poslednja zabeležena je ona od 25.juna 1918. Ali poslednja priznata je, ipak od 19.juna nad Ansaldo S.V.A.5 kod mesta Montelo. Nakon ove pobede, Brumowski je povučen sa fronta u komandu avijacije, gde ga je i zatekao kraj rata.
Nakon rata,  1920 Brumovski se  preselio u Transilvaniji , ali se 1930 ponovo vratio u Beč , gdje je otvorio pilotsku školu, koji je vodio sve do svoje smrti 3.juna 1936. Poginuo je u avionskoj nesreći tokom jednog trenažnog leta u vazdušnoj  luci Schiphol u Holandiji .
  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nagrade-odličja
•   Order of the Iron Crown, 3rd Class, with War Decoration –
•   Knight’s Cross of the Order of Leopold with War Decorations and Swords
•   Gold Bravery Medal for Officers
•   Srebrna medalja za vojne zasluge
•   Zlatna medalja za hrabrost
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Hansa Brandenburg D.I.jpg (42.32 KB, 569x304 - viewed 161 times.)

* brumov1[1].jpg (11.95 KB, 350x201 - viewed 250 times.)

* An Oeffag built Albatros DIII flown by Godwin Brumowski; on the left.jpg (34.86 KB, 400x212 - viewed 257 times.)

* pobede Brumowskog.jpg (315.16 KB, 950x1188 - viewed 163 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #131 on: January 26, 2012, 02:42:24 am »

Roland Garros (Saint-Denis, Réunion, 6.oktobar 1888. - pored gradića Vouizers 25. oktobar 1918.),

Roland Garros je svoju vazduhoplovnu karijeru započeo 1910.u dobu od 22 godine stupivši u pilotsku školu koju je vodio Louis Bleriot, nedaleko od Pariza. Ubrzo se pokazao kao letač nespornog talenta. Sledeće godine, Garos je postao drugi pilot u Blerioovoj ekipi koja je učestvovala u vazduhoplovnoj trci na relaciji dugoj 1.406km od Pariza do Madrida. Ova trka je započela 21.maja 1911. na aerodromu Isi le Mulino. Start je međutim, bio katastrofalan jer je jedan od takmičara uleteo u grupu prisutnih visokih zvanica. Tom prilikom je poginuo M.Barto(Bateaux)  ministar vojske , a ozbiljno povređen predsednik vlade Moni (Monis). Ubrzo potom i druge mašine su posejale svoje krhotine na maršruti leta preko Gaskonje i oblasti Baskije. Garos je stigao skoro do San Sebastijana ali je na 22 km pre grada doživeo udes i ispao iz trke.
Nekoliko dana kasnije Garos se vratio u Francusku radi pripreme za vazduhoplovnu truku na relaciji Pariz – Rim – Torino, koju je organizovao Pariski list Le Peti žurnal i deponovao nagradu od 100.000 franaka. Garos i njegov kolega iz Blerioove ekipe startovali su kao ravopravni favoriti. I jedan i drugi ispoljili su neke svojevrsne osobenosti: pilot Conneau je leteo pod pseudonimom poručnika Beaumont i pre polaska je svoje džepove napunio šećerom, dok je Garos uporno sa sobom nosio tvrdo kuvana jaja. On je ovo objašnjavao frazom: „Jaja daju krila“.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uporni takmičar
Međutim, i to mu nije pomoglo, i Garos je morao prinudno da se spusti kod ušća reke Rone. Razlupao je svoj avion Blerio, a potomm je seo u jedan auto i odvezao se u Avinjon, gde je nabavio drugi avion Blerio, tako da se uskoro ponovo našao u vazduhu, jureći za Konoom. Pratio ga je preko Frežisa, Nice, Monte Karla i San Rema – gde su crkvena zvona oglašavala njegov prolazak – do Pize, gde je posle obilne večere sa šampanjecem, ponovo pao i slomio avion. Treći Blerio mu je stigao direktno iz fabrike i to ekspresnim vozom, tako da je Garos konačno stigao u Rim, ali dan kasnije iza svog takmaca. Oni su se dogovorili da se odreknu etape do Torina i da podele novčanu nagradu. Dvojica prijatelja su se potom ponovo plasirala kao prvi i drugi na kružnom letu po Evropi, na vazduhoplovnoj trci u junu te godine, preko Francuske, Belgije, Holandije, Italije i Engleske.
Godine 1911. iznad grada Sen Malo Garos je postavio i svetski rekord u visini lete od 3.909 metara avionom Blerio XI. Ovaj rezultat je potom popravio na 4.112 m i konačno na 5.609m u Tunisu, 1913.godine. iste godine, 23.septembra, Garos je pri uspešno preleteo sredozemno more prevalivši 700km od san Rafaela u južnoj Francuskoj do Bizerte u Tunisu, za 7 sati i 53 minuta leta. Garos je tada počeo da leti za komapaniju Morane-Soulnier, kai i drugi Blerioov „štinjenik“- Adolf Pegu (Adolphe Pegoud) – pokazao je veliko interesovanje za novi vid letenja – vazdušnu akrobatiku. Juna 1913 učestvovao je na svom prvom akrobatskom takmičenju održanom u Živisiju blizu Pariza. Pobeda mu je izmakla za dlaku – kao i nagrada od 30.000 franaka koju je osvojio Švajcarac Edmond Odemar (Audemars). Odemars je inače bio inicijator preciznog letenja u formaciji, koji je pod nazivom „vazdušni balet“ prikazao sa kolegama Garosom, Žilbertom, Brendenžonkinom i Leganjeom.


