Strateški pregled obrane

[duje]

Словенија нема тај систем. Она плаћа најам авиона друге државе да по потреби интервенишу у њеном ваздушном простору. Овде се вероватно ради о удруживању снага и средстава више земаља из регије, чланица НАТО-а или кандидата (Хрватска, Црна Гора, Мађарска, Албанија, БиХ), да заједнички штите ваздушни простор обједињавајући ресурсе ПВО, пре свега ловачке (пресретачке) авијације и ВОЈ.

Živi bili pa vidjeli!

[duje]

Vir: Defender


Strategijski pregled obrane: Obrambeni sektor trećerazredna briga države

Datum objave: 29.07.2013

Usvajanjem predloženog sadržaja Strateškog pregleda obrane (SPO), jednog od temeljnih obrambenih dokumenata, hrvatska Vlada je na prošlotjednoj sjednici samo potvrdila ono što se već duže vremena neslužbeno govori: obrambeni sektor postao je trećerazredna briga države danas i u budućnosti, a ulaganja u njega isključivo će biti u funkciji minimuma očuvanja ljudskih i tehničkih resursa te minimuma vojnih sposobnosti kroz provođenje obuke.

Kada bi nas netko tražio da vrlo šturo opišemo sadašnjost i budućnost OSRH prema usvojenom Strategijskom pregledu obrane, tada bi mu bez zadrške rekli kako su OSRH nakon Domovinskog rata doživjele transformaciju u manje pješačke ekspedicijske snage NATO saveza i postale nositelj borbe protiv požara i poplava na domaćem tlu kao i hitnog medicinskog prijevoza. Vjerojatno bi čovjeku nakon toga iznad glave ostao veliki upitnik sa mnoštvom podpitanja, ako poznaje noviju hrvatsku povijest, odnosno kako je nastala i oslobođena hrvatska država.

No, ako smo već tako kritični spram sadržaja u kojem se naziru buduće smjernice izrade Dugoročnog plana razvoja OSRH, budimo "sitničavi" i prema izradi dokumenta, pa ističemo: sam odnos dužnosnika i službenika zaduženih za obrambenu politiku MORH-a spram izrade Strategijskog pregleda obrane je bio neozbiljan i  neprofesionalan, jer ne postoji niti jedan izgovor ili "spin" koji bi pobio činjenicu da su pune četiri godine trebale od ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo NATO saveza da bi dokument konačno bio usvojen od strane hrvatske vlade.

Tako se uspjelo, za divno čudo, dobiti prvi strateški obrambeni dokument kojem je RH promijenila status iz "non-NATO member" u "NATO member". Još 2010. pokojni ministar obrane Branko Vukelić najavio je donošenje novog SPO do kraja te godine, ali pokazalo se da su ga najbliži suradnici dezinformirali. Dva su jedina moguća razloga nedonošenja SPO-a do neki dan; ili se radi o sveopćem neznanju službenika vezanom uz metodologiju njegove izrade ili je svatko od zainteresiranih strana, a to su MORH i OSRH vukao konopce na svoju stranu, pa je došlo u konačnici do popuštanja prigodom čega su svi napola zadovoljni. Inače, za izradu spomenutog dokumenta zadužen je MORH.

Vratimo se ipak sa nešto više pažnje na sadržaj samog dokumenta. Kada bi današnji SPO uspoređivao sa njegovim prethodnikom, prosječni promatrač vojnih zbivanja morao bi se zapitati kakva je to elementarna nepogoda zadesila državu koja planira toliko malo sredstava ulagati u vlastite obrambene sposobnosti i tehničke kapacitete. Da apsurd bude veći, od ionako malih sredstava izdvojenih za obranu, veliki dio proračuna odlazi za nevojne aktivnosti poput protupožarnih i sličnih aktivnosti.

Ovdje ne želimo secirati nešto više od 50 stranica dokumenta, ne želimo se baviti znanstvenim radom na ovu temu, ali svakako želimo malo pisane riječi posvetiti dvama ključnim pojašnjenjima kojima se opravdava sve to što se u posljednjih deset godina događa u kvalitativnom, kvantitativnom i materijalno-tehničkom smislu sa OSRH. Pa tako piše : "Republika Hrvatska ne suočava se ni sada niti u sagledivom razdoblju s prijetnjom izravne oružane agresije na svoj teritorij. Naravno, usto da ne zaboravimo: "Obrambeni je proračun smanjen u odnosu na planiranu veličinu zacrtanu Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske".

