Veliki protivpodmornički brodovi klase „Комсомолец Украины“ (Projekt 61/61M)

[Рашо]

Veliki protivpodmornički brodovi klase „Комсомолец Украины“ (Projekt 61/61M)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         U drugoj polovini pedesetih godina prošlog vijeka, usled zaoštravanja hladnoratovskih odnosa, a ponajviše zbog narastanja vazduhoplovnih i pomorskih snaga zapadnih saveznika, u sovjetskoj mornarici se osjetila potreba za višenamjenskim brodom čiji bi osnovni zadaci bili zaštita plovnih sastava i borba protiv podmornica i vazduhoplova.

         U skladu s tim, komandant Ratne mornarice (Glavkom VMF) je 14. marta 1956. godine utvrdio operativno-tehničku specifikaciju za razvoj novih „stražarskih brodova za protivvazdušnu i protivpodmorničku borbu“. Taktičko-tehnički zahtjevi za novi brod su definisani na vojnom brodograđevnom institutu i odobreni od strane komande mornarice 3. decembra 1956. godine. Na kraju, 30. aprila 1957. i Savjet ministara SSSR je odobrio TTZ novog boda, označenog kao „Projekt 61“. Projektovanje je povjereno lenjingradskom konstruktorskom birou CKB-53, a za glavnog konstruktora je određen B.I. Kupenski.
         Radovi na projektovanju su potrajali do marta 1958. godine, da bi zvanično projektna dokumentacija  bila usvojena 15. avgusta 1958. godine od strane Državnog komiteta za brodogradnju i Komande mornarice.

Glavni konstruktor broda, Boris Izrailjević Kupenskij [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         Brodovi Projekta 61 su u mnogo čemu bili „prvi“. Osim što su to bili prvi sovjetski pravi višenamjenski brodovi, oni su bili i prvi brodovi za čiji su pogon korišćene gasne turbine. Osim toga, to su bili i prvi brodovi kojima se komandovalo i operacijama rukovodilo iz BOC-a umjesto sa komandnog mosta, a takođe su to prvi brodovi projektovani da nose protivvazdušne raketne sisteme.

         U periodu od 1959. do 1973. godine, u brodogradilištu Br. 445 u Nikolajevu, Ukrajina, i brodogradilištu „Ždanov“ u Lenjingradu, izgrađeno je za sovjetsku mornaricu devetnaest brodova Projekta 61 i jedan brod usavršenog i modernizovanog Projekta 61M. Sedamdesetih godina je još pet brodova osnovnog projekta prepravljeno i dovedeno na standard 61M, ti prepravljeni brodovi su označeni kao Projekt 61MP.

Brod Projekta 61, bočni profil i pogled odozgo [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         Modernizacijom po Projektu 61M, brodovima je, ugradnjom krilatih raketa brod-brod, omogućeno vođenje i protivbrodske borbe, ojačana je bliska protivvazdušna i protivraketna odbrana, a i elektronski sistemi na prepravljenim brodovima su „osvježeni“ i podmlađeni.

Bočni profil broda Projekta 61MP [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         Tokom svoje službe, brodovima je više puta mjenjana klasifikacija. U početku, klasifikovani su kao „stražarski brodovi“ (SKR), da bi 19. maja 1966. godine preklasifikovani u „velike protivpodmorničke brodove“ (BPK). Modernizovani brodovi 61M/MP su 28. juna 1977. godine nazvani „velikim raketnim brodovima“ (BRK), da bi im već 14. oktobra 1980. godine bila vraćena stara klasifikacija- BPK. I konačno, u januaru 1992. godine, pred kraj svoje službe, svi u tom trenutku preživjeli brodovi su opet postali „stražarski brodovi“- SKR.
         Na Zapadu i u ostatku svijeta, s obzirom na veličinu i naoružanje, nije bilo nedoumica sa klasifikovanjem ovih brodova- raketni razarači.

         U redovne zadatke brodova klase „Комсомолец Украины“ je spadalo i pokazivanje zastave na svjetskim morima i okeanima kao i posjete prijateljskim zemljama, pa su se više puta mogli vidjeti i u jugoslovenskim lukama.
         Osim toga, do samog kraja Hladnog rata ovi brodovi su bili sjenke kapitalnih brodova američke mornarice i NATO-a, u stopu ih prateći i motreći na svaki njihov korak.

[Рашо]

Taktičko-tehničke karakteristike

         Standardni deplasman brodova Projekta 61 je iznosio 3.550 tona, dok je pun deplasman bio 4.510 tona (prvih sedam brodova je imalo nešto manji deplasman 3.465t/4.315t). Brodovi 61M/MP su bili nešto teži, standardnog deplasmana od 4.010 tona, a punog deplasmana 4.975 tona.

