Svjetionici

[duje]

Pošto več "plovimo", potrebni su nam i svjetionici. Možda nam oni ponekad pokažu pravi put!?

                                                             SVJETIONIK,

pomorsko čuvano svjetlo (izvor svjetla), koje pomorcima služi za noćnu i dnevnu orijentaciju na moru, jer ima i dnevnu oznaku i noćni signal. Sastavni je dio pomorske rasvjete koja se dijeli na čuvana i nečuvana svjetla, odnosno na prilazna (svjetionici u užem smislu) kursna i lučka svjetla.

Mišljenje o tome, da li se čovjek za orijentaciju na moru prije služio vatrom ili zidanom oznakom, podijeljena su. Autori, koji su uvjereni da su to bile oznake, naglašavaju da je noćna plovidba vještina kasnijeg doba. Iako bi bilo nelogično tvrditi suprotno, ipak iz više razloga ne bi mogli zidane oznake prihvatiti kao prve objekte pomorske signalizacije. Dok se plovidba odvijala samo danju i na vidiku obale, zidane oznake pomorcima nisu bile ni potrebne. Oni su vrlo dobro poznavali obalu uz koju su svakodnevno plovili. Lakše i s veće udaljenosti mogli su uočiti i raspoznati brežuljak i vrh brda, nego tu relativno sitnu građevinu. Noću, kada zbog manjka, ili danju zbog ograničene vidljivosti, nisu mogli vidjeti obrise obale ili brda, morali su se orijentirati prema nečemu drugom da bi se mogli vratiti u luku iz koje su isplovili, a to su mogli biti samo vatra i dim. Stoga je vjerojatno da je vatra služila za orijentaciju na moru prije bilo kojih drugih oznaka i objekata. Prvi spomen o postojanju svjetionika jest zapis o čuvenom svjetioniku Pharosu, koji je sagradio u ←3. st. Sostrat iz Knida, prijatelj Aleksandar Velikog, na grbenastom očičiću Pharosu pred ulazom u današnju egipatsku luku Aleksandriju. U 8.st. svjetionik je bio srušen, poslije je obnovljen i pretvoren u đamiju. Vjeruje se sa je bio inspiracija za gradnju minareta na što ukazuje i porijeklo arapske riječi minaret, koji znači “mjesto na kojem gori vatra” Zbog izuzetno lijepe gradnje, savršenosti oblika ta 70m (po nekima 135 i 180m) visoka višekatna građevina ubrajala se u sedam svjetskih čuda starog vijeka. Upravo zbog toga, a i zbog poznatih povijesnih činjenica o plovidbi Feničana i Grka te drugih naroda, teško je vjerovati da baš taj svjetionik, po kojem je i do danas u romanskim jezicima  za svjetionik ostalo ime “far”, i prvi građeni svjetionik u svijetu, kako se to u mnogim knjigama iznosi. Poznato je da su Feničani i Grci, nekolko stolječa prije gradnje čuvenog Pharosa, plovili, ne samo po cijelom Mediteranu, več i izvan njega.  Grci su u ←4 st. gradili naseobine na istočnoj strani Jadrana. Najistaknutije bile su Issa i Pharos. U tim su naseobinama gradili  svjetionike.

[duje]