Dakle, autori SPO-a tvrde kako u doglednoj budućnosti nema prijetnji od agresije, pa tako daju za pravo svim onima u vladi koji iz godine u godinu smanjuju obrambeni proračun. Pojednostavljeno, nema nikakve brige, ionako smo u NATO savezu i kolektivno smo sigurni.

Međutim, mogli bi reći kako primjerice 2005.kada se radio prvi SPO, u doglednoj budućnosti nije bilo niti naznaka takve katastrofalne ekonomske situacije, tko je mogao predvidjeti da će NATO ostati u Afganistanu više od deset godina ili da će do jučer neprikosnoveni vladari Egipta i Libije biti pometeni sa vlasti na takav način. Da li Hrvatska ima nekakav plan B kad je u pitanju obrana i OS? Može li netko teoretski pretpostaviti raspad NATO saveza za deset ili 20 godina? Iz ove današnje perspektive teško, ali činjenica jest da iz godine u godinu raste popularnost nacionalističkih stranaka diljem Europe, traži se ponovno nacionalni identitet i sve je veća težnja za samostalnim donošenjem odluka za razliku od onih donesenih u Bruxellesu. oni kojima je povjerena  hrvatska država trebaju na stolu imati sve opcije. Nema sumnje kako se o tako "crnom" scenariju trenutno uopće ne razmišlja u RH, pa će OSRH tako do 2017. pasti na samo 15000 pripadnika. Toliko malo osoba nije moglo sudjelovati niti na režiranim priredbama režimskih sletova u bivšoj državi.

Po ovoj logici "mi smo u NATO savezu kolektivno zaštićeni", zašto ne bi primjerice Poljska, Češka, Mađarska ili Norveška također povesti se modelom RH i ne modernizirati svoje snage, ne ulagati u tehničko materijalne resurse i slično. Ali, tome nije tako, Češka produžuje najam Gripena, Mađarska sprema veliku nabavu novih helikoptera, Poljska nabavlja 70 višenamjenskih helikoptera i modernizira obalnu obranu raketnim sustavima tvrtke Kongsberg. Zašto Francuska, Italija, Finska i dalje nabavljaju korvete, fregate i i SAR helikoptere? Sve su to članice NATO saveza i ako bi se sve spomenute zemlje povodile hrvatskim primjerom..tko bi zapravo branio članice NATO saveza?

Stvaranje slike o sjajnim hrvatskim vojnicima u Afganistanu, pohvalama koje stižu sa svih strana, Avatarima u mimohodu Parizom...sve to zvuči jako dobro, ali budimo realni, zar mislite da takve pohvale ne dolaze i za druge vojnike savezničkih zemalja. Kakve su to sjajne vrline i vještine hrvatskih vojnika mentora u Afganistanu ili pripadnika Vojne policije da drugi nacionalni kontingenti nemaju? Pa to im je posao, oni su profesionalci i ako ne mogu savladati takvu vrst obuke i premijeti na druge, onda nema smisla za ostanak u službi. Kako se tapšaju hrvatski vojnici po ramenu tako se tapšaju i ostali, bez izuzetka, barem tako stvari stoje u NATO savezu.

Ipak, pitajte hrvatskog vojnika da li bi slušao pohvale i uživao u tapšanjima ili umjesto toga s obitelji primjerice, ljetovao o trošku MORH-a, imao mogućnost dobiti povoljan kredit za stan, imao mogućnost bolničkog liječenja sebe i članova obitelji u specijaliziranim medicinskim ustanovama u sklopu obrambenog sustava, imao porezne olakšice na kupovinu određene vrste roba i usluga itd.

Tek toliko o brizi i motivaciji za najvažniji dio OSRH, a to su ljudi.

Kad je riječ o tehnici, novi SPO jasno je poručio kako OSRH ostaju bez transportnih aviona, a zamjensko rješenje su saveznička zrakoplovstva, odnosno "utrpavanje" pojedinim savezničkim nacionalnim kontingentima kad se već nema vlastiti prijevoz. Pritom, uopće se ne želi sudjelovati u incijativama u sklopu NATO saveza poput one o strateškom transportu zrakoplovima C-17 koje dijeli 12 članica NATO saveza i Partnerstva za mir, između ostalih i Slovenija koja je članica i skupine NATO zemalja za korištenje bespilotne letjelice Global Hawk.