         Dužina brodova je iznosila 144 metra, širina 15,8 metara, a gaz 4,57 metara. Modernizovani brodovi su bili nešto duži (146,2 metra) i imali su malo veći gaz (4,87 metara). Brodski trup je sa četrnaest vodonepropusnih pregrada podjeljen na petnaest odsjeka. Plovnost i stabilnost broda je bila obezbjeđena i u slučaju plavljenja tri susjedna odsjeka.

         Maksimalna brzina brodova osnovnog projekta je iznosila 35,5 čvorova, dok su brodovi 61M/MP imali nešto manju maksimalnu brzinu- 32 čvora.

         Maksimalni doplov brodova Projekta 61 iznosio je 3.500 milja brzinom od 18 čvorova, dok su brzinom od 34 čvora mogli doseći 1.520 milja. Modernizovani brodovi su brzinom od 18 čvorova mogli stići na daljinu od 4.640 milja.

         Za pogon je odabrana jedna, za ono vrijeme, novina, gasna turbina.
Pogon je bio COGAG (kombinovani, gas i gas), a sastojao se od četiri gasne turbine M-3 ukupne snage od oko 72.000 KS. Tokom gradnje poslednjih jedinica, a i kasnije za vrijeme remonta, ugrađivane su modernije turbine M-3A/B/R/E (razlikuje se od broda do broda). Pogon je bio organizovan u dva zasebna odsjeka, pramčanom i krmenom, a same turbine su se mogle, radi zamjene ili remonta, vaditi iz broda kroz četiri dimnjaka. Dimnjaci su, inače, tako projektovani, niski i široki sa ugrađenim hladnjacima, da su smanjivali toplotni „potpis“ broda za oko 50% u odnosu na brodove slične veličine. Turbine su projektovane i izgrađene u „Južnom turbinskom zavodu“ iz Nikolajeva u Ukrajini.
         Od pomoćnih motora, brodovi su posjedovali četiri gasna generatora GTU-6 snage po 600 kW i dva dizel generatora DG-200/P po 200 kW.

Generatori GTU-6 sa jednog od rashodovanih brodova Projekta 61 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         Na samoj krmi je bila uređena helikopterska platforma za protivpodmornički helikopter Ka-25. Brod je imao mogućnost prihvata i ograničenog opsluživanja helikoptera ali ne i njegovog stalnog baziranja na brodu.

[alfa]

Koliko je meni poznato,ovi brodovi spadaju u klasu Kashin i modificirani Kashin...niko ih ne naziva klasom Komsomolets Ukrainyy

[Рашо]

Koliko je meni poznato,ovi brodovi spadaju u klasu Kashin i modificirani Kashin...

To ti je kao ja se zovem Radovan, a svi na Palubi me zovu npr. Petrašin jer im tako, kao, odgovara.

[alfa]

Meni je svejedno kako ih ti nazivaš...ali sa tim istočnim imenima i šiframa samo se stvara zabuna kod onih koji baš nisu stručni o tim stvarima....Indija svoje kashine naziva Rajput ali uvek u zagradi piše kashin..tolko o tome

[Рашо]

Naoružanje i oružni sistemi

Razmještaj naoružanja na brodu Projekta 61

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Protivvazdušno raketno naoružanje

         Kao što već rekosmo, brodovi Projekta 61/61M su bili prvi sovjetski ratni brodovi projektovani da nose protivvazdušne raketne sisteme, a bili su naoružani prvim sovjetskim brodskim RS PVO M-1 „Volna“.

         Razvoj raketnog sistema M-1 „Volna“ počinje 17. avgusta 1956. godine kada je Savjet ministara SSSR aktom br. 1149-592 naložio početak radova na njemu. U razvoj i proizvodnju „Volne“ je bilo uključeno više konstrukcionih biroa i naučno-istraživačkih instituta. Glavni konstruktor „Volne“ je bio I.A. Ignjatjev (naučno-istraživački institut „Altair“), dok je za raketu V-600 bio odgovoran P.D. Grušin (konstrukcioni biro „Fakelj“).

         Kao uzor za razvoj sistema M-1 „Volna“ je poslužio „suhoputni“ RS PVO S-125 sa kojim dijeli istu raketu i ima slične još neke elemente.

         Sistem M-1 „Volna“ se sastoji od radarsko-računarskog sistema za upravljanje vatrom „Jatagan“, stabilisanog dvostrukog lansirnog uređaja ZIF-101 i šesnaest vođenih raketa V-600.

