Mornarica Vojske Crne Gore

[trpe grozni]

Mene malo cudi sto u proslosti nije izvedeno ciscenje tog prokopa.
JNA je bar imala vremena, sretstava i znanja da to izvrsi.

[lovac]

Jeste, to je taj potpkop, označen na karti.

Kada je građen, nemam nikakvih informacija o tome, verovatno za vreme AU monarhije, kao i mnogi objekti u Boki.

Zašto JNA nije raščistila taj potpkop i okolinu - verovatno zbog toga što nisu imali nikakvih intersa da se to uradi, a i malo je informacija bilo o tom objektu. Tek devedesetih, kada je velika masa ubojnih sredstava predislocirana u Boku i nije bilo skladišnih kapaciteta, pokrenuto je pitanje sudbine pomenutog objekta.
Pretpostavljena komanda nije imala sluha prema našim inicijativama sa terena (a možda ni nismo bili dovoljno energični).
Kada je počelo otkopavanje, i kada se videlo da je taj posao veoma opasan a samim tim i skup, obzirom na moguću veću količinu zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava - odustalo se od toga (bilo je to u vreme najveće besparice u SRJ).
Kada se točak SRJ i SCG počeo kotrljati nizbrdo, niko više nije hteo ozbiljnije da se pozabavi tim problemom.

[VIDA MORNAR]

Malo van teme. Znam da su PBR ovi 551 i 552 završili u CG....da li su izrezani, prodani, ili slično? Ima li neka slika?

[marinero]

Oba su izrezana jos tamo negdje u prvoj polovini devedesetih. Jedan, cini mi se PBR 551, je bio dobio novu oznaku K 01 i nakon sto je razoruzan je prodat jednom privatniku koji ga je namjeravao pretvoriti u jahtu, ali u vremenu inflacije od toga nije bilo nista pa je zavrsio u starom zeljezu. nazalost, nemam slika, a i ja bi ih volio vidjeti.....

[Solaris]

slučajno kod prijatelja ,inače zaljubljenika u udičarenje ,sam vidi ovi broj Mora i iznenadi se prilogom u njemu
naime testirali su ovaj ljepi brod,stavit ću neke slike i članak ,malo zeza net pa moram samo po 2 slike

poz.

[Solaris]

još malo

[Solaris]

i za kraj

[suponik]

Admiral za trgovinu
PETAK, 24 DECEMBAR 2010    MONITORING    - BROJ 1053   
Viceadmiral Dragan Samardžić je od 3. avgusta 2010. u Odboru direktora firme Montenegro Difes Industri (MDI), ranijeg Jugoimport-Monta iz Podgorice u stoprocentnom vlasništvu Vlade Crne Gore.

U DVOSTRUKOJ ULOZI: „Za člana Odbora direktora MDI viceadmiral Samardžić je imenovan odlukom Vlade. Po tom osnovu ostvaruje mjesečnu naknadu od 400 eura i nema nikakve druge prinadležnosti u MDI", saopšteno je izvještaču Monitora u Ministarstvu odbrane.

Načelnik Generalštaba (GŠ) tako se našao u dvostrukoj ulozi – učesnik je odlučivanja koje će naoružanje i vojna oprema Vojske Crne Gore (VCG) biti prodati, dok je istovremeno u rukovodstvu firme koja tu robu liferuje. Da li je u pitanju konflikt interesa?

U Ministarstvu odbrane su nam saopštili: „Uvjereni smo da ne postoji nikakav konflikt interesa između pozicije načelnika GŠ i člana Odbora direktora MDI".

Zakonom o sprječavanju sukoba interesa nije izričito naglašeno da je načelnik GŠ javni funkcioner. No, pravno i etičko pitanje njegovog angažmana u firmi MDI ostaje otvoreno.

Naime, Zakon o vojsci (2009) precizira u čl. 56 kako „lice u službi u Vojsci ne smije da koristi bilo kakvu povoljnost službe u Vojsci za ostvarivanje ličnih interesa i obavezno je da izbjegava svaki mogući ili stvarni sukob interesa". U čl. 57 piše da pripadnik VCG ne smije da obavlja poslove „koji mogu da izazovu sukob između javnog interesa i njegovih privatnih interesa", itd.