Ne samo da RH ne sudjeluje u ovakvim inicijativama već itekako koristi svaku priliku da "gratis" dobije opremu od SAD-a, bilo da je riječ o vozilima HUMVEE, taktičkim radio uređajima, opremi za noćno izviđanje i slično. Gotovo 15 milijuna USD su SAD dodjelile OSRH zbog angažmana u Afganistanu. Sve to i nije loše, ali ovdje nije riječ da Hrvatska članstvom čeka milostinju partnera već da bude mala, ali ponosna pobjednička vojska i članica Saveza koja ima dugu i uspješnu vojnu tradiciju i povijest. Odnosno, da takvu tradiciju prati i hrvatska Vlada sa konkretnim ulaganjima.

Već se neko vrijeme govori kako se RH treba "vratiti na Jadran" i da će HRM dobiti punu pažnju u slijedećem razdoblju opremanja sredstvima i opremom. Umjesto toga, svjedoci smo kako će se u pet godina za izgradnju ophodnih brodova izdvojiti sredstva koja bi bila dostatna za financiranje četvrtine koštanja jedne opremljene fregate. Nadalje, odlučeno je da se u potpunosti ukine raketna sposobnost djelovanja hrvatskih vojnih plovila, jer se RBS povlači iz uporabe. Sudjelovanje u međunarodnim pomorskim operacijama ispunjava se ukrcavanjem jednog časnika svakih nekoliko mjeseci na neki saveznički brod. Sve u svemu, HRM će umjesto tradicionalnih vojnopomorskih zadaća sve više preuzimati poslove polcije na moru, ipak nešto dalje od obale.

SPO se ne bavi konkretnijom pričom oko Kopnene vojske, zanavljanju opreme i naoružanja. Zapravo, tamo je bilo kakvo zanavljanje blokirano projektom nabave i opremanja oklopnih borbenih vozila AMV 8X8, te ostvarenju ciljeva da se do 2018. ustroje i opreme dvije mehanizirane bojne za međunarodne operacije. Dok se to ne riješi, nezahvalno je uopće govoriti o tome kada i kako će se doći do nabave nebojnih vozila, modernih PO sustava i slično.

Priča oko sudbine borbenog zrakoplovstva traje već nekoliko godina, a sada smo doznali u SPO-u kako će MIG-ovi biti korišteni do 2019. kada bi se konačno našlo trajnije rješenje. Premda je ponuda ukrajinske tvrtke za dokup i remont Migova bila znatno ispod visine sredstava planiranih za te potrebe, ona nisu iskorištena za sveobuhvatniju modernizaciju oružanih sustava na zrakoplovu MiG-21 ili dokup još nekoliko zrakoplova kako bi se odgovorilo minimumu zahtjeva struke.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[MOTORISTA]

Sav offtopic je obrisan.

Držite se teme

[dzumba]

Једно је контрола ваздушног простора са становишта цивилне контроле лета, а друго војна контрола ваздушног простора. Србија и Црна Гора имају заједничку агенцију за контролу лате и то је врло успешно предузеће (најбоље плате у србији, а верујем и у Црној Гори).

Kvcali@, не постоји "међународна обавеза" о војној заштити ваздушног простора. То је слободна процена и воља сваке земље. То што се препричава по новинама о некој обавези је прича за наивне и углавном део лобирање за набавке авиона или приступање војним савезима. Ипак, ако нека земља уђе у неки међународни војни савез преузима и неке обавезе. Ту може да спада и обавеза, односно потреба војне контроле ваздушног простора (пре свега реаговања на незаконите повреде и упаде). И ту се нуде опције да, ако сам не можеш то да урадиш, платиш другом да то ради за тебе или да са другом државом (чланицом савеза) склопиш неки уговор о тој обавези, или, пак да се више државе удружи и то заједнички ради, као што је Леут навео за две иницијативе. Међутим, то и није тако лако решив задатка (удруживање), јер свако полази од сопственог интереса и економских могућности.

U sa vojnog aspekta,u planu je zajednički PVO:BiH,MNE i Makedonije

Ала ће да се бране, мислим да штите ваздушни простор Баш ме занима како ће то технички да изведу. То је могуће само ако преко НАТО -а дају сагласност а други то да спроведу и вероватно наплате. Саме, ове државе немају пара да купе ни три "мултирол" авиона, нити би знале шта ће са њима.

