Prvi svetski rat u Sloveniji - fotografije.

[duje]

Gradnja željezničke pruge Dutovlje Kostavnjevica na Krasu

Prije završetka druge bitke na Soči, u komandi AU vojske, došli su do zaključka da postoje problem sa snabdjevanjem na pojedinim dijelovima fronte. Snabdjevanje sjevernog i južnog dijela nije bilo problematično, problem su se javljali na srednjem dijelu fronte. AU se je odlučila graditi željeznicu od postaje Dutovlje - Skopno na pruzi Sežana – Gorica do Kostanjevice na Krasu. Oko 22km dugačku trasu pruge trasirali su od 01. do 28.augusta, gradnja je počela 15.augusta 1915. Gradila ju je 35. željeznićka četa i velik broj ruskih zarobljenika.

Iako je razmak između šina bio normalan, po njoj nisu mogli voziti obični vlakovi. Trasa je pratila vrtače (radi brzine gradnje i što manje osjetljivosti na art. pogotke) sa što manje nasipa. Skoro četvrtina pruge bila je u okukama manjim od 100m promjera, usponi i padovi pruge bili su 50‰.

Pruga je bila građena za posebne generatorske vlakove zvane B-zug konstruktora Ferdinanda Porsche-a. Na lokomotivi je bio vodom hlađeni  6-cilindrični benzinski motor , koji je pogonio električni generator 250V, snage 93kW. Istosmjerna struje je preko šeststepenskog regulatora  pogonila dva elektromotora na osovimana lokomotive. I svaki vagon vlaka imao je na svakoj osi po jedan elektromotor koji je bio kablom povezan sa lokomotivom. Kompozicija je postigla brzinu od 27km/h, nosivost je bila 60t.

Lokomotiva B-zuga mogla je samo vući (nije mogla vozit unatrag), zato su zapadno od naselja Komen, Škrbina i Kostanjevica na Krasu izgradili tri petlje po kojima je vlak mogao okrenuti. Prvih 11km pruhe bilo je u upotrebi već do 04. septembra, petlju kod Kostavnjevice na Krasu završili su mjesec dana kasnije. Dnevni kapacitet pruge bio je 450t, što je bilo neprocjenljivo za snabdjevanje fronte sve do proboja oktobra 1917.

Podaci i slike iz knjige “Po sledeh soške fronte” M.Simića  

[duje]

U 45 minuta bilo je moguće  montirat na kola (točkove) nešto veće obruče sa punim gumama, pa je B-zug mogao voziti i po cestama. Koristio se za prevoz haubice Škoda 30.5cm i 38cm.

[jadran2]

Fotografije s raznih strana
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[duje]

Za obranu gornjeg dijela fronte na Soči bila je presudna pruga koja je išla od Bohinja prema Trstu (tzv “bohinjska proga”). Pruga je jako zahtjevna sa mnogim okukama, tunelima i usponima do 28‰. Baš za takve pruge je poznati austrijski konstruktor parnih lokomotiva, ing. Karl Gölsdorf, projektirao gorsku lokomotivu kkStB 180 sa pet pogonskih osovina.  1., 3. i  5. osovina  bile su aksijalno pomične  2cm, što je omogućavalo da je relativno dugačka i teška lokomotiva savlađivala okuke radijusa 120m. Baš takve locomotive i 1909. godine razvijene lokomotive sa pregrijanom parom, kkStB 80,  vukle su vojne transporte po toj pruzi.

Slika prikazuje muzejski primjerak lokomotive kkStB 80, rastavljena je na željezničkoj postaji Divača. Za Jugoslovenske željeznice izrađena je 1929.godine u tvornici STEG u Floridsdorfu kod Beča. Sa oznakom JŽ 28-006 bila je u upotrebi do sredine sedamdesetih godine prošlog stoljeća.  Tender lokomotive stariji je (1915) i je vozio za vrijeme rata po “bohinjskoj” pruzi.

Slika podaci iz knjige "Po sledeh soške fronte" M. Simića  

[duje]

Iz vrijemena prve i druge bitke na Soči sačuvani su betonski bunkeri (Sredpolje - Redipuglia) u kojima su se borili italijanski vojnici brigada Siena, Savona i Caligari. Kasnije više nije bilo vrijemena za gradnju takvih bunkera, kopale su se kaverne, koje su jedine pružale kakvu-takvu zaštitu od artiljerije.

Slika iz knjige "Po sledeh soške fronte" M.Simića

[duje]

-Ostaci betonske kade (na Sabotinu) u kojoj su se kupali AU oficiri. Voda je dolazila iz Soče pomoću pumpi

-Ostaci probušenih rezervara za vodu pored AU kaverni i baraka ispred nekadašnje komande sektora Rombon - sjeverno od Kraljišča.

Slike iz knjige "Po sledeh soške fronte" M.Simića

[duje]

-Jedan od mnogih spomenika građenih u vrijeme rata

-Solkan poslije rata

[duje]

-1. slika: Identifikacijska "kutijica" italijanskog vonjika. Za vrijeme prvog svjetskog rata nisu se nosile oko vrata, nego su bile ušivene u uniformu.

-2. i 3.slika: AU idnetifikacijske "kutijice". 

[dzumba]

I JNA, a kasnije i VJ imale su istovetne identifikacijske "kutijice" ("matrikule") za identifikaciju stradalih. Znači da je to AU nasleđe.

[duje]

Tekst i slike iz revije "Obramba" SLO

Izložba,  “Naši gorski strelci”,   otvorena je povodom 100. godišnjice 1. svjetskog rata u “Parku vojaške zgodovine” u Pivki ,   organizirana je u saradnji  muzeja iz Gorice , Društvom soška fronta iz Nove Gorice i Vojnim muzejom SV.

