I letelište kod Krasinca je napadano u to vreme ,ali sa znatno manjom štetom.Ipak jedan se napad izdvaja.U seli Gradec su se prikuplajli ranjenici ,koje su kasnije vodili na letelište.Neprijatelj je to primetio pa je 30 januara 1945g grad napadnut .Bilo je šest ili sedam aviona koji su se pojavili popodne.Kako niko nije očekivao napad poginulo je pet ljudi a sedam je ranjeno,porušene su neke kuće ,most u mestu i pilana.
Zadnji put su letelišta napadnuta 13 aprila 1945g.Avion se pojavio predveče,skoro je pao mrak.Gadjali su ga iz svih oružija koje su imali,i kako je bio mrak videlo se da ga svetleća zrna pogadjaju .Nakon toga iz aviona je par puta nešto bljesnulo,pa se okrenuo put Zagreba i pokušao beg.Iz njega je počeo da izlazi dim,koji je postajao sve gušći.Srušio se u blizini sela Ozilju.

Pegasus squadron 1945 dal.obala.jpg (18.8 KB. 450x338 - viewed 24 times.)
Letelište je verovatno bilo poznato savezničkim pilotima,pa je 27 februara 1945g na Krasinec sleteo B 24,koja je iznad Nemačke oštećen toliko da nije mogao da stigne u svoju bazu u Italiji.Iako je staza bila premekana i kratka uspeo je da sleti.Bio je oštećen,a letelište premekano za njega pa je komisija ,koja je sastavljena od članova Savezničkih misija, ustanovila da avion ne može da poleti sa nje.Avion su prepustili Glavnom štabu NOV Slovenije,a ovaj ga je predao partizanskim radionicama.Kažu da su prvo izvadili dragocene istrumente i oružije,a onda od njega napravili vrlo korisne stvari.Marta 1945 g je jednog britanskog Spitfire zadesila slična sudbina.
U toku marta i aprila 1945g u Sloveniji su se vodile teške borbe Partizana i Nemaca.Neprijatelj sa svojim satelitima je na sve načine pokušao da zaustavi Partizane ,da bi sebi omogućio izvlačenje prema Austriji.Vršili su napade na već osvojene teritorije,pa je postojala velika opasnost da upadnu u Belu Krajnu.Pored toga nije bilo dovoljno hrane za stanovništvo.Zbog toga je Glavni štab Slovenije i političko rukovodstvo odlučilo da evakuiše stanovništvo u Dalmaciju.Na taj način bi na teritoriji ostala samo vojska koja se spremala za odbranu.Usledio je dogovor sa savezničkom komandom,koja je stavila na raspolaganje dvanaest transportnih aviona.Neprijatelj se opasno približio letelištu i cela akcija je dovedena u pitanje.Ipak 23 marta Partizani su uspeli da odbiju napad i da potisnu neprijatelja 4-5km ,što se smatralo bezbednim za akciju.25 marta oko 10 ujutru sa juga se pojavilo dvanaest aviona oko kojih su leteli lovci.

Griblje, marta 1945..jpg (53.36 KB. 234x360 - viewed 17 times.)
Na letelištu je bilo mnoštvo ljudi,okolni stanovnici ,prebezi iz dugih krajeva ,članovi raznih kulturnoumetničkih grupa ,žena iz Like koje su pobegle od Ustaša i stanovništva iz predela blizu Bele Krajne koje su pobegli od Ustaša .
25 marta je sa američkim sa C-47 prebačeno 788 lica i dovezeno 43 tone razne robe. 26 marta do 13h i 37min evakuisano je oko 1200 ljudi,žena ,dece i staraca u okolinu Zadra.Prema američkim podacima sletali su po pet puta i prevezli 2041 lice od toga 723 dece.Avioni su sletali po danu .Ovolike aktivnosti su privukle Nemce pa su poslali avione noću 26/27 marta.Zbog jake protivavionske odbrane,tri Dornier-a su ostali visoko i bacali bombe na mamce koji su postavlljeni na Hrvatskoj strani reke Kolpe.Letelište nije oštećeno,a kada je svanulo ponovo sleću transporteri.Uveče su ponovo napali ali opet pogrešno.

