RadaristiDolaskom u pitomce, od svih pristiglih odabrana su ljekarskim pregledom 26 – torica i formiran vod Elektroničara. Vod se formacijski vodio kao “Vod 142”. Tokom školovanja već sa završetkom druge godine od navedenog broja školovanje su napustila 6 – torica tako da je vod ostao na 20 pitomaca – Elektroničara.
Tokom prve dvije godine vod 142 od stručni predmeta izučavao je Osnovi elektronike, Osnovi elektrotehnike i el.brodske uređaje, Merenje u elektronici i jednim dijelom uvod u Impulsnu tehniku, Radio uređaje i Podvodne uređaje. Ostali predmeti su bili vojne prirode ,a i oni opšteg obrazovanja.
Negde drugom polovinom druge godine školovanja, ljudstvo voda 142, ponovo je podvrgnuto specijalističkom ljekarskom pregledu nakon kojeg su odvojena 7 – rica pitomaca i oformljeno “odjeljenje 143” – Radaristi Elektroničari. Oni će tokom treće godine odvojeno slušati nastavu primjerenu njihovoj užoj specijalizaciji.
Radaristi, “odjeljena 143”, ostatak školovanja od stručni predmeta posebno će posvetiti pažnju i izučavati Impulsnu tehniku i Radarske uređaje, Radarsku navigaciju, Radiorelejne veze i RR uređaje te Obalsku službu osmatranja i javljanja.
Elementarni predmet, Impulsnu tehniku i Radarske uređaje, predavao je kap
Jolakovski Ljuben, i teoretski i praktični deo. Upoređujući ga sa nekim drugim predavačima koje sam kasniji godina bio u prilici slušati, mislim da je bio solidan predavač. Falilo mu je pa da bude savršen, pretpostavljam to, jer je bio Makedonac pa kao takvom jezik na kome se održavala nastava nije mu bio maternji. Ali u svakom slučaju ličnost za pamćenje jer je bio krajnje korektan i volio je nas pitomce.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radarski kabinet je bio na petom spratu zgrade (na vrhu), velik i prostran. Unutra su bili instalirani svi radari koji su se koristili
u to doba u JRM,
Decca 1216, 1226, CR, SG-6B. Čak smo izučavali i
OAR koji je tek bio uveden u operativu. Tu smo mogli satima i
danima nas sedmorica visiti na njima te izučavati iste uz praktične potrebne radnje i servisiranje. Kasniji godina se to pokazalo kao
vrlo ispravan pravac u školovanju i obuci jer smo se tokom službe u tome snalazili što no se kaže k'o “riba u vodi”.
Sva ta tehnika koju smo izučavali i koja je do tada bila u upotrebi u JRM bila je na nivou Elektronski lampi (cijevi). Tek u drugoj godini bili smo prva generacija koja je počela tada izučavati i tranzistorsku tehnologiju koju nam je predavao kap.
Vukosavljević Vule.
Netom dve godine kasnije 1967 dolaskom prvih Raketnih i Torpednih čamaca iz Rusije saznaćemo i mati priliku izučavati primjenu tranzistorske tehnologije u radarima koje su Rusi primjenili još polovinom pedesetih godina. Šta ćeš, mali i sitni, pa moraš čekati svoj red…..
Evo i nas sedmorice Radarista skupa, nakon punih dvadeset godina službe. Malo smo se popunili, ali još uvijek vitki (po NATO standardu…
) i bogu hvala i dan danas još uvijek živi. I svaki sa svojom dječurlijom. Nisu nam mogli ni radari ništa.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Stoje s lijeva:
Stevanović Staniša, živi u Beogradu.
Ćopić Vladimir, živi u Kucuri, Vojvodina.
Šindija Marjan, živi u Splitu
Cingurovski Kosta, živi u Herceg Novom i povremeno u Ohridu.
Čuče s lijeva:
Ćiro, živi u Herceg Novom.
Tomić Branko, živi u Splitu.
Kostić Vinko, živi u Nišu.
I spravom i časno uživamo svi u našoj skromnoj mirovini/penziji..
