PALUBA
March 29, 2024, 08:09:39 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 [10] 11   Go Down
  Print  
Author Topic: Torpedo podvodno oružje u Mornaricama Svijeta  (Read 113782 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #135 on: March 07, 2014, 05:30:25 pm »


Ne nije nikakva greška, reč je o podvodnoj raketi 533mm koja postiže brzinu od oko 350km/h. O "Škvalu" je već naširoko pisano na "Palubi". Raketotorpedo Škval može imati "specbojepripas" (nuklearnu b/g), a tokom 2000ih razvijena je i klasična bojeva glava, mase oko 250kg. Škval ima sistem vođenja, ali je nesporan fakt da posle lansiranja u vodi diže nesnosnu buku koja se na dobrom sonaru čuje na stotine kilometara. Domet Škvala nije veliki, ne veći od 20 km.
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #136 on: March 07, 2014, 05:35:57 pm »

Hvala.
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #137 on: March 08, 2014, 09:30:13 pm »

Pošto smo se zadržali na ruskom Škvalu i tematici vezanom uz njega i torpeda, prenjeti ćemo jedan zanimljiv članak koji je također objavljen na stranici "Hrvatski Vojnik" autor je Igor Spicijarić a naziv ovog zanimljivog članka je ;

Superkavitacijski suparnici - ugriz Barracude

Barracuda je naziv za njemačku eksperimentalnu superkavitacijsku podvodnu raketu koja bi podvodnom ratovanju u vrlo bliskoj budućnosti trebala dati sasvim novu dimenziju: brzinu i pokretljivosti. Njezinom pojavom i uvođenjem u operativnu uporabu ruski Shkval je dobio vrlo ozbiljnog i opasnog konkurenta

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća s druge strane željezne zavjese počele su obavještajnim kanalima pristizati na Zapad šture vijesti o novom ruskom podvodnom oružju, torpedu sposobnom da se kreće do tada nezamislivim podvodnim brzinama i kojemu ne može pobjeći ni jedan američki brod ili podmornica. Nakon nekoliko godina strpljivog obavještajnog rada u zapadnim vojnim krugovima postalo je jasno o čemu je zapravo riječ. SSSR je razvijao novi oblik podvodnog raketnog projektila, sposobnog za postizanje velikih podvodnih brzina, naoružanog nuklearnom bojnom glavom. Spoznaja da ideološki i vojni suparnik raspolaže oružjem koje u trenutku može anulirati tehnološke prednosti koju su uživale američke podmornice nad sovjetskim, nije bila nimalo ugodna. Ovo sovjetsko "super" oružje godinama je bilo obavijeno velom tajni i najrazličitijih špekulacija, sve dok početkom 1990. nije bilo prvi put predstavljeno javnosti. Tada se doznalo da je riječ o raketnom projektilu a ne torpedu, koji svoje ekstremno visoke podvodne brzine može zahvaliti efektu superkavitacije. Prema službenim sovjetskim podacima to je oružje, koje će postati poznato pod imenom Skhval VA -111, već do tada bilo najmanje desetak godina u operativnoj uporabi. Njegov razvoj započeo je početkom 1960. godine, kada je tadašnji sovjetski istraživački institut NII-24, koji se do tada bavio razvojem topničkog streljiva, dobio zadaću da pomogne u razvoju podvodnog superbrzog oružja, sposobnog za uništavanje ponajprije američkih nuklearnih podmornica. Sovjetska je vlada 14. svibnja 1964. osnovala Istraživački institut za primijenjenu hidromehaniku, koji je uz kijevski "Institut za hidromehaniku" postao središnje mjesto za razvoj superkavitacijskih oružja. Nasljednik tih istraživačkih ustanova je današnje Regionalno znanstveno-istraživačko udruženje (NII PGM). Svoju prvu internacionalnu prezentaciju ovo, tada futurističko oružje imalo je na međunarodnoj izložbi naoružanja i vojne opreme IDEX 95 u Abu Dhabiju, ali tada nije bilo ponuđeno na prodaju. Nekoliko godina poslije modernizirani Skhval dobio je i bojnu glavu punjenu visokorazornim klasičnim eksplozivom i sustav automatiziranog navođenja na cilj. Prva testiranja tog "pametnog" Skhvala provedena su u organizaciji ruske pacifičke flote početkom 1998. godine. NII PGM je također razvio izvoznu modifikaciju ovog oružja, tzv. Skhval-E (E - oznaka za export) koja je prvi put predstavljena na izložbi IDEX 99. u Abu Dhabiju. Tada je i službeno bilo objavljeno da je godinu dana prije Rusija prodala 40 komada ove inačice Kini. Šest godina poslije, na izložbi MAKS 2005. u Žukovskom kod Moskve, te na izložbi pomorske opreme i naoružanja u Petrogradu ruska vojna industrija je predstavila inačicu Shkvala-E namijenjenu za obalnu obranu i posebno prilagođenu za uporabu u litoralnom pojasu. Sustav se sastojao od nadzornog radara, spregnutog s elektrooptičkim i sonarnim nadzornim sustavima te različitim lansirnim platformama. Skhval-E se tako može lansirati s površinskih platformi, podmornica i podvodnih instalacija na dubinama i preko 100 m. Prema saznanjima o kojima je na široko izvještavao i zapadni tisak, Iran je tijekom 2006. također uspješno testirao slično oružje, pod nazivom Hoot. S obzirom na postignutu brzinu od 225 čv (oko 360 km/h) sasvim je sigurno riječ o nekoj od izvedenica iz temeljnog ili izvoznog Shkvala.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Škval

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Škvalova kavitatorska glava

Ovaj uvodni dio bio je svakako potreban da bi se manje upućenim čitateljima bar približno dočaralo o kakvom je oružju riječ. Gotovo trideset godina i samo spominjanje Skhvala bilo je dovoljno da se i najiskusnijim podmorničarima američkih i ostalih zapadnih flota ledi krv u žilama. Podvodni projektil, kombinacija rakete i torpeda bio je nekoliko puta brži od bilo kojeg klasičnog torpeda razvijenog do danas.
Zahvaljujući njegovim ekstremnim brzinama, protivničkim podmornicama bilo je na raspolaganju tek nekoliko desetaka sekundi za bijeg. Najčešće to nije bilo tehnički moguće, pogotovo ako se radilo o oružju s nuklearnom bojnom glavom. Američki stručnjaci nazvali su Skhvala "oružjem krajnje odmazde" jer bi uz protivničku podmornicu nastradala i ruska koja je lansirala Shkvala. No, neosporne prednosti koje je Skhvalu davala njegova ogromna brzina bile su i njegova najveća mana. Raketna propulzija je iznimno bučna i otkriva se pod vodom gotovo trenutačno čak i na velikim udaljenostima. Također svaka devijacija od potrebne minimalne brzine potrebne za održavanje superkavitacijskih uvjeta kretanja ili nagliji manevar umanjuje ili posve degradira njegove osnovne funkcionalne i operativne prednosti.

Načela superkavitacije i primijenjena rješenja

Osnovni zakoni mehanike fluida odavno su poznati i na njihovoj praktičnoj uporabi temelje se tehničke discipline kao što je hidraulika. Jedan od osnovnih tehničkih pojmova u hidraulici je pritisak, a on je najveći u tekućini koja miruje. S povećanjem brzine pritisak se u tekućini smanjuje. Progresivnost te fizičke pojave je tolika da kad brzina strujanja tekućine (ili tijela kroz tekućinu) dostigne određenu kritičnu vrijednost, lokalni izostanak pritiska dovodi do pojave isparavanja u vodi otopljenih plinova. U tekućini koja struji brzinama većim od kritične, stvara se sve više plinskih mjehurića koji se uglavnom zadržavaju uz stijenke predmeta koji se kreće u tekućini. Nasuprot tome, smanjenje brzine ispod kritičnih vrijednosti dovodi do porasta pritiska u tekućini, što uzrokuje povećanje pritiska na stvorene mikroskopski vidljive plinske mjehuriće koji implodiraju. Opisana fizička pojava naziva se kavitacija i u gotovo 99,99 % slučajeva je štetna. Vrlo je česta kod lopatica vodenih i parnih turbina te posebice kod brodskih vijaka. Konstantne implozije bezbrojnih plinskih mjehurića nisu ništa drugo nego mehanički udar vode u površinu pod određenim pritiskom koji mehanički razara i najotporniji materijal. Upravo se zbog te pojave uvijek nastoji brzina strujanja tekućine u nekom tehničkom sustavu održati ispod kritične brzine da bi se izbjegla pojava kavitacije. Osim toga predmetu koji se giba kroz vodu ona pruža i određeni otpor zbog svoje viskoznosti i trenja koje se razvija između vode i tijela koje se kroz nju giba. Veličine tih otpora rastu u ovisnosti o oplošju i brzini tijela koje se kreće kroz medij. Ali, što bi se dogodilo kad tijelo koje se kreće kroz medij, u ovom slučaju vodu, uopće ne bi bilo u kontaktu s njom?

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Upravo od tog pitanja krenuli su sovjetski znanstvenici i vojni dizajneri kad su započeli idejni razvoj ekstremno brzog superkavitacijskog podvodnog oružja. Znanstvenici su razvili teoriju i praktično je potvrdili pokusima, da je moguće tijelo koje se kreće kroz vodu iznad kritične brzine "omotati" zračnim mjehurom i na taj ga način potpuno izolirati od okoline tj. same vode. Na taj način, podvodni projektil se kreće kroz vodu gotovo ne nailazeći na nikakav otpor jer se između njega i vode nalazi plinom ispunjen prostor, čija je gustoća pa samim trenje i otpori koje pruža daleko manji nego što ih pruža voda. Ovu, ekstremnu pojavnost kavitacije znanstvenici su prozvali superkavitacija. Teoretski sve izgleda jednostavno, ali vodeće zemlje svijeta potrošile su više od četrdesetak godina u razvoju ovog tipa oružja, koje je još uvijek daleko od masovne proizvodnje i dovoljno uporabljive praktičnosti. Izgraditi oružje koje će u samom trenutku lansiranja imati veliku startnu brzinu, sposobnost da u relativno malom i ograničenom volumenu cilindra nosi snažnu bojnu glavu, raketni motor i gorivo za njega te prikladan vrh (tzv. kavitator) koji će na optimalan način stvarati mjehuriće koji će obavijati podvodni projektil nije bio nimalo lak zadatak. Sovjeti su taj problem riješili uporabom posebno dizajniranog prstenastog nosnog kavitatora, uporabom sustava "upumpavanja" jednog dijela plinova nastalih radom raketnog motora u nastali kavitacijski mjehur (radi povećanja i lakšeg održavanja) kao i sustavom jednostavnih repnih izvlačivih stabilizatora radi održanja smjera. I tako pojednostavljen prikaz ovog oružja ulijevao je strahopoštovanje iz tri osnovna razloga:

-Mogućnosti nošenja nuklearne bojne glave
-Ogromne brzine, veće od 200 čv
-Iznimno kratko vijeme od trenutka lansiranja potrebno da dosegne svoje ciljeve i uništi ih. Ugroženi ciljevi na maksimalno učinkovitom dometu imaju otprilike 60 - 90 sekundi za poduzimanje protumjera ili za pokušaj manevra izbjegavanja. Koliko je to moguće i u praksi još nije provjereno.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Kavitator

Osim svojih izvanrednih taktičkih odlika Shkval ima i niz mana: superkavitacija i raketna propulzija imaju kao stalnog pratitelja strašnu buku, koja od trenutka lansiranja demaskira oružje i platformu koja ga je lansirala. Drugi je nedovoljno veliki domet samog oružja, koji u slučaju uporabe taktičke nuklearne bojne glave može biti pogibeljan i za lansirnu platformu (podmornicu) ako se nalazi preblizu svome cilju. Treći je što nema precizniji sustava samonavođenja. Svaki oštriji manevar promjene kursa pri brzini većoj od 200 čvorova usko je povezan s opasnošću implozije superkavitacijskog omotača. Zbog toga svaki manevar pri takvoj brzini mora biti izveden tako da se spriječi degradacija superkavitacijskog mjehura koji obavija podvodni projektil. Borbeni zaokreti su manji i nježniji a to je opet povezano s određenim usporenjima i povećanoj izloženosti protivničkim protumjerama. Rusi su pokrenuli proces modifikacije i osuvremenjavanja na tom polju, te ostaje da se vidi koliki su napredak stvarno polučili.