Antene sistema za upravljanje vatrom "Jatagan" [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Crtež, presjek lansirnog uređaja ZIF-101 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sistemom su se mogli gađati ciljevi na visinama od 100 do 10.000 metara (prva verzija sa raketom V-600), to jest od 100 do 14.000 metara (verzije sa raketom V-601). Kosa daljina gađanja se kretala od 4.000 do 15.000 metrara, tj. do 22.000 metara za kasnije verzije. Rakete su razvijale brzinu do 700 m/s. Vođenje je bilo radio-komandno, a sistem je bio jednokanalan po cilju i dvokanalan po raketi.

Raketa na lanseru ZIF-101 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

I lansiranje [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         Tokom godina, na sistemu je izvršeno više modernizacija i to uglavnom na raketama. Tako je sistem sa raketama V-601 „Volna-M“, a sa raketama V-611 „Volna-11“. „Volna-N“ je sistem opremljen raketama V-601M koje su imale sposobnost gađanja niskoletećih ciljeva (3-5 metara nad morem), a „Volna-P“ je verzija sa optoelektronskim kanalom vođenja.

         Magacin lansirnog uređaja ZIF-101 je kapaciteta šesnaest raketa, a obično je krcano petnaest bojevih i jedna školska raketa.

[ORIĆAREB]

Meni je svejedno kako ih ti nazivaš...ali sa tim istočnim imenima i šiframa samo se stvara zabuna kod onih koji baš nisu stručni o tim stvarima....Indija svoje kashine naziva Rajput ali uvek u zagradi piše kashin..tolko o tome

Nema tu puno filozofiranja. Brod se zove onako kako ga je imenovao onaj ko ga je i izgradio na osnovu dokumentacije.
I to je jedino pravilno, ostale varijante naziva su odimi - dođimi.

[Рашо]

Protivpodmorničko naoružanje

         Brodovi Projekta 61 su bili opremljeni petocjevnim torpednim aparatima PTA-53-61 za torpeda 53-57 i SET-53. Kontrola vatre je vršena uređajem za upravljanje torpednim gađanjem „Tifon-61“. Brodovi koji su prošli kroz modernizaciju po projektu 61M/MP su dobili uređaje „Tifon-61M“, a četiri broda (Сдержанный, Смелый, Стройный i Смышленый) su dobili petocjevne torpedne aparate PTA-53-1123/2 koji su ranije bili demontirani sa protivpodmorničkih krstarica “Moskva” i “Lenjingrad” (Pr. 1123).

Popuna torpednog aparata PTA-53-61 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         Od 1973. godine brodovi dobijaju nove digitalne uređaje za upravljanje torpednim gađanjem “Ladoga” i nova torpeda 53-65K i SET-65. Bojevi komplet se uglavnom sastojao od dva torpeda 53-65K i tri torpeda SET-65.



         Osim torpedima, brodovi su za borbu protiv podmornica bili opremljeni i protivpodmorničkim raketnim bacačima RBU-6000 “Smerč-2” i RBU-1000 “Smerč-3”. Dva dvanaestocjevna bacača RBU-6000 su bila smještena neposredno ispred komandnog mosta na bokovima, dok su se dva šestocjevna bacača RBU-1000 nalazila iza torpednog aparata s lijeve i desne strane. Bojevi komplet se sastojao od 192 mine RGB-60 za RBU-6000 i 48 mina RGB-10 za RBU-1000. Gađanjem raketnim bacačima se upravljalo preko sistema za upravljanje vatrom “Burja” koji je na brodovima pr. 61M/MP zamjenjen modernijom verzijom “Burja-61M”. Takođe, sa brodova 61M/MP su uklonjeni bacači RBU-1000.

Protivpodmornički raketni bacač RBU-1000 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Protivpodmornički raketni bacač RBU-6000 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[MOTORISTA]

Koliko je meni poznato,ovi brodovi spadaju u klasu Kashin i modificirani Kashin...niko ih ne naziva klasom Komsomolets Ukrainyy

Oznaka Kashin je po NATO klasifikaciji. Što se Sovjeta tiče:

МОДИФИКАЦИИ:
• 61 – базовый серийный проект (1962 г.)
• 61-М (Modified Kashin) – последний корабль серии, оснащенный ПКРК П-15М и ЗАК (1973 г.)
• 61-МП (Modified Kashin) – модернизированные корабли с ПКРК П-15М и ЗАК (1970-е гг.)
• 61-Э – опытовый корабль, переоборудованный для испытания ЗРК «Ураган» (1975 г.)
• 01090 – опытный корабль, оборудованный для испытаний ПКРК «Уран» (1987 г.)
• 61-МЭ (Kashin-II) – экспортный вариант для ВМС Индии, оснащенный ПКРК П-20 (1979 г.)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[lovac]

Sistem volna koristi dvostepene rakete na čvrsto gorivo - iste kao sistem SA-3 neva / pečora.