                                                     Razvoj svjetlosnog signala
Prvi izvor sjetlosnog signala kod otvorene vatre bilo je drvo, koje već polovicom 16.st., zbog nepouzdanog plamena, zamjenjuje ugljenom. Ugljen koji je izgarao u željeznim košarama na vrhu kula, iako je bio posebne kvalitete koja je davala visok plamen a malo pepela, zhtjevao je brojnu posadu pa se zbog toga zamjenjuje praktičnijim izvorom svjetlosti tj. biljnim i mineralnim uljima. Otvorene vatre izložene stalnom utjecaju atmosfere gase se za svake olujne noći, zbog čega nisu ni mogle biti pouzdane niti funkcionalne. Da bi ih se zaštitilo, natkrivaju se i ograđuju. Ni to nije donjelo znatnija poboljšanja u pogledu pouzdanosti a niti u pogledu dometa. Stakla kojima su se vatre ograđivale, brzo čađe, zbog čaga se ionako mali domet još više smanjuje. Ulja se zamjenjuju lojanicama. Postoje dokumenti koji govore da su se lojanice na svjetioniku North Shieldsu upotrebljavale već 1540. godine. U početku je svjetlo svjetionika činila samo jedna lojanica, zatim dvije, tri i više. Na svjetioniku Eddystone garjele su 24 lojanice postavljene na dva željezna obruča. Domet svjetla, i pored tolikog broja lojanica, ostaje i dalje skroman i nedovoljan. U vedroj noći nije bio veči od 3NM. Razlog je bio u malom plamenu I rijetkom gorjenju svih lojanica, koje su se morale često potkresivati.
Prve uljne svjetilke bile su otvorene posude napunjene uljem na kojem je plivao samo jedan stijenj. Postepeno, svjetilke se usavršavaju i imaju po dva stijenja u metalnim cijevčicama iza kojih se postavlja zrcalo, u početku ravno, poslije sferično.
(JLZ, Zagreb)


-24 lojanice na svjetioniku Edystone
-uljene svjetilke sa cilindrima i zrcalima grupirane za četri bljeska
-C uljena sjetilka sa zrcalom
-D dvostruka uljena svjetilka sa zrcalom
-E uljena svjetiljka sa cilindrom i paraboličnim zrcalom

 

[duje]

Izvori svjetlosti:

                                                 od ulja, plina do struje

Sa postavljanjem ogledala (ravnih i sferičnih) nije se mnogo povečao domet svjetionika. Znatnije se je napredovalo kada je Agrand 1782. izumio svjetiljku sa staklenim cilindrom i s više stijenja postavljenih u koncentrične krugove, s boljom ventilacijom i s prisutnošču zraka u plamenu. Takve svjetiljke imale su jači i bistriji plamen, a kada su bile postavljene u fokus posrebrenog bakrenog paraboličnog reflektora ( zrcala), kojeg je izumio Teueler, davale su i jači domet. Domet se svjetla povečao kada se za jedno svjetlo počelo upotrebljavati više svjetiljki. Prvi svjetionik sa više svjetiljaka  (Agrandovih) postavljenih u fokusu bio je svjetionik Cordouan. Svjetilke su bile postavljene na konstrukciji koja se okretala s pomoću okretnog stroja., pa je Cordouan i prvi svjetionok na svijetu s okretnim strojem i rotirajućim svjetlom ugrađenim već 1790. Nedostatak Teuelerovih reflektora, koji su zbog skidanja čišćenjem posrebrene obloge gubili dosta svjetla, otklonio je francuski inžinjer A. Fresnel svojim izumom optičkog aparata. Fresnel je mjesto refleksije s reflektora (ogledala) iskoristio lom (refrakciju) svjetlosnih zraka u staklenim lećama, čime je postigao znatno veći domet.
Prvi optički aparat bio je ugrađen na Cordouanu 1823. Da bi se postigao maksimalni domet, izvor svjetla morao je biti u fokusu leće. Upotrebom više agrandovih svjetiljaka, koje su činile jedno svjetlo, to se nije moglo postići. Petrolejske svjetiljke su zamjenjene plinskim s Auerovim mrežicama. Mrežice od 30mm nisu davale dovoljno svjetla, zamjenjene su većim od 50mm, koje uz veći tlak I potrošak plina daju veće domete. Upotreba plina koji nastaje gorenjem uglena, prvi put je upotrebljen na svjetioniku “Savudrija” 1818. Zbog nepraktičnosti plin je zamjenjen petrolejskim parama 1898. godine. Nova poboljšanaj donio je disudirani acetilen, koji je još jače žario mrežicu.
Najveći napredak u pomorskoj rasvjeti donjela je upotreba električnih svjetiljki. Postignut je veći intenzitet i domet svjetlosti, kao i veća ekonomičnost, mogučnost uvođenja daljinske kontrole, ugradbe uređaja sa zvučnim, radarskim i radio-električnim signalima, te mogučnost rada u kombinaciji s disu-plinom. Prvi svjetionik s električnom svjetiljkom bio je Dungeness već 1862.