Američki i francuski superkavitacijski programi

Unatoč činjenici da su SAD otpočele svoja prva superkavitacijska istraživanja još tamo daleke 1950. godine, američka ratna mornarica se relativno brzo odlučila za razvoj drugih podvodnih tehnologija. Posebno za razvoj stealth-tehnologija koje su dobile prednost u odnosu na superbrza podvodna oružja.
Razvoj superkavitacijskih oružja u SAD bio je u ovlasti Office of Naval Research (ONR) sa sjedištem u Arlingtonu. Generalno gledajući napori ONR-a bili su tada usmjereni na razvoj dviju različitih superkavitacijskih tehnologija: projektila i torpeda. ONR je razvio i ponudio američkoj mornarici dva projekta: RAMICS i AHSUM. Projekt RAMICS (Rapid Airborne Mine Clearance Systems) predstavljao je borbeni sustav instaliran na helikoptere kojim bi se iz zraka uništavale plivajuće ili blizu površine plitko uronjene sidrene mine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sljedeći korak u razvoju superkavitacijske projektilske tehnologije je podvodni top koji rabi Adatable High Speed Undersea Munitions (AHSUM). Rije je zapravo o svojevrsnom superkavitacijskom kinetičkom streljivu, koje bi se ispaljivalo iz posebnih topova smještenih u vodonepropusne kupole na podvodnom dijelu trupa broda, odnosno po obodu lakog trupa podmornice. AHSUM bi trebao postati podvodni ekvivalent površinskom PZO Phalanx sustavu. Druga superkavitacijska tehnologija u čiji je razvoj ONR uložio dosta truda je superbrzi torpedo sposoban da uz odgovarajući sustav navođenja održava brzinu od 200 čv na daljinama koje su više nego dvostruko veće od onih koje može dosegnuti Shkval. Projekt se razvija pod patronatom NUWC, koji podupire nekoliko različitih znanstvenih instituta. Ozbiljni tehnički i sustavski izazovi koji su se ispriječili pred američkim znanstvenicima u razvoju željenih odlika ovog torpeda zadire u područja lansiranja, hidrodinamike, akustike, navođenja i propulzije. Prema dostupnim podacima, smjer u kojem se kreće razvoj ovog oružja je primjena raketnog motora koji bi rabio čvrsto gorivo na bazi aluminija, magnezija ili litija. Aluminij koji je relativno jeftin, vrlo je često glavni sastojak takvih metaliziranih raketnih goriva kojima pomaže razviti reakcijsku temperaturu od čak 10600 °C. Jedan dio topline koju razvija takav propulzijski sustav rabio bi se u posebnom odjeljku (gdje bi temperatura iznosila 675°C) za vaporizaciju morske vode. Tako proizvedena para podupirala bi, proširivala i održavala stvoreni superkavitacijski mjehur. Prvi testovi s Vortex komorama za izgaranje pokazuju da čvrsta goriva na bazi aluminija mogu osigurati i do 20% veći potisak od onog koji mogu stvoriti standardni raketni sustavi propulzije.
U posljednjih petnaestak godina i Francuska je razvijala superkavitacijska oružja. Nekoliko razvojnih programa provode se pod patronatom DRET-a (Directorat of Research & Studies and Techniques). Glavni razvojni program koji podupire DRET dobio je naziv Action Concertee Cavitation (ACC). Izvješća pokazuju da francuska vlada snažno podupire ovaj tajnoviti program razvoja superkavitacijskog oružja. Prema nekim spoznajama Francuska je od Rusije kupila nekoliko primjeraka Shkvala radi evaluacije. Testiranje prototipa zračnolansirajućeg protuminskog superkavitacijskog projektila bilo je provedeno na zajedničkom francusko-njemačkom istraživačkom institutu u Saint-Louisu.


* 1.jpg (36.46 KB, 200x277 - viewed 714 times.)

* 2.jpg (28.45 KB, 200x133 - viewed 667 times.)

* 3.jpg (88.67 KB, 600x446 - viewed 348 times.)

* 4.jpg (17.33 KB, 200x133 - viewed 649 times.)

* 5.jpg (85.95 KB, 600x660 - viewed 395 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 02:57:02 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #138 on: March 08, 2014, 09:38:54 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Barracuda dolazi

Za razliku od SAD-a i Francuske, a pogotovo od ruske prakse, njemački napori u razvoju superkavitacijskog oružja uvijek su se kretali u smjeru konstrukcije malog, brzog, okretnog i "pametnog" oružja koje će moći zaštititi brodove i podmornice od nadolazećih torpeda, uključivši i toliko spominjani superbrzi Shkval. Inercijalno vođeni podvodni superkavitacijski raketni projektili sposobni su razviti brzine znatno veće od 200 čvorova. Za razliku od svojih prethodnika, Barracuda se odlikuje vrlo sofisticiranim sustavom inercijalnog vođenja, autopilotom, kaskadnim "roll-pitch" sustavom nadzora kretanja po pravcu i dubini, sonarnim kompleksom te propulzijskim sustavom sposobnim da "prežive" i efikasno odrađuju svoje funkcije u vrlo zahtjevnom okruženju i pod izuzetno velikim vrijednostima akceleracija i posebno velikim impulsnim silama. Njemački konstruktori su brzo i ispravno zaključili da fizički zakoni i sami gabariti velikih podvodnih oružja idu na štetu odlika agilnosti.

Barracuda je raketni projektil dugačak tek nešto više od 1,6 m i dijametrom od 180 mm. Tijekom svoje podvodne putanje kreće se u svom superkavitacijskom mjehuru. Plinska ovojnica u potpunosti ga obavija, izuzetkom nosnog konusa koji je čitavo vrijeme u kontaktu s vodom i služi za upravljanje po pravcu i dubini. Barracuda je zajednički projekt njemačkog industrijskog konzorcija koji čine Diehl BGT Defence (DBD), Atlas Electronics (AE) i Technics matemamatische studiengesellschaft (TMS). Teoretski razvoja traje desetak godina. Ispitivanija različitih modela i prototipova obavljala su se uz pomoć i koordinaciju Applied Research Labaratory (ARL) u njihovu kavitacijskom tunelu. Unutar spomenutog njemačkog konzorcija obavljena je podjela poslova pa je tako DBD bio zadužen za razvoj sustava navođenja, navigacije i nadzora, za razvoj sonara bio je zadužen AE, dok je TMS bio zadužen za razvoj kavitacijske ventilacije i propulzijskog sustava. Osim toga, razvojni uredi konzorcija morali su riješiti i druge probleme koji su vezani uz sasvim praktične situacije kao što su:

-studija izvedivosti superkavitacijskog projektila za protutorpednu obranu,
-lansiranje s podmornice ili površinskog broda,
-simulacijski modeli i scenariji obrane od lakih (LWT) i teških torpeda (HWT) i drugih ciljeva,
-razrada različitih modela primjene i koncepata vođenja oružja, itd.

Jedan od najvećih problema koji se trebao riješiti bio je nadzor i vođenje projektila. Na vrhu projektila nalazi se nosni konus odnosno kavitator. Kavitator je oblikovan tako da pri kretanju omogući pojavu kavitacije. Osim toga on ima još dvije vrlo važne funkcije:

-prva funkcija se odnosi na nadzor putanje projektila (kanard konfiguracija);
-druga funkcija se odnosi na detekciju cilja i navođenje pomoću sonarne antene.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kormilo projektila predstavlja sam nosni konus odnosno kavitator. Zakretanje kavitatora u željeni položaj izvodi se preko posebno modificiranog akutatora koji dobiva podatke iz posebne sekcije "roll-pitch" upravljačkog mehanizma koji usmjerava projektil prema detektiranom cilju i ujedno obavlja kompenzaciju valjanja i zakretnih momenata koji se javljaju uzduž tijela superkavitacijskog projektila. Vektorski nadzor potiska (TVC - Thrust Vector Control) je također bilo temeljito ispitan kroz čitav niz simulacija. Njegov utjecaj nije moguće iskoristiti za manevarbilnost projektila budući da se na sadašnjem stupnju razvoja gotovo kompletno gorivo mora trošiti na stvaranje i održavanje potiska i brzine, te samim tim i na stvaranje, širenje i održavanje plinskog omotača između tijela i vodenog okoliša. Sva provedena ispitivanja potvrdila su da je kanard nadzor kretanja pomoću nosnog konusa superiorniji i učinkovitiji od TVC kontrole.

Antena sonara smještena je u samoj bazi nosnog konusa. Dvostruka namjena nosnog konusa (kao kormilo i kao sonar) nametnula je iznalaženje unikatnih mehaničkih rješenja, čija se realizacija i integracija pokazala iznimno kompleksnom. Inercijalna mjerna jedinica (IMU), autopilot i sustav inercijalne navigacije rabe se za stabilizaciju i inercijalno vođenje projektila. Da bi se izbjegli štetni efekti uzrokovani velikim akceleracijama i trzajima (impulsnim silama) za povezivanje unutrašnjih komponenti s žirokompasom, rabe se isključivo optički kablovi. Kut kavitatora ima ključnu ulogu u održavanju stabilne superkavitacije i ostvarivanja manevarske agilnosti oružja.
Najvažniji tehnološki element Barracude, u čitavoj filozofiji njezine konstrukcije jest mehanizam uspostavljanja i proces održavanja kavitacijskog plinskog mjehura već u početnoj fazi putanje projektila. Veličina statičkog pritiska ovisi o dubini i lokalni kavitacijski uvjeti ovise o dubini uronjenog tijela. Plinski generator/ventilator smješten u tijelu projektila služi za ventilaciju i upuhivanje dijela produkata izgaranja u stvoreni zračni mjehur i na taj način čini ga neovisnim od utjecaja dubine. Da bi superkavitacijski uvjeti bili u stabilnom području za čitavo vrijeme putanje ovog podvodnog projektila, raketna propulzija mora osigurati stabilan rad motora, stalnu veličinu ubrzanja, ali i stabilizirane značajke putanje da ne bi došlo do degradacije ili u krajnjem slučaju do implozije superkavitacijskog omotača - mjehura.
Trenuačtno dosegnute manevarske sposobnosti Barracude najbolje se mogu ilustrirati sljedećim podacima:

-kutna brzina zaokreta 100° / sek
-maksimalna brzina > 200 čv
-polumjer okreta < 60 m
-vrijeme za okret od 360° < 3,6 sek

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prema podacima njemačkih konstruktora, Barracudin sonar može otkriti i pratiti cilj veličine teškog torpeda na udaljenostima većim od 200 m. Podaci su utemeljeni na podacima dobivenim tijekom ispitivanja u realnim uvjetima na njemačkom ispitnom poligonu. Nakon inercijalnog dijela putanje do predviđene točke presretanja (koja je proračunata na lansirnoj platformi prije lansiranja), projektil prelazi u završnu fazu samonavođenja kada njegov sonarni senzor armira podatke o cilju. Na taj način je osigurana efikasna neposredna (bliska) posljednja crta obrane od opasnosti koju predstavljaju Shkval i sve njegove izvedenice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Barracudine operativne mogućnosti

Na sadašnjem stupnju tehnološkog razvoja moguća su dva koncepta protupovršinske obrane inercijalnim tipom navođenja Barracude s brodova.
Prvi koncept, potpunog inercijalnog navođenja rabi se kod neutralizacije stacionarnih (ili gotovo stacionarnih) ciljeva kao što su sidrene mine. Drugi koncept sastoji se od dvije faze. Prva faza je inercijalna a u drugoj fazi se uključuje sonarni sustav koji zahvaća, prati i presreće cilj koji se kreće (torpedo). Domet, kompleksnost i naposljetku cijena pojedine inačice Barracude ovisit će o dubinama i dometima na kojima će se tražiti operativna sposobnost ovog borbenog sustava.
Zanimljiva inačica produljenja efikasnog dometa Barracude zasnovana je na aplikaciji nazvanoj Trojanski konj, koja će uskoro biti ozbiljno ispitivana i evaluirana. Premisa je da se superkavitacijski projektil transportira što je moguće bliže zoni operacija ili borbenog djelovanja. Borbena platforma lansirala bi posebno modificirani klasični laki ili teški torpedo. Taj modificirani torpedo imao bi u sebi ugrađen lansirni kontejner iz kojeg bi se mogao lansirati superkavitacijski projektil. Na taj način bi se Barracuda mogla približiti dovoljno blizu čak i onim ciljevima koji bi joj uz klasičan način svoje propulzije ostali nedohvatljivi. Pri tome svakako treba imati na umu jednu vrlo važnu činjenicu; Barracuda je namijenjena za neutralizaciju protivničkih podvodnih prijetnji. Ponajprije onih koje predstavlja Shkval i njegovi hibridi, kompletni asortiman suvremenih klasičnih torpeda te morskih mina. Barracuda nije namijenjena za uništavanje i potapanje brodova i podmornica jer je premalo oružje. No, njegovo eksplozivno djelovanje i mehanički udar (zbog razvijene velike kinetičke energije koja ponajprije ovisi o kvadratu postignute brzine) u svakom slučaju može i njima nanijeti ozbiljna oštećenja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* 6.jpg (51.36 KB, 600x294 - viewed 274 times.)

