Da se malo vratimo moru, dok moj drugar "vlado.." tamo prevrće po kuhinjskim loncima, pokušavajući sjetiti se čemu
to služi..
Sjetiće se on već.
Daklem, kako već ranije rekoh imali smo nekoliko kutera. Također smo se od samog početka podijelili u posade i počeli sa obukom.
Moram priznati da ta obuka u veslanju nije nimalo naivna. Potrebno se uigrati, sinhronizirati i potrebna je dobra kondicija, koja se
tek s vremenom stiče. A bogami tu su i žuljevi, nabijeni veslima. Ali sve u svemu bio je to muški i mladalački posao, koji smo rado
obavljali.
S vremenom smo to dobro odrađivali pa poslije određenog vremena i priređivali i međusobna natjecanja. To se vidi i na donjoj slici.
U prvom planu momci u fazi punog opterećenja, a dubokoj pozadini i još nekoliko posada u istom stanju.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na slici se prepoznaju: Belobrk, Ćopić, Basta, Beršnak, Banjac....Veslači su obučeni onako kako se većini slučajeva i veslalo. Goli, bosi obavezno, i u kratkim pantalonama. Kod veslanja se morao
zauzeti i određeni stav, što se tiče tela, jer se inače nebi moglo ni veslati.
Vidi se i unutrašnjost čamca. U sredini između veslača na podu vidi se i "čaklja" za privlačenje ili odgurivanje čamca kod pristajanja.
Također i "čaklja dubinomer" za mjerenje dubine u plićim dijelovima mora, po potrebi.