ČINOVI I POSTAVLJENJA: Angažman u MDI nije usamljena kontroverza u karijeri sadašnjeg načelnik GŠ. Odmah po sticanju nezavisnosti predsjednik Filip Vujanović ga proizvodi u viceadmirala (rang general-potpukovnika) na osnovu zakonskih propisa ,,savezne države", no akt o tome nije objavljen u Službenom listu RCG – samim tim de iure nije stupio na snagu.

Bio je to Samardžiću treći uzastopni vanredni čin od kada je 2001. crnogorski član ponovo zauzeo mjesto u nekadašnjem tročlanom Vrhovnom savjetu odbrane SRJ/SCG. Do raspada SCG Samardžić je bio komandant Mornarice. Od juna 2006. je zamjenik general-potpukovnika Jovana Lakčevića, prvog načelnika GŠ obnovljene crnogorske vojske. No, sa svojeglavim Lakčevićem je varničilo, pa je zaštitu dobio od ministra odbrane Bora Vučinića koji ga imenuje za svog zamjenika za materijalne resurse.

Kada je početkom 2008. smijenjen general Lakčević (nikada nije objašnjeno zbog čega), trebalo je da prođe oko 10 mjeseci da Savjet za odbranu i bezbjednost, na prijedlog Vučinića, postavi Samardžića za načelnika GŠ. Savjet je odlučivao u sastavu: Vujanović, Milo Đukanović, Ranko Krivokapić. Samardžić je izabran sa dva glasa „za" i uzdržanog Krivokapića.

Paradoks se ogleda u činjenici da su brodovlje i naoružanje naše ratne mornarice u periodu meteorskog uspona viceadmirala Samardžića rasprodati ili ruinirani. Iako je tek u junu ove godine usvojen Strategijski pregled odbrane (SPP) – polazni, ključni dokument koji definiše ciljeve, koncept, sistem i resurse odbrane – Samardžić je od 2006, kroz funkcije zamjenika načelnika GŠ i ministra, potom načelnika GŠ učestvovao u donošenju odluka o desetkovanju operativnih resursa VCG.

Postojeće crnogorsko oružje se još razvlači, propada ili uništava, iako drugog nema, niti je u izgledu. U pravno uređenim državama to je teško krivično djelo podrivanja odbrambene moći, dok se kod nas stvar zavodi pod baršunastom egidom „reformi na putu euro-atlantskih integracija".

MORE BEZ ODBRANE: Destrukcija VCG nije zaobišla ni Mornaricu. Ukupno je 13 plovila prodato budzašto. Nama kao ne valjaju, ali ih drugi za male pare kupuju. Na primjer: raketna fregata od stotinjak metara dužine i tri velike podmornice iz nekadašnje 88. flotile zajedno za svega milion eura.

Ista sudbina je zadesila nekoliko raketnih čamaca Osa-1, dok su topovnjače „neperspektivne" – na tim je plovilima Samardžić započeo oficirsku karijeru. Preostalo brodovlje Mornarice VCG sada nema resurse za solidnije osmatranje i zaštićenu komunikaciju. Sposobnost nadgledanja mora sa obale je ugrožena uslijed izraubovanih radara.

Još se ne zna da li će Mornarica VCG imati misiju obalske straže, odnosno, da li ćemo zadržati neka od postojećih plovila preko 1.000 bruto tona deplasmana ili će se ona mijenjati za dva nova patrolna broda ispod 500 tona.

Iako takve odluke još nema, iz upotrebe su izbačeni torpeda i morske mine. Sa svih crnogorskih ratnih brodova su skinuti, prodati, uništeni ili lagerovani do uništenja raketni sistemi. I naše udarne rakete obala-more tipa Rubež-E su prodate a njihova matična 108. ORBr (obalska raketna brigada) iz Radovića kod Tivta je rasformirana. Međutim, slično Samardžiću, komandant 108. ORBr, kapetan bojnog broda Branislav Keković, takođe je avanzovao, pa je kod ministra Vučinića kao šef Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane koordinirao izradu SPP-a.

Da stvar bude gora, ni SPP nije ponudio nikakva rješenja sa kojim sredstvima do 2020. godine Mornarica VCG (kao, uostalom, ni Vazduhoplovstvo VCG za vazdušni prostor) odgovoriti na čl. 129 Ustava utvrđenu obavezu odbrane države Crne Gore u svojoj zoni odgovornosti – teritorijalnog mora i epikontinentalnog pojasa.