* 7.jpg (61.36 KB, 600x475 - viewed 239 times.)

* 8.jpg (60.69 KB, 600x309 - viewed 298 times.)

* 9.jpg (47.81 KB, 600x263 - viewed 220 times.)

* 10.jpg (45.73 KB, 600x255 - viewed 275 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 02:57:34 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #139 on: March 08, 2014, 09:46:14 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 11.jpg (136.15 KB, 555x558 - viewed 316 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #140 on: March 10, 2014, 09:23:05 am »

Idemo dalje sa zanimljivim temama ovaj put se radi o članku također objavljenom na stranici "Hrvatski Vojnik" autor je Tomislav Janjić a naslov teme je ;

Laka torpeda u priobalnim vodama

Iako donedavno smatrana samo pomoćnim oružjima, nova potreba djelovanja i najvećih ratnih mornarica u plitkim priobalnim vodama pokrenula je novi ciklus razvoja lakih torpeda

Do prije dva desetljeća na području torpeda naglasak je bio na razvoju teških oružja, velike brzine i velikog dometa, kako bi mogla dostignuti i uništiti velike podmornice s nuklearnim pogonom na nepreglednim prostranstvima Atlantskog i Tihog oceana. Nuklearne su podmornice bučni, ali i brzi ciljevi koje je lakše otkriti nego sustići. Zbog toga su laka torpeda smatrana drugorazrednim oružjem, namijenjenim samoobrani brodova i naoružavanju protupodmorničkih helikoptera. A onda se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća sve iz temelja promijenilo. Približavanjem ratnih mornarica obali javila se nova prijetnja - male i tihe klasične podmornice koje djeluju u plitkim priobalnim vodama. Podmornice s dizel-električnim pogonom, u odnosu na nuklearne, znatno su manje i sporije, ali i znatno tiše. Zbog veličine lako djeluju u plitkim vodama koje dodatno otežavaju njihovo otkrivanje. Uz to, zapovjednici klasičnih podmornica više vole da im cilj sam dođe nego da ga progone, pa zbog toga njihove podmornice često plove vrlo sporo ili miruju, što dodatno otežava otkrivanje i lociranje. Protiv takvih ciljeva i u takvom okruženju teška torpeda teško se snalaze, pa su se laka ponovno našla pri vrhu interesa svih ratnih mornarica.
Kad se klasična podmornica zaustavi (ili plovi brzinom od tek nekoliko čvorova) nemoguće ju je otkriti pasivnim sonarima jer, za razliku od nuklearne podmornice koja stalno mora crpiti velike količine hladne morske vode za hlađenje svojih reaktora, praktički ne proizvodi nikakvu buku. Ne ispušta ni goleme količine tople vode, kao nuklearna. Zbog djelovanja u plitkim vodama i mogućnosti da zalegne na dno, teško ju je otkriti i aktivnim sonarima i sustavima za detekciju magnetskih anomalija. Nekoliko vježbi koje je američka ratna mornarica održala u posljednje vrijeme, a u kojima su se njezine najsuvremenije podmornice morale "sukobiti" s australskim klasičnim podmornicama, pokazalo je neugodnu realnost da su australske podmornice klase Collins bez problema "potapale" američke nuklearne podmornice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : MU90 Impact

Za potapanje klasične podmornice (ako je pronađete) nije potreban teški torpedo promjera 533 mm, s bojnom glavom mase 267 kilograma i brzinom 55 čvorova. Dovoljan je i laki torpedo kao što je američki Mk 46. Na tržištu se nalazi i velik broj novorazvijenih lakih torpeda promjera 324 mm. Iako svi vuku podrijetlo još iz hladnog rata, proizvođači tvrde da imaju unapređene mogućnosti samonavođenja i na najtiše ciljeve (suvremene klasične podmornice) i izvrsne mogućnosti djelovanja i u najplićim vodama, uz zadržavanje mogućnosti pogađanja ciljeva i u dubinama većim od 300 metara.
Francusko-talijanski konzorcij Eurotorp GEIE nastao je kao zajednički projekt tvrtki Whitehead Alenia Sistemi Subacquei (WASS), DCNS-a i Thalesa. Eurotorp je 2001. pokrenuo serijsku proizvodnju lakog torpeda MU90 Impact. Početak njegovog razvoja seže sve do 1991., kad su Francuska i Italija odlučile spojiti svoje projekte razvoja lakih torpeda Murene i A290. Eurotorp je osnovan 1993. tako da je WASS dobio 50 posto udjela, DCN 26 i Thomson Sintra Activites Sous-Marins 24 posto. Posao je podijeljen, pa je francuska industrija (Thales Underwater Systems i DCNS st Tropez) postala odgovorna za razvoj aktivno/pasivnog sonara, bojne glave i baterija. WASS je dobio zadaću razvoja sustava za samonavođenje i pogonskog sustava. Razvoj taktičkog softvera podijeljen je između WASS-e i DCNS-a. WASS je razvio i školsku bojnu glavu, dok je DCNS odgovoran za proizvodnju školskih torpeda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Testno lansiranje MU90

Eurotorp tvrdi da je MU90 jedini laki torpedo treće generacije dostupan na tržištu, a do početka ove godine dobio je narudžbe za više od 1000 komada. Prvi kupci bile su talijanska i francuska ratna mornarica. Zanimljivo je da su i jedna i druga mornarica svoju narudžbu obavile još u prosincu 1997. preko francuske agencije Délégation Générale pour l'Armement. Treći kupac, početkom 1998., postala je njemačka ratna mornarica koja je za 620 milijuna američkih dolara kupila 300 MU90 Impacta. Osim Eurotorpa, u proizvodnji i isporuci njemačkih torpeda sudjelovala je i njemačka tvrtka Atlas Elektronik. Danska ratna mornarica postala je četvrti kupac 1999. Ugovor vrijedan više od 23 milijuna eura obuhvatio je ne samo isporuku torpeda već i torpednih uređaja namijenjenih naoružavanju višenamjenskih ratnih brodova Standard Flex 300. Poljska je svoju nabavu torpeda MU90 Impact ugovorila u prosincu 2001. preko tamošnje tvrtke Metalexport. Ugovor vrijedan 30 milijuna eura obuhvaća i isporuku lansirnih sustava za brodove i helikoptere te logističku potporu tijekom operativne uporabe.
Unutar Joint Project 2070 - Project Djimindi - australske oružane snage namjeravaju torpedima MU90 zamijeniti svoja laka torpeda Mk 46 Mod 1 i Mod 5A(SW). Ugovaratelji posla su konzorcij Eurotor i tvrtka Thales Underwater Systems. Australska ratna mornarica namjerava torpedima MU90 naoružati svoje mornaričke patrolne avione AP-3C Orion, fregate klase Adelaide i ANZAC te protupodmorničke helikoptere S-70B-2 Seahawk i SH-2G(A) Super Seasprite.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Laka torpeda A244/S na helikopteru AB 212

Optimalna brzina

Velika prednost MU90 je pogonski sustav kojemu je osnova elektromotor tvrtke Atlas Elektronik snage 120 kW s promjenjivom brzinom vrtnje. Električna snaga se dobiva iz SAFT baterija koje rade na slanu (morsku) vodu. Zahvaljujući električnom pogonu MU90 može postići širok raspon brzina. Iako mu je vršna brzina 50 čvorova, najčešće rabi brzinu od oko 29 čvorova koja je optimalna za traganje i uočavanje cilja. Suvremeni "pametni" sustav samonavođenja može tijekom plovidbe sam određivati najbolju brzinu u razmaku od jednog čvora. Kako manja brzina znači povećanje dometa, pri brzini od 50 čvorova MU90 može pogoditi cilj na "skromnoj" udaljenosti od 12 000 metara. Pri brzini manjoj od 30 čvorova maksimalni domet povećava se na zadovoljavajućih 25 000 metara.
Kako je MU90 Impact projektiran za uništavanje konvencionalnih podmornica u plitkim vodama posebna je pozornost tijekom razvoja pridana njegovom sustavu za samonavođenje. Aktivno/pasivni sonar ima mogućnost rada u 47 unaprijed određenih aktivnih modova i 33 pasivna. Vodoravno pokriva 120 a okomito 70 stupnjeva. Prosječna udaljenost otkrivanja cilja je 2,5 kilometra, a istodobno može pratiti do deset različitih ciljeva. Proizvođač tvrdi da sustav ima visoku otpornost na ometanje. Zahvaljujući sinergiji najsuvremenijih sustava za samonavođenje i pogonskog sustava, MU90 (bar po tvrdnjama proizvođača) može pogađati ciljeve na udaljenostima znatno većim od 15 000 metara, uz vjerojatnost pogotka većom od 74 posto. Osim toga uporabljiv je protiv ciljeva koji su na periskopskoj dubini (oko 25 metara) pa sve do dubina većih od 1000 metara. Bojna glava rabi V350 eksploziv i projektirana je za uništavanje podmornica s dvostrukim trupom.
Tijekom razvoja Eurotorp je napravio 20 razvojnih torpeda koji su rabljeni u više od 100 probnih lansiranja i plovidbi. Prvo testno lansiranje obavljeno je sredinom 1994. Ispitivanja su uspješno završena u lipnju 1996. Od 1997. do sredine 2001. obavljeno je još 50 lansiranja radi evaluacije mogućnosti i demonstracije budućim kupcima. Isporuka serijskih MU90 Impact započela je potkraj 2001.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Raytheonova torpeda Mk 46, Mk 50 i Mk 54

Unatoč tako intenzivnim testiranjima, naknadno je otkriven problem s baterijama. Zbog toga je pokrenut Torpedo Reliability Demonstration Programmen (TRDP). Nakon dvije godine laboratorijskih istraživanja i testiranja na moru, TRDP je doveo do prve veće modifikacije označene kao Block 1. TRDP je završen u listopadu 2006., kad su francuska i talijanska ministarstva obrane Eurotorpu dopustila nastavak serijske proizvodnje. Sva MU90 Impact torpeda koja su već proizvedena naknadno će se podignuti na standard Block 1. Kako bi definitivno otklonili svaku mogućnost ponavljanja problema ne samo s baterijama, nekoliko torpeda MU90 Block 1 prošlo je veći broj probnih lansiranja. Jedno je testiranja uključivalo pogađanje cilja na 800 metara dubine nakon što je torpedo vozio prosječnom brzinom od 45 čvorova. Najnoviji test obavljen je u svibnju ove godine na poligonu DCNS Underwater Weapon u St Tropezu, nakon čega je francuska ratna mornarica u srpnju proglasila ulazak MU90 u punu operativnu uporabu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Mk 54 opremljen sustavom LongShot



* 1.jpg (77.69 KB, 600x436 - viewed 237 times.)

* 2.jpg (56.14 KB, 600x421 - viewed 321 times.)

* 3.jpg (78.81 KB, 600x538 - viewed 252 times.)

* 4.jpg (70.44 KB, 600x494 - viewed 335 times.)