-"Cordouan", izvor svjetla ulje i prvi put rotirajuče svjetlo
-"Savudrija" prvi put na svijetu izvor svjetla - plin
-"Dungeness" prvi put na svijetu izvor svjetla el. struja (istosmjerna)      

[duje]

                                                                               

                                                          Optika svjetionika
Upotrebom sfričnih i paraboličnih zrcala i metalnih reflektora postiže se bolja iskorištenost svjetla. Još se više svjetlosti usmjerava prema moru i pravcu u kojem se svjetlo moralo vidjeti. iako je sfrični reflektor bio u upotrebi več 1532, a parabolični 1790. , znatniji uspjeh u sakupljanju svjetlosti postignut je tek 1823. godine kad ja A. Fresnel izumio dioptričku leću (panel). Poznavajući svojstva plankonveksne leće, da se svjetlosne zrake koje u nju ulaze iz izvora svjetla smještenog u njenom žarištu dva puta lome, kod ulaza iz izvora svjetla I izlaza te da lom ovisi o obliku površine i debljine  leće, Fresnel je ravnu plohu plankonveksne leće stepeničasto izrezao. Zatim je istu leću izrezao u onoliko prstenova koliko je prethodno napravio stepenica u njoj. Tako je dobio malu plankonveksnu leću i nekoliko pankonveksnih prstenova. Izrezane dijelove kocentrično je postavio na jednu ravnu plohu, međusobno ih sljepio i učvrstio metalnim okvirima. Unutrašnje profile je izravnao i tako je ponovo dobio unutrašnju ravnu plohu. Dok je prednja odn. vanjska, ostala stepeničasta Takva leća sve svjetlosne zrake koje padaju na njenu unutrašnju plohu usmjerava prema horizontu. Da bi iskoristio i one zrake što su iz svjetiljke  izlazile visoko prema gore ili nisko prema dolje, iznad i ispod leće postavio je prstenasta zrcalca. Poslije je ta zrcalca zamjenio staklenim obručima prozmatičnog oblika (katadioptričkim elementima). Iako su nova dostignuća u izradbi svjetiljki eleiminiral obvezu postavljanja skupih i teških optičkih aparata, koja su uvijek bila vezana uz rizik i teškoće, modificirane leće još uvijek se nalaze na mnogim svjetionicima i ostalim svjetlima pomorske rasvjete.

[duje]

                                                Karakteristika svjetla svjetionika


Karakteristike vsvjetla su njegove specifičnosti po kojima ga pomorac, kada ga noću ugleda, mora lako prepoznati. Te specifičnosti su boja, ritam ,tzv. karakter svjetlosnog signala i dometa svjetla.
Prva svjetla su bila stalna svjetla bijele boje. Označavanje sve večeg broja opasnosti na plovnom putu, širenjem električne rasvjete na obali i upotrebom sve jačih svjetala ribarica, takva svjetla postaju nefunkcionalna, pa se uvode ritmička i obojena, uz bijelu boju, koja je i nadalje najzastupljenija, zbog postizanja večeg dometa, danas se u pomorskoj rasvjeti još upotrebljava crvena, zelena i žuta boja svjetla.
Po IALA (Intrnational asociation of lighthouse authories) balisažnom sistenu crvenu i zelenu  boju imaju balisažne lateralne oznake kojima se označavaju strane kanala, uskih prolaza i ulaza u luke, dok sve ostale oznake imajo svjetlo bijele boje, osim “posebnih” oznaka koje imaju svjetlo žute boje.
Pod pojmom “karakter svjetlosnog signala” porazumijeva se odnos između trajnja svjetla i trejanja tame, ili promjene njegove jačine, jer svjetlo može svjetliti jednakomjerno, u bljeskovima, može biti isprekidano tamom a može svjetliti stalnim svjetlom koje se u pravilnim razmacima mijenja u relativno jače bljeskove. Stalna svjetla bijele boje, koja su se lako mogla zamijeniti s ribarskim i svjetlima na kopnu, več početkom 20. st. nastojala su se eliminirati iz pomorske rasvjete. Danas stalna svjetla označavaju gatove i pristine u lukama, a i ona su uglavnom obojana (crvena, zelena). Sva ostala su ritmočka. Kod svjetala na bljeskove, bljeskovi nasmiju biti odviše kratki. Vrlo kratki bljesak svjetlosti nije pogodan za snimanje, posebno kod valova, kada puše jak vjetar i kada je svjetlo dosta udaljeno od broda. Kratki bljeskovi osim toga, imaju I manji domet.
U pomorskoj rasvjeti postoje još sektorska svjetla, svjetla smjera i svjetla pokritog smjera.
-sektorska svjetla u raznim sektorima pokazuju različitu boju, obično crvenu koja prekriva dio horizontal u kojem se nalaze opasnosti za plovidbu, a nisu označene vlastitim svjetlom.
-svjetla smjera (direkcijska svjetla) osvjetljavaju uski sektor i označavaju jedan plovidbeni pravac
-svjetla pokritog smjera su dva svjetla iste boje i postavljena na odgovarajučem razmaku tako da je uvjek stražnje svjetlo iznad prednjeg. Postavljaju se tamo gdje se zbog opasnosti mora strogo držati pravac.
Danas se za označavanje pravca plovidbe upotrebljavaju takve svjetlosne aparature u kojih jedan izvor svjetla daje tri obojena sektora: središnji bijeli, desni zeleni i lijevi crveni. Sektori omogučavaju lako držanje pravca i lako uočavanje izlaženja iz tog pravca.
(JLZ, Zagreb)