Kvalifikovani domaći posmatrači su primijetili da je inženjerac, general Lakčević, kao načelnik GŠ, pokazivao veće razumijevanje za Mornaricu VCG od pomorca Samardžića. Naredio je 2007. hitnu i uz minimalna ulaganja uspješnu opravku raketne fregate RF-34 Kotor koja je, sa ukrcanih 72 člana posade, na međunarodnoj ratnoj vježbi Adrion Livex 07 u grčkim teritorijalnim vodama bila najveći ratni brod!

JAHTA ZA GLAVARE : Uoči stupanja na sadašnju dužnost, viceadmiral Samardžić je krajem 2008. obećavao da će Mornarica VCG imati odred patrolnih brodova, odred za traganje i spasavanje i odred pomoćnih brodova. Ništa od toga još nemamo, jer načelnik GŠ VCG disciplinovano salutira državnom vrhu koji se ne zamara dilemama tipa što učinjeti sa „blizankinjama", kapitalnim raketnim fregatama klase Kotor koje trunu privezane za dokove Luke Bar.

Izrađen je do 2008. elaborat remonta po NATO standardu dvije fregate Kotor (relativno nove, porinute krajem 1980-ih) za ukupno oko 15 miliona eura. Dogradnjom platforme za helikoptere transformisale bi se u velike patrolne brodove sa manevrom isplovljavanja u svim vremenskim uslovima od Atlantika do Somalije – gdje crnogorski mornarički oficir na tuđim brodovima već učestvuju u anti-piratskoj misiji Evropske unije Atalanta. Nije li logičnije da Crna Gora, kao pomorska država, svojom Mornaricom učestvuje u međunarodnim vojnim misijama, nego što šalje pješadijske vodove u talibansko okruženje?

No, objašnjeno je, problem remonta fregata navodno je novac. A samo za ISAF crnogorsku misiju ove godine je utrošeno najmanje 1,5 miliona eura, dok je za avganistansku pripremu crnogorskih vojnika američkoj privatnoj firmi MPRI opredijeljeno približno 2,5 miliona eura – to je ukupno više od polovine cijene remonta jedne fregate. Od 2006. do danas na VCG je potrošeno preko 200 miliona eura iz državnog budžeta a da nije nabavljen niti jedan jedini novi borbeni sistem.

Novca, međutim, nije falio za najveću investiciju u Mornaricu VCG – remont luksuzne jahte Jadranka radi „državnog protokola". Jadranku je 1976. naručio Tito, uz sugestiju Branka Mamule, tadašnjeg šefa jugoslovenske mornarice, sa salonima, apartmanima za noćenje, unikatnim posuđem od srebra i najboljeg porcelana, enterijerom od slonovače i mahagonije, skupocjenim slikama. Sada Jadrankom plove naši stratezi iz Savjeta za odbranu i bezbjednost, opslužuje ih desetočlana vojna posada a ministar Vučinić i Samardžić su zaduženi da njom raspolažu.

Poređenja radi: cjelokupno brodovlje Mornarice VCG dobija mjesečno sljedovanje od 1.000 litara goriva, što je količina koju Jadranka proguta za par sati „protokolarne" plovidbe!

KONFLIKT INTERESA: U takvoj konstelaciji viceadmirala Dragana Samardžića šalju u Odbor direktora Montenegro Difens Industri.

MDI tradicionalno uživa državnu protekciju i lider je na domaćem tržištu naoružanja i opreme. O profitnim stopama u branši svjedoči podatak da je u Registru za obavljanje spoljne trgovine naoružanjem,vojnom opremom i robom dvostruke namjene Ministarstva ekonomije Crne Gore prijavljeno još 17 drugih firmi.

Ukupan crnogorskih izvoz vojnih materijala 2009. bio je osam miliona eura, od čega je Ministarstvo odbrane eksportovalo manje od polovine – 3,6 miliona eura. U istom periodu uvezeno je naoružanja i vojne opreme za 7,48 miliona eura (2008. čak 17,2 miliona), što premašuje deklarisani uvoz za VCG ili Upravu policije, jer je oko polovina importa u stvari reeksport naoružanja iz država regiona u treće zemlje.