* 5.jpg (43.36 KB, 600x314 - viewed 228 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 02:58:11 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #141 on: March 10, 2014, 09:33:03 am »

Nove mogućnosti

Nakon što je otklonio probleme s baterijama, Eurotorp je započeo razmatrati mogućnost razvoja inačice MU90 lakog torpeda koji bi se mogao lansirati s aviona što lete na velikim visinama velikim brzinama (mornarički patrolni avioni i mlazni jurišnici). Navodno je već sada MU90 sposoban izdržati brzinu od čak 1000 km/h. Zapravo će najveća izmjena biti ugradnja jačih baterija koje će omogućiti napajanje sustava za navođenje tijekom leta. Kako bi se do kraja iskoristile sve mogućnosti koje se javljaju tijekom lansiranja pri tako velikim brzinama, razmatra se i mogućnost postavljanja krila sa sustavom za navigaciju i kontrolu leta, kojima će se povećati dužina leta (i domet djelovanja) te poboljšati preciznost.
Druga je mogućnost uporaba MU90 torpeda kao sustava za obalnu zaštitu. Zbog kompaktnosti moguća je uporaba s fiksnih ili pokretnih lansera (na kamionima). Eurotorp ističe da je prava vrijednost tog sustava u obrani od minipodmornica i ronilica za prijevoz podvodnih diverzanata.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Testno lansiranje HAAWC-a s mornaričkog patrolnog aviona P-3C

Konzorcij razmatra i mogućnost razvoja bojne glave manje snage. Ova je inačica opisana kao "nonlethal" i prije svega je namijenjena zaustavljanju, a ne potapanju površinskih ciljeva. Prva demonstracija "nonlethal" MU90 torpeda, u kojoj će se pokušati pogoditi stražnji dio plovila i brodski vijak, planirana je za sljedeću godinu.
Eurotorp razmatra mogućnost da EU90 pretvori u protutorpedni torpedo EU90 HK (Hard Kill). EU90 HK rabio bi novu bojnu glavu i novi softver sustava za navođenje. Još nije objavljen točan datum prvih ispitnih lansiranja.

Borba za kupce

Iako je MU90 postigao zavidan prodajni uspjeh, Eurotorp i dalje nastavlja proizvodnju lakog torpeda A244/S Mod 1 i Mod 3 koji je razvila tvrtka WASS. Različite inačice A244/S u naoružanju su više od 15 ratnih mornarica, uključujući kinesku, grčku, indijsku, indonezijsku, talijansku, malezijsku, singapursku, tursku i ratne mornarice Perua i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kako bi što duže ostao u operativnoj uporabi, A244/S je konstantno unapređivan, posebno njegova brzina, domet i mogućnost djelovanja u plitkim vodama.
Američka ratna mornarica je 2004. u ograničenu operativnu uporabu uvela svoj novi laki torpedo Mk 54 Mod 0. Iste je godine započela i njegova serijska proizvodnja. Američka mornarica namjerava kupiti oko 1500 Mk 54 koji bi u punu operativnu uporabu trebali ući tijekom proračunske godine 2011 (FY11). Mk 54 će u njezinom naoružanju zamijeniti laka torpeda Mk 46 i Mk 50. Razvoj Mk 54 započeo je 1993. sa ciljem da se sjedine najbolje odlike Mk 46 (pouzdanost i niska cijena) i Mk 50 (najsuvremenija elektronika) u Lightweight Hybrid Torpedo (LHT). Naime, analiza je pokazala da je istodobna uporaba nekoliko različitih lakih torpeda (Mk 50, Mk 46 Mod 5A(S) i Mk 46 Mod 5A(SW)) preskupa i da je puno isplativije razviti novi. Zbog toga je u lipnju 1996. Sea Systems Commnad (NAVSEA) američke ratne mornarice dodijelila tvrtki Raytheon Integrated Defense Systems ugovor vrijedan 13,2 milijuna američkih dolara za razvoj LHT-a. Tako je nastao Mk 54 koji sjedinjava najbolje sustave s torpeda Mk 46, Mk 48 ADCAP i Mk 50, uz dodatak najsuvremenije elektronike. Tako je od Mk 50 uzet aktivno/pasivni sonar koji je "pojačan" nekim podsustavima s Mk 48 ADCAP. Sa Mk 46 su uzeti bojna glava i pogonski sustav, a Mk 48 ADCAP "posudio" je i digitalni autopilot.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Sting Ray Mod 1

Prva testiranja Mk 54 Mod 0 u vodi započela su sredinom 1999. i bila su u cijelosti uspješna. Do danas je obavljeno više od 200 probnih vožnji. Većina testiranja obavljena je ispred američkih obala, dok je manji dio obavljen kod Kariba. Trenutačno se intenzivno provode modifikacije hardvera i softvera kako bi se Mk 54 Mod 0 prilagodio ugradnji na protupodmornički raketni sustav Vertical Launch ASROC.
Kako bi se što više olakšalo uvođenje Mk 54 u operativnu uporabu i njegovo održavanje pokrenut je program Common Torpedo Development. Cilj je omogućiti upisivanje taktičkog softvera s teškog torpeda Mk 48 ADCAP u Mk 54. Druga je mogućnost razvoj potpuno novog APB softvera koji bi se rabio i na Mk 54 i na Mk 48 ADCAP.
Američka ratna mornarica najviše očekuje od razvoja High Altitude ASW Weapons Concept (HAAWC) programa koji bi omogućio lansiranje Mk 54 s aviona koji lete na velikim visinama velikim brzinama. Ugovor za HAAWC razvoj, vrijedan tri milijuna američkih dolara, dodijeljen je u lipnju prošle godine tvrtki Lockheed Martin Missiles and Fire Control. Cilj je da se u 12 mjeseci razvije sustav koji će omogućiti da se Mk 54 lansira prema cilju iz aviona P-3C s visine od 6000 metara. Lockheed Martin je zbog toga razvio LongShot dodatak s izvlačivim krilima koja (po principu laganog poniranja) znatno povećavaju domet torpeda. Osim povećanja dometa HAAWC će smanjiti vrijeme potrebno od lansiranja torpeda do udara o površinu mora, i, što je daleko važnije, znatno povećati preciznost bez obzira na udaljenost cilja od aviona-lansera. Ako LongShot ostvari očekivani domet, HAAWC bi se mogao rabiti i kao protubrodski torpedo. Prvo probno lansiranje HAAWC-a obavljeno je na poligonu Atlantic Undersea Test and Evaluation Center (AUTEC) u svibnju ove godine. Pritom je vježbovni Mk 54 torpedo lansiran iz aviona P-3C koji je letio na visini od 2650 metara.
Prvi strani kupac za Mk 54 postala je turska ratna mornarica koja je za 105 milijuna američkih dolara kupila 100 torpeda.

Britanski adut

I dok Eurotorp nudi potpuno novi torpedo, a Raytheon složen od najboljih sustava njegovih prethodnika, britanska tvrtka BAE Systems Underwater Systems dobila je od tamošnjeg ministarstva obrane ugovor vrijedan 441 milijun britanskih funti za modernizaciju torpeda Sting Ray. Unutar Sting Ray Life Extension (SRLE) programa razvijen je modernizacijski komplet za torpedo Sting Ray Mod 1 za koji BAE Systems tvrdi da znatno povećava mogućnost djelovanja protiv tihih ciljeva (klasičnih podmornica) u plitkim vodama. Od SRLE-a se očekuje da će omogućiti produženje operativne uporabe Sting Raya sve do 2025. godine.
Kao osnova za modernizaciju uzet je Sting Ray Mod 0, koji je u operativnoj uporabi u britanskoj ratnoj mornarici i ratnom zrakoplovstvu još od 1983. Do danas je proizvedeno oko 2500 Sting Ray Mod 0 torpeda koji su prodani Egipatu, Norveškoj, Rumunjskoj i Tajlandu. U odnosu na Sting Ray Mod 0, kod Mod 1 izvedene su znatne promjene na kontroli vožnje i električnom pogonskom sustavu. Posebna je pozornost posvećena sustavu za otkrivanje ciljeva i samonavođenje, pa su ugrađeni novi procesori za obradu podataka, navigaciju i upravljanje vožnjom. Ugrađeni hardver oslanja se na najsuvremenije mikropocesore koji omogućavaju u bliskoj budućnosti znatno poboljšanje mogućnosti torpeda jednostavnim upisom novog softvera. Također su i bitno smanjeni troškovi održavanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Lansiranje Sting Raya s broda

Razvoj novog softvera započeo je sredinom 2006. Ugovor vrijedan četiri milijuna britanskih funti trebao bi dovesti do razvoja inačice Sting Ray Mod 1 MPO koja će imati još bolje mogućnosti otkrivanja tihih ciljeva u plitkim vodama. Unutar SRLE programa razvijena je i IM bojna glava manje razorne moći. Razvoj IM bojne glave tekao je istodobno ali zasebno u odnosu na razvoj Mod 1 modernizacijskog programa. Nakon početnih poteškoća i bitnijeg redizajna u siječnju 2004., razvoj IM bojne glave napokon je dovršen. Očekuje se da će nakon završnih testiranja britansko ministarstvo obrane odobriti početak serijske proizvodnje IM bojne glave do kraja ove godine.
Razvoje Sting Raya Mod 1 započeo je u srpnju 1996., a završio potkraj 2003. Nakon završnih testiranja šest torpeda u britanskom Underwater Trials Evaluation Centre u studenom 2005. odobren je i početak isporuke britanskoj ratnoj mornarici. Prvih 100 Sting Ray Mod 1 isporučeno je u lipnju 2006. Iako su tijekom probnih lansiranja uočeni neki sitni nedostaci dodatnih 120 torpeda isporučeno je početkom ove godine.
BAE Systems se nada da će postići i dobre izvozne rezultate te da će izvoz Sting Ray Mod 1 torpeda dosegnuti najmanje 150 milijuna britanskih funti. Najizgledniji prvi kupac je Norveška koja je izravno sudjelovala u razvoju torpeda (omogućila je pristup svojim poligonima za razvoj i testiranje) i već u naoružanju ima Sting Ray Mod 0 torpeda. Osim toga norveška obrambena logistička agencija već razmatra mogućnost kako da torpeda Mod 0 modernizira na standard Mod 1. U međuvremenu su se odlučili samo na djelomičnu modernizaciju ugradnjom novih IM bojnih glava.
Osim mogućnosti izvoza novih Sting Ray Mod 1 torpeda i modernizacije već izvezenih tvrtka BAE Systems potencijalnim kupcima nudi i zanimljivu (jeftinu) opciju kupnje Sting Ray Mod 0 torpeda koje je britanska ratna mornarica povukla iz operativne uporabe. Prvi kupac je rumunjska ratna mornarica koja je kupila nepoznat broj Mod 0 torpeda, kako bi njima naoružala svoje velike patrolne brodove Regele Ferdinand (bivši HMS Coventry (F98)) i Regina Maria (bivši HMS London (F95)). Kako su oba broda bivše britanske fregate Type 2 Batch 2 nije bilo većih problema opremiti ih britanskim lakim torpedima.

Južnokorejski Cheongsangeo

Južnokorejska Agency for Defense Development (ADD) odgovorna je za koordinaciju razvoja prvog domaćeg lakog torpeda, poznatog kao Cheongsangeo ili Blue Shark. Razvoj torpeda započeo je 1995. a završna testiranja i uspješno okončanje razvoja obavljeni su u rujnu 2004. Iako još nema službene potvrde, vjeruje se da je tijekom 2006. Cheongsangeo uveden u naoružanje ratnih brodova, helikoptera i mornaričkih patrolnih aviona južnokorejske ratne mornarice.
Kako Cheongsangeo nije ponuđen za izvoz, o njemu se još uvijek zna vrlo malo. Navodno mu je vršna brzina veća od 45 čvorova, a najveći domet veći od 9000 metara. Optimiziran je za uništavanje tihih ciljeva u plitkim vodama, a opremljen probojnom bojnom glavom. Neki izvori navode da je Cheongsangeo kombinacija provjerenih tehnologija s torpeda Mk 46 i naprednih izvora električne energije i pogonskog sustava kupljenih u Europi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Lansiranje Cheongsangeoa s broda Južnokorejske ratne mornarice

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Lansiranje Cheongsangeoa s helikoptera Južnokorejske ratne mornarice


* 6.jpg (41.78 KB, 600x333 - viewed 192 times.)

* 7.jpg (68.3 KB, 600x324 - viewed 193 times.)

* 8.jpg (56.79 KB, 600x234 - viewed 225 times.)