Prvi avijatičarski as
Kada je izbio rat, Garos se prijavio u francusko vojno vazduhoplovstvo i uskoro je postao glasni zagovornik
ofanzivne uloge aviona. Nezadololjan stanjem avionskog naoružanja, zamolio je svog prisnog prijatelja i
nekadainjeg poslodavca Rejlmonda Solnljea (Raymond Saulnier) da stvori mehanizam za prekidanje paljbe
mitraljeza, koji bi fiksnom mitraljezu omogućio da puca uporedo sa uzdužnom osom aviona kroz obrtno polje
elise. Tako bi bilo moguće da se mitraljez i avion ujedno usmere ka cilju. nišanjenje bi bilo lakše i preciznije i bilo bi jednostainije pogoditi neprijatelja. Solnije,  sliično kao i drugi pronalačadi širom Evrope. radio je i ranije na eksperimentima sa zupčanikom za sinhronizaciju gađanja mitraljezom. aii je razočaran odustao. u prvom redu zbog toga, što mitraljezi tz 1914. nisu mogli da tuku ravnomernom brzinom i zbog nepouzdanih bojevih zrna često bi i zatajili.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Garosa sve to nije obeshrabrilo i sam se prihvatio pos1a. Odlučio je da koristi mitraljez marke hočkis, da ga čvrsto montira na trup aviona kod pilotske kabine svogmorc Morane-Solnijea  L, i tako obezbedi nipšanjenje kroz obrtno polje elise. Odbojnici za odbijanje mitraljeskih zrna bili su montirani na zadnjoj površini krakova elise, kako bi većina mitraljeskih zrna prošla izmedu krakova elise dok se okreće, a oni koji bi udarili u krakove elise, odbili bi se na tim odbojnicima. Ti odbojnici nisu bili tek obične rnetalne ploče pričvršćene na zadnjoj površini krakova elise, na kojima bi meci mogli da rikošetiraju i pod opasnim uglom. Te su ploče imale uzane ivice, trouglastog oblika. povezane osovinicom sa zadnjom stranom krakova elise, u osnovi  ivice e1ise, i to preko linije gde se otvara vatra iz rnitraljeza. Druge dve ivice trougla takode su prelazile preko ugaonika, kako bi usmerile putanju mitraljeskih zrna da rikošetiraju. Zbog toga su se mitraijeska zrna odbijala od ivice deflektora, odskačući od krakova elise van njenog obrtnog po1ja. Sa tako opremljenim avionom, Garos je prvi put poleteo u akciju  1. aprila 1915. iznad ratišta i naišao na nemadki izvidadki albatros B II, koji nije ništa slutio. U prvi čas, nemački pilot i izviđač nisu ni obraćali pažnju na jednokrilac koji im se približavao, iako su ga prepoznali kao fiancuski Moran-Solnije Parasol. Približavao im se spreda, čeono, što aprila 1915. i nije bilo znakza uzbunu. Usvojena lovačka taktika borbe u vazduhu tada se naime sastojala od uporednog letenja sa neprijateljskim avio nom i „gadanja“ iz revolvera, karabina ili ponekad bacanja ručne bombe. Ako bi se dogodilo da sve to bude uzaludno, što se obično i dogadalo, protivnici bi se uzajamno pozdravili i potom bi odleteli svako na svoju stranu. Garosov napad, međutim, nije bio nimalo u skladu sa džentlmenskim ponašanjem. Pilot nemačkog albatrosa mora da je zaprepašćeno kad je uočio bljesak mitraljeskih rafala što su prolazili neverovatno - kroz obrtno polje elise francuskog aviona pre nego što je nastradao. Tako je poručnik Garos postigao svoju prvu  vazdušnu pobedu, zahvaljujući sopstvenom izumu čije su posledice za nekoliko nedelja u potpunosti revolucionisale sva dotadašnja iskustva u vazdušnim borbama.
http://albindenis.free.fr/Site_escadrille/escadrille023.htm
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