[Jester]

Pošto je to opcija ostavljena kao moguća u novom strateškom planu što mislite ukoliko dođe do spajanja ratnih zrakoplovstava koja je opcija realnija  ,da se ono recimo oformi u sklopu kako je vole nazivati "Jugosfere" znači članice ex YU ili pak da budu dva bloka u kojem bi Hrvatska bila u koaliciji sa Mađarskom, Češkom i Slovačka možda u to bude ubačena i Slovenija ili će to i dalje biti pod patronatom Italije, Srbija recimo bi pokrivala BiH ,Crnu Goru i Makedoniju možda čak i Bugarska da bude uključena u to ,dakle čisto neka osobna razmišljanja usporedo sa činjenjičnim stanjem bez bespotrebnog politiziranja.

članak na tu temu iz Glasa Slavonije :

NATO SAVEZNICI IZ REGIJE ZA NEKOLIKO GODINA U SVE SNAŽNIJOJ I JEFTINIJOJ VOJNOJ SURADNJI

Hrvatska, Mađarska, Češka i Slovačka imat će zajedničko vojno zrakoplovstvo

ZAGREB - Za pet ili šest godina Hrvatska, Mađarska, Slovačka i Češka mogli bi imati zajedničke vojne zrakoplovne snage. To bi značilo da će te četiri članice NATO-a organizirati nabavu istog tipa borbenih zrakoplova, za koje bi se onda planski gradile i održavale baze, zajedničku obuku pilota i suradnju logistike. “Nije teško shvatiti da je mnogo racionalnije zajedno imati deset ili 15 aviona, nego da ih svaka zemlja kupuje po deset, ali za tu odluku, koju podržava i NATO, nije dovoljna samo racionalna računica, ona mora, jer se tiče osjetljivih nacionalnih interesa”, dobiti i političku podršku, kazao nam je sugovornik iz Vlade. Da se o takvom projektu razgovara, sugerira i Prijedlog strateškog pregleda obrane što ga je Vlada usvojila, a u kojem stoji da je produljenje životnog vijeka MiG-ova 21 njihovim remontom samo privremeno rješenje do donošenja konačne odluke o zaštiti zračnog prostora Hrvatske.

Hrvatski borbeni zrakoplovi nakon remonta bit će u uporabi do 2019., Mađarskoj leasing zrakoplova istječe 2020. i košta je 116 milijuna eura godišnje. Ukoliko želi obnoviti svoju flotu Hrvatska bi morala osigurati najmanje milijardu eura, što je teško izvedivo s vojnim proračunom koji nema izgleda za povećanje u srednjoročnom razdoblju. Mnogo bolje ne stoje ni javne financije u Mađarskoj pa je logično da su se u nedostatku novca stručnjaci dosjetili suradnji u tom nimalo jeftinom dijelu vojnih snaga. Uz to, takvo spajanje vojnih resursa podržava i NATO. “Ne postoji razlog za žurbu. Imamo vremena planirati i donijeti odluku. Stručnjaci u vojnim snagama mogu sutra dati njezin prijedlog, no ona je ipak na vlastima svake zemlje pojedinačno”, ističe naš visoki izvor iz Vlade. Dodaje i da je to pitanje toliko važno da bi bilo najbolje ako bi se oko njega postigao politički konsenzus u Hrvatskoj, tim više što će to biti odluka koja neće trajati samo za mandata jedne Vlade, a svakako neće zaživjeti u mandatu sadašnje. J. Marić

Glavni stožer manji za 25 posto

U dokumentu se najavljuje i to da bi Oružane snage trebale broj pripadnika do 2017. godine smanjiti na 15 tisuća. Trenutačno je u Oružanim snagama 16 tisuća djelatnih vojnih osoba i približno dvije tisuće administrativnog osoblja. Smanjenje broja i to za 25 posto, treba očekivati i u Glavnom stožeru, koji bi na kraju trebao brojati oko 320 ljudi. Hrvatska bi prema tom planu trebala imati i približno 20 tisuća pripadnika razvrstane pričuve s točno određenim ratnim rasporedom.

[dzumba]

Тешко ти је питање, шта би било боље. Можда је за неку нову тему. Да пробам:

У техничком и организационом смислу боље, није једнако боље и у политичком. И то ће увек бити кључни проблем.

Боље ће бити оно решење где су удружене државе економски приближно једнаке, ако су ментално, језички и културолошки блиски, ако имају слични војну традицију, слично организацији војске  и ако искрено приступе проналажењу договора а затим спровођењу договореног.