* 9.jpg (59.08 KB, 600x439 - viewed 262 times.)

* 10.jpg (75.4 KB, 600x589 - viewed 216 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 02:58:57 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #142 on: March 11, 2014, 12:27:49 pm »

Nastavljamo dalje s ovom zanimjivom tematikom, prenjeti ćemo zanimljiv članak objavljen na stranici "Hrvatski Vojnik" autor je Igor Kaucki a naslov je;

Suvremena protupodmornička torpeda

Proliferacija klasičnih podmornica potaknula je i buđenje tržišta protupodmorničkih torpeda, što je pak dovelo do snažnog razvoja novih ili modernizaciju već postojećih

Iako je zanimanje za protupodmorničko djelovanje (ASW) naglo opalo nakon završena Hladnog rata i propasti Sovjetskog Saveza, u zadnjih desetak godina ponovno se javila tendencija intenzivnog razvoja protupodmorničkog oružja. Glavni razlog za to je nagla proliferacija klasičnih podmornica, koje su u odnosu na podmornice s nuklearnim pogonom znatno tiše, ali i manje te su pogodnije za uporabu u priobalnim vodama. Dodatni poticaj razvoju protupodmorničkog oružja bio je i incident s kraja 2006. godine, kad je kineska klasična podmornica klase Song iznenada izronila neposredno pokraj američkog nosača zrakoplova Kitty Hawk, koji je bio na vojnoj vježbi između Japana i Tajvana. Osim toga suvremene klasične podmornice nabavile su i mnoge druge države, kao što su Iran, Sjeverna Koreja i Venezuela, što dodatno povećava opasnost od podmorničkih napada. Podmornice su u naoružanju i mnogih država koje već duže balansiraju na rubu lokalnog rata (primjerice Pakistan i Indija), što dodatno povećava mogućnosti izvoza protupodmorničkog oružja. Laka i teška torpeda, kao i podvodni projektili koje nude ruski proizvođači, koji su nekad bili prilagođeni uništavanju relativno bučnih nuklearnih podmornica u dubokim vodama oceana, sad se prilagođavaju bitno drukčijim ciljevima, koje je teže otkriti, ali zato (zbog manjih dimenzija) lakše uništiti. Novim uvjetima djelovanja ubrzano se prilagođavaju i sonari ugrađeni na podmornice, brodove i helikoptere, ali i sonarne plutače koje rabe protupodmornički avioni.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Eurotorpov laki torpedo MU90/Impact

Europska ponuda

U taj novi trend spremno se uključio konzorcij Eurotorp koji na tržištu nudi lako vođeno torpedo MU90/Impact. Eurotorp tvrdi da je MU90 jedini laki torpedo treće generacije dostupan na tržištu. Prvi kupci bile su talijanska i francuska ratna mornarica. Zanimljivo je da su i jedna i druga mornarica svoju narudžbu obavile još u prosincu 1997. preko francuske agencije Délégation Générale pour l'Armement. Treći kupac, početkom 1998., postala je njemačka ratna mornarica koja je za 620 milijuna američkih dolara kupila 300 MU90/Impacta. Velika prednost MU90 je pogonski sustav kojemu je osnova elektromotor tvrtke Atlas Elektronik snage 120 kW s promjenjivom brzinom vrtnje. Električna snaga se dobiva iz SAFT baterija koje rade na slanu (morsku) vodu. Zahvaljujući električnom pogonu MU90 može postići širok raspon brzina. Iako mu je vršna brzina 50 čvorova, najčešće rabi brzinu od oko 29 čvorova koja je optimalna za traganje i uočavanje cilja. Suvremeni "pametni" sustav samonavođenja može tijekom plovidbe sam određivati najbolju brzinu u razmaku od jednog čvora. Kako manja brzina znači povećanje dometa, pri brzini od 50 čvorova MU90 može pogoditi cilj na "skromnoj" udaljenosti od 12 000 metara. Pri brzini manjoj od 30 čvorova maksimalni domet povećava se na zadovoljavajućih 25 000 metara. Kako je MU90/Impact projektiran za uništavanje konvencionalnih podmornica u plitkim vodama, posebna je pozornost tijekom razvoja pridana njegovu sustavu za samonavođenje. Aktivno/pasivni sonar ima mogućnost rada u 47 unaprijed određenih aktivnih modova i 33 pasivna. Vodoravno pokriva 120 a okomito 70 stupnjeva. Prosječna udaljenost otkrivanja cilja je 2,5 kilometra, a istodobno može pratiti do deset različitih ciljeva. Proizvođač tvrdi da sustav ima visoku otpornost na ometanje. Zahvaljujući sinergiji najsuvremenijih sustava za samonavođenje i pogonskog sustava, MU90 (bar prema tvrdnjama proizvođača) može pogađati ciljeve na udaljenostima znatno većim od 15 000 metara, uz vjerojatnost pogotka veću od 74 posto. Osim toga uporabljiv je protiv ciljeva koji su na periskopskoj dubini (oko 25 metara) pa sve do dubina većih od 1000 metara. Bojna glava rabi 120 kg V350 eksploziva i projektirana je za uništavanje podmornica s dvostrukim trupom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Teški torpedo DM2A4 njemačke tvrtke Atlas Elektronik

Talijanska tvrtka Whitehead Alenia Sistemi Subacquei uspješno prodaje teško torpedo Black Shark. Njegov je razvoj počeo 1997. kako bi se zadovoljila potreba talijanske ratne mornarice za teškim torpedom nove generacije, koji će se rabiti s najnovijih podmornica U212A. U početku poznat pod oznakom A184 Advanced - što upućuje na to da je razvijen na osnovi teškog torpeda A184 Mod 3 - dano mu je novo ime kako bi se istaknulo da je riječ o potpuno novom torpedu čije su mogućnosti mnogo bolje od torpeda iz serije A184. Torpedo Black Shark ujedinjuje novi Advanced Sonar Transmitting and Receiving Architecture (ASTRA), aktivno/pasivni akustični sustav navođenja, poboljšani sustav za navođenje i kontrolu putanje, optički kabel za prenošenje podataka između torpeda i podmornice, novi elektromotor i zakrivljene kontrarotirajuće propelere. ASTRA, koja je originalno razvijena unutar posebnog nacionalnog programa, višefrekventni je sonar s digitalnom kompresijom signala u svim modovima zračenja. Sposobna je za rad u više frekvencija u aktivnom (moduliranje frekvencija i kontinuirani rad) i pasivnom modu, s mogućnošću nezavisne obrade svake frekvencije (aktivne i pasivne). ASTRA djeluje u 15 kHz (samo u pasivnom srednjofrekventnom modu rada) i 30 kHz (aktivni i pasivni visokofrekventni mod rada). Tražilo može istodobno raditi u obje frekvencije u pasivnom modu, što torpedu Black Shark omogućava da razluči zvučni odraz cilja i buku koju stvaraju aktustički sustavi za ometanje. Veza ostvarena preko optičkog kabela zamijenila je klasični sustav na starijim torpedima koji je rabio običnu žicu. Ugradnja optičkog kabela omogućila je da se istodobno ostvari dvosmjerna veza između podmornice i torpeda. To je, pak, omogućilo da se s torpeda prema podmornici šalju podaci prikupljeni pomoću sustava ASTRA. Tako torpedo Black Shark za vrijeme kretanja prema cilju istodobno može služiti i kao istureni senzor podmornice. Uporaba optičkog kabela omogućila je bržu izmjenu podataka između podmornice i torpeda, povećavajući maksimalni domet vođenja za 100 posto.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Spearfish tvrtke BAE Systems

Za pokretanje torpeda Black Shark rabi se najsuvremeniji aksijalni elektromotor koji potrebnu električnu energiju dobiva od novih AlAgO baterija, opremljenih sustavom za upravljanje elektrolitima. Kako je ta vrsta baterije još jako skupa, za potrebe vježbovnih gađanja razvijena je litijska baterija koja se može puniti. Snaga elektromotora prenosi se na dva kontrarotirajuća propelera s 13 i 10 lopatica napravljenih od kompozita. Maksimalna brzina torpeda je 52 čvora. Prvo operativno lansiranje obavljeno je u studenom 2004. s podmornice O'Higgins, prve od dvije podmornice klase Scorpene koje je kupila čileanska ratna mornarica. Lansiranje je obavljeno unutar programa testiranja podmornice prije primopredaje, te su ga obavili stručnjaci tvrtke DCN Internationa u međunarodnim vodama u blizini francuske i španjolske obale.
Čileanska ratna mornarica planira svojim teškim torpedima Black Shark naoružati i dvije podmornice Type 209/1300 (Thompson i Simpson). U objema će se podmornicama modernizirati zapovjedni sustav i sustav nadzora paljbe, a to će obaviti tvrtka UDS International. Modernizacija će približiti čileanske podmornice Type 209/1300 standardu koji imaju podmornice klase Scorpenes te omogućiti istodobnu uporabu teških torpeda Black Shark zajedno s već postojećim naoružanjem. Talijanska će ratna mornarica teškim torpedima Black Shark naoružati svoje dvije najnovije podmornice U212A (Salvatore Todaro i Sciré). U planu je i naoružavanje podmornica klase Sauro, koje su trenutačno naoružane teškim torpedima A184 Mod 3. Uz to što je prodan Čileu, teški torpedo Black Shark ostvario je i druge izvozne uspjehe. Tako će se naći u naoružanju dviju novih malezijskih podmornica klase Scorpene (isporučit će ih tvrtka Armaris), te na dvije nove podmornice 209/1500PN koje je naručila portugalska ratna mornarica od tvrtke Howaldtswerke-Deutsche Werf (dio ThyssenKrupp Marine Systems).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Raytheonov Mk 46 Mod 5A(S)

Podjednako uspješan proizvođač torpeda je i njemačka tvrtka Atlas Elektronik. Njezin trenutačni tržišni adut je teško torpedo DM2A4 Seehecht (Sea Hawk) Mod 4. Razvoj DM2A4 započeo je 1996. godine. Teški torpedo DM2A4 pokreće najsuvremeniji visokofrekventni električni motor snage 300 kW koji, prema tvrdnjama Atlas Elektronika, ima iskoristivost od čak 90 posto. Potrebnu električnu energiju za pokretanje motora i elektroničkih sustava osiguravaju modularne srebro-cink baterije. Modularna gradnja torpeda omogućava njegovo opremanje s jednom, dvije, tri ili četiri baterije, koje još nazivaju i energetskim paketima. Inačica s najboljim mogućnostima torpeda DM2A4 opremljena je sa čak četiri baterije koje joj osiguravaju maksimalnu brzinu veću od 50 čvorova (90 km/h) i domet veći od 90 kilometara. Pri uobičajenom scenariju kada torpedo do cilja ide srednjom brzinom i napada najvećom mogućom, maksimalni se domet smanjuje na 50 kilometara. U scenariju kad se DM2A4 lansira čeono protiv cilja (fregate) udaljenog 20 kilometara, pri kojem se cilj odmah okrene za 180 stupnjeva i pojuri brzinom od 30 čvorova (da bi izašao izvan dometa torpeda), torpedo će dostići i pogoditi cilj za pola sata - barem tako tvrdi njemačka ratna mornarica. Sustav za vođenje torpeda DM2A4 uključuje optički kabel debljine 300 nm koji se proizvodi u Njemačkoj. Prema tvrdnjama Atlas Elektronika taj optički kabel omogućava prijenos podataka od 10 Mbs. Sonarni sustav za navođenje, koji se nalazi u vrhu torpeda, djeluje s 40 unaprijed određenih frekvencija čije impulse može slati u rasponu od +/- 110 stupnjeva. Njemačka ratna mornarica naručit će 70 torpeda DM2A4 tijekom ove godine. To će biti druga isporuka, jer je tvrtka Atlas Elektronik još prije tri godine isporučila 10 predserijskih torpeda istog tipa. Njemačka narudžba očuvat će proizvodnju torpeda DM2A4 za još dvije do tri godine. Za torpedo DM2A4 odlučila se i španjolska ratna mornarica koja je 3. studenoga 2005. naručila oko 40 torpeda namijenjenih uporabi sa svojih podmornica S 80. Predstavnici tvrtke Atlas Elektronik su posebice istaknuli da će tamošnja industrija u većem opsegu sudjelovati u proizvodnji "španjolskih" torpeda. Još jedan potencijalni kupac je Grčka, koja ima potrebu za oko 50 suvremenih teških torpeda. U slučaju Grčke, narudžba DM2A4 ima konkurenciju u torpedu Black Shark tvrtke WASS. Atlas Elektronik se nada da će ipak dobiti i tu narudžbu, jer se njihov DM2A4 može rabiti na grčkim podmornicama Type 209 i Type 214 bez potrebe dodatnih zahvata na brodskom borbenom sustavu. Što i nije čudno, jer je upravo Atlas Elektronik isporučitelj zapovjednih, sonarnih i sustava za kontrolu paljbe (ISUS 90) za sve grčke podmornice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Mk 50