Ministarstvo odbrane je od 2006. do novembra ove godine izvozom „viškova" VCG prihodovalo ukupno preko 14,6 miliona eura, od čega je naplaćeno 12,6 milona. Međutim, Državna revizorska institucija je 2008. utvrdila da ministar Boro Vučinić, kao odgovorno lice, krši zakon i zloupotrebljava službeni položaj.

Prihodi Ministarstva odbrane od prodaje naoružanja i vojne opreme nijesu bili evidentirani u Glavnoj knjizi Trezora Ministarstva finansija, niti su deponovani na za to predviđeni račun. Utvrđeno je da su novcem odobrenim budžetom raspolagali ministar Vučinić i njegov tadašnji zamjenik Samardžić „u svojstvu službenika za ovjeravanje".

Vučinić je, pozivajući se na svoju Uredbu o povjerljivim nabavkama predmeta i usluga od posebnog značaja za odbranu – a ona je još uvijek na snazi – direktnim pogodbama kupovao i „vojne tajne" poput suvenira, avionskih karata ili teretane, ne raspisujući Zakonom o javnim nabavkama obavezujuće tendere.

No, zbog toga nije imao posljedice. Naprotiv, mogućnosti zloupotreba kroz trgovinu efektivima VCG se multiplikuju – ministar Vučinić i njemu formacijski podređeni viceadmiral Samardžić samostalno utvrđuju „viškove" VCG za prodaju koji se uglavnom liferuju preko firme MDI.


Vladimir JOVANOVIĆ

[medigo]

Interesantne su priče Veselina Mijailovića, čoveka na čelu tog famoznog Regionalnog centra za podvodno razminiranje, koje on plasira u javnost. Ne znam ko u te njegove priče veruje, možda običan narod koji uopšte ne poznaje tu problematiku?
Svaki iole ozbiljniji građanin će sa velikom dozom sumnje prihvatiti sage o njihovoj angažovanosti i uspešnim akcijama razminiranja, koji su oni navodno izvodili na crnogorskom primorju. Koliko je meni poznato, u tom centru nije zaposlen nije jedan profesionalni stručnjak za eksplozive i mornarička ubojna sredstva.

Pozdrav svima, ja cu vrlo rado da vam predocim ko je gospodin Mijajlovic.... sta je, cime se bavi, cime se bavio i koje su mu reference...
Bice interesantno vjerujte, pogotovo za vas koji ste od struke o kojoj je on poceo da masta jos kao mali, a i nije ga jos proslo...

[marinero]

Ajde brate medigo, molim te, pocni od one cuvene price kad je Vesko bio mali pa je pravio brane na potocicu blizu kuce negdje u vukojebinama oko NK....

[medigo]

Evo kako je to doticni opisao u kratkim crtama svoje postojanje....
U nastavku cu redom da vam otkrivam kako je covjek sve slagao.... Nadam se da nece citati jer bi ga to dovelo u zabunu da li je stvarno to on...

Sport - Petak, 10. decembar 2004. godine
NOVA TRASA STAROG ASA
200 hiljada minuta pod morem