[duje]

                                                          

                                                         Domet svjetla

Domet svjetla je najveća udaljenost izražena u nautičkim miljama, na kojoj se u tamnoj noći I čistoj atmosferi može viditi svjetlo. Da bi se svjetlo moglo primjetiti, do oka motrioca treba stići minimum osvjetljenja od 0,2 mikroluksa. S obzirom da domet svjetla ovisi o jačini svjetlosnog izvora i zakrivljenosti zemlje, to to kod pomorskih svjetala postoje dva dometa; svjetlosni I geografski
-svjetlosni dometje maksimalna udaljenost u NM (nautičkim miljama) do koje se svjetlo vidi u određenom trenutku a ovisi o svjetlosnoj jakosti izvora i meteorološkoj vidljivosti  u času motrenja
-geografski domet je maksimalna udaljenost u NM na kojoj se vidi svjetlo s obzirom na zakrivljenost Zemlje i refrakciju, a ovisi o visini oka motrioca i visini svjetla nad srednjom razinom mora. Geografski domet (d) može se izračunati po formuli
                                     d=k x √h
gdje je h zbroj visina svjetala i oka motrioca iznad morske površine. Prilagođena vrijednost koeficienta proporcionalnosti k≈2,08 NM m¯½. Domet svjetla ovisi i o boji svjetla i karakteru svjetlosnog signala. Bijela svjetla i bljeskajuća svjetla čija je duljina bljeska veća od 0,2 sek.imaju veći domet od obojenih, bljeskovi kraći od 0,2 sek ne upotrebljavaju se u pomorskoj rasvjeti.
(JLZ) Zagreb



Pogled na svjetionik na  Palagruži

[Solaris]

Duje uvjek zna pogoditi temu, ja ću malo otići u OT sa ovim ali svi ljubitelji knjiga neće mi zamjeriti.
U izdanju TK Beograd izašla je knjižica Žila Verna - Kula svjetilja na kraju sveta izdanje iz 52 g.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

poz.

[duje]

                                                

                                             Prilazna svjetla (svjetionici)

Po namjeni svjetionici su uglavnom prilazna svjetla kojima se označavaju točke  koje brodovi vide s pučine kada prilaze obali. Zbog toga se najčešće grade na najistaknutijim točkama vanjskog ruba obale. Susreču se i na važnijim točkama unutrašnjih plovnih putova gdje služe kao orijentri za promjenu kursa, za ulazak u rijeku, uski prolaz, kanal, luku i sl. Svjetla sui m ritmička, bijele boje i velikog dometa. U novije doba su mnogi opremljeni radio farovima, aparatima za zvučne signale, radarskim reflektorima i rezervnim svjetlima.  Svjetlosni uređaji smješteni su na vrhovima svjetioničarskih kula, koje mogu biti građene pored ili kao sastavni dio svjetioničarske kuće. Tu kuću nadvisuju i cijelom objektu daju  karakterističan izgled. Svjetla im gore od zalaska do izlaska Sunca kao i danju za vrijeme ograničene vidljivosti. Gorenje svjetala nadziru svjetioničari koji, kada iz bilo kojeg razloga utrne glavno, uključuju rezervno svjetlo.
(JLZ) Zagreb