Njemačka će svoja torpeda DM2A4 rabiti na četiri najnovije podmornice Type 212A koje se trenutačno uvode u operativnu uporabu. Turska će ratna mornarica svojim torpedima naoružati najnovije podmornice Type 209. Proizvodni kapaciteti Atlas Elektronika omogućavaju godišnju proizvodnju između 40 i 100 teških torpeda, iako je optimalna iskoristivost jedan torpedo tjedno. Kako bi osigurao daljnji opstanak proizvodnje teških torpeda, DM2A4 Atlas Elektronik je pokrenuo potragu za novim izvoznim poslovima, koju čelni ljudi tvrtke opisuju kao "vrlo agresivnu" marketinšku ofenzivu. Pritom su upravo WASS (koja pri proizvodnji torpeda Black Shark usko surađuje s francuskim DCN International) ocijenili kao najvećeg konkurenta ne samo na europskom tržištu nego i svjetskom. Zbog toga je Atlas Elektronik razvio posebnu izvoznu (non-NATO) inačicu torpeda DM2A4 koju su nazvali Seahake Mod 4. Taj torpedo ima drukčiji sustav navođenja i izmijenjene kontrolne algoritme kako bi se prilagodio potrebama potencijalnih kupaca diljem svijeta.
Još jedan važan europski proizvođač je BAE Systems, koji pak nudi teško torpedo Spearfish. Ovaj je torpedo namjenski razvijen za uništavanje velikih podmornica s dvostrukim trupom, te je opremljen posebnom probojnom bojnom glavom. Međutim, projektiran je za djelovanje u dubokim vodama i uništavanje podmornica na nuklearni pogon te je preskup za većinu potencijalnih kupaca, posebno nakon što je prije tri godine zaustavljena serijska proizvodnja. To znači da bi novi kupac morao podmiriti i troškove obnavljanja proizvodnje. Spearfish pokreće kombinacija plinske turbine Sundstrand 21TP01 (koja rabi gorivo HAP-Otto) i kanaliziranog vodomlaznog propulzora, što mu omogućava postizanje vršne brzine od čak 80 čvorova. No, pri toj brzini domet mu je samo 12,5 NM. Ako se brzina bitno smanji, onda se domet povećava na prihvatljivih 30 NM. Spearfishov sustav za navođenje sadrži oko 200 000 linija operativnog koda i sposoban je za izvedbu napada pomoću podataka dobivenih iz podmornice, preko kabela za vođenje i za potpuno samostalno navođenje na cilj. Spearfish britanskim podmornicama omogućava napade i na podmornice i na površinske brodove (ASW/ASuW sposobnosti).


* 1.jpg (33.77 KB, 200x152 - viewed 577 times.)

* 2.jpg (36.92 KB, 200x266 - viewed 557 times.)

* 3.jpg (32.02 KB, 200x134 - viewed 559 times.)

* 4.jpg (26.31 KB, 200x134 - viewed 579 times.)

* 5.jpg (25.9 KB, 200x127 - viewed 588 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 02:59:42 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #143 on: March 11, 2014, 12:33:39 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Kombinacijom tehnologija s Mk 46 i Mk 50 dobiven je laki torpedo Mk 54

Američka ponuda

Iako je u operativnu uporabu ušao još 1965. godine, Raytheonov Mk 46 laki torpedo i dalje se "dobro drži". Prema sadašnjim planovima američka ratna mornarica će inačice Mk 46 Mod 5A(S) i Mk 46 Mod 5A(SW) rabiti sve do 2015. godine. Razlog takve dugovječnosti je velika pouzdanost Mk 46, koja nije bila narušena ni stalnim poboljšanjima i modernizacijama. Zbog toga ne čudi da je upravo Mk 46 (s njegovim "potomcima"), najrasprostranjiji laki torpedo na svijetu jer su ga Amerikanci prodavali svim saveznicima (bivšim, sadašnjim i budućim). Unatoč svojim godinama i danas se jako dobro prodaje iako više nije u samom tehnološkom vrhu. Pokreće ga petocilindrični motor, a svaka nova inačica dobila je još suvremenije sustave vođenja, sonare. Zadnja inačica Mk 46 Mod 5A(SW) proizvedena je 1996. kao posljednji stupanj u razvoju ovog torpeda. Dodatno su smanjene potrebe održavanja, ali je istodobno povećana i otpornost na ometanja. Poboljšane su i mogućnosti otkrivanja ciljeva te njihovo praćenje tijekom približavanja. Vršna brzina torpeda Mk 46 je 45 čvorova, a maksimalni domet 7300 m. Ratna mornarica je u međuvremenu prešla na znatno suvremeniji laki torpedo Mk 50 (s parnom turbinom) i Mk 54 koji je zadržao pogonski sustav Mk 46. Kako je Mk 50 projektiran za potrebe Hladnog rata, prava zamjena za Mk 46 je Mk 54. Mk 54 je svojevrsna mješavina tehnologija s Mk 46 i Mk 50, uz Mk 58 Adcap elektroniku. Mk 50 ima vršnu brzinu od 40 čvorova dok je podatak o dometu vojna tajna.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Teški torpedo Mk 48 ADCAP

Američka ratna mornarica još uvijek rabi i teški torpedo Raytheon Mk 48, čija je proizvodnja kontinuirano traje još od 1972. godine. Osnovna mu je namjena borba protiv nuklearnih podmornica. Američka ratna mornarica za svoje potrebe, a uz pomoć svog Naval Undersea Warfare Center (NUWC) i tvrtke Raytheon Integrared Defense Systems (Portsmouth u državi Rhode Island), kontinuirano razvija svoj teški torpedo Mk 48 ADCAP (ADvanced CAPability).

Razvoj se odvija paralelno, kroz unaprijeđenje komponenti i računalnih programa. Razvijen na osnovi teškog torpeda Mk 48 Mod 4, originalni Mod 5 ADCAP ušao je u operativnu uporabu početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mod 5 ADCAP je donio digitalni sonar, automatsku obradu podataka, te unapređeno navođenje i upravljanje uz zadržavanje svih dobrih odlika prijašnjih torpeda iz serije Mk 48, kao što je uporaba pogonskog sustava Otto Fuel II. Daljnja unapređenja uvedena na Mod 6 inačici donijela su poboljšani sustav traganja i navođenja, tiši pogonski sustav, povećanje pouzdanosti, smanjenje troškova održavanja i otvorila su mogućnost lakše integracije novih unapređenja. Na inačici Mod 6 već je primijenjena otvorena arhitektura sustava za navođenje koja se temelji na, doduše, najsuvremenijoj, ali ipak standardnoj (commercial off-the-shelf - COTS) komercijalnoj tehnologiji obrade signala i podataka, te na uporabi industrijskog Ethernet prijenosa podataka (databus). Kontinuirano istraživanje, razvoj, testiranje i vrednovanje fokusirani su na cilj daljnjeg unapređenja mogućnosti oružja. Poseban je naglasak na dva područja. Prvi je nazvan Advanced Processor Builds (APB), a drugi Common Broadband Advanced Sonar System (CBASS). CBASS je namijenjen ugradnji u inačicu Mod 7 koja se zajednički razvija s Australijom, unutar desetogodišnjeg sporazuma Armaments Cooperative Project (ACP), koji je potpisan još u ožujku 2003. Australska ratna mornarica namjerava teškim torpedima Mk 48 Mod 7 naoružati šest svojih podmornica klase Collins. Daljnja planirana poboljšanja za Mk 48 ADCAP obuhvaćaju zamjenu obične žice za vođenje suvremenijim optičkim kabelom čije se uvođenje očekuje do kraja ovog desetljeća. Trenutačni korisnici starije inačice teškog torpeda Mk 48 Mod 4 su Australija, Kanada i Nizozemska. Uz već osiguranu isporuku torpeda Mk 48 ADCAP Mod 7 australskoj ratnoj mornarici, američka ratna mornarica intenzivno traga za novim kupcima unutar NATO saveza i drugih savezničkih država, kako bi dodatno proširila obitelj korisnika ADCAP teških torpeda.

Švedski Torpedo 2000

Žično vođeni teški torpedo Torpedo 2000 (oznaka švedske ratne mornarice je Tp62) proizvod je tvrtke Saab Underwater Systems. Razvoj torpeda započeo je 1988. Rabi pogonski sustav na biogorivo (mješavina od 85 posto HTP-a i 15 posto petroleja). Maksimalna brzina tog teškog torpeda je oko 50 čvorova, a maksimalni domet 50 000 metara (procijenjeno). Unatoč velikim nadama, Torpedo 2000 nije najbolje prošao na svjetskom tržištu. Dosad jedina prodaja stranom naručitelju bila je ona brazilskoj ratnoj mornarici 1999. vrijedna 64,5 milijuna američkih dolara (500 milijuna švedskih kruna), ali je i ta narudžba opozvana 2004. Brazilska je ratna mornarica namjeravala Torpedom 2000 naoružati svoju novu poboljšanu podmornicu Tikuna klase Tupi. Međutim, ugovor je poništen 2004., a Saab Underwater Systems je takav razvoj događaja objasnio višom silom ili preciznije, "uglavnom zbog posljedice problema s integracijom, koji su nastali zbog prava treće strane". Saab je objavio da bi ukupni troškovi tvrtke zbog otkazivanja brazilskog ugovora mogli dosegnuti čak 160 milijuna švedskih kruna.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Švedski Torpedo 2000

Saab razvija i lako torpedo Tp-45 (izvozne oznake Tp-43X2). Torpedo se razvija kako bi tamošnjoj ratnoj mornarici i obalnoj obrani dao mogućnost djelovanja u plitkim priobalnim vodama. Zbog toga je prilagođen za uporabu s podmnornica i brodova, ali i helikoptera. Zanimljivo je da se s helikoptera može ispustiti pri brzini leta od čak 129 km/h.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Unutrašnji presjek Torpeda 2000

Južnokorejski Cheongsangeo

Južnokorejska Agency for Defense Development (ADD) odgovorna je za koordinaciju razvoja prvog domaćeg lakog torpeda, poznatog kao Cheongsangeo ili Blue Shark. Razvoj torpeda započeo je 1995. a završna testiranja i uspješno okončanje razvoja obavljeni su u rujnu 2004. Iako još nema službene potvrde, vjeruje se da je tijekom 2006. Cheongsangeo uveden u naoružanje ratnih brodova, helikoptera i mornaričkih patrolnih aviona južnokorejske ratne mornarice. Kako Cheongsangeo nije ponuđen za izvoz, o njemu se još uvijek zna vrlo malo. Navodno mu je vršna brzina veća od 45 čvorova, a najveći domet veći od 9000 metara. Optimiziran je za uništavanje tihih ciljeva u plitkim vodama, a opremljen probojnom bojnom glavom. Neki izvori navode da je Cheongsangeo kombinacija provjerenih tehnologija s torpeda Mk 46 i naprednih izvora električne energije i pogonskog sustava kupljenih u Europi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Južnokorejski Cheongsangeo


* 6.jpg (29.63 KB, 200x156 - viewed 557 times.)

* 7.jpg (22.86 KB, 200x106 - viewed 546 times.)

* 8.jpg (15.85 KB, 200x162 - viewed 587 times.)

* 9.jpg (17.7 KB, 200x92 - viewed 556 times.)

