Oklopni automobil wz.34

[MOTORISTA]

Tokom 1921 godine, francuszi su počeli da eksperimentišu sa poluguseničnim sistemom za vozila Citroën B2 /10CV. Ova vozila sledeće dve godine učestvuju u u Saharskom reliju i u prelasku preko Afrike 1924/25. Svo to vreme poljaci su pomno pratili francuske eksperimente i 1923 godine vrše i testiranja ovih vozila. U poljskom generalštabu se smatralo da su ova vozila savršena za očajne puteve, naročito u istočnom delu zemlje, tako da, tokom 1924 godine, kupuju u francuskoj 135 poluguseničnih šasija Citroën-Kegresse B2 10CV, opremljenih gusenicama Kegresse P4T. Od ovih šasija, 90 je odvojeno kako bi se napravili oklopni automobili na njima, dok su ostale planirane za kamione i specijalna vozila. Međutim od preostalih šasija, samo je nekoliko njih iskorišteno, dok su ostale ostavljene u radionicama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Oklopna tela za ova vozila su proizvedena u poljskoj, po projektu inžinjera R.Gaboa i imao je sličan oblik kao i tadašnji francuski oklopni automobili. Prva dva prototipa su bila završena 1925 godine, kada dobijaju oznaku wz.28. Serijski prmerci počinju da stižu u jedinice tokom 1927, a zadnje vozilo je završeno 1930. godine. Po dolasku u jedinice se pokazalo da su performane vozila razočaravajuće. Maksimalan brzina na putu je iznosila oko 30 km/h, dok je van puta bila daleko manja. Gusenični mehanizam je zahtevao puno održavanja, a gumene gusenice su se brzo habale i kidale. Zbog svega toga je, 1933 godine, odlučeno da se vozila modifikuju u obične oklopne automobile sa točkovima, koristeći kamionske delove. Razvoj modifikacije je poveren Tehniškom Opitnom Birou Oklopnih Vozila ( BBT BP), a prvo vozilo je modifikovano početkom 1934 godine. Vozilo odlazi na ispitivanja koja su trajala od aprila do jula iste godine, a generalštab je bio zadovoljan rezultatima. Brzina na putu je povećana, dok je van puta smanjena u odnosu na vozila wz.28, ali su bila veoma pouzdana, za razliku od prethodnika. Generalštab već u julu donosi odluku da se vozila modifikuju i daje im oznaku wz.34.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Od 1934 do 1938 godine je ovako modifikovano, najverovatnije, 87 vozila. Modifikacije vozila su izvedene u tehničkim radionicama pri jedinicama, uz pomoć dobijene dokumentacije od strane BBT BP-a. Vozila su modifikovana u tri verzije koje su se razlikovale po upotrebljenim motorima, transmisiji i nekim mehaničkim detaljima, kao i po obliku. Ove verzije su označavane kao wz.34, wz.34-I i wz.34-II.

Konstrukcija

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Šasija vozila se sastojala od pravougaonog rama na kojem su se nalazili točkovi i amortizeri. Prednji amortizeri su bili opruge, dok su se na zadnjem kraju nalazili gibnjevi. Pod vozila se sastojao od hrastovih dasaka , spojenih zavrtnjima za ram i nije bio oklopljen. Pogon je činio jedan motor Citroën B-14 sa 20 KS na vozilima wz.34, FIAT-108 sa 20 KS na vozilima wz.34-I ili FIAT-108-III sa 25 KS na vozilima wz.34-II, koji se nalazio u prednjem delu vozila. Transmisija se sastojala od menjačke kutije sa 3 brzine za kretanje napred i jedne za kretanje unazad. Na vozilima wz.34 je bio ugrađen reduktor, koji je omogućavao da ova vozila imaju 6 brzina napred i 2 nazad, ali on nije bio ugrađen na ostale verzije. Zbog toga su one dobile drugačiju transmisiju, sa 4 brzine napred i jednom unazad. Sva vozila su imala zadnju vuču. Kočioni mehanizam je bio mehanički na vozilima verzije wz.34, dok je na ostalim ugrađen hidraulički sistem. Na svim vozilima je bila ugrađena i pomoćna motorna kočnica. Električne instalacije su bile za napon od 6V na vozilima prve serije, dok su druge dve imale instalacije za napon od 12V.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Telo vozila se sastojalo od oklopnih ploča debljine 6 do 8 mm koje su zakovicama ili zavrtnjevima bile spojene na ram i međusobno. Na vozilima prve serije oklopne ploče su postavljane u vertiklanom položaju, dok su kod ostalih verzija ploče dobile mali nagib. Na vozilu su se nalazila dvoje vrata, i to jedna sa leve strane a druga na zadnjoj strani vozila. Vidljivost iz vozila su omogućavali otvori, i to dva  sa svake strane vozila i jedan za vozača. Ovi otvori su zatvarani jednostavnim poklopcima u borbi, a na sebi su imali male proreze, kao i većina vozila iz tog perioda. Za noćnu vožnju vozila su imala jedan far sa vozačeve strane. Posada se sastojala od dva člana, vozača i komandira, koji je ujedno bio i nišandžija. Za vreme vožnje, komandir je sedeo na klupici pored vozača, dok je za vreme borbe sedeo na kajšu koji je bio prikačen za zidove vozila, isto kao i kod tenka Renault FT-17. Kako vozila nisu imala ugrađeni radio, komunikacija se odvijala pomoću raznobojnih barjačića. Kupola je bila osmougaonog oblika i nalazila se na zadnjem delu vozila, a na gornjoj strani je imala osmougaoni poklopac iz dva dela.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[MOTORISTA]