Предности решење са обједињавањем ресурса држава "југосфере", ( можда се у то из географских разлога укључујући и Албанија) је лакше због сличности језика (са изузетком Албаније),  исти менталитет (што није неважно), што је важно код споразумевања, командовања и обуке. Лоша је стална опасност од политизације и могућности да се било који, чак и безазлени неспоразум или инцидент лако претвори у политичко питање. Дакле, ово решење, иако са становишта операбилности и борбене готовости најрационалније,  јавности ових земаља ће теже "прогутати".

Она друга решења која помиње Јестер  је лакше "прогутати" у политичком смислу, али ће бити теже остварива и организационом смислу. Када гледамо географски простор и пођемо од рационалности тог простора онда би БиХ требала бити у истој скупини где и Хрватска. Са друге стране Србија, Македонија, Црна Гора, Албанија и Бугарска могу лако организовати заједничку ПВО. Једино је проблем језика са Албанцима (па о политичког прихватања), остали ће се споразумети лако, а и систем обуке и менталитет свих је јако близак. Иако су неке од ових земаља међусобно ратовале, оне су ипак и заједно ратовале (Балкански ратови). Дакле, јавности ових земаља ће лакше прогутати удруживање.

Ипак, у сваком здруживању снага и средстава, посебно пара (новца), мора се јасно разграничити ко шта даје, прима, користи, као и нарочито санкције за оне који не спроводе договорено. А све то није могуће ако нема "тате" изнад да нас (их) "клепи" по ушима. Нисмо ми још увек дорасли самосталним заједничким подухватима.

[duje]

Komentar na tu temu iz "Večernjeg lista":


REORGANIZACIJA ORUŽANIH SNAGA RH

HV će imati bojnu od 500 vojnika za ratovanje u svijetu

Piše: Davor Ivanković

U idućih sedam godina MORH predviđa nastavak "sušnih" vremena za Oružane snage Republike Hrvatske. Prema Strateškom pregledu obrane (SPO), dokumentu koji je na prošloj sjednici prihvatila vlada, idućih godina oružane snage bit će još smanjene, na 15.000 djelatnih vojnih osoba. Toliko profesionalnih vojnika Hrvatska ima i sada, no oko 3000 ljudi otići će iz tzv. vojne administracije. Broj zaposlenika u samom ministarstvu neće biti veći od 700 (sada 1300), a u Glavnom stožeru radit će najviše 320 zaposlenika.

RH će se riješiti nekih borbenih sustava i postrojbi, a zadržat će se sposobnost za zračni i pomorski nadzor. Planira se da se 50 posto novca troši na plaće (sada više od 60 posto), 30 posto proračuna na održavanje a 20 posto na opremanje i modernizaciju (nabavu oružja). U Hrvatskoj kopnenoj vojsci bit će mjesta za dvije gardijske brigade (oklopno-mehanizirana i motorizirana).

Upravo u tom dijelu SPO-a navodi se konkretnije razrađena novost; "RH će u neku operaciju potpore miru moći uputiti snage veličine borbene skupine temeljene na mehaniziranoj bojni, na rotacijskoj osnovi", piše u dokumentu. Kopnene snage će tu sposobnost steći do 2018.

Velika promjena

To je velika promjena, jer ambicija je države formiranje "borbene skupine". Mi smo i do sada slali na stotine vojnika u razne misije širom svijeta, i sada se u Afganistanu nalazi njih oko 250, no to nije "borbena skupina". Više se ne radi o savjetničkim poslovima ili poslovima obuke lokalaca, nego o sastavljanju borbene jedinice. Dovoljno snažne, pokretljive i naoružane, pripravne za borbeno djelovanje. U MORH-u, ministar Kotromanović potvrđuje da je riječ o formiranju mehanizirane bojne, znači jedinice do 500 vojnika. Bit će opremljena oklopnim vozilima (BOV), dakle Patriama proizvedenim u Đuri Đakoviću, a koje se ubrzano naoružavaju i opremaju (strojnice 12,7 mm, topovi 30 m, te protuoklopne rakete). Riječ je, zapravo, o mehaniziranom bataljunu koji će biti spreman za borbene operacije u svijetu. Hrvatska će, dakle, u sklopu euroatlantskih integracija, ubuduće davati i svoju borbenu jedinicu obučenu i opremljenu za ratna djelovanja. To odgovara planu da 50 posto naših profesionalaca iz Hrvatske kopnene vojske bude obučeno za operacije u svijetu, a da 10-tak posto naših vojnika uvijek može biti raspoređeno izvan naših granica.