Svjetioniok Pločica, izgrađen 1887. nalazi se na istoimenom otoku, između Korčule, Hvara i Pelješca

[duje]

                                                          
Obalna svjetla

Obalna svjetla su nečuvana svjetla pomorske rasvjete koje služe pomorcima za orijentaciju, držanje i promjenu kursa u obalnoj plovidbi. Njime se označavaju sve opasne i za navigaciju važne točke na plovnom putu, kao što su rtovi, grebeni, hridi, podvodne prirodne i umjetne                     prepreke, strane kanala i sl. Svjetla sui m ritmička, raznih karakteristika I dometa, uglavnom manjeg dometa od prilaznih svjetala (svjetionika). Uključena su neprekidno noću i danju. Ako su opremljena ušteđivačima (sat, sunčani ventil, fotoćelija), tada su uključena samo od zalaza do islaska Sunca kao i po danu u uvjetima slabe vidljivosti. Po gradni bitno se razlikuju od prilaznih svjetala (svjetionika). Dok su svjetionici uglavnom kuće sa visokim kulama, obalna svjetla su male betonske, kamene ili željezne građevine, na čijem se vrhu nalazi fenjer a u unutrašnjosti druga potrebna oprema (plinske boce, akumulatorska baterija, ispravljač, bljeskač I dr.)
(JLZ) Zagreb

Nekoliko obalnih svjetala:

-hrid Galiola
-hrid Šilo
-rt Ploča
-otočić Maslinjak
-hrid Galera

[duje]

                                                           Lučka svjetla

Lučka svjetla su također svjetla pomorske signalizacije kojima sa označavaju gatovi i pristani u luci radi lakšeg orijentiranja, pronalaska mjesta za pristajanje. Donedavno, bila su to uglavnom stalna svjetla s pogonom na petrolej, koje je palio navečer i gasio ujutro nažigač. Danas kada su luke, lučice i gatovi osvjetljeni, lučka svjetla si ritmička, automatska, bijele, crvena ili zelene boje i malog dometa. Sastoje se iz malih, kamenih, betonskih ili željeznih kula na čijem sa vrhu nalazi fenjer, a u kuli druga potrebna oprema.
(JLZ) Zagreb

Neka lučka svjetla:
-luka Ploče, terminal sjeverna strana
-Resnik-Divulje, glava lukobrana
-Postira- glava lukobrana
-Jelsa zapadni lukobran, glava
-hotel Lav (Podstrana) glava pristana

[duje]

                                                        

                                                          Svjetleće plutače

Svjetleče plutače imaju svjetiljke na rasvjetni plin, acetilen (sada sve više foto-ćelije) i bleskaju paljenjem i gašenjem glavnog žiška. Mali žižak na sporednom plinovodu stalno gori i održava plamen. Plin u tijelu plutače (do 18m³ I 7 bara), koje je obično izduženo poput vretena, tako da se plutača na valovima diže i spušta gotovo u vertikalnom položaju, a što manje ljulja. Plutača je usidrena na 2 do 3 kratka sidrena lanca, da joj se položaj ne promijeni pri promjenama struje i vjetra. Svjetleće plutače na ušćima i u rijekama imaju oblik broda i kormilo, da se na obrću oko lanca. U plitkim vodama imaju ravno dno, radi plićeg gaza, ali su opterečene balastom.
(JLZ) Zagreb

Neke plutače:
-Bol
-Martulin
-hrid Galija
-Drvenik veliki
-bačvice

[duje]

Svjetionik Porer


Pozicija:
44°45,5' N
13°53,8' E

Izgrađen 1833.godine  na hridi Porer, promjer hridi je 80-tak metara, jugozapadno od južnog rta poluotoka Istra, napajanje ie 220V iz javne električne mreže. Automatiziran je i uključen u sustav daljinskog nadzora. Ima stalnu svjetioničarsku posadu.