* 10.jpg (29.65 KB, 200x196 - viewed 562 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 03:00:21 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #144 on: March 12, 2014, 12:36:22 pm »

Zaokružiti ćemo s još jednim člankom objavljenim na stranici "Hrvatski Vojnik" autor je Tomislav Janjić ;

Torpedi idu dalje
Iako je od zadnje borbene uporabe torpeda prošlo 24 godine ona su i dalje najubojitije oružje suvremenih podmornica


Kada je u blizini Falklandskog otočja 2. svibnja 1982. britanska nuklearna podmornica HMS Conqueror potopila argentinsku krstaricu ARA General Belgrano svojim teškim torpedima Mark VIII to je bila ne samo prekretnica u tom ratu već i posljednja uspješna uporaba torpeda u XX. stoljeću. Istog je mjeseca argentinska klasična podmornica ARA San Luis neuspješno ispalila nekoliko teških torpeda na britanske ratne brodove koji su se rasporedili oko Falklandskog otočja pokušavajući nad njim vratiti britanski suverenitet.
Potapanje Belgrana prije točno 24 godine zadnji je poznati primjer uporabe teškog torpeda u ratu. U međuvremenu su gotovo sve vrste oružja (osim nuklearnog) doživjele svoju ratnu uporabu, dok su se teški torpedi iz podmorničarskih torpednih cijevi lansirali samo na vježbama.
Unatoč tom nedostatku dokazivanja uporabljivosti i mogućem zaključku da je kombinacija podmornica - teški torpedo stvar prošlosti, to ipak nije tako. Štoviše, sve veći broj država kupuje ili u najskorije vrijeme namjerava kupiti suvremene podmornice. Razvijaju se i nove tehnologije, prije svega pogona, koje mogućnosti klasičnih sve više približavaju mogućnostima nuklearnih podmornica, uz istodobno zadržavanje prihvatljive cijene. Teški torpedi su i dalje osnovno oružje suvremenih podmornica koje se može rabiti protiv drugih podmornica ili površinskih brodova, u obrambenim ili napadnim zadaćama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Njemačko teški torpedo DM2A4 tijekom testiranja prije isporuke turskoj ratnoj mornarici

Stalno smanjivanje izdvajanja za obrambene potrebe od početka devedesetih godina prošlog stoljeća usporilo je i razvoj novih teških torpeda, a ubrzani razvoj vođenih projektila, koji se mogu lansirati iz podmornica protiv brodova ili ciljeva na kopnu, od njih je učinio prije svega obrambeno oružje. Kritičari navode i nemogućnost uporabe teških torpeda protiv asimetričnih prijetnji koje dominiraju početkom XXI. stoljeća.
U takvim uvjetima svjetskim tržištem teških torpeda dominiraju dvije tvrtke, čija su konkurencija još tri tvrtke s nešto manjim prodajnim uspjesima. Najočitiji konkurenti su njemačka tvrtka Atlas Elektronik, koja nudi torpedo DM2A4 Seahake i talijanska tvrtka Whitehead Alenia Sistemi Subacquei (WASS), koja nudi torpedo Black Shark. Uz njih, na tržištu se nalaze i švedska tvrtka Saab Underwater Systems sa svojim Torpedo 2000 i američki Raytheon koji nudi Mk 48 Mod 6/7 ADCAP (ADvanced CAPabilities). Američka vlada na tržištu nudi i starije modele torpeda Mk 48.
Britanska tvrtka BAE Systems (koja s Atlas Elektronik zajednički proizvodi teški torpedo Spearfish) odlučila se posvetiti razvoju poboljšanja teških torpeda koji se već nalaze u naoružanju britanskih nuklearnih podmornica. BAE Systems je svoj mogući udio u tržištu teških torpeda za klasične podmornice prepustio tvrtki Atlas Elektronik.
Njemačka ratna mornarica naručit će 70 torpeda DM2A4 tijekom ove godine. To će biti druga isporuka, jer je tvrtka Atlas Elektronik još prije tri godine isporučila 10 predserijskih torpeda istog tipa. Njemačka narudžba očuvat će proizvodnju torpeda DM2A4 za još dvije do tri godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Torpedo DM2A4 opremljeno je sa četiri baterije koje mu osiguravaju visoku vršnu brzinu i veliki domet

Za torpedo DM2A4 odlučila se i španjolska ratna mornarica koja je 3. studenog 2005. naručila oko 40 torpeda namijenjenih uporabi sa svojih podmornica S 80. Predstavnici tvrtke Atlas Elektronik su posebice istaknuli da će tamošnja industrija u većem obimu sudjelovati u proizvodnji "španjolskih" torpeda.
Još jedan potencijalni kupac je Grčka, koja ima potrebu za oko 50 suvremenih teških torpeda. U slučaju Grčke, narudžba DM2A4 ima konkurenciju u torpedu Black Shark tvrtke WASS. Atlas Elektronik se nada da će ipak dobiti i tu narudžbu, jer se njihov DM2A4 može rabiti na grčkim podmornicama Type 209 i Type 214 bez potrebe dodatnih zahvata na brodskom borbenom sustavu. Što i nije čudno, jer je upravo Atlas Elektronik isporučitelj zapovjednih, sonarnih i sustava za kontrolu paljbe (ISUS 90) za sve grčke podmornice.
Razvoj DM2A4 započeo je 1996. i dosad je obavljeno više od 100 ispitivačkih lansiranja. Prije španjolske narudžbe, Atlas Elektronik je dobio narudžbu za manje od 100 komada, 10 predserijskih za njemačku i nepoznati broj za tursku ratnu mornaricu.
Njemačka će svoja torpeda DM2A4 rabiti na četiri najnovije podmornice Type 212A koje se trenutačno uvode u operativnu uporabu. Turska će ratna mornarica svojim torpedima naoružati najnovije podmornice Type 209. Proizvodni kapaciteti Atlas Elektronika omogućavaju godišnju proizvodnju između 40 i 100 teških torpeda, iako je optimalna iskoristivost jedan torpedo tjedno.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Energetski paket u kojem se mogu nalaziti od jedne do četiri baterije

Kako bi osigurao daljnji opstanak proizvodnje teških torpeda, DM2A4 Atlas Elektronik je pokrenuo potragu za novim izvoznim poslovima, koju čelni ljudi tvrtke opisuju kao "vrlo agresivnu" marketinšku ofenzivu. Pritom su upravo WASS (koja pri proizvodnji torpeda Black Shark usko surađuje s francuskim DCN International) ocijenili kao najvećeg konkurenta ne samo na europskom tržištu nego i svjetskom.
Zbog toga je Atlas Elektronik razvio posebnu izvoznu (non-NATO) inačicu torpeda DM2A4 koju su nazvali Seahake Mod 4. Taj torpedo ima drukčiji sustav navođenja i izmijenjene kontrolne algoritme kako bi se prilagodio potrebama potencijalnih kupaca diljem svijeta.
Teški torpedo DM2A4 pokreće najsuvremeniji visokofrekventni električni motor snage 300 kW koji, po tvrdnjama Atlas Elektronika, ima iskoristivost od čak 90 pos
to. Potrebnu električnu energiju za pokretanje motora i elektroničkih sustava osiguravaju modularne srebro-cink baterije. Modularna gradnja torpeda omogućava njegovo opremanje s jednom, dvije, tri ili četiri baterije, koje još nazivaju i energetskim paketima. Inačica s najboljim mogućnostima torpeda DM2A4 opremljena je sa čak četiri baterije koje joj osiguravaju maksimalnu brzinu veću od 50 čvorova (90 km/h) i domet veći od 90 kilometara. Pri uobičajenom scenariju kada torpedo do cilja ide srednjom brzinom i napada najvećom mogućom, maksimalni se domet smanjuje na 50 kilometara.
U scenariju kad se DM2A4 lansira čeono protiv cilja (fregate) udaljenog 20 kilometara, pri kojem se cilj odmah okrene za 180 stupnjeva i pojuri brzinom od 30 čvorova (da bi izašao izvan dometa torpeda), torpedo će dostići i pogoditi cilj za pola sata - barem tako tvrdi njemačka ratna mornarica.
Sustav za vođenje torpeda DM2A4 uključuje optički kabel debljine 300 nm koji se proizvodi u Njemačkoj. Po tvrdnjama Atlas Elektronika taj optički kabel omogućava prijenos podataka od 10 Mbs. Sonarni sustav za navođenje, koji se nalazi u vrhu torpeda, djeluje s 40 unaprijed određenih frekvencija čije impulse može slati u rasponu od +/- 110 stupnjeva.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Talijanski teški torpedo Black Shark

Talijanska konkurencija

Kao što je već spomenuto tvrtka WASS (u vlasništvu Finmeccanica) trenutačno je najveći tehnički i komercijalni suparnik tvrtki Atlas Elektronik na svjetskom tržištu teških torpeda. Na tom tržištu WASS nudi svoj teški torpedo Black Shark. Njegov je razvoj počeo 1997. kako bi se zadovoljila potreba talijanske ratne mornarice za teškim torpedom nove generacije, koji će se rabiti s najnovijih podmornica U212A. U početku poznat pod oznakom A184 Advanced - što ukazuje na to da je razvijen na osnovi teškog torpeda A184 Mod 3 - dano mu je novo ime kako bi se istaknulo da se radi o potpuno novom torpedu čije su mogućnosti mnogo bolje od torpeda iz serije A184. Tvrtka DCN St Tropez, kao partner WASS-u, preuzela je odgovornost za razvoj Black Sharkovih baterija i elektromotora.
Torpedo Black Shark ujedinjuje novi Advanced Sonar Transmitting and Receiving Architecture (ASTRA), aktivno/pasivni akustični sustav navođenja, poboljšani sustav za navođenje i kontrolu putanje, optički kabel za prenošenje podataka između torpeda i podmornice, novi elektromotor i zakrivljene kontrarotirajuće propelere. ASTRA, koja je originalno razvijena unutar posebnog nacionalnog programa, višefrekventni je sonar s digitalnom kompresijom signala u svim modovima zračenja. Sposobna je za rad u više frekvencija u aktivnom (moduliranje frekvencija i kontinuirani rad) i pasivnom modu, s mogućnošću nezavisne obrade svake frekvencije (aktivne i pasivne).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Podmornica U212A

ASTRA djeluje u 15 kHz (samo u pasivnom srednjofekventnom modu rada) i 30 kHz (aktivni i pasivni visokofrekventni mod rada). Tražilo može istodobno raditi u obje frekvencije u pasivnom modu, što torpedu Black Shark omogućava da razluči zvučni odraz cilja i buku koju stvaraju aktustički sustavi za ometanje. Veza ostvarena preko optičkog kabela zamijenila je klasični sustav na starijim torpedima koji je rabio običnu žicu. Ugradnja optičkog kabela omogućila je da se istodobno ostvari dvosmjerna veza između podmornice i torpeda. To je, pak, omogućilo da se s torpeda prema podmornici šalju podaci prikupljeni pomoću sustava ASTRA. Tako torpedo Black Shark za vrijeme kretanja prema cilju istodobno može služiti i kao istureni senzor podmornice. Uporaba optičkog kabela omogućila je bržu izmjenu podataka između podmornice i torpeda, povećavajući maksimalni domet vođenja za 100 posto.

Za pokretanje torpeda Black Shark rabi se najsuvremeniji aksijalni elektromotor koji potrebnu električnu energiju dobija od novih AlAgO baterija, opremljenih sustavom za upravljanje elektrolitima. Kako je ta vrsta baterije još jako skupa za potrebe vježbovnih gađanja, razvijena je litijumska baterija koja se može puniti. Snaga elektromotora prenosi se na dva kontrarotirajuća propelera sa 13 i 10 lopatica napravljenih od kompozita. Maksimalna brzina torpeda je 52 čvora.
Teški torpedo Black Shark ostati će u maloserijskoj proizvodnji sve dok ne prođe proces testiranja potreban za uvođenje u operativnu uporabu. Prvo operativno lansiranje obavljeno je u studenom 2004. s podmornice O'Higgins, prve od dvije podmornice klase Scorpene koje je kupila čileanska ratna mornarica. Lansiranje je obavljeno unutar programa testiranja podmornice prije primopredaje, te su ga obavili stručnjaci tvrtke DCN Internationa u međunarodnim vodama u blizini francuske i španjolske obale.
Čileanska ratna mornarica planira svojim teškim torpedima Black Shark naoružati i dvije podmornice Type 209/1300 (Thompson i Simpson). U objema će podmornicama modernizirat će se zapovjedni sustav i sustav kontrole paljbe, a to će obaviti tvrtka UDS International. Modernizacija će približiti čileanske podmornice Type 209/1300 standardu koji imaju podmornice klase Scorpenes te omogućiti istodobnu uporabu teških torpeda Black Shark zajedno s već postojećim naoružanjem.
Talijanska će ratna mornarica teškim torpedima Black Shark naoružati svoje dvije najnovije podmornice U212A (Salvatore Todaro i Sciré). U planu je i naoružavanje podmornica klase Sauro, koje su trenutačno naoružane teškim torpedima A184 Mod 3.