No, neće samo kopnena vojska dati obol operacijama u svijetu. Računa se još i na transportne helikoptere našeg HRZ-a, temelj avijacije su helikopterske snage, četiri do osam helikoptera bit će uvijek spremno za međunarodne operacije. To je i jedini segment u kojemu se najavljuje da će se nabaviti više novih helikoptera. Računa se i na "ujednačavanje" tipova helikoptera. Treba vidjeti hoće li idućih godina to značiti da će HRZ polako prelaziti na zapadne tipove helikoptera. Dva transportna zrakoplova, Antonov 32 bit će "ukinuta", dakle prodana, a do 2020. HRZ neće tražiti novi tip transportnog aviona. U međuvremenu, obuka padobranaca bit će riješena novim, manjim zrakoplovom. Smanjit će se i broj školskih zrakoplova Pilatus, PC-9 (sada 20 komada). Moćni radari FPS-117 bit će potpuno integrirani u sustav NATO-a.

Računa se da će u RH opstati samo četiri-pet vojarni (kriterij je da mogu primiti više od 2000 vojnika i osoblja), a zadržat će se i dva poligona, kraj Slunja i u Gašincima. HRM će zadržati dvije pomorske baze, a naći će se rješenje i za privezište na jugu Jadrana. HRZ-u ostaju dvije zračne baze.

Flotila od pet brodova

Sudeći po tekstu SPO-a, neće se remontirati starija oklopna vozila (M-80), a nije jasno hoće li na remont barem jedna satnija tenkova M-84 ili će se i od njih odustati. U ugovornoj pričuvi bit će 1000 vojnika i 20.000 u tzv. nerazvrstanoj pričuvi, za koje će se čuvati oprema i naoružanje. Premda je bilo planirano obučavanje 2000 dobrovoljnih ročnika godišnje, zbog štednje sada obuku prolazi njih samo 800.

Obalna straža imat će prioritet u opremanju novim plovilima u odnosu na flotilu borbenih brodova. To znači da će se do 2018. izgraditi flotila od pet ophodnih 40-metarskih brodova Obalne straže, a HRM-u ostaju stare topovnjače, od kojih su samo dvije, nabavljene u Finskoj, klase Helsinki operabilne. No, stoji u SPO-u "postojeće protubrodske rakete RBS-15 bit će otpisane zbog dugotrajnog neodržavanja i nepouzdanosti te će se razmotriti mogućnost nabave zamjenskog raketnog sustava".

MiG-ovi do 2019.

Sposobnost nadzora i zaštite zračnog prostora osigurat će se borbenim avionima MiG-21. Produljenjem resursa omogućit će se zadržavanje borbenog aviona MiG-21 u operativnoj uporabi do 2019. "Produljenje životnog vijeka MiG-21 je privremeno rješenje do konačne odluke o zaštiti zračnog prostora RH. U procesu donošenja odluke o dugoročnom obliku zaštite zračnog prostora razmotrit će se inicijativa kojom bi se zaštita hrvatskoga zračnog prostora osigurala na načelima suradnje, dijeljenja resursa i sposobnosti sa zemljama u regiji". Drugim riječima, nabava novih zrakoplova moguća je u zajedništvu s nekom zemljom NATO-a.

[Jester]

Fino su oni to zamislili gotovo je s mirovnim misijama i podučavanjem pastira pilotiranju helikopterom,njih 500 ,oklopnjaci puška u ruke i pravac u ratnu zonu, jedno iljadu kilometara od kuće ,no dobro ionako je služenje dobrovoljno ,nadajmo se da će im lokalno stanovništvo biti naklonjeno gdje god bili...

[dzumba]

Мислим да све суседне земље из "југосфере" треба из овог СПО да узму "мустру" (узорак), јер их све то чека у наредних годину-две, ако већ нису схватили.

[duje]

Vir: Defender

Strategijski pregled obrane (II): Gdje je nestao čovjek?

Datum objave: 31.07.2013

U travnju 2007. tadašnji pomočnik ministra obrane za upravljanje ljudskim resursima Željko Goršić, na pitanje koja su zvanja trenutačno deficitarna u MO-u i OS-u i hoće li se ona stimulirati nekakvim beneficijama, je odgovorio:  Zvanja koja su trenutačno deficitarna u MO-u i OS-u su dipl. ing. strojarstva, brodostrojarstva, elektrotehnike (smjerovi elektronika i energetika), računarstva, građevine, informatike, pomorskog prometa (smjer nautika), dipl. pravnik, doktori medicine. I na kadrovskom savjetu MO-a 27. veljače 2007. raspravljalo se o toj problematici, odnosno o stanju deficitarnih struka u MO-u i OSRH-u. U svrhu rješenja deficitarnosti, u postupku je iznalaženje modela stimuliranja svih deficitarnih struka, a jedan od načina je i izmjena Pravilnika o dodacima na plaću koji će stimulirati u smislu uspješnog pribavljanja osoblja deficitarnih zvanja kao i njihov ostanak u OSRH.