nastavlja se


* Roland Garros.jpg (61.32 KB, 500x638 - viewed 151 times.)

* Adolphe Pegoud.jpg (19.97 KB, 350x207 - viewed 264 times.)

* Garros deflector system.jpg (33.48 KB, 500x252 - viewed 166 times.)

* Clip.jpg (58.83 KB, 556x467 - viewed 137 times.)

* garros_4_350[1].jpg (27.39 KB, 350x281 - viewed 263 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #132 on: January 26, 2012, 02:49:46 am »

nastavak

Ruski rulet
U sledeće dve nedelje joč četiri nemačka aviona su nastradala od njegovih pogodaka i Garos je postao prvi
as pilot u prvom svetskom ratu i u istoriji avijacije. Sreća ga je, međutim, uskoro napustila. Već 19. aprila 1915, dok je napadao jednu nemačku kolonu blizu Kortrea, pučana zrna sa zemlje su probučila cev za dovod goriva na njegovom moranu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Morao je da izvrši prinudno sletanje iza neprijateljskih linrja. Uspeo je da uništi svoj
avion, ali ne i deflektore na elisi, pre nego što je zarobljen. Garos koji je bio i poznat i cenjen zbog svojih predratnih podviga, bio je čak počašćen šampanjcem u nemadkoj oficirskoj menzi, ali još veću pažnju privukao je njegov Moran-Solnije, pa su njegovi ostaci detaljno ispitani.
Preneti su u nemački generalštab i pozvan je Holanđanin Antoni Foker (Anthony Fokker), konstruktor aviona,
da prouči sistem deflektora na Garosovom avionu. Foker je izjavio da taj sistem tehnički nije dorađen, da je
to novi vid „ruskog ruleta“, i da će ranije ili kasnije neko zrno da se odbije i da pogodi bilo motor bilo pilota.
U svakom slučaju, Garosov sistem deflektora bio je privremeno rešenje do nalaženja prave sinhronizacije
između okretanja elise i pucanja mitraljeza. U Francuskoj. Engleskoj i Nemačkoj, inženjeri (pa i naš Bloudek)
nastojali su da izrade zadovoljavajući sistem za sinhronizaciju mitraljeske vatre. Foker u Nemackoj bio je prvi
koji je u tome uspeo. Tako je krenuo  „Fokerov bič“ po zapadnom frontu, kada su Fokerovi jednokrilci
opremljeni uređajima za sinhronizaciju mitraljeske vatre zagospodarili nebom.
Sto se tiče samog Rolana Garosa, on je prilično dugo bio vojni zarobljenik a ondaje uspeo da pobegne u Francusku. On se odmah vratio na ratište i poginuo u akciji u vreme završne faze rata, 5. oktobra 1918.  
Obaranje Rolan Garosa
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tekst je iz knjige: "RATNICI NEBA"


* Morane-Saulnier Type N.jpg (584.88 KB, 1390x979 - viewed 172 times.)

* Clip_2.jpg (111.45 KB, 544x735 - viewed 195 times.)

* rolandgarros[1].jpg (17.81 KB, 350x348 - viewed 155 times.)