Izložba predstavlja priču o carsko-kraljevskom (KundK)  gorskom streljačkom puku br.2 (GSR2),  bio je “najslovenskiji” (po pripadnicima slovenske nacionalnosti), ujedno i prvi slovenski gorski puk, koji se je borio u Galiciji, u Tirolu, na soškoj fronti i uz rijeku Piavu.
 
2.GORSKI STRELJAČKI PUK

Carsko-kraljevski (K und K) Domobranski pješedijski puk br.27 “Laibach” (K.kLIR27) sa sjedištem u Ljubljani, bio je formiran 1901.godine i bio službeno preformiran 01.marta 1911. u gosku jedinicu (Landwehrgebirgsregiment), preformirani su bili i njegovi bataljoni. Poslije reorganizacija bio je LIR-27 sastavljen samo iz dva bataljona (obično su bila tri). Prvi bataljon i komanda bio je smješten u ljubjanskoj domobranskoj kasarni – bio je sastava pet četa, drugi bataljon bio je smješten u Gorici (danas Italija)- komanda i četri čete. Preformiranje je značilo promjenu uniformi, opreme i obuke. Puk je imao zadači zaštitu granice sa Italijom od Gorice do tvrđave Kluže iznad Bovca. 

[duje]

2. gorski streljački puk

Puk za vrijeme prvog svjetskog rata

15. augusta 1914 puk je iz Ljubljane vlakom krenuo na rusko bojište. 26. augusta imao je, kod Przemysla, vatreno krštenje.  Imali su  velikim gubitke, povukli su se, te se ponovo okupili Lvova. Sa pobjeđenom AU Armijo, se povukao Karpate. Decembra 1914., poslije teških borbi kod Wisloke u blizini Jaslowa, u puku je ostalo još samo 500 vojnika, poslije zime u karpatima ostalo ih je još samo 300. Poslije njemačkog prodora kod Gorlica, u maju 1915., puk je napredovao do Dnjestra. U drugoj polovini septembra 1915. Puk je bio premješten na bojište kod Bovca. Na tim položajima je ostao do prolječa 1916.

Sredinom mjeseca marta 1916. puk je premješten sa područja rijeke Soče, vlakom odlazi u Tirol kao pojačanje. 15. maja imao je bataljon, iz sastava puka, na Monte Cengio borbe prsa u prsa sa italijanskom brigadom Forli i izašao kao pobjednik, ali i pored velikih gubitaka napad na susjedno brdo Monte Páu, bio je neuspješan.  Radi ruske ofanzive  puk je morao 24. juna 1916. ponovo u Galiciju. Sa rusima su vodili brobe čitav jul  august krajem augusta 1916. Ponovo su se vratili na sošku frontu. Za vrijeme 8. Bitke na Soči je 2. bataljon od 09.–12. oktobra 1916. Izgubio trećinu ljudstva, za vrijeme odbijaje itlijanskih  napada između Lokvice i Volkovnjaka (Nad Logom). Na tim položajima je ostao  zavrijeme 9. bitke na Soči (29.oktobar-05.novembar 1916.). 05. novembra vratio se u Komen, i tu ih je posjetio general Borojević . 19. marta 1917. Puk je primenovan u 2. Gorski streljački puk  (K.k. Gebirgs Schützen Regiment N.2, GSR 2). Za vrijeme 10. bitke na Soči, puk je bio u rezervi. 11-tu bitku na Soči od 04.-11. Septembra 1917., zajedno se još nekim drugim jedinicama, branio Škabrijel. U tim borbama izgubio je 30 oficira (5 ubijenih, 19 ranjenih, 3 bolestna, 3 nestala), 1173 vojnika (82 mrtva, 507 ranjenih, 121 bolestan, 463 nestala). Oktobra 1917. Puk je poslije proboja fronte kod Kobarida prodirao za Italijanima koji su se povlačili prema rijeci Piavi I tamo stigao 13.novembra 1917. Aprila 1918. Obišli su ih predstavnici grada Ljubljane te im poklonili srebrenu trubu. U junskoj ofanzivi 1918., puk je napadao prema Trevizu, ali su se poslije neuspjeha povukli nazad preko rijeke Piave.

[duje]

2. gorski streljački puk

25. oktobra 1918., u Codroipu, puk se, prije odlaska na frontu, pobunio. Pobunili su se i 29. oktobra i pod vodstvom oficira krenuli prema domovini. U Gorici su promijenili ime u Jugoslovenski gorski streljački puk br.2 i položili zakletvu  “narodnom sevjetu”. Iz 2. gorskog streljačkog puka u Ljubljani je formiran Slovenski planinski puk, koji je sudjelovao u borbama za “sjevernu granicu”. (General Maister….)
 
Tekst i slike  iz revije“Obramba”
http://www.obramba.com/ 

[Bozo13]

Izložba,  “Naši gorski strelci”,   otvorena je povodom 100. godišnjice 1. svjetskog rata u “Parku vojaške zgodovine” u Pivki ,   organizirana je u saradnji  muzeja iz Gorice , Društvom soška fronta iz Nove Gorice i Vojnim muzejom SV.

Bio juče tamo, i nisam poslikao

[duje]

Sljedeće fotografije su objavljene ureviji "Mladina" a posjeduje ih "Muzej novejše zgodovine Slovenije"

-Izbjeglice iz Furlanije poslije proboja fronte kod Kobarida (novembar 1917.)

-Skromna imovina tovari se na vojne vagone

[duje]

Iz "Mladine"

-Za potrebe vojske prikupljanje crkvenih zvona

-Radionice 5.AU armije u Ljubljani, pomanjkanje radne snage su popunjavale žene i zarobljenici