Od tada do danas prošlo je više od šest godina, vrijeme kao da je stalo, jer bi odgovor nažalost bio isti kao i tada. I ne samo to, još tada je DPR-om bio propisan koncept jedinstvenog upravljanja ljudskim resursima koji do danas nije zaživio što su dužnosnici MORH-a priznali u novom Strategijskom pregledu obrane. Implementaciju Koncepta upravljanja osobljem trebalo je početi do 30. rujna 2007.

Vođenje i planiranje karijere časnika i dočasnika najveća je boljka personalnog sustava već više od petnaest godina. Naime, nisu rijetki slučajevi da časnici u čije se školovanje ulagalo odlaze iz sustava, dok je drugima taj nedostatak ograničavajući uvjet za daljnje napredovanje. Primjerice, što se događa sa hrvatskim vojnim izaslanicima nakon povratka s dužnosti? Radi se o sudionicima rata, ljudima širokih pogleda na svijet, sa međunarodnim i diplomatskim iskustvom u radu, mnogi su od njih magistrirali i doktorirali na međunarodnim vojnim pitanjima.

Nitko od njih ne zna što ga čeka nakon završetka mandata. Tri su opcije, "snađi se druže", mirovina ili prihvati dužnost koja nema nikakvu dodanu vrijednost u profesionalnom razvoju, naprotiv vodi unatrag. Može li hrvatski časnik znati kako će ići njegova vojnička karijera do izlaska iz sustava je pitanje na koje nema odgovora. Gdje je nestao čovjek svih ovih godina u razmatranjima onih koji vode obrambeni sustav? U Strategijskom pregledu obrane se navodi kako će se upravljanje civilnim i vojnim osobljem poboljšati uvođenjem dugoročnog personalnog planiranja utemeljenog na realno raspoloživim financijskim resursima. Dakle, bez zadrške se naglašava kako će se upravljanje poboljšati, ali pritom se spominju financijska ograničenja.

Sudeći prema projekcijama vojnog proračuna, od toga osim hrpe riječi opet neće biti ništa. Sve to slušali smo i prije deset godina. Iz područja personalne potpore do sada nije bio predviđen ni jedan projekt sa pripadajućim troškovima, jer samo ulaganje za potrebe pripadnika obrambenog sustava može jamčiti zadržavanje i privlačenje kvalitetnog, kvalificiranog i motiviranog osoblja.Prije svega riječ je o stambenoj problematici.

Dakle, da rezimiramo: već sedam godina nije uspostavljen jedinstven sustav upravljanja osobljem koji omogućuje učinkovito ispunjavanje zadaća organizacije i pružanja prilike za daljnji razvoj, u strukturi osoblja, unatoč značajnom smanjenju u proteklom desetljeću, prevelik je broj časnika i državnih službenika i namještenika, neodgovarajući je razmjer unutar dočasničkih činova, dok je očit nedostatak vojnika.
Nije postignuto pomlađivanje djelatnoga vojnog sastava.


Suspendirana je obveza služenja vojnog roka i uspostavljen novi model vojnog osposobljavanja (dragovoljni ročnici), ali je njihov broj manji od predviđenog (od predviđenih 2000, kroz obuku godišnje prolazi 800 dragovoljnih ročnika).
Kategorije pričuvnika nisu uspostavljene. Sve u svemu personalna potpora nije na zadovoljavajućoj razini te ne omogućuje primjerenu razinu kvalitete života niti osigurava poticajnu organizacijsku klimu, potrebnu za pridobivanje, odabir i zadržavanje najkvalitetnijeg osoblja.
Upućivanje u međunarodne operacije i na dužnosti izvan Republike Hrvatske je temeljeno na načelu dragovoljnosti, što je činilo potencijalnu zapreku konstituiranju dovoljno kvalitetnoga nacionalnog kontingenta snaga.