Veselin Mijajlović sadašnji direktor Međunarodnog centra za obuku ronilaca i podvodna razminiranja, počeo je da se bavi fudbalom i karateom, a sada ima najveća zvanja u ronjenju i vanredni je profesor na Višoj školi za sportske trenere u Novom Sadu i Beogradu
Žil Vernov junak, čuveni kapetan Nemo, u svojoj još čuvenijoj podmornici „Nautilus”, bar prema romanu, spuštao se na 20.000 milja pod morem. Veselin Mijajlović, sadašnji direktor Međunarodnog centra za obuku ronilaca i podvodna razminiranja, istina, nije išao, niti je mogao ići na takvu dubinu, ali je zato pod vodom proveo više od tri hiljade sati, odnosno preko 200 hiljada minuta.
A, interesantno je da je još kao dječak naučio da pliva, skače i roni na improvizovanom bazenu u selu Bršno kod Nikšića. Sa ostalim drugarima, još kao sedmogodišnji dječak, od kamena i ilovače pravio je brane na rijeci Ponikvici, da bi se stvorilo kakvo-takvo vještačko jezero, a onda bi u njemu uživali plivajući, skačući, pa čak i roneći. To je, ustvari, bila neka vrsta „prototipa” sadašnjih brana koje se prave na Pivi i okolnim rijekama.
-Ja sam u stvari rođen u Danilovgradu 1959. godine, ali još kao dijete došao sam u Nikšić-počinje priču ovaj vjerovatno najpoznatiji instruktor ronjenja u ovom dijelu Evrope. Kao i svi drugi dječaci tog doba, volio sam da igram fudbal, a kada sam krenuo u srednju školu u Nikšiću, zavolio sam borilačke sportove, prije svega, karate. Na taj sport me je naveo Labud Šljukić, sadašnji predsjednik Skuštine opštine Nikšić, jer sam se zajedno s njim pomalo bavio slikarstvom i to uljem na platnu. Trener u karateu bio mi je Petar Mrvaljević, a oni koji me poznaju iz tog doba tvrde da sam bio veoma talentovan za sve vrste sportova, posebno za borilačke.
Prvo ronjenje
Kako to obično biva po završetku srednje škole, Veselin Mijajlović je otišao na dalje školovanje u Split. Bio je postanar kod Boža Miškovića, već prekaljenog ronioca, koji je imao svu neophodnu orpemu za ovaj sport, pa je tako 1981. godine, pod budnim okom svog stanodavca, Veselin Mijajlović, prvi put zaronio u morske dubine u Bačvicama kod Splita.
- Bio je to za mene nezaboravan događaj- objašnjava Mijailović. - Takav podvodni svijet, nijesam vidio čak ni na filmu. Jednostavno sam bio oduševljen tom beskrajnom tišinom i neopisivom ljepotom. I tada sam samom sebi obećao da ću postati vrhunski ronilac. Ali, želje su bile jedno, a obaveze u školi drugo. Ipak, prvi ronilački ispit i prvu zvjezdicu dobio sam kasnije u Herceg-Novom, gdje sam polagao kod Radivoja-Đuke Vukovića, sigurno najboljeg crnogorskog instruktora ronjenja. Od tog trenutka počinje moja ronilačka karijera.
Veselin Mijailović upisuje fakultet na Novosadskom univerzitetu i poslije uspješne odbrane diplomskog rada, postaje čak i vanredni profesor na Višoj Školi za sportske trenere u Novom Sadu i Beogradu. Međutim, on se ne zadovoljava tim zvanjem, već nastavlja ronilaštvo da usavršava u Italiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, a na Univerzitetu u Krenfildu (Engleska) dobija zvanje top menadžer za upravljanje organizacija sa visokim rizikom.
-Poslije toga vraćam se u Crnu Goru i postajem rukovodilac specijalne jedinice pri MUP-u naše republike-objašnjava Mijajlović. - Naime, po prvi put sam osnovao ronilačko-padobransku jedinicu koja je kasnije postala izuzetno popularna, jer je učestvovala u mnogim akcijama spašavanja ljudi i materijalnih dobara, ne sam ona teritoriji Crne Gore, već i šire.
Formiranje novih klubova
S obzirom da je Nikšićanin, u svom rodnom gradu predano radi na afirmaciji ronilaštva, a klub iz Nikšića postaje jedan od najpoznatijih u Crnoj Gori i kao takav dobija nagradu Oslobođenja Nikšića „18. septembar”. Međutim, Mijailović radi i na formiranju novih klubova, naročito na Crnogorskom primorju, da bi odmah potom bio formiran i Ronilački savez Crne Gore. U Podgorici, takođe, formira klub „Akvanaut” koji ubrzo dobija sertifikat od Međunarodne ronilačke organizacije kao jedini klub koji može da školuje ronioce.