Naoružanje

Naoruanje vozila se sastojalo od topa kalibra 37 mm SA-18 Puteaux L/21 ili mitraljeza 7.92mm Hotchkiss wz.25. Topom je bilo naoružano oko 30 vozila, dok su ostala imala mitraljez. Za topve je nošeno 96 do 100 granata, dok je bojevi komplet mitraljeza bio 2000 metaka. Vozila sa topovima su bila komandna vozila u jedinicama.

Bojenje i označavanje

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na početku karijere vozila su bila ofarbana u takozvanu „japansku“ šemu bojenja, koja se sastojala od tamno braon, zelenih i pesak žutih mrlja, koje su bile međusobno razdvojene linijom od crne boje. Tokom 1936 godine, vozila dobijaju novu maskirnu šemu, koja se sastojala nejednakih mrlja zelene, tamno i svetlo braon boje. Unutrašnjost vozila je bila pesak žute boje. Od oznaka vozila su nosila registarske tablice, ali su one bile u unutrašnjosti vozila. Do 1937 registracije su bile nafarbane i na prednjem kraju. Sa spoljne strane su nošene samo oznake u vidu kruga ( 1. vod), trougla ( 2.vod) ili kvadrata ( 3.vod).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U službi

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ova vozila su pretstavljala glavni tip oklopnih automobila u poljskom naoružanju. Pre rata su korištena za obuku u sledećim oklopnim bataljonima, 1, 4, 5, 6, 7, 8 i 12. Ovi bataljoni su bile velike mirnodopske jedinice i ne treba ih mešati sa jedinicama stvorenim u ratu. Uostalom jedinice stvorene prilikom mobilizacije dobijaju naziv divizion. Za vreme mobilizacije, od ovih vozila se formira 10 eskadrona oklopnih automobila, a svaki je dodeljen po jednom bataljonu/divizionu. Svaki eskadron se sastojao od 7 vozila, dok je komandant bataljona/diviziona imao i jedan, svoj lični, oklopni automobil wz.34.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

1939 godine, ova vozila su već bila zastarela i u lošem stanju zbog konstantne obuke koja je na njima sprovođena. Kao i ostali oklopni automobili i oni su bili predviđeni za stražarske dužnosti, izviđanje i patroliranje, ali kako je situacija sa oklopnim vozilima bila kritična, i ova vozila uzimaju učeđće u borbi. Vozila su, uglavnom, operisala po poljskim drumovima, a veliki nedostatak im je bio nemogućnost samostalnog prelaženja većih vodenih prepreka. Osim toga poljaci su imali i velikih problema sa snabdevanjem benzinom tokom rata, tako da je deo vozila morao da bude napušten i zbog toga.
Iako njihov ratni put nije bio spektakularan, ova vozila su ipak bili radnji konji poljskih eskadrona oklopnih kola. Njihove posade su ih koristile najbolje što su mogle i umele i često su svojom hrabrošću nadoknađivale sve njihove nedostatke, uspevajući da unište i nekoliko neprijateljskih oklopnih vozila.