To je poznati PVO raketni sistem sa kojim je oboren ''nevidljivi'' F-117.

[Рашо]

Artiljerijsko naoružanje

         Brodovi Projekta 61 su bili naoružani sa dva dvocjevna automatska topa dvostruke namjene AK-726, kalibra 76,2 mm. Topovi su namjenjeni za gađanje kako površinskih, tako i ciljeva u vazdušnom prostoru. Artiljerijskim gađanjem se upravljalo sistemima za upravljanje vatrom MR-105 "Turel". Bojevi komplet municije za oba topa je iznosio 2.400 metaka. Na brodu  ”Сметливый” krmeni top je uklonjen u toku modernizacije po Projektu 01090.

Dvocjevni automatski brodski top AK-726 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

         U cilju poboljšanja protivavionske i protivraketne odbrane, brodovi Projekta 61M/MP su naoružani sa po četiri automatska šestocijevna topa AK-630. U toku modernizacije su uklonjeni raketni bacači RBU-1000 i na rekonstruisanom nadgrađu, na mjestu odprilike gdje su se oni nalazili, ugrađeni su topovi AK-630, na svakom boku po dva. Uz svaki par topova je ugrađen i radar za upravljanje vatrom MR-123. Topovi AK-630 su uklonjeni sa broda ”Сметливый” radi ugradnje lansera raketnog sistema "Uran" (pr. 01090). Bojevi komplet municije za sva četiri topa je iznosio 12.000 metaka.

Automatski šestocijevni top AK-630 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Рашо]

Brodovi u klasi

“Комсомолец Украины”

         Kobilica za novi brod položena 15. septembra 1959. godine u brodogradilištu u Nikolajevu, kao novogradnja br. 1701. Upis u flotnu listu je obavljen 10. novembra 1959. godine, a porinuće 31. decembra 1960. godine. U stroj stupa 31. decembra 1962. godine, a u sastav Crnomorske flote ulazi 23. novembra 1964. Do 9. oktobra 1962. godine, dakle prije stupanja u stroj, nosi oznaku SKR-25 kada biva klasifikovan kao BPK i dobija ime.
         U sklopu vojne pomoći i podrške SSSR Egiptu, od 5. do 30. juna 1967. godine brod boravi u „zoni borbenih dejstava“.
         Za svoga vijeka "Комсомолец Украины" je obišao više mediteranskih luka u prijateljskim posjetama. Jugoslaviju, konkretnije Split, je posjetio u dva navrata, od 18. do 25. juna 1964. i od 26. do 30. oktobra 1987. godine. Alžir je obišao u maju 1970. godine, dok je u grčkoj luci Pirej boravio u novembru 1986. godine. U Tunisu je ugošćen od 17. do 21. novembra 1987. godine, a u Istambulu od 28. juna do 2. jula 1989. godine.
         Vrijeme od 23. maja 1977. do 7. avgusta 1979. godine brod provodi u velikom remontu u sevastopoljskom “Sevmorzavodu”.
         Brod je 24. juna 1991. godine povučen iz operativne upotrebe, a 9. novembra 1992. sa broda se spušta vojno-pomorska zastava. 3. maja 1995. godine biva otegljen u Inkerman na rezanje.

Zavodska ispitivanja novog broda [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U posjeti Jugoslaviji, 1964. godine [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U matičnoj, sevastopoljskoj, luci [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U Mediteranu, u poznim godinama svoje službe [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na kraju puta u Inkermanu, 1995. godina [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Рашо]

“Сообразительный”