* 21_3[1].jpg (37.74 KB, 1024x512 - viewed 157 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #133 on: January 26, 2012, 09:47:04 pm »

USAMLJENI LOVAC


Albert Ball VC, DSO & Two Bars, MC (14 August 1896 – 7 May 1917)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Albert Bol je bio u prvom svetskom ratu, jedan od najvećih britanskih vazdušnih asova. Albert Bol (Albert Ball) imao je svega dvadeset godina kadaje poginuo, ali je tokom poslednje dve godine svog života postao jedan od prvih i najvećih britanskih vazdušnih heroja prvog svetskog rata.
Roden je u Notingemu 14. avgusta 1896.  kao sin opštinskog činovnika, a obrazovanje je stekao u koledžu Tient. Kada je završio školovanje, 1913.  preuzeo je jednu malu livnicu mesinga i mašinsku radionicu. Medutim, kada je godinu dana kasnije objavljen rat, odmah se prijavio kao dobrovoljac. Oktobra 1914. vec je stiguo do ofcirskog čina. U nadi da će što pre otici u Francusku, prebacio se u Severnomidlanski biciklisstički korpus. U to vreme, zainteresovao se za letenje. Sam je plaćao časove letačke obuke i stekao diplomu pilota 15. oktobra 1915. Posle toga je prekomandovan u kraljevski leteći korpus (Royal Fiying Corps), gde je upotpunio svoje znanje. I već januara 1916. stekao „krila“, pilotski znak. Konačno mu se ispunila želja da ode u Francusku, jer je prekomandovan u 13. grupu u Savaju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Grupa br. 13. bila je jedinica za izvršavanje zadataka izviđanja i usmeravanja artiljerijske vatre, i to na avionima dvosedima tipa BE-2c.
Na dan 20. mart 1916. Bolov motor je otkazao na poletanju te je morao je prinudno da sleti i tom prilikom polomio je avion, ali  on njegov izviđač su prošli bez povreda. Na dan 27.mart opet je morao prinudno da sleti, ali ovog puta zbog dejstva neprijateljske protivavionske vatre. Nakon toga povremeno bi mu dozvolili da leti u avionu jednosedu tipa „bristol skaut“ i shvatio je da je ta mala mašina stvorena za njega. Svoj prvi sukob sa neprijateljem doživeo je 29.aprila kada je sa svojim strelcem uspeo da prinudi nemački avion na sletanje blizu mesta Ruvroja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nastavlja se:


* AlbertBallPortrait[1].jpg (54.42 KB, 354x503 - viewed 148 times.)

* Albert_Ball_BEe[1].jpg (65.24 KB, 640x480 - viewed 149 times.)

* Albert_Ball_BS[1].jpg (46.64 KB, 640x334 - viewed 176 times.)

* albertball[1].jpg (115.99 KB, 550x741 - viewed 137 times.)

* Albert_Ball_N17[1].jpg (28.42 KB, 600x278 - viewed 162 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #134 on: January 26, 2012, 09:52:57 pm »

Nastavk:

Lovac njepor

Sedmog maja 1916. - kasnije je Bol shvatio koliko je to bio značajan dan - poslan je u 11. grupu koja je bila naoružana različitim avionima, od dvoseda FE-2b i jednoseda Neuport i Bristol scout Bol je dobio njepora koji je bio podesan za individualiste, i uskoro je krstario po nebu iza neprijateljskih linija, tragajući za protivnicima. Tokom maja meseca imao je nekoliko vazdušnih borbi sa neprijateljskim avionima, češće ih prinudivši da odstupe ili slete na zemlju, što je bio u ono vreme uobičajeni način izlaska iz teških situacija.
Prvog juna kružio je iznad nemačkog aerodroma kod Duajrla kako bi izazivao nemačke pilote. Kada su dva nemačka aviona konačno poletela, Bol ih je tako energično napao da je prinudio obojicu da ponovo slete.
Posle kratkotralnog odsustva, Bo1 se ponovo vratio svom njeporu i 26. juna napao i uništio nemački osmatrački avion. Uskoro je odlikovan Vojnim krstom za svoje akcije i hrabrost. Velika ofanziva na reci Somi počela je 1.jula i među mnogo stotina vojnika koji su poginuli na zemlji, bilo je i ljudi iz njegovog starog puka  Šervudskih gorštaka. ldućeg dana Bol je oborio jedan nemački roland, avion dvosed koji se razleteo u komade blizu puta Merkatel-Aras. Samo trideset minuta kasnije on se sukobio sa jednim avijatikom, dvosedom, obasuo ga vatrom i srušio ga na jednu poljanu. Bol je počeo da oseća posledice svojih stalnih patroliranja a1i se ipak uznemirio kada je bio prekornandovan u grupu br. 8 „na odmor“. Ova grupa je letela avionima tipa BE-2c, slično kao njegova ranija grupa br. 13., i njemu to nije odgovaralo, jer je umesto u vazdušne borbe, polazio na zadatke bombardovanja i osmatranja artiljerijske vatre. Na dan 28. jula on je poleteo sa jednim obaveštajcem kojeg je trebalo da ostavi iza neprijateljskih linija. Međtutim, francuski obaveitajac se na cilju predomislio, pa ga je Bol morao vratiti nazad. Bol je stalno pokazivao svoje napadačke sklonosti, čak i na avionu BE, pa je konačno vraćen u svoju 11. grupu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Voađa eskadrile
Vrativši se svome voljenom njeporu 17, Bol je opet započeo svoja izazivanja neprijateljskih aviona. Već 17.avgusta prinudio je na sletanje dva nemačka aviona Roland, 22. avgusta je uništio još dva rolanda a trećeg prisilio na prinudno sletanje. Sledećeg dana prekomandovan je u 60. grupu, pod komandom majora R. Smit Berrja (R. Smith-Barry). Poznat kao „vuk-samotnjak“, Bol je od majora dobio odobrenje da leti kad god bude raspoložen. Do kraja meseca Bo1 je dodao još dva uništena aviona velikom broju vazdušnih pobeda, uz dodatak da je još četiri neprijateljska aviona bio prisilio na sletanje. Potom je ponovo otišao na odsustvo i vratio se na front 11.septembra, ovaj put da preuzme komandu nad A eskadrilom 60. grupe. I pored nove odgovornosti, on je nastavio da leti sam kad god je bilo moguće.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Započele su dve neverovatne sedmice vazdušnih borbi. Već 15. Septembra 1916. uništio je dva rolanda, 21. još dva, a trećeg je prinudio na sletanje. Sledećeg dana našao se iza nemačkog Fokkera D I koga je oborio posle kraćeg sukoba. Kroz dva dana oborio je jedan Albatros D II, a idućeg jutra, opet je poleteo u boj. U 05,45 Bol je odluiio da, uprkos naredbama, obaspe vatrom neke osmatračke balone u nizu, kako bi privukao pažnju neprijateljskih aviona-lovaca,  koji su mogli da budu u blizini. Zaista su se uskoro pojavila tri izviđačka albatrosa i Bol ih je odmah napao, gađajući jednoga iz neposredne blizine posle čega je Nemac pao u kovit i razbio se blizu Haplinkurta. Dva jutra potom, sukobio se sa jednim drugim albatrosom-jednosedom, iznad Bapauma. Pikirajući prema protivničkom avionu, on je raspalio iz svog mitraljeza marke Levis što je bio montiran na gornjem krilu i pogodio nemački avion koji je odmah buknuo u plamenu. Iste večeri napao je i formaciju od osam nemačkih aviona dvoseda rolanda blizu Grenkurta, ispucao čitava dva doboša rnunicije iz svog levisa tukući odozdo nagore, pogodivši jedan avion i oborivši ga.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tokom septembra Bol je odlikovan Ordenom za zasluge sa lentom, isto tako i ruskim Ordenom Sv. Đorđla. Njegovo nizanje vazdušnih pobeda nastavilo se 1.oktobra, kadaje oborio tri aviona jednoseda. Tri dana kasnije on je poslan kući, na odmor u Englesku, i otišao je u 34.rezervnu grupu u Orfordnis za instruktora letenja. Za vreme svog sledećeg borbenog perioda na frontu oborio je još 12 nemačih aviona, uništio jedan vezani  osmatrački balon i prinudio još  19 aviona da slete. U novembru je dobio drugu lentu za svoj Orden za zasluge.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nastavlja se:


* Albert_Ball_ataca_un_Roland_-_Steve_Anderson[1].jpg (252.18 KB, 1274x900 - viewed 181 times.)

* Defend of Bapaume - Albert Ball .jpg (128.6 KB, 1600x765 - viewed 164 times.)

* AlbertBall.VC.Lang_AM[1].jpg (60.35 KB, 546x596 - viewed 146 times.)

* Albert Ball medals[1].jpg (95.3 KB, 614x768 - viewed 166 times.)

* Nieuport 17 C1.jpg (16.97 KB, 289x177 - viewed 220 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 [9] 10 11   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.046 seconds with 24 queries.