[MOTORISTA]

Prvog dana septembra, za vreme bitke kod sela Mokra, oklopni automobili i tankete iz sastava 21. oklopnog bataljona, podržavaju kontra napad 2.puka protiv nemačkih tenkova koji su ugrozili jednu poljsku bateriju. Vozila izlaze iz šume i napadaju zbunjene nemce, koji otvaraju vatru na njih, a u opštoj konfuziji neki počinju da gađaju i sopstvene tenkove. Iako su poljaci izgubili 3 oklopna automobila, a jedan je bio oštećen, uspevaju da nateraju nemce na povlačenje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

1. septembra, vozila iz sastava 71. oklopnog bataljona vode borbe sa nemačkim jedinicama iz sastava graničnih trupa, kao i sa lokalnim pripadnicima NSDAP-a u rejonu gradića Leszno. Sledećeg dana, zajedno sa jednom četom III/55 pešadijskog bataljona, goneći neprijatelja prelaze poljsko-nemačku granicu i upadaju u selo Koenigsdorf ( danas Zalecze) i tu uspevaju da unište nekoliko vojnih vozila. Posle toga se povlače i štite trupe Wielkopolske borbene grupe, sve do povlačenja posle bitke na Bzuri, kada bivaju uništena od strane svojih posada zbog nemogućnosti prelaska preko reke.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Vozila 51. bataljona su uveče poslani da potraže nemačke oklopne automobile, koji su progonili poljsku pešadiju kod sela Slupia. Tokom noći oni nailaze na nemačku jedinicu na zastanku, osvetljavaju je svojim reflektorima i otvaraju vatru po posadama koje su se razbežale i ostavile poljacima sva tri oklopna automobila. Dva dana kasnije automobili iz  iste jedinice su operisali južno od sela Kielce, kada s boka napadaju kolonu nemačkih vozila i dva oštećuju. Sledećih dana štite povlačenje poljske pešadije, a preostala vozila su bila uništena tokom borbi 8/9 septembra u rejonu Ilza, kada su, zajedno sa tanketama, napali motorizovanu kolinu 3. nemačke divizije. Uprkos iznenađenju i konfuziji koju su stvorili kod nemaca, ovi uspevaju da se pregrupišu, srede i unište napadače.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Vozila iz sastava 61. bataljona su štitila bok borbene grupe Kresowa i napadale nemačku 24. pešadijsku diviziju. 7. septembra, prilikom izviđanja, nailaze na štab divizije, ali uprkos iznenađenju 2 vozila bivaju uništena PT topovima. Poslednju borbu su vozila ove jedinice imale 13. septembra, zajedno sa vozilima 11 bataljona, u rejonu gradića Seroczyn. Vozila 33. bataljona su se, 8. septembra, povlačila pred 3. nemačkom divizijom iz Radoma za Pulawy i tom prilikom su uništila jedan nemački oklopni automobil u okolini gradića Zvolen, a kasnije još tri vozila ispred gradića Pulawy. Poslednja vozila ove jedinice su bile uništena tokom proboja kod gradića Tomaszow Lubelski 18/19 septembar.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Poslednja jedinica koja je koristila ova vozila je bila 91. bataljon, prilikom svojeg povlačenja prema mađarskoj granici. 23. septembra ovu jednicu iznenađuju sovjetske trupe, a oklopni automobili intervenišu tom prilikom i sprečavaju njeno zarobljavanje. Na žalost sva vozila su morala da budu uništena, kada su se putevi pretvorili u kaljuge zbog obilne kiše 27. septembra.

Nemci su po završetku operacija sakupili sva vozila ovog tipa i neka od njih osposobili za policijsku službu u okupiranoj poljskoj. Poljski izvori navode da je 18 ovih vozila, najverovatnije, predato oružanim snagama NDH 1941 godine, ali ja za to nisam mogao da nađem potvrdu kod naših autora.

Danas postoji samo jedna replika ovog vozila.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

     tip: izviđački oklopni automobil
     težina: 2,2 t
     posada: 2 člana
     dužina: 3,75 m
     širina: 1,95 m
     visina: 2,22 m
     naoružanje: 1x37 mm Piteaux SA18/21 sa 69 do 100 granata ili 1x7,92 mm Hotchkiss wz.25 sa 2000 metaka
     oklop: prednji i zadnji deo tela, stranice i kupola 8 mm, pokrov 6 mm, pod nema
     motor: jedan redni četvorocilindrični vodom hlađeni četvorotaktni benzinski motor Citroën B-14 sa 20 KS ( wz.34) ili FIAT-108 sa 20 KS ( wz.34-II) ili FIAT-108-III sa 25 KS ( wz.34-III)
     brzina: 50/55 km/h
     radijus: 180/250 km
     uspon: 18°
     gaz: 0,3 m

[MOTORISTA]

Zarobljeni i uništeni wz.34

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[MOTORISTA]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]