         Započeo svoj život 20. jula 1960. godine, kao novogradnja br. 1702, polaganjem kobilice u Nikolajevu. Porinuće je obavljeno 4. novembra 1961. godine, a u sastav Crnomorske flote ulazi 26. decembra 1963. Do 23. marta 1963. godine SKR-44.
         Tokom 1967. i 1968. godine, brod je boravio u Egiptu i „zoni borbenih dejstava“.
Jugoslaviju posjećuje dva puta, Split od 18. do 25. juna 1964. godine, a Kotor i Zeleniku od 29. januara do 4. februara 1968. godine. U avgustu 1967. je gost Bugarske i provodi nekoliko dana u Varni, a 1969. godine se otiskuje preko okeana i posjećuje Havanu od 20. do 27. jula. U maju 1974. godine cilj posjete je bio Tunis, a kraj septembra 1985. godine provodi u Korku, Irska.
         U velikom remontu je od 1. oktobra 1976. do 28. novembra 1978. godine u „Sevmorzavodu“, a 6. avgusta 1982. biva uključen u sastav Sjeverne flote. U Sjevernoj floti služi do 1. oktobra 1988. godine kada je preveden u rezervu i konzervisan.
         Iz sastava VMF izlazi 3. jula 1992. godine i do 23. oktobra iste godine biva konačno razoružan i rasformiran. Prodat u Indiju kao sekundarna sirovina 1994. godine.

Nedugo po prijemu u VMF [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na moru... [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U Sevastopolju, Dan pobjede 1975. godine [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

“Сообразительный” (lijevo) snimljen u Kejptaunu na putu za Indiju, 1995. godine [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Рашо]

“Проворный”

         Treći brod u klasi, “Проворный”, je svoj život započeo u nikolajevskom brodogradilištu, kao novogradnja br. 1703, 10. februara 1961. godine kada je položena kobilica za taj brod. Upisan je u listu brodova VMF 23. marta 1962. godine, a porinut 11. aprila 1962. godine. U stroj stupa 25. decembra 1964., a u sastav Crnomorske flote ulazi 22. januara 1965. godine. Do 1. oktobra 1964. godine je nosio oznaku SKR-37.
         Kao i ostali brodovi Crnomorske flote, i “Проворный” je određeno vrijeme proveo u istočnom Mediteranu na “borbenim zadacima”, 1967. i 1968. bio je angažovan u Egiptu, a u oktobru 1973. u Siriji.
         U julu 1973. godine je u sastavu odreda sovjetskih ratnih brodova bio u posjeti Marseju.
         Brod u veliki remont ulazi 22. marta 1974. godine. Tada se donosi odluka da brod posluži kao platforma za ispitivanje novog brodskog protivavionskog raketnog sistema M-22 “Uragan”, pa je uz remont obavljena i, za tu svrhu, modernizacija označena kao Projekt 61E (E- eksperimentalni). Modernizacija je podrazumjevala uklanjanje oba sistema M-1 “Volna” i, na njihovo mjesto, ugradnju sistema M-22 “Uragan”. Ispitivanja novog sistema su trajala do juna 1978. Od 1. marta 1987. do 21. marta naredne godine, brod se opet nalazio u velikom remontu.
         Iz sastava VMF izlazi 21. avgusta 1990. godine, a posada biva rasformirana 31. decembra iste godine. Za Inkerman je otegljen 18. februara 1993. na rezanje.

U posjeti Marseju 1973. godine, prije modernizacije [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Krma, snimljena nakon modifikacije po Projektu 61E. Na mjestu lansirnog uređaja ZIF-101 je lansirni uređaj sistema "Uragan" [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Modifikovani “Проворный” [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Raspremljen, čeka red na rezanje [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Рашо]

“Огневой”

         “Огневой” je bio četvrti brod po redu, ali prvi koji je izgrađen u brodogradilištu “Ždanov” u Lenjingradu. Kao novogradnji br. 751, njegova kobilica je položena 9. maja 1962. godine, da bi već 27. avgusta iste godine bio upisan u flotnu listu VMF. Porinuće je obavljeno 31. maja 1963. godine, a operativno sposoban postaje 31. decembra 1964. Nedugo poslije, 21. januara 1965. godine, ulazi u sastav Baltičke flote. Do 1. oktobra 1964. godine nosio je oznaku SKR-31.
         U matičnom brodogradilištu je, od 5. februara 1970. do 12. oktobra 1972. godine, prošao kroz modernizaciju po Projektu 61MP, nakon koje je prebačen u sastav Sjeverne flote. U velikom remontu je bio samo jednom i to u Krondštatu od 1. februara 1980. do 3. decembra 1982. godine.
         U posjeti Nigeriji je bio u novembru 1975., a Sijera Leone je obišao u februaru 1985. godine.
         Iz službe biva povučen 25. oktobra 1989. godine, a sledeće godine je prodan i odvučen za Tursku.

Prije modernizacije, krajem 60-ih godina [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na probama po obavljenoj modernizaciji po Projektu 61MP, 1972. godina [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Snimljeno 1986. godine, možda s nekog helikoptera ili aviona NATO-a, topovi AK-630 ga drže na nišanu [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]