Roenje je bilo veoma zapušteno u Crnoj Gori, a nije bilo ni pratećih zakonskih normativa-objašnjava ovaj instruktor ronjenja. U crnogorskom podmorju vladao je pravi haos, jer su mnoge legalne i nelegalne ronilačke grupe, pod raznim izgovorom, odnosile sve što je od koristi sa brojnih potonulih lađa i galija kao i sa poznatih lokaliteta sa amforama. Tamo se moralo stati na kraj, a neophodno je bilo formirati ronilačke klubove i edukovati članove da te eksponate sačuvaju, odnosno da ih predaju nadležnim muzejima i drugim institucijama kulture. Mislim da smo u tome uspjeli, mada ima još mnogo toga da se uradi, kako bi išli u korak sa ostalim evropskim i svjetskim ronilačkim velesilama.
„Duboke noći Montenegra”
Crna Gora je dolaskom Mijajlovića dobila ne samo nove klubove i nove ronioce već i ljude koji izuzetno vole podvodni svijet i foto-safari. Tako, na primjer, u Kotoru je održan filmski festival na temu o podvodnom životu, a naša republika se po prvi put predstavila na međunarodnim festivalima u Francuskoj, gdje je, na primjer, njegov sin Danilo, sada, takođe, instruktor ronjenja, dobio nagradu od žirija publike za film „Duboke noći Montenegra”.
-Ronjenje je izuzetno lijep i atraktivan sport, ali može biti i veoma koristan u ukupnoj turističkoj ponudi jedne zemlje-naglašava Mijailović. Tako, na primjer u Španiji ili Francuskoj svako zaronjavanje se naplaćuje, svaki snimak neke potonule galije donosi novčanu korist, a da ne pričamo koliko je koristi samo od vanpansionske potrošnje ovih sportista koji moraju da koriste usluge čamaca, punjenja boca vazduhom, bri komore i tome slično. Mi imamo možda i najljepše podmorje u ovom dijelu svijeta, ali to još nije iskorišćeno. Zbog toga o podvodnom blagu ne moraju da brinu samo ronioci, već prije svega turistički i drugi radnici, jer od toga mogu imati velike koristi.
Sa sopstvenim snagama
Prije nekoliko godina, po prvi put u svojoj istoriji Crna Gora je imala svoju reprezentaciju na prvenstvu Evrope u brzinskom ronjenju sa perajama koje je održano u Mariboru i tada je osvojila četvrto mjesto u izuzetno jakoj konkurenciji. Isto tako osvojeno je i peto mjesto na svjetskom prvenstvu koje je održano na planini Kobla u Sloveniji.
-Sve to govori da imamo zaista izuzetno spremne mladiće i djevojke za ovu vrstu sporta, a u posljednje vrijeme oni imaju mogućnosti i da se usavršavaju- kaže direktor Međunarodnog centra za obuku ronilaca u Bijeloj. - Mi smo postali veoma interesantna destinacija za ronioce iz čitavog svijeta, a kroz centar u Bijeloj specijalnu obuku već je prošlo na desetine ronilaca iz mnogih evropskih zemalja. Pored sportskog ronjenja tu je i ono drugo, izuzetno važno, a ovih dana ste mogli pročitati u štampi da smo izvukli preko 70 tona zaostalih mina iz drugog svjetskog rata koje su godinama predstavljale opasnost za kupače i sve turiste.
- Veselin Mijailović, je i član Borda direktora profesionalnih instruktora ronjenja u kojoj mjesta ima samo za 12 najistaknutijih ronilaca, a ova asocijacija ima 52 članice. To je samo dokaz više koliko se poštuje ronilački Savez Crne Gore.
-Pokušali smo da izdejstvujemo samostalnost Ronilačkog saveza Crne Gore, ali je odlučio glas iz Srbije da ne budemo primljeni u svjetsku organizaciju-kaže na kraju Mijailović. - Mi ćemo i dalje nastaviti da tražimo tu samostalnost, jer u Srbiji trenutno ima desetak raznih republičkih ronilačkih saveza, ali ne znamo koji je onaj pravi.
Pored sina, ronjenjem se bavi i njegova supruga Ljiljana, tako da se slobodno može reći da familija Mijailović, pola svoga života provodi pod vodom. I to veoma skladno.

[marinero]

E, to, to! Bravo medigo, sa nestrplejnem ocekujemo jos! Inace, Versko se neki dan na TV IN pohvalio kako ide da obavi protivminsko izvidjanje podmorja nekog zaliva u Libiji. Neka ponese one svoje cuvene cuskije, trebace mu ako ne za cuskijanje granata u podmorju, a ono da se brani od demonstranata koji ruse Gadafija!

[dzumba]

Богами овај је стварно надарен. Чим је завршио факултет (не каже се који) одмах постао професор на "Вишој школи за спортске тренере" и у Новом Саду и у Београду. Не треба му магистратура или докторат, или све то можда и има. А и бране на Пиви се праве по његовом моделу, колико сам схватио.

[medigo]

Jeli moze neko da mi objasni kako da zakacim sliku....
Hvala...

[Solaris]

Jeli moze neko da mi objasni kako da zakacim sliku....
Hvala...

pogledaj ovo ,nije komplicirano

http://www.Paluba.info/smf/index.php?topic=6148.0

poz.