Nautički podaci:
 
Pozicija 44° 45,5' N / 013° 53,8' E
Visina kule 31m
Karakteristika svjetla B Bl(3) 15s (2(0,3+2,7;0,3+8,7)s
Sektor vidljivosti 255°-147°(252°)
Domet glavnog svjetla 25M
Domet rezervnog svjetla 12M
Visina fokusa svjetla iznad SRM 35m
Karakteristika sirene za maglu 42s (4+4;4+30)s
Domet sirene za maglu 2M
Karakteristika racona Mo(M) 120s
Domet racona 20M
(podatci i slike Plovput)

[duje]

Svjetionik Savudrija

Pozicija:
45°29,4' N
013°29,5' E

Svjetionik Savudrija je najstariji hrvatski svjetionik, izgrađen 1818. Godine. Izgrađen je na sjeverozapadnom rtu poluotoka Istra. Napajanje je iz javne električne mreže, automatiziran i uključen u sustav daljinskog upravljanja. Ima stalnu svjetioničarsku posadu.

Nautički podaci
 
Pozicija 45° 29,4' N / 013° 29,5' E
Visina kule 29m
Karakteristika svjetla B Bl(3) 15s (0,5+3,2;0,5+3,3;0,5+7)s
Sektor vidljivosti 360°
Domet glavnog svjetla 30M
Domet rezervnog svjetla 12M
Visina fokusa svjetla iznad SRM 36m
Karakteristika sirene za maglu 42s (4+4;4+30)
Domet sirene za maglu 2M
Karakteristika racona -
Domet racona
(podatci i slike Plovput)

[duje]

Svjetionik rt Zub

Pozicija:
45°17,9' N
O13°34,4' E

Svjetionik je izgrađen 1872. godine na poluotoku Lanterni, na zapadnoj obali poluotoka Istre. Sastoji se od izdvojenog svjetla i zgrade koja uključuje prizemlje i prvi kat ukupne površine 170m2. U sklopu svjetionika nalazi se skladište. Napajanje zgrade je 220V AC (iz javne električne mreže), dok se vodom opskrbljuje iz gradskog vodovoda. Na svjetioniku je ugrađena biološka jama. Svjetionik je automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora. Sa svjetionika je povučena svjetioničarska posada.
 
Nautički podaci
 
Pozicija 45° 17,9' N / 013° 34,4' E
Visina kule -
Karakteristika svjetla BC Bl(3) 10s (2(0,5+2);0,5+4,5)s
Sektor vidljivosti B018°-325°(307°), C325°-018°(053°)
Domet glavnog svjetla B9M, C6M
Domet rezervnog svjetla -
Visina fokusa svjetla iznad SRM 11m
Karakteristika sirene za maglu -
Domet sirene za maglu -
Karakteristika racona -
Domet racona –
(podatci i slike Plovput)

[duje]

Svjetionik sv. Ivan na pućini

Pozicija:

45°02' N
013°37,1' E

Svjetionik je izgrađen 1853. godine na istoimenoj hridi, na sredini zapadne obale poluotoka Istre. Sastoji se od osmerokutne kamene kule i zgrade koja uključuje prizemlje i prvi kat ukupne površine 200m2. U sklopu svjetionika nalazi se skladište, motornica, pristan, dizalica i spremište za čamac svjetioničara. Napajanje zgrade je 24V DC dobiveno iz solarnih modula ili 220V AC dobiveno paljenjem agregata, dok se vodom opskrbljuje iz vlastite cisterne. Na svjetioniku je ugrađena biološka jama. Svjetionik je automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora. Na svjetioniku je stalna svjetioničarska posada.
 
Nautički podaci
 
Pozicija 45° 02,6' N / 013° 37,1' E
Visina kule 15m
Karakteristika svjetla B Bl(2) 10s (0,5+2,5;0,5+6,5)s
Sektor vidljivosti 360°
Domet glavnog svjetla 24M
Domet rezervnog svjetla 12M
Visina fokusa svjetla iznad SRM 24m
Karakteristika sirene za maglu 30s (4+26)s
Domet sirene za maglu 2M
Karakteristika racona -
Domet racona
(podatci i slike Plovput)