Nažalost, Stretegijski pregled obrane ne daje nikakva rješanja ili konkretna poboljšanja. Kad je riječ o personalnoj politici, sve je u njemu uopćeno i kondicionalno, pa se ima dojam kako je opet riječ o nekakvom popisu želja bez konkretnog učinka u budućnosti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[dzumba]

Па Стратегијски преглед одбране и јесте "попис жеља" али стратегијског нивоа. Иза њега би требало да следи операционализација пројектованог (предвиђеног) и спровођење у живот. Е, ту је увек оно чувено "али"...

[Jester]

Evo izašao je i Strateški plan Ministarstva obrane za razdoblje 2014. - 2016.
http://www.morh.hr/images/stories/morh_2014/pdf/strateski_plan_2014-2016_21012014.pdf
izvor : MORH

Ostale Strategije i Zakoni ;
http://www.morh.hr/hr/zakoni-i-strategije/strategije.html
http://www.morh.hr/hr/zakoni-i-strategije/zakoni.html

[duje]

Vir: Defender.hr

Strateški plan Ministarstva obrane za razdoblje 2014. - 2016.
 
07.11.2014

Prema strateškom pregledu MORH-a za razdoblje 2014-2016.godine, do početka 2014. OSRH su preuzele ukupno 60 BOV tipa Patria AMV. , do kraja ove godine će se broj popeti na 98, dok će do kraja iduće godine njihov broj doseći 122, a 2016. konačnih 126. Do kraja iduće godine se očekuje i prvi obalni ophodni brod, a kraje 2016. ukupno tri OOB. Tijekom 2015. očekuje se isporuka prvog moderniziranog radarskog sustava Falcon na jednom od otoka dok će do kraja 2016. biti obavljena modernizacija na još dva radarska sustava. Modernizacijom će se postići potpuna operatvnost sustava nadzora mora i dijela zračnog prostora.

Kad je riječ o tenkiovima M-84, ugovor o generalnoj reviziji tenkova počet će davati rezultate 2015. godine. Naime, očekuje se da se u postrojbe vrati šest tenkova M-84 dok će još dva proći reviziju u 2016. Opremanjem OS RH jurišnom puškom poboljšat će se borbena spremnost i dostići će se postavljeni standardi interoperabilnosti s NATO-om. Do početka 2014. u OSRH bilo je 5000 jurišnih pušaka, a do kraja ove godine njihov broj će iznositi 7300. Još 2300 pušaka planirano je ući u OSRH iduće godine, a 2016. dodatnih 900 pušaka, sveukupno 10.500.

Strateški plan MORH 2014-2016. (download)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[leut]

Ovo je stari dokument, iz svibnja 2013. (tako piše na naslovnici dokumenta), na internet stranicama MORH-a objavljen 21.01.2014., Jester ga prenio ovdje 24.01., al u Defenderu su ga tek danas otkrili.
Nije im dosta bruke sa objavljivanjem i povlačenjem članaka zadnjih dana (u jednom od njih su napali MORH da su obrisali ranije objavljenu informaciju pa onda i oni isto učinili brisanjen cijelog članka; nije im prvi put).

Evo izašao je i Strateški plan Ministarstva obrane za razdoblje 2014. - 2016.
http://www.morh.hr/images/stories/morh_2014/pdf/strateski_plan_2014-2016_21012014.pdf
izvor : MORH

[duje]

Vir: "Slobodna Dalmacija" Split

08.11.2014.

LIJEPA NAŠA

Od svih članica NATO-a samo jedna nema Plan obrane, znate li koja?
  
Hrvatska bi do travnja 2015. godine konačno trebala dobiti svoj prvi Plan obrane, temeljni nacionalni obrambeni dokument. Plan obrane strateški je dokument države koji predviđa i procjenjuje moguće ugroze državne sigurnosti, te razrađuje reakcije nadležnih službi.

Osnovna je namjena takvog dokumenta stalno usavršavanje sustava obrane i održavanje vojno-civilnog sustava spremnim za reagiranje.

Prvi elementi za izradu plana obrane RH izrađeni su ratne 1994. godine. Do dana današnjega cjeloviti dokument obrane države nije usvojen, premda MORH ima solidno ekipiranu Službu za obrambenu politiku i planiranje. Čini se da razloge nedonošenju tog dokumenta treba potražiti u nemaru političkih garnitura koje su do sada prodefilirale u MORH-u.

Plan obrane je zakonska kategorija, Predsjednik RH daje suglasnost na Prijedlog plana obrane Republike Hrvatske, a Vlada ga donosi. Inače, Hrvatska je trenutačno jedina članica NATO saveza koja nema Plan obrane.

DENIS KRNIĆ