Uz to što je prodan Čileu, teški torpedo Black Shark ostvario je i druge izvozne uspjehe. Tako će se naći u naoružanju dviju novih malezijskih podmornica klase Scorpene (isporučit će ih tvrtka Armaris), te na dvije nove podmornice 209/1500PN koje je naručila portugalska ratna mornarica od tvrtke Howaldtswerke-Deutsche Werf (dio ThyssenKrupp Marine Systems).


* 1.jpg (29.5 KB, 200x183 - viewed 588 times.)

* 2.jpg (21.71 KB, 200x180 - viewed 524 times.)

* 3.jpg (35.19 KB, 200x196 - viewed 576 times.)

* 4.jpg (48.01 KB, 600x245 - viewed 216 times.)

* 5.jpg (73.24 KB, 600x450 - viewed 180 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 03:01:00 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #145 on: March 12, 2014, 12:42:59 pm »

Američka ponuda

Američka ratna mornarica za svoje potrebe, a uz pomoć svog Naval Undersea Warfare Center (NUWC) i tvrtke Raytheon Integrared Defense Systems (Portsmouth u državi Rhode Island), kontinuirano razvija svoj teški torpedo Mk 48 ADCAP (ADvanced CAPability). Razvoj se odvija paralelno, kroz unapređenje komponenti i računalnih programa. Razvijen na osnovi teškog torpeda Mk 48 Mod 4, originalni Mod 5 ADCAP ušao je u operativnu uporabu početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mod 5 ADCAP je donio digitalni sonar, automatsku obradu podataka, te unapređeno navođenje i upravljanje uz zadržavanje svih dobrih odlika prijašnjih torpeda iz serije Mk 48, kao što je uporaba pogonskog sustava Otto Fuel II.
Daljnja unapređenja uvedena na Mod 6 inačici donijela su poboljšani sustav traganja i navođenja, tiši pogonski sustav, povećanje pouzdanosti, smanjenje troškova održavanja i otvorila su mogućnost lakše integracije novih unapređenja.
Na inačici Mod 6 već je primijenjena otvorena arhitektura sustava za navođenje koja se temelji na, doduše, najsuvremenijoj, ali ipak standardnoj (commercial off-the-shelf - COTS) komercijalnoj tehnologiji obrade signala i podataka, te na uporabi industrijskog Ethernet prijenosa podataka (databus).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Ukrcaj američkog teškog torpeda Mk 48 ADCAP

Kontinuirano istraživanje, razvoj, testiranje i vrednovanje fokusirani su na cilj daljnjeg unapređenja mogućnosti oružja. Poseban je naglasak na dva područja. Prvi je nazvan Advanced Processor Builds (APB), a drugi Common Broadband Advanced Sonar System (CBASS). CBASS je namijenjen ugradnji u inačicu Mod 7 koja se zajednički razvija s Australijom, unutar desetogodišnjeg sporazuma Armaments Cooperative Project (ACP), koji je potpisan još u ožujku 2003. Australska ratna mornarica namjerava s teškim torpedima Mk 48 Mod 7 naoružati šest svojih podmornica klase Collins. Daljnja planirana poboljšanja za Mk 48 ADCAP obuhvaćaju zamjenu obične žice za vođenje suvremenijim optičkim kabelom čije se uvođenje očekuje do kraja ovog desetljeća.
Trenutačni korisnici starije inačice teškog torpeda Mk 48 Mod 4 su Australija, Kanada i Nizozemska. Uz već osiguranu isporuku torpeda Mk 48 ADCAP Mod 7 australskoj ratnoj mornarici, američka ratna mornarica intenzivno traga za novim kupcima unutar NATO saveza i drugih savezničkih država, kako bi dodatno proširila obitelj korisnika ADCAP teških torpeda.

Britanski teški torpedo Spearfish

Tvrtka BAE Systems Underwater Systems (Waterlooville u južnoj Engleskoj) predala je zadnji teški torpedo Spearfish britanskom ministarstvu obrane u studenom 2003. Nakon što su i zadnji teški torpedi Mk 24 Mod 2 Tigerfish povućeni iz operativne uporabe u veljači 2004. Spearfish je postao standardni teški torpedo vođeno žicom nuklearnih podmornica (i jurišnih i balističkih) britanske ratne mornarice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Britanski teški torpedo Spearfish

Teški torpedo Spearfish originalno je projektiran da bi se suprotstavio haldnoratovnskim prijetnjama, prije svega najsuvremenijim sovjetskim nuklearnim podmornicama koje su mogle ploviti vrlo velikim brzinama na vrlo velikim dubinama. Prva isporuka torpeda Spearfish obavljena je još 1988. Pokretani plinskom turbinom Sundstrand 21TP01 (koja rabi gorivo HAP-Otto) i kanaliziranom vodomlaznom propulziom, teški torpedi Spearfish imaju visoku maksimalnu brzinu (neka su tijekom vježbi dosegnula i brzine veće i od 65 čvorova), mogućnost djelovanja na velikim dubinama i veliki domet.
Spearfishov sustav za navođenje sadrži oko 200 000 linija operativnog koda i sposoban je i za izvedbu napada pomoću podataka dobivenih iz podmornice, preko kabela za vođenje i za potpuno samostalno navođenje na cilj. Spearfish britanskim podmornicama omogućava napade i na podmornice i na površinske brodove (ASW/ASuW sposobnosti).
Iako učinkovitost Spearfisha dosad nije potvrđena u ratnim uvjetima, više je puta testiran u vojnim vježbama. Tako je tijekom američko-britanske vježbe High Seas Firing u Atlantskom oceanu u lipnju 2002. teški torpedo Spearfish, ispaljen iz nuklearne podmornice HMS Tireless, pogodio otpisanu američku krstaricu Wainwright koja je plutala (nije proizvodila ni zvuk ni vibracije).
Britansko ministarstvo obrane trenutačno razmatra mogućnosti za zamjenu Spearfish teških torpeda. Taj je projekt nazvan Submarine Launched Underwater Weapon (SLUW), a oružje koje će se razviti unutar njega trebalo bi u operativnu uporabu na britanskim podmornicama ući sredinom idućeg desetljeća. U skladu s time BAE Systems Uderwater Systems je već pokrenuo razvoj konceptnih studija pod oznakom Advanced Spearfish Programme (ASP). Cilj je ispitati sve mogućnosti poboljšanja Spearfisha te postaviti osnove za ispunjenje SLUW programa.
Osnovna namjena studije Advanced Spearfish Programme je otkriti kako na prihvatljiv način poboljšati mogućnosti oružja protiv tihih ciljeva u okruženju plitkih voda, ili drugim riječima, kako učinkovito napadati podmornice s klasičnim pogonom u priobalnim vodama.

Švedski Torpedo 2000

Žično vođeni teški torpedo Torpedo 2000 (oznaka švedske ratne mornarice je Tp62) proizvod je tvrtke Saab Underwater Systems. Razvoj torpeda započeo je 1988. Rabi pogonski sustav na biogorivo (mješavina od 85 posto HTP-a i 15 posto petroleja). Maksimalna brzina tog teškog torpeda je oko 50 čvorova, a maksimalni domet 50 000 metara (procijenjeno).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Švedski Torpedo 2000

Unatoč velikim nadama, Torpedo 2000 nije najbolje prošao na svjetskom tržištu. Dosad jedina prodaja stranom naručitelju bila je ona brazilskoj ratnoj mornarici 1999. vrijedna 64,5 milijuna američkih dolara (500 milijuna švedskih kruna), ali je i ta narudžba opozvana 2004. Brazilska je ratna mornarica namjeravala Torpedom 2000 naoružati svoju novu poboljšanu podmornicu Tikuna klase Tupi. Međutim, ugovor je poništen 2004., a Saab Underwater Systems je takav razvoj događaja objasnio višom silom ili preciznije, "uglavnom zbog posljedice problema s integracijom, koji su nastali zbog prava treće strane". Saab je objavio da bi ukupni troškovi tvrtke zbog otkazivanja brazilskog ugovora mogli dosegnuti čak 160 milijuna švedskih kruna.
Po ugovoru, koji je Saab Underwater Systems sklopio s FMV-om, tvrtka eksperimentalno razvija bezposadno plovilo (unmanned underwater vehicle - UUV) AUV 62f koje je bazirano na komponentama torpeda Tp62.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Unutrašnji presjek Torpeda 2000

Ruska ponuda

Na svjetskom tržištu teških torpeda nalazi se i Rusija. Ta je država prodaju svojih suvremenih teških torpeda vezala uz prodaju klasičnih podmornica klase Kilo. Tako su četiri kineske podmornice Type 877EKM/636, deset indijskih Type 877EM/8773 i tri iranske Type 877 EKM naoružane torpedima TEST-71/96 i 53-65. Teški torpedo TEST-71/96 namijenjen je protupodmorničkoj borbi, iako se može rabiti i protiv površinskih ciljeva. U operativnu je uporabu ušlao još 1971., ali je stalno modernizirano. Električni pogon osigurava mu domet od 15 000 metara pri brzini od 40 čvorova i 25 000 metara pri brzini od 35 čvorova. Teški torpedo 53-65 u operativnu je uporabu ušlao još 1965. Inačica 53-65K s turbinskim pogonom na petrolej postala je operativna 1969. Pri brzini od 45 čvorova 53-65K ima maksimalni domet od 19 000 metara.
Oba torpeda imaju kombinaciju žičanog vođenja i samostalni aktivno/pasivni sustav za navođenje na ciljeve.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Najnovija ruska teška torpeda nalaze se i u arsenalima kineskih podmornica

Zaključak

Iako se na prvi pogled čini da je prodaja teških torpeda vezana uz prodaju podmornica, to nije potpuno točno. Jer da je tako američka teška torpeda Mk 48 Mod 4 ne bi se našla na australskim, kanadskim i nizozemskim podmornicama. A i švedski Torpedo 2000 bi imao mnogo bolju prodaju.


* 6.jpg (91.33 KB, 600x494 - viewed 221 times.)

* 7.jpg (66.08 KB, 600x403 - viewed 190 times.)

* 8.jpg (13.09 KB, 200x162 - viewed 639 times.)

* 9.jpg (26.09 KB, 600x277 - viewed 177 times.)

* 10.jpg (28.28 KB, 600x261 - viewed 172 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 03:01:53 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #146 on: March 21, 2014, 07:31:22 pm »

Potapanje otpisanog broda "HMAS Torrens" Kraljevske Australske Mornarice ,potapanje je izvršeno 14.06.1999 godine u sklopu vježbe, brod je pogođen torpedom lansiranim s podmornice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 1.jpg (129.6 KB, 700x481 - viewed 160 times.)

* 2.jpg (106.71 KB, 700x450 - viewed 269 times.)

* 3.jpg (114.92 KB, 700x442 - viewed 195 times.)

* 4.jpg (113.77 KB, 700x466 - viewed 195 times.)

* 5.jpg (113.34 KB, 700x470 - viewed 219 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #147 on: March 21, 2014, 07:32:48 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

izvor : amusingplanet.com


* 6.jpg (110.32 KB, 700x500 - viewed 259 times.)

* 7.jpg (105.63 KB, 640x430 - viewed 164 times.)

* 8.jpg (107.45 KB, 640x399 - viewed 158 times.)

* 9.jpg (86.96 KB, 528x335 - viewed 194 times.)
Logged
TČ144
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 431



« Reply #148 on: April 09, 2014, 04:42:32 pm »

Ovo je znanstvena vantastika,ja sam ostao još u 20 stolječu.Hvala na zanimljivom i poučnom štivu.
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #149 on: April 09, 2014, 05:14:43 pm »


Mislim da su slike sa jadnom fregatom klase Leander posledica dejstva upravo torpeda Spearfish.
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 [10] 11   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.044 seconds with 22 queries.