griblje febr45.jpg (96.76 KB. 475x302 - viewed 16 times.)
Treba pomenuti da su ovu operaciju štitili naši avioni iz 1lovačke eskadrile jugoslovenske armije.Prvo je bilo 25 marta 1945g ,operacija br 332,zadatak -praćenje 12 Dakota koje su nosile sanitetski materijal u Sloveniju.Učestvovalo je osam Spitfire V -vodja por.Pajić Nedeljko,br 2 zas.Lošić Mehmedalija.br 3 pot.Srdanović Milan,br 4 zas.Okanović Husein,br 5 zas.Radulović Radovan,br 6 pot.Rugi Ruigi ,br7 zas.Vrabič Ciril.Uzleteli su u 12.55 sa Prkosa ,sleteli u 15.40 na Vis.Za vreme leta i tokom boravka na transportera zemlji nije bilo neprijateljskih aviona.
Drugi dan 26 marta , operacija br 333,zadatak -pračenje 13 Dakota koje su nosile sanitetski materijal u Sloveniju i prevoz ljudi na Prkos.Ušestvovalo je devet Spitfire V -vodja komandant .Šojić Hinko,br 2 zas.Lošić Mehmedalija. br 3 ppot.Delić Milan, br 4 pot.Rugi Ruigi, br 5 maj.Ivanišević Djuro, br 6 zas.Semolić Marjan , br7 por.Gavrilović Živorad, br 8 zas.Kovačić Mirko.Uzleteli su u 10.25 sa Prkosa ,sleteli u 13.50 na Prkos.Tokom leta do Slovenije nije bilo problema,ali pri povratku,kada su avioni već puni krenuli nazad, iz pravca severa su se pojavila tri lovca Focke Wulf 190.Prema izveštaju ,avione je prvi primetio por. Gavrilović Zivorad.Potom je vodja zaštitnih aviona ,komandant Šoić H. izdao naređenje, da četiri aviona iz formacije pođu u susret neprijateljskim avionima.Navodno ,im je tada rekao da se s njima puste u borbu i da zaštite pod cijenu ličnih žrtava formaciju transportnih aviona. U napad protiv neprijateljskih lovaca otišao je vodja Šoić, zastavnik Lošić, potporučnik Gavrilović i zastavnik Kovačič.
Pretpostavljamo da neprijateljski avioni nisu očekivali jaku lovačku zaštitu,pa su se odmah okrenuli ka Zagrebu i krenuli u strmo poniranje.Nisu mogli da ih stignu,ali su u njihovom pravcu ispalili nekoliko rafala.Nije poznato da li su pogodjeni.Piloti su zbog budnosti pohvaljeni,jer su spasili ljude,američke avione,a pre svega očuvali su ugled partizanske avijacije
Sama akcija je bila najveća evakuacija ljudi u NOB-u,koja je zahtevala veliku organizaciju vojske i političara i uskladjen rad svih službi na letelištu.Veoma važno je bilo i to da je obezbedjene od neprijateljskih aviona vršila naša avijacija.
Letelišta su dobro poslužila Partizanima ,ne samo da su preko njih dobijali vojnu pomoć,već su preko njh imali stalnu vezu sa saveznicima.Ipak najveću pomoć koju su saveznici pružili je prevoz ranjenika i bolesnika u Italiju.Prebačeni su oni koji nisu mogli da dobiju adekvatnu medicinsku pomoć u partizanskim bolnicama. Tačan broj se verovatno nikad neće saznati.Ipak sa ova dva letelišta(uključeno je i letelište Nadlesk-severozapadno od Otoka) prebačeno je 1473 pacijenata.Najviše ih je bilo iz područija 9 korpusa i 4 operativne zone kao one iz bolnice u Žumberku.Preko ovog letelišta su neki od boraca,političkih oficira otišli na školovanje u Beograd ili u SSSR.
Prema podacima pripadnika OZNE , februara 1945g je sletelo 25 aviona,marta 94,i do 28 aprila 131 avion.April je bio posebno težak za ova letelišta jer su se u to vreme vodile teške bitke sa Nemcima i pomagačima,pa su ranjenici stalno pristizali.
Treba pomenuti da je bilo spremljeno oko dvestotine mladih Partizana ,koji su čekali da sa sovjetskim avionima odlete u SSSR na školovanje.Tokom dugog čekanja su zamenili svoju dobru odeću i obuću za lošiju,navodno u SSSR-u će dobiti drugu,ali vrlo malo njih je na taj način otišlo.Većina je otišla pešice na oslobodjenu teritoriju i odatle u škole po Jugoslaviji.
Sam transport ranjenika je tekao ovako.oni iz 9 korpusa su sakupljeni kod mesta Notranjsko,a odatle u etapama sa nekim prevoznim sredstvom do mesta Črnomelj.Prevozili su samo one koji su bili odredjeni za evakuaciju.Odatle su prevoženi do letelišta,samo kada su trebali da slete avioni.Oni koji su bili u raznim skrivenim bolnicama su skupljani kod mesta Srednji vasi pri Črmošnjicah,a odatle kamionima do mesta bliže letelištu.Odatle su ih prevozili u Italiju,ili u Beograd u vojne bolnice Jugoslovenke Armije ili Crvene armije.Dogadjalo se da posle napornog puta i drmusanja po kamionima,ranjenici stignu na letelište,ali da ne dodju avioni.Ili iz raznoraznih razloga ne prime ranjenike.Tada su prevoženi do Otoka ili Krasinca i čekali drugu priliku.Na početku rada letelišta ,ranjenici su bili sakupljanji dalje od njega,ali se to kasnije pokazalo loše ,jer nikad se ne zna tačno kada će avioni doći ,pa je bio problem prebaciti ih na vreme .Zato je kasnije mesto sakupljanja bilo bliže letelištu,iako je to predstavljalo bezbednosni problem.